Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

Trg slobode 1, Prelog

Poslovni broj: P-150/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Nini Markulija, u pravnoj stvari tužitelja NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],zastupan po punomoćniku Marku Puhovac, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Golubić&Šikić, odvjetnicima iz Čakovca, radi isplate, nakon dovršene glavne i javne rasprave dana 13. svibnja 2025. održane u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Marka Puhovca, odvjetnika iz Rijeke, tuženika osobno uz punomoćnika Krešimira Golubića, odvjetnika iz Čakovca, 12. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te se nalaže tuženiku ĐK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 6.636,14 eura (šest tisuća šesto trideset i šest eura i četrnaest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2021. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] radi isplate iznosa 7.209,64 eura (sedam tisuća dvjesto devet eura i šezdeset i četiri centa) sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2021. do isplate kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj NK je podnio protiv tuženika ĐK tužbu radi isplate u kojoj navodi da su višegodišnji prijatelji, a iz kojeg razloga i prijateljskih odnosa je tužitelj na zamolbu tuženika istome 9. svibnja 2017. godine pozajmio 50.000,00 kn i to na način da je izvršio uplatu označenog novčanog iznosa u korist transakcijskog računa u vlasništvu ovdje tuženika. Označeni novčani iznos tuženiku je navodno bio potreban kao polog za kupnju stana, a prilikom koje pozajmice je tuženik navodio kako bi isti novčani iznos tužitelju vratio već kroz jedan do dva mjeseca. Međutim, do dana sastava ove tužbe, tuženik unatoč opetovanim pozivima tužitelja za povratom pozajmljenog novčanog iznosa, isti nije vratio ni djelomično. U dobroj vjeri, a na molbu tuženika, obzirom je tužiteljeva sada bivša supruga imala zaduženu „American Express“ karticu, tužitelj je za tuženika na istu „American Express“ karticu tijekom 2017. godine kupio više pokretnina na obročnu otplatu, uglavnom namijenjenih opremanju stana i to 4 pneumatika za automobil u trgovini „Konzum“, u novčanom iznosu od 1.380,00 kn, dana 01. lipnja 2017. godine u trgovini „Bauhaus – Buzin“, stol u novčanom iznosu od 1.670,00 kn, dana 02. lipnja 2017. godine u trgovini „Bauhaus

– Buzin“, stolice u novčanom iznosu od 1.115,00 kn, dana 03. lipnja 2017. godine u trgovini „Lesnina – Susedgrad“, ormarić (vitrinu za dnevni boravak) u novčanom iznosu od 4.392,00 kn, dana 16. lipnja 2017. godine u trgovini „Lesnina – Ivanja Reka“, ormarić (vitrinu za dnevni boravak) u novčanom iznosu od 2.076,00 kn, dana 08. rujna 2017. godine u trgovini „Elipso“, perilicu rublja u novčanom iznosu od 5.316,00 kn, dana 07. studenog 2017. godine u trgovini „Ronis“, printer u novčanom iznosu od 3.372,00 kn, a koje novčane iznose, odnosno obroke novčanih iznosa se tuženik tužitelju obvezao podmirivati redovito, po dospijeću. Međutim, tuženik ne samo da po dospijeću pojedinih obroka iste nije podmirio, već je tužitelj za tuženika podmirio sve obroke po poviše specificiranim plaćanjima putem „American Express“ kartice, a do dana sastava ove tužbe, tuženik tužitelju nije niti djelomično vratio niti jedan od pozajmljenih novčanih iznosa. Tijekom 2019. godine tužitelj je tuženiku pozajmio i novčani iznos od ukupno 35.000,00 kn i to uplatama na transakcijski račun tuženika i to dana 19. travnja 2019. godine novčani iznos od 5.000,00 kn, dana 15. lipnja 2019. godine novčani iznos od 10.000,00 kn, dana 12. kolovoza 2019. godine novčani iznos od 20.000,00 kn. S obzirom na navedeno, tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od ukupno 104.321,00 kn / 13.845,78 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja navodeći kako nije točno da bi tuženik od tužitelja pozajmio kakva novčana sredstva. Navodi kako stranke nisu sklopile ugovor o zajmu te kako nije točno da bi tužitelj kupio više pokretnina za tuženika na obročnu otplatu, namijenjenih opremanju stana, niti da se tuženik obvezao tužitelju podmirivati novčane iznose po American Express kartici bivše supruge tužitelja. Nadalje, tuženik ističe kako stranke nisu sklapale ugovore o zajmu, jer bi u tom slučaju postojale pisane isprave s dogovorenim rokom vraćanja. Tuženik navodi kako su parnične stranke višegodišnji poslovni suradnici koji su zajedno radili na raznim građevinskim projektima elektroinstalacija za treće osobe te da je tužitelj bio taj koji je naplaćivao radove te predavao polovicu tuženiku. Nadalje, navodi kako je tužitelj novac nekad predavao u gotovini, a ponekad preko računa pri čemu je tužiteljeva ideja bila upisati posudba ili pozajmica kako bi se kod trećih osoba stvorio privid i prikrila stvarna osnova isplate. Kao dokaz navedenim tvrdnjama tuženik prilaže korespondenciju stranaka te ističe kako su sve navedene uplate u tužbi kao pozajmica zapravo isplate po poslovima kao tuženikov dio. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Tijekom postupka tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik se istom protivio u cijelosti.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u informaciju o platnoj transakciji na listu 6, naloge za prijenos na listovima 7 do 9, ispis elektroničke pošte na listovima 17 do 54, izjavu na listu 58, potvrdu o uplati na listu 60, podaci iz Privredne banke Zagreb na listovima 73 do 77, podaci RBA banke na listu 81, podaci Erste banke i izvod prometa po računu na listovima 87 do 100, u svojstvu svjedoka saslušani su ĆK, CK, NKO, VK, JK i ŠK te tužitelj i tuženik u svrhu dokazivanja.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. Nesporno je tužitelj na račun tuženika 9. svibnja 2017. uplatio iznos od 50.000,00 kuna, 19. travnja 2019. iznos od 5.000,00 kuna, 15. lipnja 2019. iznos od 10.000,00 kuna te 12. kolovoza 2019. iznos od 20.000,00 kuna.

8. Sporno jest jesu li navedene uplate izvršene s osnove usmeno sklopljenih ugovora o zajmu između tužitelja i tuženika ili na ime odrađenih građevinskih poslova te je li tužitelj putem American Express kartice bivše supruge pozajmio novčana sredstva za kupnju pokretnina na obročnu otplatu i s tim u svezi sporna je u cijelosti osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Sukladno čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22,155/23, dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

10. Iz priložene informacije o platnoj transakciji vidljivo je kako je 8. svibnja 2017. dan nalog, a 9. svibnja 2017. izvršen nalog za uplatu iznosa od 50.000,00 kuna s računa tužitelja na račun tuženika s opisom plaćanja „posudba 13.000,00 ? u protuvrijednosti kune u dva puta“.

11. Iz naloga za prijenos između računa Erste & Steiermarkische Bank d.d. na listovima 7-9 spisa vidljivo je kako je 19. travnja 2019. s računa tužitelja na račun tuženika uplaćen iznos od 5.000,00 kuna s opisom plaćanja „Posudba“, 15. lipnja 2019. iznos od 10.000,00 kuna s opisom plaćanja „Posudba“ i 12. kolovoza 2019. iznos od 20.000,00 kuna s opisom plaćanja „Posudba“.

12. Iz iskaza svjedoka ĆK u bitnom proizlazi kako mu je poznato da je njegov otac, ovdje tužitelj, tuženiku početkom 2017. godine pozajmio iznos od 50 tisuća kuna. Nisu sklopili pisani ugovor o pozajmici, već su sve dogovarali usmeno, naime bili su prijatelji i njegov otac je imao povjerenja. Zna za navedeno jer se doma pričalo o tome i njegova sestra je živjela kod tuženika i njegove obitelji u Zagrebu kad je išla u srednju školu te je bila dobra prijateljica s kćeri tuženika. Navedeni iznos od 50 tisuća kuna navodno je trebao biti polog za stan koji je kupovao tuženik i rekao da će to biti stan za kćer tuženika i njegovu sestru, no misli da tuženik taj stan na kraju nije kupio, kao i da oni nikada nisu vidjeli nikakve papire o kupnji tog stana i misli da je to sve bila samo priča. Također, poznato mu je da je i njegov otac pozajmio tuženiku još novaca za kupnju raznog namještaja, a koji namještaj se kupovao preko American expres kartice njegove majke. Nadalje, svjedok je iskazao kako tuženik nije imao uvjete za kreditnu karticu i onda su njegovi roditelji uzeli taj namještaj na rate, a tuženik je obećao da će otplaćivati te rate i koliko je njemu poznato tuženik nikada nije otplatio ni jednu ratu. Poznato mu je da je njegov otac više puta pitao tuženika da mu vrati taj novac, no isti nije vraćen. Ne zna što bi mu tuženik tom prilikom rekao kad bi ga otac zvao za vraćanje novaca. Također, svjedok je iskazao i kako su njegov otac i tuženik poslovno surađivali, ali nakon navedenih pozajmica te da su zajedno obavljali radove oko elektroinstalacija, no i jedan i drugi radili su obračune i stranke su plaćale i jednom i drugom te njemu nije poznato da bi stranke plaćale samo njegovom ocu, a on da bi potom tuženiku isplaćivao njegov dio. Nadalje, svjedok je iskazao kako ne zna gdje se nalazio stan koji je tuženik trebao kupiti, ali zna da je stan trebao biti u Zagrebu, no ne zna na kojoj adresi. On osobno nije čuo tuženika da moli njegovog oca za pozajmicu. Ne zna je li otac bio u radnom odnosu tijekom 2018. i 2019. godine, on je radio i bio neko vrijeme u radnom odnosu, a imali su i restoran u Šmriki, ali ne zna točno u kojem periodu. Restoran su otvorili u srpnju 2018. godine i njegov otac je tamo radio. Poslove oko elektroinstalacija tužitelj i tuženik radili su većinom na crno, a za nešto su izdali račune. Također, svjedok je dodao kako on nije bio osobno prisutan kad je tuženik molio njegovog oca za pozajmicu, no navedeno posuđivanje novaca trajalo je dulje vrijeme, kod njih u obitelji se pričalo o tome i on je bio prisutan i kad su tuženik i njegova supruga pričali o kupnji stana, a za polog kojeg je njegov otac pozajmio tuženiku novac. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazao je da ne zna o kakvom se stanu radilo u smislu veličine i gdje se stan nalazi, zna da se radilo o stanu u [adresa] u kojem su trebale živjeti njegova sestra i kćer tuženika zajedno i tuženiku je novac trebao za polog, odnosno kaparu. Za predmetnu kaparu njegov otac je pozajmio iznos od 50 tisuća kuća, a nešto je i tuženik trebao dati svojih novaca, no kasnije su pričali da se nešto čeka, nekakvi papiri, da se radi o tzv. Bandićevim stanovima, a njegov otac im je vjerovao i nikad nije tražio nikakav papir u vezi kupnje tog stana. Poznato mu je da je njegov otac posudio VK iznos od preko 30 tisuća kuna, a koji je VK potom vratio njegovom ocu na način da je tuženiku dao taj novac, a onda je tuženik uplatio novac njegovom ocu s naznakom da se radi o pozajmici iako to nije bila pozajmica njegovom ocu.

13. Iz iskaza svjedoka CK u bitnom proizlazi kako je bivša supruga tužitelja, ne žive zajedno od 2022. godine, međutim do tada su bili u braku i živjeli zajedno i poznato joj je da je njezin suprug 2017. pozajmio iznos od 50 tisuća kuna, misli da je novac prebacio na račun tuženika. Svjedokinja je iskazala kako je ona bila dobra prijateljica s NKO, suprugom tuženika, a i svi četvero su bili dobri prijatelji i nju je ZK molila da joj pozajmimo iznos od 100 tisuća kuna za polog za kupnju stana u [adresa] u kojem bi njihove kćeri zajedno živjele kad navrše 18 godina. Tužitelj joj nije mogao prebaciti traženih 100 tisuća kuna odjednom, pa joj je prebacio iznos od 50 tisuća kuna, a onda je ona nazvala idući dan i rekla da se za ostatak novaca snašla. Bilo je dogovoreno da će se taj iznos vratiti u roku od mjesec dana, no to se nije dogodilo. Njezin bivši suprug je pozivao tuženika i njegovu suprugu na vraćanje tog iznosa i oni su obećavali vratiti, govorili su da će vratiti malo kasnije, pa u roku od 6 mjeseci, no to se nije dogodilo, a ona se u to više nije htjela upuštati. Ne zna je li njezin bivši suprug kasnije pozajmljivao još kakav novac tuženiku, no zna da su im kupili i namještaj za dnevni boravak. Samog iznosa za namještaj se više ne sjeća, zna da je bilo više računa i da su se kupili nekakvi ormarići, kauč i printer, a sve je kupljeno njezinom kreditnom karticom, jer ju je NKO to zamolila, s obzirom da ona nije mogla kupovati na rate te je obećala vraćati kako rate budu dolazile na naplatu, no do toga nije došlo. Također, svjedokinja je iskazala kako joj nije poznato je li stan u [adresa] na kraju bio kupljen te je iskazala kako su tužitelj i tuženik poslovno surađivali prije pozajmice, a nakon pozajmice nije sigurna, misli da su se tu njihovi odnosi poremetili. Isto tako, svjedokinja je iskazala kako se nakon razvoda s tužiteljem u par navrata čula s tuženikom i njegovom suprugom i supruga tužitelja tvrdi da je tužitelj njima dužan nekakav novac, a ta priča da je krenula nakon što je tužitelj njih pozvao na vraćanje navedenih 50.000,00 kuna. Ona je bivšeg supruga pitala o tome i on tvrdi da on njima nije ništa dužan. Svjedokinja je iskazala kako ona nije kupovala stan, već NKO i ona je rekla da će danas sutra njihove kćeri živjeti u tom stanu. Znalo se spomenuti nešto u smislu da će cure živjeti zajedno kad budu studirale i one su imale svoje želje, ali to su djeca. Na upit punomoćnika je li je NKO dugo nagovarala za pozajmicu, iskazala je kako je ona nju smatrala sestrom i kad je ona nju nazvala rekla joj je da ona novac nema i neka nazove tužitelja, što je i učinila i tužitelj je pozajmio novac. Svjedokinja je iskazala i kako se sjeća da joj je NKO pričala da se radilo o nekim tzv. Bandićevim stanovima. Koliko ona zna, ostalih 50 tisuća kuna posudila je od svog oca, a zna da je pričala i da su uzeli kredit za kupnju stana. Svjedokinja nije imala saznanja kome su stranke plaćale za izvršene radove koje su obavljali tužitelji i tuženik.

14. Iz iskaza svjedoka NKO proizlazi kako nije točno da bi tužitelj pozajmio iznos od 50 tisuća kuna niti koji drugi iznos, naime, navedeni iznos od 50 tisuća kuna za koji stoji da se radi o posudbi, zapravo je iznos koji je trebao biti isplaćen njezinom suprugu, ovdje tuženiku, na ime izvršenih radova. Svjedokinja je iskazala kako su njezin suprug i tužitelj zajedno radili tijekom 2015., 2016, 2017., 2018. i 2019. godine i to na elektroinstalacijama na Krku i u Zagrebu. Kako nisu imali osnovano trgovačko društvo, radili su na crno, a stranke su novac isplaćivale tužitelju, jer je on tako tražio, a njezin suprug se s time složio. Bili su prijatelji, njihove kćeri su bile najbolje prijateljice i kćer tužitelja je živjela kod njih i ona ju je tretirala kao svoje dijete. Za predmetno je saznala kad je došla tužba, a misli da je povod tome bio taj što je CK došla živjeti kod njih kad je otišla od tužitelja i tužitelj je rekao njezinom suprugu da mu to neće oprostiti. Inače oni su prije toga čuli od drugih ljudi da priča po Krku da će tužiti tuženika, ali nisu znali zbog čega. Što se tiče stvari kupljenih na American express karticu, od tih stvari za njihov stan kupljen je printer, koji je kupljen za njihovu kćer Ninu, jer je ona to tražila pošto joj je za školu trebao bolji printer, dok nikakav ostali namještaj nije bio kupljen za njihov stan. Na pitanje je li njezin suprug posudio kakav iznos tužitelju, iskazala je da nije nikad, a navedeni iznos od 34 tisuće kuna bio je prebačen tužitelju na ime poslova koje su obavljali njezinom bratu VK i on je ta sredstva prebacio njoj, a ona potom tužitelju. Tužitelj je tražio da se na doznaku piše posudba, jer je bio nezaposlen i nije želio da piše da mu je to od kakvog rada. Na poseban upit punomoćnika iskazala je da je 2017. na doznaci o uplati iznosa od 50 tisuća kuna pisalo posudba, jer je tužitelj tako tražio, njemu je to odgovaralo, nije imao nikakvih prihoda osim od prodaje zemljišta te mu se sav novac za obavljene radove isplaćivao na ruke. Tužitelj se bojao Porezne uprave. Predmetni iznos od 50 tisuća kuna odnosio se na radove koji su obavljeni u periodu od godine dana, ne zna točno za koje poslove, zna da mu se nešto davalo na ruke, a nešto na račun, a dogovor je bio da tužitelj prebaci onda taj novac tuženiku. Zadnja transakcija bila je 2.1.2020., radilo se o 8 tisuća kuna, bilo je isplaćeno s računa CK na tuženikov račun, a u opisu plaćanja piše posudba AK, a AK je osoba za koju su radili. Njezin supruga je 2017. godine radio u Tehnixu i primao plaću, dok tužitelj nije radio, živjeli su od prodaje zemljišta, naime tužitelj je od majke naslijedio više zemljišta i od prodaje tih zemljišta su živjeli i CK je radila u Konzumu, a restoran su zapravo otvorili sinu ĆK 2018. godine.

15. Svjedok VK je iskazao kako su tužitelj i tuženik u periodu od 2017. do 2019. na Krku obavljali električarske radove na kućama u izgradnji, gdje je njegova tvrtka bila glavni izvođač radova, a on je sa šogorom, ovdje tuženikom dogovorio da se njemu isplaćuje sav novac za izvršene radove. Ne zna na koji način je kasnije on taj novac isplaćivao tužitelju i nema nikakva saznanja o bilo kakvoj pozajmici između tužitelja i tuženika. Dodaje da je njemu sam tužitelj potvrdio da su mu novci isplaćeni za poslove koje je odrađivao kod njega, a na koji način to mu nije rekao. Također, svjedok je iskazao kako su tužitelj i tuženik radili i za druge izvođače radova kao podizvođači, a od tužitelja je čuo da su zaradu dijelili 50 : 50.

16. Svjedok JK je iskazao da je ŠK je bio njegov prijašnji poslodavac i sjeća se da je tužitelja i tuženika upoznao 2016. godine u proljeće kad su radili na uređenju vikendice kod AK u [adresa]. On je radio kod poslodavca ŠK građevinske radove, a tužitelj i tuženik elektroinstalacije. Svjedok nije imao nikakva saznanja o njihovim financijama, zna samo da su rekli da zajedno rade i zajedno se dijele, no na koji način se njima isplaćivao novac i kako su oni taj novac dijeli to nije mogao reći. Svjedok je iskazao i da mu je poznato da su i 2017. zajedno radili na kući u [adresa]. On ne zna koliko dugo su tužitelj i tuženik zajedno radili, misli da do 2019. ili 2020., ali nije siguran.

17. Svjedok ŠK iskazao je da je prijatelj s obje parnične stranke i radili su zajedno s tuženikom i danas poslovno surađuju, a tužitelj je u mirovini pa više ne radi. Koliko zna, tužitelj i tuženik su par godina radili zajedno, on ih je upoznao 2017. i angažirao ih kao podizvođače. Angažirao ih je više puta, poslove je ugovarao s tužiteljem i on mu je rekao da on vodi financije i da njemu isplaćuje novac za izvedene radove. Kad je pitao tuženika, on mu je rekao da slobodno novac isplaćuje tužitelju te je tako i činio i to nekad na račun tužitelja, a nekad njemu na ruke, a kako su se njih dvoje kasnije obračunavali svjedok nije znao. Također, svjedok je iskazao kako mu je tužitelj spomenuo da je tuženiku pozajmio nekakve novce, njemu ili njegovoj ženi, ali to je bilo nakon što su se njihovi odnosi poremetili. Ne sjeća se više što je rekao za što je bio taj novac, ali znam da se nije radilo o nekoj velikoj svoti.

18. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je sav novac koji je pozajmljivao tuženiku evidentirao isplatama putem banke na račun, on mu od navedenih iznosa ništa nije vratio. Bili su veliki prijatelji, kao obitelj i njihove kćeri su bile jako dobre prijateljice te ga je jednom nazvala supruga tuženika da imaju priliku povoljno kupiti stan u [adresa], no da im za polog treba iznos od sto tisuća tadašnjih kuna, tj. za kaparu te da će to vratiti za dva mjeseca. Supruga tuženika ga je ponovno nazvala slijedeći dan i rekla da treba samo 50 tisuća kuna, jer da će joj ostatak pozajmiti njezin otac. Inače njegova majka i on imali su terene na otoku Krku i zbog toga je raspolagao takvim novčanim sredstvima. Nadalje, tužitelj je iskazao kako on i tuženik stalno bili zajedno i on je sudio po sebi i ne bi si nikada dozvolio pozajmiti novac i ne vratiti. Točno je da su tijekom 2015. godine i 2016. godine tuženik i on radili na gradilištima elektroinstalacije. Ovisno o tome gdje su se gradilišta nalazila, primjerice kad su radili u Malinskoj, klijenti bi njemu isplatili novac, a on bi odmah isplatio tuženiku njegov dio i to više od polovice. Kad su radili za šogora tuženika VK, tada je on novac isplatio tuženiku, a tuženik onda njemu. Nisu točni navodi tuženika da bi se predmetne uplate odnosile na dugove za izvršeni posao. Inače, on ne zna zašto je korištena kartica njegove supruge za kupovinu navedenih stvari na rate, to je ona dogovarala s tuženikom. Tužitelj je iskazao kako su sjedili svi zajedno i oni su rekli da ne mogu kupovati na rate i dogovor je bio da njegova supruga da svoju American karticu, a oni će njima vraćati kako rate budu dospijevale. Nisu vratili ni jednu ratu, a oni su ih otplatili u cijelosti. Na upit punomoćnika da pojasni izjavu VK ovjerenu kod javnog bilježnika iskazao je da su tuženik i on radili nešto kod VK i on im je dugovao novac. Na to je supruga tuženika rekla da će ona otići kod svog brata i da će ona to riješiti. Njegov sin je nakon toga sreo VK i pitao ga što je s tim novcima, na što je VK rekao da je on svojoj sestri dakle supruzi tuženika isplatio iznos od preko 70 tisuća kuna. Nakon toga supruga tuženika je razgovarala sa svojim bratom i uplatila na njegov račun iznos od 34 tisuće kuna, ali uz naznaku da se radi o posudbi. On je tada kontaktirao VK o kakvoj se to posudbi radi i on je rekao da je to dug prema njemu i tada su otišli kod javnog bilježnika ovjeriti izjavu. Kad je počeo tražiti tuženika da vrati pozajmljeni novac, isti je prestao dolaziti na Krk, a do njega je došao sa svojom kćeri tek nakon što je podnesena tužba u ovom postupku i pitao ga mora li on to sad vratiti. Inače poslove koje su oni zajedno obavljali radili su na crno i taj iznos se njima odmah isplaćivao na ruke. Ukoliko bi klijenti njemu na ruke isplatili novac, ja bi taj novac isplaćivao tuženiku isto na ruke. Nadalje, tužitelj je iskazao kako je imao ideju da grade kuću na terenu koji je imao i tuženik je rekao da on može dobiti kredit od sto tisuća EUR-a, nije mu nikada rekao da ne bi bio kreditno sposoban. Tuženik i on nisu pričali o tome može li on ili ne može ishoditi sam kreditnu karticu. 2017. godine tuženik ga je tražio iznos od 50 tisuća kuna i on im je taj iznos doznačio na račun u roku od sat vremena. On nije u opis plaćanja upisao iznos od 13 tisuća, ne zna što je to, ali iznad toga piše iznos od 50 tisuća kuna. Nije upisao ni riječi "u dva puta". Ne zna točno kad je zatražio od tuženika da mu vrati predmetnih 50 tisuća kuna, točnije, on je pitao kad će supruga tuženika dobiti natrag te novce, jer je rekla da joj trebaju za kaparu za stan, ne zna kad je to točno bilo, možda i godinu dana nakon pozajmice, na što je onda ona rekla da je kupila stan. On nije znao da je ona stan kupila, mislio je da nije prošla na natječaju i da će joj kapara biti vraćena, zato je pitao kad će ona dobiti te novce. Na upit pun. tuženika iskazao je da je iznos od 5 tisuća kuna 15. travnja 2019. uplatio na račun tuženika i da se radilo o pozajmici, isto tako iznos od 10 tisuća kuna, a on nije pitao tuženika za što mu treba. Na upit punomoćnika tuženika za koju svrhu je 12. kolovoza 2019. uplatio iznos tuženiku od 20 tisuća kuna, iskazao je da se više ne sjeća.

19. Tuženik je u svom iskazu naveo kako su tijekom 2017. i ranijih godina tužitelj i on bili fantastični prijatelji i poslovni suradnici. Njemu nikada nitko osim banke nije posudio novac. Oni su dugo godina radili zajedno, naime on se bavio poslovima elektroinstalacija i tužitelj ga je pitao može li mu pomoći. Te poslove radili su na crno. Način poslovanja je bio takav da je sav novac išao tužitelju od odrađenih poslova, a tužitelj je onda taj novac raspoređivao i predmetne uplate odnose se upravo na to. On je bio mlađi i fizički u boljem stanju od tužitelja, stoga je njemu prepustio poslove vezane uz izradu ponuda i naplate potraživanja. Predmetni novci odnosili su se za odrađeni posao za materijal i sl., a na taj način su poslovali jer je on živio u [adresa], a tuženik na Krku. Nije točno da bi tijekom 2017. supruga i on kupovali kakav stan, ne zna ni zašto bi im isti bio potreban. Ne zna što je supruga tuženika radila sa svojom karticom, ali da je kupovala kakav namještaj za njegov stan vjerojatno bi on za to znao i isti vidio. Točno je da je kćer tužitelja živjela kod njih i to prve tri godine školovanja, a u 4. razredu srednje škole odselila je kod svoje majke, koja je tada već došla živjeti u [adresa], jer je odselila od ovdje tužitelja. Tuženik je iskazao i kako je tužitelj vodio računa o njihovom poslovanju, bio je redovit u tome i poštivao je njihov dogovor, no tijekom 2019. godine nastali su problemi jer je tužitelj bio preopterećen, naime vodio je restoran za sina, tada je već imao i probleme sa suprugom i znalo se dogoditi da njihovi klijenti čekaju, jer su kasnili s poslom. Tužitelj je došao početkom 2020. reći da mu je dužan vratiti novce koje mu je pozajmio. On ga je pitao o čemu se radi, a o kojim novcima se radi odnosno o kojim iznosima saznao je tek po primitku tužbe. Tada je on otišao do tužitelja, pitao ga o čemu se radi, saznao je u međuvremenu da je posao za posljednja dva gradilišta bio odrađen i njemu isplaćen, a on te novce nije vidio. Posljednje su tužitelj i on radili krajem 2019. i početkom 2020. godine. Radovi za AK su bili posljednji radovi koje su radili zajedno. On u svibnju 2017. nije imao nikakvih problema sa kreditnom sposobnošću, naime već 20 godina radi u Tehnixu i nikada nije imao probleme sa kreditnom sposobnošću. Tijekom njihovih druženja tužitelj i on su se redovito viđali, svakako jednom mjesečno, a i više, on bi primjerice već u petak ili u subotu ranije u jutro krenuo za Krk i vraćao bi se u nedjelju navečer. Na upit na koji način su naplaćeni poslovi odrađeni za VK, iskazao je da ne zna točno, jer su više poslova odrađivali za njega. Nakon što mu je sud predočio izjavu na listu 58, iskazao je da je točno ono što je sve navedeno. Na upit punomoćnika iskazao je da nije bilo pravila o načinu na koji bi tužitelj njemu isplaćivao dio za odrađene poslove, ponekad je to bilo preko računa, a ponekad osobno na ruke. Na upit zašto mu je na predmetne uplate tužitelj upisivao da se radi o posudbi, iskazao je da ga je to sam tužitelj pitao može li tako pisati, jer je u to vrijeme bio pred odlaskom u mirovinu ili već u mirovini i nije htio imati kakvih problema s mirovinom, a kasnije se to nastavilo tako, on je imao povjerenja u njega i nije smatrao da bi to mogao biti problem.

20. Sud je prihvatio iskaze svjedoka ĆK, CK, VK, JK i ŠK kao vjerodostojne, obzirom su ĆK i CK detaljno i suglasno iskazivali oko pozajmice u iznosu od 50.000,00 kuna, kupovini kao i postojanju poslovne suradnje između tužitelja i tuženika, dok su VK, JK i ŠK suglasno u bitnom iskazivali oko poslovne suradnje između tužitelja i tuženika.

21. Sud nije prihvatio iskaz NKO i tuženika u dijelu u kojem su iskazivali kako tužitelj nikada nije pozajmio nikakva novčana sredstva tuženiku, niti da bi kupovali određene pokretnine putem American Express kartice bivše supruge tužitelja, jer iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi suprotno.

22. Naime, temeljem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu, kao i iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka, sud utvrđuje kako su stranke godinama bile obiteljski prijatelji, ali i poslovni suradnici te su zajednički povremeno radili kao izvođači na građevinskim projektima i to na poslovima elektroinstalacija za razne investitore. Također, sud smatra kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno kako su investitori i naručitelji radova za izvršene radove povremeno plaćali tužitelju, a povremeno tuženiku te su njih dvoje, sukladno dogovoru, dijelili ostvarena novčana sredstva 50:50. Isto tako, iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi kako su stranke navedene poslove obavljali „na crno“.

23. Iako tuženik osporava da bi mu tužitelj pozajmljivao kakva novčana sredstva te je tijekom postupka isticao kako su sve navedene uplate zapravo isplate za odrađene poslove, a ne pozajmice, sud smatra kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 50.000,00 kuna dana 9. svibnja 2017. te da se nije radilo o isplati temeljem zajednički odrađenih građevinskih poslova. Naime, svjedoci ĆK i CK, kao i tužitelj u navedenom dijelu, detaljno su i suglasno iskazivali kako je tužitelj pozajmio navedeni iznos, navodeći da je tuženiku i njegovoj supruzi NKO bio potreban novac za kaparu radi kupnje stana u [adresa]. Iako tuženik osporava da bi to bilo točno, svjedoci ĆK i CK su suglasno iskazali kako se radilo upravo o novcu za potrebnu kaparu, kako se radilo o tzv. Bandićevim stanovima, iako nisu bili upoznati s ostalim specifikacija stana, kao i da bi to bio u stan u kojem bi jednom tijekom studija zajedno stanovale kćeri tužitelja i tuženika, koje su bile dobre prijateljice.

24. Navodi tuženika kako nije jasno na što se odnosi opis plaćanja sporne uplate gdje stoji „posudba 13.000,00 ? u protuvrijednosti kune u dva puta“ nisu osnovani, jer iz informacije o platnoj transakciji vidljivo je da se radi o iznosu od 50.000,00 kuna te je to iznos koji navode i ĆK i CK. Također, valja napomenuti kako iz iskaza CK i tužitelja, a koji iskaz u tom dijelu, prihvaća ovaj sud, navode kako je supruga tuženika nastojala najprije pozajmiti iznos od 100.000,00 kuna/13.480,72 eura, no, kako tužitelj nije odjednom mogao prebaciti tolika sredstva, uplatio je iznos od 50.000,00 kuna.

25. Naime, iz dostavljene dokumentacije Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb je vidljivo kako je na dan 8. svibnja 2017. s deviznog računa tužitelja na tekući račun tužitelja prebačen iznos od 13.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama odnosno iznos od 96.655,00 kuna te je istoga dana dan nalog za uplatu iznosa od 50.000,00 kuna na ime "posudbe" na račun tuženika, što je vidljivo iz priložene informacije o platnoj transakciji. Dakle, evidentno se radi o pozajmici iznosa od 50.000,00 kuna, a ne o isplati cijene izvršenih radova, jer iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da bi s nekog drugog računa bio uplaćen određeni iznos s osnove izvršenih radova na račun tužitelja, a nije životno uvjerljivo da bi tužitelj prebacivao devizna sredstva sa svog osobnog računa, kako bi tada ista u kunama isplaćivao tuženiku, ukoliko bi naručitelji radovi isplatili ta sredstva tužitelju na ruke. Također, kako je ranije navedeno, sud je u tom dijelu u potpunosti prihvatio iskaze svjedoka ĆK i CK kao istinite i vjerodostojne.

26. Stoga sud smatra kako je u tom dijelu osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

27. U odnosu na potraživanje s osnove kupovine putem American Express kartice bivše supruge tužitelja, ističe se kako, iako i svjedoci CK i ĆK potvrđuju kako su putem American Express kartice CK na obročnu otplatu kupljene određene pokretnine za stan tuženika te da se tuženik obvezao vraćati navedena novčana sredstva kako pojedini obrok bude dospijevao, sud smatra kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao visinu navedenog potraživanja. Naime, svjedokinja CK se ne sjeća o kojim se iznosima radilo, a iako je tužitelj u tužbi kao jedan od dokaza osnovanosti i visine navedenog potraživanja naveo ispis prometa po „American Express“ kartici bivše supruge, isto nije dostavio ni do zaključenja glavne rasprave. Stoga, kako sud nije mogao nedvojbeno utvrditi visinu navedenog potraživanja, predmetno potraživanje je odbijeno kao neosnovano, obzirom je teret dokazivanja, kako osnovanosti tako i visine potraživanja, upravo na tužitelju.

28. Nadalje, u odnosu na potraživanje iznosa od 5.000,00 kuna od 19. travnja 2019., 10.000,00 kuna 15. lipnja 2019. i 20.000,00 kuna 12. kolovoza 2019. sud smatra kako tužitelj nije dokazao da se doista radilo o pozajmicama. Naime, osim priloženih potvrda o uplati navedenih iskaza s opisom plaćanja "posudba", u prilog navedenih tvrdnji tužitelj nije ponudio druge dokaze. Svjedokinja CK u svom je iskazu navela kako nema saznanja o tome je li tužitelj, osim navedenog iznosa od 50.000,00 kuna, pozajmio tuženiku još koja novčana sredstva, dok je svjedok ĆK izjavio kako se pozajmljivanje nastavilo, ali nije konkretizirao o kojim iznosima se radilo te je izjavio i kako su stranke zajedno radile na građevinskim projektima tek nakon pozajmica.

29. Također, iz priloženih izvoda prometa po računu tužitelja tijekom 2019. je vidljivo kako je u više navrata bilo isplata s računa, ali i uplata na račun tužitelja od raznih fizičkih i pravnih osoba, s naznakom "posudba", kao i iz iskaza stranaka te svjedoka VK proizlazi kako su tužitelj i tuženik za istog odrađivali određene građevinske radove te im je isplatio dugovani iznos, koji je potom tuženik tužitelju isplatio na račun također s opisom plaćanja "posudba". S obzirom na to, sud zaključuje kako je pod navedenim opisom plaćanja tužitelj prebacivao novčana sredstva na račun tuženika, iako se radilo o dijelu naplaćene cijene izvršenih radova.

30. Isto tako, sam tužitelj je u svom iskazu naveo kako se ne sjeća više s koje osnove je 12. kolovoza 2019. uplatio tuženiku iznos od 20.000,00 kuna.

31. S obzirom na sve izneseno, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 50.000,00 kuna/ 6.636,14 eura, a odbio kao neosnovan za iznos od 54.321 kuna/7.209,64 eura te je presuđeno kao pod točkama I. i II izreke ove presude.

32. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. i st. 2. ZOO-a koji određuje da dužnik koji kasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

33. Sukladno čl. 504. ZOO-a ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

34. Kako iz iskaza tužitelja i svjedokinje CK proizlazi da je prvotno dogovoren rok vraćanja pozajmice od 50.000,00 kuna/ 6.636,14 eura bio dva mjeseca, a kasnije je taj rok produljivan, a iz iskaza samog tuženika proizlazi da ga je tužitelj početkom 2020. pozvao na vraćanje pozajmice, sud smatra kako je tada tužitelj postavio zahtjev za vraćanje zajma, no, obzirom da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje zatezne kamate tekuće od 1. siječnja 2021., sud smatra kako je takav zahtjev osnovan i u skladu s odredbom čl. 504. ZOO-a, stoga je sud točkom I. izreke ove presude odredio da je tuženik osim glavnice tužitelju dužan isplatiti i zatezne kamate tekuće na dosuđen iznos od 1. siječnja 2021. do isplate.

35. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, tužitelj je u ovom sporu uspio sa 48%, a tuženik sa 52%, dakle, stranke su u sporu uspjele približno u jednakim dijelovima, stoga je sud donio odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka te je riješeno kao pod točkom III. ove presude.

36. S obzirom na sve izneseno, presuđeno je kao u izreci ove presude.

Prelog, 12. lipnja 2025.

Sutkinja:

Nina Markulija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.