REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10999/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Kardumu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kardum i Partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 12. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Rukavine, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika LJ, odvjetničkog vježbenika, dana 12. lipnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 3213095289 od 21. travnja 2008. sklopljenog između tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, i tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu broj: 3213095289 od 21. travnja 2008. 211,37 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:

- 10,13 EUR od 16.08.2009.

- 10,15 EUR od 16.09.2009.

- 10,04 EUR od 16.10.2009.

- 10,08 EUR od 16.11.2009.

- 10,08 EUR od 16.12.2009.

- 10,09 EUR od 16.01.2010.

- 2,19 EUR od 15.01.2010.

- 10,13 EUR od 16.02.2010.

- 10,06 EUR od 16.03.2010.

- 10,05 EUR od 16.04.2010.

- 10,04 EUR od 16.05.2010.

- 10,02 EUR od 16.06.2010.

- 9,97 EUR od 16.07.2010.

- 10,00 EUR od 16.08.2010.

- 10,08 EUR od 16.09.2010.

- 10,14 EUR od 16.10.2010.

- 10,20 EUR od 16.11.2010.

- 0,70 EUR od 06.11.2010.

- 10,25 EUR od 16.12.2010.

- 30,53 EUR od 16.12.2010.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od. dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.181,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 12. lipnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 21. travnja 2008. zaključio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3213095289 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u visini 20.610,00 EUR. Tuženik je u Ugovor o kreditu ugradio niz odredbi koje su utjecale na cijenu kredita, a koje odredbe su utvrđene ništetnima. Nijedna odredba Ugovora o kreditu nije bila predmet pregovora između stranaka već je unaprijed pripremljeni standardizirani tekst ugovora pripremljen od strane tuženika s upisanim podacima tužitelja ponuđen tužitelju koji je na to pristao jer nije imao izbora. To su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, ugovorena u čl. 2. i čl. 17. Ugovora o kreditu koje dopuštaju tuženiku da jednostranim odlukama mijenja visinu kamatne stope bez jasnih i određenih parametara zašto je kamatna stopa promjenjiva, te bez mogućnosti pregovaranja o tome. Ističe da je predmetna odredba ništetna. Ujedno navodi da je i odredba o izlaznoj naknadi, ugovorena u čl. 14. Ugovora o kreditu, kojom u slučaju prijevremene otplate kredita tužitelj treba platiti naknadu sukladno odluci tuženika je ništetna. Izlazna naknada je ugovorena na netransparentan način, i nije utemeljena na troškovima koje banke imaju zbog prijevremene otplate kredita, nego je to unaprijed formulirana ugovorna odredba koja stvara neravnotežu na štetu potrošača. Stoga ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 13. prosinca 2024. (stranica 518-519 spisa) kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 211,37 EUR na temelju onoga što je tuženik primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini neprijepornim sklopljeni Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3213095289 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u visini 20.610,00 EUR. Osporava svojstvo potrošača tužitelja, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare. Navodi da se učinci presude donesene u kolektivnom sporu ne proteže na ovaj predmet, a tuženik je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Smatra da je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Osporava da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju, te tijek zateznih kamata. U podnesku od 27. prosinca 2024. protivi se preinaci tužbe, a za slučaj da sud istu dopusti ističe prigoovr zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 21. travnja 2008. (stranica 13-17 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu od 25.4.2008. (stranica 18 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (stranica 19 spisa), otplatni plan (stranica 20-25 spisa), financijsko vještačenje po Darku Prpić, sudskom vještaku financijske struke (stranica 508-512 spisa), te saslušanjem tužitelja (stranica 647-648 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su sklopile Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3213095289 21. travnja 2006. za iznos 20.610,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate,

- da je rok otplate kredita je određen na 84 mjeseca,

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 336,86 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za EUR na dan plaćanja,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika,

- koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 9,50%

- da je za slučaj prijevremene otplate kredita korisnik kredita dužan platiti kreditoru naknadu prema Odluci o tarifi naknada za usluge tuženik,

- da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa,

- da je kredit u cijelosti otplaćen.

6. Prijeporno je:

- je li tužitelj potrošač,

- jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, pa posljedično tomu,

- je li tužitelji preplatio svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu,

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- zastara tražbine tužitelja.

7. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se čl. 96. do 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 78/12 - dalje: ZIDZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je zaključio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu s tuženikom kojim je, među ostalim, ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Prilikom razgovora sa službenikom banke nije mu objašnjeno na koji način se mijenja kamatna stopa i temeljem kojih parametara, niti je bilo mogućnosti pregovora o istoj. Naime, radilo se o standardnom bankovnom unaprijed pripremljenom ugovoru. Po zanimanju je odvjetnik. Kredit mu je bio potreban za adaptaciju stana u kojem je živio s obitelj i u kojem nije obavljao nikakvu djelatnost, niti je isti stan bio u najmu ili zakupu.

9. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač te da se sredstvima kredita koristio za potrošačke svrhe (adaptaciju stana), a tuženik nije dokazao suprotno. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju što znači pojam promjenjive kamatne stope, kao i kada se ona i na temelju kojih parametara mijenja. Na osnovi takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, niti odrediva, te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužiteljici. Nije prijeporno da je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatnih stopa, ali tužitelj nije bila upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena, a i one odluke o kamatnim stopama koje je dostavio tuženik su nerazumljive na isti način prosječnom potrošaču.

10. Istaknuti prigovor tužene da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača je neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. ZZP-a, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju iskazom tužitelja je utvrđeno da je prijeporni kredit bio namijenjen za adaptaciju stana u kojem tužitelj živi s obitelji i u kojoj nije obavljao nikakvu poduzetničku djelatnost.

11. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ističe se da pojmovi koje banke koriste u unaprijed pripremljenim ugovorima, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, su visoko stručni, te razumljivi onima koji se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog korisnika kredita takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što je ugovorna odredba tužene banke koja je uređivala pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u člancima 2. Ugovora se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti korisniku kredita da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

12. Nije prijeporno da je tužena sastavila Ugovor o kreditu.

13. Takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno je načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega, te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.

14. Na osnovi takvih ugovornih odredbi i nedostatka jesno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom korisniku kredita, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju. Nije prijeporno da je tužena obavještavala tužitelja o promjeni kamatnih stopa, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena.

15. Budući su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile su dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom korisniku kredita i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na korisnikovu štetu, te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog korisnika kredita nadmoćno pa sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog korisnika kredita ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tužena to činila u prijepornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda korisnicima kredita ostala nerazumljiva.

16. Ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca, te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO-a, a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jednake vrijednosti uzajamnih davanja, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope, kako je to učinila tužena, je suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu kao davatelja kredita, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala tužitelju ni približnu procjenu kako će se ta kamatna stopa kretati, pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom korisniku kredita objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, usuprot načelima obveznog prava.

17. Sukladno čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema tome, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi kojima je regulirana kamata, kako je to već naprijed navedeno, sud nalazi da ima mjesta ocjeni njihove poštenosti u smislu citirane odredbe ZZP-a.

18. Prema odredbi čl. 98. ZZP-a prilikom ocjene da li je određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

19. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženoj ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tužena u Ugovoru u kojem koristi prijepornu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredila referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, odredbe koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

20. Slijedom toga je navedena ugovorna odredbe utvrđena ništetnom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu primjenom odredbe čl. 102. st. 1. ZZP u svezi s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a.

21. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi ZZP-a, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5 Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

22. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

23. Članak 1111. ZOO-a određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Kako je tužena utužene iznose primila s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to ih je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužna vratiti tužitelju.

25. Radi utvrđenja iznosa koji je tužitelj platio tuženoj, na temeljem ništetnih ugovornih odredbi izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpić, stalnom sudskom vještaku financijske struke.

26. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 211,37 EUR, odnosno 204,93 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo očitovanje jer je jasan, detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije.

28. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen traženi iznos od 211,37 EUR po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, temeljem čl. 1111. ZOO-a.

29. Budući da je razlog ništetnosti prijeporne ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužitelju je, uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a, dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

30. Sud je odbio istaknuti prigovor zastare kao neosnovan. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle uvažavanjem navedenog pravnog shvaćanja zastara bi u ovom konkretnom slučaju počela teći tek od pravomoćnosti ove presude jer je istom utvrđena ništetnost dijela ugovornih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

31. Sud je dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva sa iznosa 177,31 EUR na 211,37 EUR kako je to tužitelj učinio u podnesku od 13. prosinca 2024., sukladno nalazu i mišljenju vještaka, jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a, te je tužitelj visinu svoje tražbine mogao utvrditi tek provedenim financijskim vještačenjem. U odnosu na preinačeni dio nije osnovan prigovor zastare iz naprijed navedenih razloga.

32. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

33. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 5.11.2024., 15.5.2025. i 12.6.2025. (Tbr 9. toč. 1. i 3. OT 250 bodova), sastava podneska od 25.3.2024., 23.6.2024., 13.12.2024. i 2.1.2025. (Tbr 8. toč. 1. OT 400 bodova), odnosno ukupno 750 bodova ili 1.500,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 375,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 200,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 EUR i presudu 53,09 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.181,18 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

34. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 12. lipnja 2025. do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja uz nalog za platež sp na tužbu i presudu

- pun. tuženika