Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10959/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZA, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zagrebu od 14. rujna 2022., broj: 20. Pp - 5217/2021, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ZA kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), okr. ZA je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 (četrdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 14. rujna 2022., broj: 20. Pp - 5217/2021, proglašen je krivim okr. ZA da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena kazna zatvora 10 dana, te na temelju članka 44. stavak 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, primjenjena uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a temeljm članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode od 26. kolovoza 2020. do 27. kolovoza 2020. kao 2 dana zatvora pa u slučaju opoziva uvjetne kazne zatvora okrivljenik ima za izdržati 8 dana zatvora.
2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka okrivljenik je obvezan naknaditi iste u iznosu od 100,00 kuna (protuvrijednost 13,27 eura).
3. Protiv te presude, okr. ZA osobno je pravodobno podnio žalbu iz sadržaja koje proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na iskazima svjedoka policijskih službenika koji su proturječni, a osobito u činjenici da svjedok policijski službenik VA iskazao da nije čuo što je od govorio njegovom kolegi, već samo da ga je njegov kolega upozoravao na pristojno ponašanje, a takvim iskazom da nije potvrdio iskaz svjedoka UA. Osim toga, okrivljenik ističe da prvostupanjski sud nije ni na koji način cijenio činjenicu da je pritužbom unutarnjoj kontroli MUP-a i nadležnom ministru podnio kaznenu prijavu radi prekoračenja ovlasti, nezakonitog oduzimanja slobode, ugrožavanja dostojanstva i temeljnih ljudskih prava i sloboda.
6.1. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
6.2. Osnovano je prvostupanjski sud iskaze svjedoka policijskih službenika VA i UA ocijenio vjerodostojnim, budući da su iskazivali jasno, precizno te suglasno i detaljno svjedočili o ponašanju okr. ZA inkriminirane prilike, a koje ponašanje i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjava obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, upravo činjenica da je svjedok VA naveo u svom iskaza da nije čuo što je okrivljenik govorio njegovom kolegi UA jer je sjedio u vozilu, ali da je čuo da ga je kolega UA upozoravao na pristojno ponašanje ukazuje na vjerodostojnost njegovog iskaza jer nije iskazivao o onome što nije čuo, a sama činjenica da je čuo da kolega UA okrivljenika upozorava na pristojno ponašanje ukazuje na to da je u tom trenutku poanšanje okrivljenika zahtijevalo takvo upozorenje, a o čemu je i svjedočio UA. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika iskazi svjedoka VA i UA nisu međusobno proturječni te u cjelini predstavljaju suglasne, objektivne i detaljne iskaze u opisu događaja inkriminirane prilike, u kojem je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret. Pitanje jesu li u događaju inkriminirane prilike policijski službenici prekoračili svoje ovlasti, neopravdano stavili okrivljeniku lisice i oduzeli mu slobodu nije predmet raspravljanja ovog postupka, budući da je takvo postupanje policijskih službenika uslijedilo nakon ponašanja okrivljenika, u kojem su se ostvarila obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.3. Stoga, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud potpuno ignorirao činjenicu njegove dosadašnje neosuđivanosti te da je izrečena kazna prestroga.
7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izrekao primjerenu prekršajnopravnu sankciju. Pojašnjava se da primijenjena uvjetna osuda na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 10 dana je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom, odnosno u konkretnom slučaju, pod uvjetom da okrivljenik u roku provjeravanja od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, pa uvjetna osuda kao mjera upozorenja predstavlja najblažu vrstu prekršajnopravne sankcije.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
