Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-2414/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SG, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 9. i 10. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/2.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Kutini od 10. siječnja 2023., broj: 12 Pp-1105/2022, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. SG a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki III, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.,39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. SG (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

istoga dana, u isto vrijeme, na istom mjestu upravljao istim motociklom kao pod točkom I u izreci presude, za vrijeme dok mu je rješenjem PP Kutina broj 511- 10-10-04/03-UP/I-142/2020. od 24.11.2020., koje je postalo pravomoćno i izvršno 13.12.2020., ukinuta i oduzeta vozačka dozvola,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 9. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II

Uslijed odluke u točki I izreke ove drugostupanjske presude, te u povodu žalbe okr. SG i po službenoj dužnosti, preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni i pojedinačno utvrđenim kaznama u toč. I i II izreke pobijane presude, tako da se okr. SG za prekršaj iz članka 244. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje novčana kazna u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), a za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje se kazna u iznosu od 690,00 EUR (šestodevedest eura) pa se okr. SG na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 720,00 EUR (sedamstodvedest eura) koju kaznu je dužan platiti u šest jednakih uzastopnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od trideset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

III Odbija se žalba okr. SG kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. SG je dužan platiti troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. SG proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 244. stavka 4. i 7. članka 199. stavka 2. i 6. i članka 286. stavka 9. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 39,82 eura, 700,00 eura i 1.400,00 eura, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.139,82 eura, koju je dužan platiti u šest jednakih uzastopnih obroka.

1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.2. Istom presudom okrivljenik je, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 40,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, putem branitelja Denisa Pedića, odvjetnika u Popovači, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je dijelom neosnovana, a dijelom bespredmetna.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim, prvostupanjski sud je na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava u pitanju iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo na način činjenično opisan u točki III izreke te presude, po propisu nije prekršaj iz članka 286. stavka 9. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.1. Odredba članka 286. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primijenjenog propisa glasi:

(10) Osoba iz stavka 9. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

4.2. Radnja izvršenja djela prekršaja sastoji se u upravljanju motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. do 6. članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a prije ponovnog sjecanja prava na samostalno upravljanje vozilom.

4.3. Iz činjeničnog opisa predmetnog djela sadržanom u izreci pobijane presude u točki III, nije razvidno da bi počinitelj radnju upravljanja vozilom poduzeo prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom.

4.4 Ističe se da je kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako manjkavo i neodređeno opisano djelo nije prekršaj. Takav nedostatak ne može se otkloniti u povodu podnesene žalbe u korist okrivljenika u smislu odredbe članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona.

4.5. Slijedom navedenog, ovaj sud je postupajući po službenoj dužnosti, pobijanu presudu preinačio i okrivljenika na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe za prekršaj iz članka 286. stavka 9. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da djelo na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, nije prekršaj, a žalba je u tom dijelu bespredmetna.

5. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, jer su za djela prekršaja u točki I i II izreke pobijane presude utvrđene novčane kazne protivno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona

5.1. Naime, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisana postupanja iz izreke pobijane presude u točki I i II zadržavaju pravni kontinuitet, s time da su novim Zakonom propisane blaže kazne u odnosu na propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.

5.2.   Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se  propis koji je najblaži za počinitelja.

5.3.    Budući da su novim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) za počinjene prekršaje propisane blaže kazne, i to za djelo u točki I u fiksnom iznosu od 30,00 eura, a za djelo u točki II u rasponu od 390,00 do 690,00 eura, trebalo je primijeniti novi Zakon, jer je povoljniji za počinitelja.

4.6. Iako je prvostupanjski sud u uvodu presude naveo brojeve Narodnih novina koje bi označavale primjenu novog Zakona, očito nije utvrdio i kazne u skladu s odredbama novog Zakona. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti pobijanu presudu preinačio i za predmetne prekršaje utvrdio kazne, kako je to navedeno u točki II ove drugostupanjske presude.

5. Uslijed odluke u točki I ove presude i preinačenja kazni za djela u točkama I i II pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupno izrečenoj novčanoj kazni, tako da je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, kako je to i označeno u toč. II ove drugostupanjske odluke.

6. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije utvrdio postojanje drugih povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

7. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, navodeći da nije imao mogućnost braniti se u postupku pred sudom urednim pozivanjem na ispitivanje, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da se dostava poziva za 28. studenoga 2022. i 21. prosinca 2022. vratila neuručena, s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku. Budući da je okrivljeniku uz optužni akt uručena obavijest iz članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona (list 12 spisa) kada je uredno upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, kao i da će se u slučaju izbjegavanja dostave poziva, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, to je u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno, na temelju odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, poziv za okrivljenika istaknuo na oglasnu ploču. Protekom roka od osam dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva za okrivljenika smatra se uredno obavljenom. Iz stanja predmeta proizlazi da je poziv za 9. siječnja 2023. istaknut na oglasnu ploču 22. prosinca 2022., pa se smatra da je okrivljenik uredno pozvan na raspravu i time mu je omogućeno sudjelovanje u postupku.

8. Također bez uspjeha žalitelj ističe i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući kako je povrijeđeno njegovo pravo obrane u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, budući da iz stanja predmeta proizlazi da su okrivljenik uredno pozvan na raspravu 9. siječnja 2023. a pozivu se nije odazvao. Prema tome, žalitelju je omogućeno da se brani u postupku, pri čemu, je imao mogućnost izabrati i način na koji će se braniti, jer je o tome pravilno upozoren u obavijesti iz članka 109.a Prekršajnog zakona, koju je osobno primio, pa je tako upozoren i na mogućnost dostavljanja pisane obrane. Prvostupanjski sud nije u obvezi odgoditi raspravu kada je okrivljenik uredno pozvan na raspravu (članak 168. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona). Slijedom navedenog, okrivljeniku je omogućeno iznošenje obrane sukladno odredbama Prekršajnog zakona, a budući da je prvostupanjski sud raspolagalo drugim relevantnim dokazima za pravilno utvrđenje stanja stvari, to je pravilno održao raspravu bez nazočnosti okrivljenika, jer je zaključio da njegovo ispitivanje nije potrebno za zakonito i pravilno donošenje presude (članak 167. stavak 3.). Na toj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji pobijana odluka, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Stoga po ocjeni ovog suda nije povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika.

9. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe, ovaj sud smatra da, s obzirom na težinu i opasnost djela, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nema uvjeta za blaže kažnjavanje. Naime, prvostupanjski sud nije utvrdio olakotne okolnosti na strani žalitelja, a budući da je kao otegotna utvrđena pravomoćna kažnjavanost zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola i to težeg oblika tog prekršaja, to je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku potrebno izreći takvu mjeru kazne koja će djelovati na njegovo buduće ponašanje, kao i ponašanje ostalih da ne čine takve prekršaje. Bez uspjeha žalitelj paušalno upire na visinu mjesečnih primanja, budući da i tome ne doprinosi nikakve dokaze, a prvostupanjski sud je već odobrio i plaćanje kazne u šest jednakih uzastopnih obroka. Stoga je izrečena kazna, u svemu je pogodna za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije, a žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje preinačenje kazne.

10. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

11. Suprotno tvrdnji žalitelja, odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 6 mjeseci je opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, te nije izrečena u predugom trajanju, s obzirom na značaj i pogibeljnost djela te pravilno cijenjenu opasnost od ponavljanja prekršaja. Naime, žalitelj je prethodno osuđivan zbog vožnje pod utjecajem alkohola, osoba je mlađe životne dobi i očito nedovoljne svijesti o opasnosti vožnje pod utjecajem alkohola, pa budući da mu je ranije već bila izricana zabrana upravljanja motornim vozilom u kraćem trajanju, to je i ovaj sud mišljenja da je mjera razmjerna težini prekršaja, prekršajima koji se mogu očekivati i stupnju opasnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju, u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Paušalni navodi žalbe nisu takve naravi da bi doveli u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere. Stoga je mišljenje i ovog drugostupanjskog suda da nisu ostvareni uvjeti za preinačenje oduke o zaštitnoj mjeri.

12. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim citiranim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, imajući u vidu složenost i trajanje prekršajnog postupka.

13. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.