Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5596/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĆB, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ĆB podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 21. ožujka 2025., broj: Pp-11796/2021-11, u sjednici Vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĆB i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. ĆB se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 60,00 (šezdeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. ĆB je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna od 100,00 eura uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka od 50,00 eura.

2. Protiv te presude okr. ĆB je pravodobno putem branitelja Bepa Marušića, odvjetnika u Splitu podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi optužbe okrivljenika, odnosno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. ĆB u bitnome ističe da osim iskaza svjedoka LB, nije bilo drugih dokaza odnosno svjedoka pa niti video snimke ili vještačenja navodnih ozljeda tog oštećenika, na temelju kojih bi se mogla sa sigurnošću utvrditi krivnja žalitelja. Ističe da je neživotno da nitko nije vidio niti čuo u garaži trgovačkog centra da bi okrivljenik vrijeđao LB i fizički ga napao, zbog čega nije niti mogao biti počinjen prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navodi da je indikativno i to što je policija tek nakon dva i pol mjeseca podnijela optužni prijedlog protiv žalitelja koji je podignut samo na temelju iskaza oštećenika, da nije ispitan sin oštećenika s kojim je bio na karting stazi, da je sud zakazao samo tri ročišta na koja okrivljenik nije mogao pristupiti jer živi i radi u Švicarskoj pa iz tog razloga nije iznio svoju obranu, time da branitelju nije poznato zašto okrivljenik nije dostavio pisanu obranu. Smatra da na temelju samo jednog dokaza i to iskaza navodnog oštećenika, sud nije mogao donijeti osuđujuću presudu.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud prije svega na temelju iskaza svjedoka LB, oštećenika koji je uvjerljivo i bez nelogičnosti detaljno opisao kako ga je okrivljenik napao 31. srpnja 2021. u garaži trgovačkog centra najprije verbalno psujući, potom i fizički, a koji dio proizlazi i iz medicinske dokumentacije u spisu o ozljedi lijevog ramena i koljena oštećenika. Iako nastupanje tjelesne ozljede nije bitno obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa tu činjenicu nije niti potrebno utvrđivati, ozljede oštećenika iz priložene medicinske dokumentacije ukazuju na vjerodostojnost iskaza svjedoka u pogledu načina ponašanja okrivljenika i dinamike razvoja događaja. Stoga je u konkretnom slučaju neosnovan navod žalbe da bez provedenog sudskog vještačenja o uzročno posljedičnoj vezi nastanka ozljede, navedena dokumentacija ne može biti dokaz da je okrivljenik fizički napao oštećenika predmetne zgode.

5.2. Nadalje, neosnovano okrivljenik ističe da iskazivanjem svjedoka LB koji jedini tereti okrivljenika, bez predloženih i izvedenih drugih dokaza, ne može biti nedvojbeno utvrđena krivnja okrivljenika. Prije svega, iako je taj svjedok ispitan bez prisutnosti okrivljenika na glavnoj raspravi održanoj 20. ožujka 2025., po ocjeni ovog suda, istinitost i objektivnost njegovog iskaza nije dovedena u pitanje. Činjenica da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz tog svjedoka i jedino na njemu temeljio osuđujuću presudu, ne dovodi do nezakonitosti presude s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza u smislu čl. 88. st. 2. PZ-a.

5.3. Osim toga, budući da su okrivljenik i branitelj bili uredno pozvani na navedenu glavnu raspravu na koju nisu pristupili niti su svoj izostanak opravdali, okrivljenik je propustio neposredno se očitovati ili osporavati iskaz tog svjedoka kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio vjerodostojnim jer niti je proturječan niti nelogičan. Dakle, iz navedenog je vidljivo da je okrivljeniku pružena djelotvorna mogućnost kontradiktornog raspravljanja koju nije iskoristio već se time odrekao konfrontacijskog prava, time da isti nikada nije dostavio niti pisanu obranu, o kojoj mogućnosti je obaviješten i u Obavijesti o počinjenom prekršaju i u pozivu za glavnu raspravu. Naime, za glavnu raspravu održanu 20. ožujka 2025. okrivljenik je uredno primio poziv na adresu prebivališta u [adresa]. Iz predmeta spisa jasno je vidljivo da je okrivljeniku uručena obavijest o počinjenom prekršaju koju je okrivljenik vlastoručno potpisao, a na kojoj je navedena okrivljenikova adresa prebivališta u [adresa] gdje je primio poziv za navedenu raspravu. Budući da je okrivljenik u toj obavijesti, između ostaloga, upozoren da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti (t. 6.) te da može dostaviti i pisanu obranu (t. 2.) koju okrivljenik u postupku nikada nije dostavio, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je održao navedenu glavnu raspravu bez prisutnosti okrivljenika (i branitelja), sukladno čl. 167. st. 3. PZ-a jer njegovo ispitivanje u konkretnom slučaju nije bilo nužno za donošenje pravilne i zakonite odluke. Za napomenuti je da je prije održane glavne rasprave 20. ožujka 2025., prvostupanjski sud zakazao glavnu raspravu za dan 14. prosinca 2022. na koju okrivljenik, uredno pozvan, nije pristupio, a ispričao ga je njegov branitelj navodeći da se nalazi u Švicarskoj te će doći za Božić i dostaviti pisanu obranu zbog čega je ta rasprava odgođena i sljedeća zakazana za 4. veljače 2025., koja je odgođena zbog neuredne dostave okrivljeniku.

5.4. Stoga po ocjeni ovog suda, okrivljeniku nije povrijeđeno pravo obrane, koju sadržajno ističe u žalbi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.5. Nadalje, žalbenim navodima okrivljenik bezuspješno pokušava obezvrijediti iskaz svjedoka LB, dovođenjem u sumnju istinitosti njegovog iskaza. Navodima žalbe okrivljenik preocjenjuje izvedene dokaze, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom. Žalbene navode u kojima okrivljenik iznosi svoju obranu navodeći da je sud radi potpunog i pravilnog činjeničnog utvrđenja trebao ispitati i sina oštećenika te izvesti dokaz uvidom u video snimku, ovaj sud drži zakašnjelima jer su postojali i ranije te ih je okrivljenik mogao, a nije, isticati u prvostupanjskom postupku, a i po ocjeni ovog suda je činjenično stanje s dovoljnom izvjesnošću utvrđeno. Iz navedenog razloga je ovaj sud žalbene navode ocijenio paušalnim i ničim potkrijepljenim, a time i neosnovanim te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

5.6. Slijedom navedenog, navodi žalbe da je prvostupanjski sud trebao u dvojbi odlučiti u korist okrivljenika, nije osnovan jer prvostupanjski sud prema rezultatima dokaznog postupka, nije niti došao u poziciju da bi bio u dvojbi pa da bi trebao primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Ostali navodi žalbe u kojima okrivljenik ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

6. Žalbeni navod da počinjenim prekršajem nije ostvareno bitno obilježje prekršaja – javnost mjesta, ukazuje se da je isti neosnovan. Naime, nesporno je utvrđeno da se naprijed opisano ponašanje okrivljenika dogodilo u garaži Trgovačkog centra City centar One u Splitu, što predstavlja javno mjesto koje se u pravnoj teoriji naziva „neograničeno otvoreno“ javno mjesto, budući da je dostupno svima odnosno neograničenom broju građana. Na takvom mjestu se stoga podrazumijeva prisutnost drugih građana, bez potrebe utvrđivanja jesu li doista drugi građani bili prisutni, nešto vidjeli ili čuli, a što je prvostupanjski sud sve pravilno utvrdio. Stoga nije osnovan žalbeni navod iz kojeg proizlazi žalbena osnova povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, počinjena time što djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, nije prekršaj kako to ističe okrivljenik.

7. U odnosu na žalbeni navod iz kojeg proizlazi da činjenica što je tužitelj podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika nakon dva i pol mjeseca nakon događaja, potvrđuje nedostatne dokaze protiv okrivljenika, ukazuje se da ovlašteni tužitelj disponira optužnim prijedlogom i odlučuje kada će podnijeti optužni prijedlog, a najdulje unutar četiri godine od dana počinjenja prekršaja koliko iznosi opći zastarni rok pa taj žalbeni navod ni na koji način ne utječe na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenika.

8. Iako okrivljenik u žalbi niti jednim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te je pravilno prvostupanjski uzeo u obzir okrivljenikovu neosuđivanost kao olakotnu okolnost i izrekao mu blažu vrstu kazne – novčanu kaznu za prekršaj za koji je propisana i teža vrsta kazne – kazna zatvora do 30 dana, dok otegotne okolnosti nije našao. Imajući u vidu količinu inkriminacije odnosno najprije grubi verbalni, a potom i fizički napad okrivljenika na oštećenika koji je pritom zadobio tjelesne ozljede, nužan je i veći društveni prijekor počinitelja zbog čega je izrečena novčana kazna u najvišem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj (100,00 eura primjenjujući pritom blaži Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Narodne novine br. 114/22 koji u čl. 7. propisuje blažu novčanu kaznu od 20,00 do 100,00 eura za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira), primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.