REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-784/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1, kojeg zastupa NČC, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe MONDO d.o.o., OIB 64164853718, Zagreb, Avenija Dubrovnik 16/7, koju zastupa opunomoćenica Ines Škofač, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 145, radi oglašivanja ništavim rješenja o izvedenom stanju, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/23-26/178, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 10. travnja 2024. i rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostornog uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Izdvojeno mjesto rada Novalja KLASA: UP/I-361-02/22-01/07, URBROJ: 2125-06-2/16-22-03 od 1. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II361-05/23-26/178, URBROJ:531-03-4-24-2 od 10. travnja 2024. odbijena je žalba Republike Hrvatske izjavljena protiv rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostornog uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Izdvojeno mjesto rada Novalja KLASA: UP/I-361-02/22-01/07, URBROJ: 2125-06-2/16-22-03 od 1. prosinca 2022., a kojim je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za oglašavanjem ništavim rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-360-01/12-01/112, URBROJ: 2125/1-08-2-12-05/DK od 17. srpnja 2012.

2. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje na očevidu provedenom 29. studenog 2022., budući da isti nije bio pozvan na očevid, niti mu je bila dana mogućnost izjašnjavanja o utvrđenjima s očevida. Navodi da je čestice koje ulaze u sastav pomorskog dobra moguće utvrditi jedino na temelju rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka, Povjerenstvo za granice, KLASA: UP/I 342-01/07-01/26, URBROJ: 530-0407-1 od 28. veljače 2007., a kojim je rješenjem utvrđeno da su zemljišno knjižne i katastarske čestice [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] u cijelosti pomorsko dobro. Smatra da se na temelju provedenog očevida, skice izmjere geodetske poslovnice društva TRI-TOM d.o.o. od 2016., sa ucrtanim koordinatnim točkama granice pomorskog dobra iz citiranog rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, očitovanja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: 940- 01/17-01/09, URBROJ:53003-1-2-2-18-6 od 8. siječnja 2018. te očitovanja Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj R-DO-105/2014 od 27. listopada 2014. ne može u upravnom postupku utvrditi što je pomorsko dobro, već se navedena činjenica može utvrditi donošenjem rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka o utvrđenju granice pomorskog dobra, a kojim je rješenjem utvrđeno da su nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obje dijelom u pomorskom dobru. Nastavno ističe da iz svega navedenog proizlazi da su rješenjem o izvedenom stanju ozakonjene građevine izgrađene na pomorskom dobru, pri čemu u postupku nije utvrđeno koje su građevine ozakonjene, a osobito je li ozakonjen i potporni zid. Zaključno ističe da je po žalbi tužitelja poništeno rješenje prvostupanjskog tijela kojim se odbija prijedlog tužiteljice za oglašavanjem ništavim rješenja kojim se utvrđuje zemljište nužno za redovnu upotrebu postojećeg ugostiteljsko-turističkog objekta bez smještaja, Klub "Papaja" izgrađeno na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je predmet vraćen na ponovni postupak. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i dopuni odgovora na tužbu ističe da je u postupku nesporno utvrđeno da čestice na kojima je izgrađen objekt za koji je ishođeno rješenje o izvedenom stanju ne predstavljaju pomorsko dobro. Ustraje kod obrazloženja pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku spora ističe da se nalazi u višegodišnjem zakupu čestica k. č. br. [katastarska čestica], površine 1.013 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], površine 2.424 m2, ukupne površine 3437 m2, te da od 2016. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru neosnovano tvrdi da su predmetne nekretnine dijelom u pomorskom dobru, iako je to isto tijelo 2014. izdalo uvjerenje da te čestice nisu u obuhvatu pomorskog dobra. Ukazuje da se u rješenju o utvrđenju granice pomorskog dobra od 28. veljače 2007. navodi da je na pojedinim dijelovima predmetnog područja uočen veliki erozivni utjecaj mora u odnosu na kopnenu površinu, te je uočen nesklad između prikazanog i važećeg katastarskog stanja i te stvarnog stanja na terenu, a što će biti usklađeno u postupku nove katastarske izmjere. Također, u točki V. izreke predmetnog rješenja navodi se da se po konačnosti tog rješenja neće izraditi geodetski elaborat, već će se evidentiranje i obilježavanje utvrđenog pomorskog dobra provesti u sklopu nove katastarske izmjene, kojoj je svrha usklađivanje katastarskog i zemljišno-knjižnog stanja. Ističe da je postupak nove katastarske izmjere dovršen te je jasno definirana čestica koja predstavlja pomorsko dobro, a koja ne obuhvaća česticu koja se nalazi u zakupu zainteresirane osobe. Čestice broj 1826/23 i 1826/20 k. o. [katastarska općina], koje su predmet ovog upravnog spora, iznova su izmjerene od strane geodeta, te je formirana jedna čestica od dotadašnje dvije, u svom novom obliku i površini koja je dobila novu oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, površine 3556 m2, dakle veće površine nego što su bile prethodne čestice (3437 m2). U novoj izmjeri čestica pomorskog dobra označena je kao 12990 k. o. [katastarska općina] -Nova, a čestica koja je u zakupu zainteresirane osobe, a vlasništvo je Republike Hrvatske, ima oznaku 11958 k. o. [katastarska općina]-Nova, te je u priloženoj kopiji katastarskog plana vidljiva i njihova granica, to jest granica pomorskog dobra. Prilikom nove izmjere, a prema pravilima struke, granica pomorskog dobra određena je temeljem rješenja o utvrđivanju granice pomorskog dobra iz 2007. Nastavno osporava navode tužitelja da je tim rješenjem utvrđeno da su k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti predstavljale pomorsko dobro, pri čemu ukazuje da je samo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru u svojem dopisu Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom broj R-DO-105/14 od dana 27. listopada 2014. istaknulo da su navedene nekretnine izvan granica pomorskog dobra. Ukazuje da je zainteresirana osoba uz suglasnost tadašnjeg Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, a kasnije Ministarstva državne imovine, angažirala „Tri-Tom d.o.o. za geodetska mjerenja“ za izradu parcelacijskog elaborata za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema koordinatama iz Rješenja o utvrđivanju granice pomorskog dobra od 28. veljače 2007., kojim je elaboratom evidentirano stvarno stanje položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica. Navedeni parcelacijski elaborat potvrdila je Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja, potvrdom KLASA: 932- 06/16-02/239, URBROJ: 541-18-02-03/1-16-3 od 22. studenog 2016. Nastavno, predmetni parcelacijski elaborat predan je u Ličko-senjsku županiju na provjeru Županijskom povjerenstvu za granice pomorskog dobra, koje je tijelo dana 13. listopada 2016. izdalo potvrdu da rub parcela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tj. novoformirana parcela 1826/20) slijedi granicu pomorskog dobra. Nakon toga je predmetni parcelacijski elaborat predan na provjeru Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi pomorske i unutarnje plovidbe, brodarstva, luka i pomorskog dobra, koje u svojem očitovanju KLASA: 940-01/17-01/09, URBROJ: 530-03-1-2-17-2 od 9. veljače 2017. izričito navodi da novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] svojim novim položajem, oblikom i površinom više ne predstavlja pomorsko dobro, odnosno da se u cijelosti nalazi izvan utvrđene granice. Ističe da je evidentiranjem stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica utvrđeno da rub k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slijedi granicu pomorskog dobra utvrđenu predmetnim rješenjem iz 2007., pri čemu su dvije nadležne institucije za utvrđivanje granice pomorskog dobra (Županijsko povjerenstvo i Ministarstvo mora) utvrdile stvarnu granicu pomorskog dobra u odnosu na kč. br. [katastarska čestica]. Ističe da tužitelj neosnovano granicu pomorskog dobra utvrđuje samo iz teksta rješenja iz 2007., ne vodeći računa o koordinatama navedenima u tom rješenju, dok su ovlaštena tijela za utvrđivanje granice pomorskog dobra u svojim aktima utvrdila da k. č. br. [katastarska čestica] k.o. i 1826/23 k. o. [katastarska općina] (spojene u novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica] koja je novom izmjerom dobila novi broj) svojim novim položajem, oblikom i površinom nesporno ne predstavljaju pomorsko dobro, odnosno utvrđeno je da se predmetne čestice, odnosno sada jedna nova čestica, u cijelosti nalaze izvan utvrđene granice. Navedeno ukazuje da su koordinate u rješenju od 28. veljače 2007. ispravno napisane, međutim došlo je do nepoklapanja tada važećeg katastarskog stanja u odnosu na stvarno stanje na terenu, i to zbog nepreciznosti katastarskog prikaza s obzirom na vremenski period njegovog nastajanja, kao i tehniku i način snimanja u vrijeme kada je isti nastao (tzv. Austro- Ugarski katastar), a na što se ukazuje i točkom V. tog rješenja. Stoga smatra da je u postupku dokazano da sporne čestice ne ulaze u obuhvat pomorskog dobra, pa predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 22. svibnja 2025., u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja te opunomoćenice zainteresirane osobe, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), koji se zakon na predmetni spor primjenjuje na temelju čl. 168. st. 1. ZUS- a, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 9. ožujka 2017. podnio prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja o izvedenom stanju Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostornog uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za graditeljstvo, Ispostava Novalja, KLASA: UP/I- 360-01/12-01/112, URBROJ: 2125/1-08-2-12-05/DK od 17. srpnja 2012. Navedenim rješenjem ozakonjuje se postojeći ugostiteljsko-turistički objekt bez smještaja klub "Papaja" izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na Zrću, prikazan na geodetskom elaboratu za evidentiranje podataka o zgradama izrađenim od geodetske poslovnice "Tri-tom" d.o.o. Zagreb, broj elaborata N-143/10 od 29. studenog 2010. i na arhitektonskoj snimci izvedenog stanja izrađenoj od strane "Projektmod" d.o.o. Zagreb, oznake: TD05/12 od ožujka 2012.

9. Obrazlažući podneseni prijedlog, tužitelj je naveo da su rješenjem o utvrđivanju granice pomorskog dobra od 28. veljače 2007. djelomično obuhvaćene i k.br. 1826/23 i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je stoga rješenje o izvedenom stanju donijeto protivno odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

10. Po stavu ovoga Suda, pravilno su upravna tijela podneseni prijedlog odbila kao neosnovan, obrazlažući da iznijeta okolnost ne predstavlja razlog za oglašavanje ništavim rješenja o izvedenom stanju. Također, pravilno upravna tijela utvrđuju da se zgrade koje su ozakonjene citiranim rješenjem ne nalaze unutar obuhvata pomorskog dobra.

11. Odredbom čl. 128. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) propisano je da će se rješenje će se oglasiti ništavim:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,

2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,

4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,

5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,

6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

12. Okolnost na kojoj tužitelj temelji svoj prijedlog (ozakonjenje građevina izgrađenih na pomorskom dobru) ne može se podvesti niti pod jedan od navedenih taksativno određenih razloga ništavosti nekog upravnog rješenja.

13. Naime, odredbom čl. 6. st. 2. al. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13), na koju se tužitelj poziva, propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na postojećoj površini javne namjene, pomorskom dobru ili vodnom dobru, osim zgrade izgrađene na vodnom dobru uz suglasnost Hrvatskih voda – pravne osobe za upravljanje vodama.

14. Iz navedenog slijedi da bi rješenje o izvedenom stanju kojim se ozakonjuje zgrada koja je izgrađena na pomorskom dobru bilo protivno navedenoj odredbi i kao takvo nezakonito, no ne i ništavo, budući da niti navedenom odredbom, a niti preostalim odredbama navedenog zakona, za tu situaciju nije propisan takav najteži oblik nezakonitosti.

15. Nezakonitost nekog rješenja predstavlja razlog za poništenje istoga, no samo u okviru redovnog pravnog lijeka (žalbe) te, pod Zakonom o općem upravnom postupku propisanim uvjetima i rokovima, u okviru izvanrednih pravnih lijekova obnove postupka te poništavanja pravomoćnog rješenja.

16. Međutim, ništavost predstavlja najteži oblik nezakonitosti, te je stoga ograničena na strogo taksativno navedene razloge, pa stoga ne predstavlja svaka nezakonitost ujedno i razlog za oglašavanje ništavim pojedinog upravnog akta, već samo one najteže nezakonitosti koje su taksativno navedene citiranom odredbom čl. 128. ZUP- a.

17. Pritom okolnost ozakonjenja zgrade izgrađene na pomorskom dobru nije propisana kao razlog za ništavost rješenja niti odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a niti odredbama zakona koji uređuje materiju pomorskog dobra, Zakona o pomorskom dobru i pomorskim lukama.

18. Naime, kako sada važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 83/23, dalje: ZPDML), tako i ranije važeći zakon istog naziva ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19, 83/23, dalje: ZPDML/03), propisuju da se građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju pripadnošću pomorskog dobra (čl. 5.), nastavno da se nezakonito izgrađene zgrade i druge građevine izgrađene na pomorskom dobru ne mogu se ozakoniti (čl. 15. ZPDML), kao i da se gospodarsko korištenje pomorskog dobra (u okviru kojega i građenje) uvjetuje izdanom koncesijom.

19. Međutim, navedeno ne znači da se rješenje o izvedenom stanju kojim je eventualno (nezakonito) ozakonjena zgrada izgrađena na pomorskom dobru ne bi stvarno ili pravno moglo izvršiti, budući da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena (čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama), pa bi takva zgrada postala pripadnost pomorskog dobra (čl. 5. ZPDML).

20. Stoga pravilno navodi tuženik da okolnost na koju se tužitelj poziva, sve i da je točna, ne predstavlja razlog ništetnosti rješenja o izvedenom stanju.

21. Neovisno o navedenom, Sud smatra da je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da se zgrada koja je ozakonjena predmetnim rješenjem o izvedenom stanju ne nalazi na pomorskom dobru.

22. Naime, iako nije sporno da je rješenjem o utvrđenju granice pomorskog dobra od 28. veljače 2007. navedeno da su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima je izgrađena ozakonjena zgrada djelomično obuhvaćene granicom pomorskog dobra (točka III. navedenog rješenja), navedeno samo po sebi ne znači i da je sama zgrada izgrađena na pomorskom dobru, pri čemu su za određivanje položaja granice mjerodavne kako koordinate navedene u tom rješenju, tako i tekstualni opis iz obrazloženja, gdje se u obrazloženju granice između toč. 2 do toč. 8. navodi da granica slijedi potporni zid izgrađen unutar k. č. br. [katastarska čestica], a uzdignuti dio kopna iznad granice nije u obuhvatu pomorskog dobra.

23. Nastavno, iz navedenog rješenja također proizlazi da se isto neće provesti izradom geodetskog elaborata, već će se pomorsko dobro evidentirati u sklopu nove katastarske izmjere (t. V. rješenja), a s obzirom na utvrđeno odstupanje između katastarskog plana (sačinjenog u vrijeme Austro-Ugarske) i stvarnog stanja na terenu (str. 8. obrazloženja). Spisu također prileži i potvrda Županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra KLASA: 930-02/16-01/13, URBROJ: 2125/1-03-16-02 od 13. listopada 2016., kojom se potvrđuje da rub novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] (koja nastaje spajanjem k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) slijedi granicu pomorskog dobra utvrđenu koordinatnim točkama 3. – 8. rješenja od 28. veljače 2007., kao i mišljenje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprave pomorske i unutarnje plovidbe, brodarstva, luka i pomorskog dobra, KLASA: 940-01/17-01/09, URBROJ: 530-03-1-2-17-2 od 9. veljače 2017., kojim to tijelo potvrđuje da novofomirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema predmetnom parcelacijskom elaboratu ne predstavlja pomorsko dobro, odnosno da se ista u cijelosti nalazi izvan utvrđene granice. Zaključno, spisu prileži i zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Pag, Broj: Z-13344/2018/854 od 14. rujna 2020., sačinjen povodom izvršenog postupka nove katastarske izmjere, u kojem se novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova ne upisuje kao pomorsko dobro.

24. Zaključno, spisu prileži i dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj:

R-DO-105/14 od 27. listopada 2014. u kojem to tijelo, zakonski zastupnik tužitelja, i samo navodi da se k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze izvan obuhvata pomorskog dobra.

25. Na zakonitost pobijanog rješenja tuženika nisu od utjecaja ni navodi tužitelja glede usvajanja žalbe podnesene u postupku radi utvrđivanja građevne čestice za ozakonjenu građevinu, budući da se radi o različitom postupku u kojem se utvrđuju različite pravno odlučne činjenice.

26. Imajući u vidu sve navedeno, proizlazi da su upravna tijela pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, te pravilno primijenila materijalno pravo, pri čemu okolnost što tužitelj nije bio pozvan na očevid proveden od prvostupanjskog tijela nije imala utjecaja na odluku u upravnoj stvari, a imajući u vidu da je činjenično stanje utvrđeno iz preostale dokumentacije.

27. Slijedom navedenog, budući je pobijano rješenje tuženika zakonito, a tužbeni navodi nisu osnovani, to je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

28. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Budući je tužitelj izgubio predmetni upravni spor, to istome ne pripada zatražena naknada troškova spora, već je isti dužan nadoknaditi troškove zainteresiranoj osobi, koja je u ovome sporu uspjela, te postavila zahtjev za naknadu troškova. Zainteresiranoj osobi priznat je kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom pristupa na održano ročište za raspravu, u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 52.2. Tarife), uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25% (250 EUR - Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- zz tužitelja Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćenici zaint. osobe Ines Škofač, odvjetnici u Zagrebu, Ilica 145