Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Pn-111/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Ivani Prosenečki Kamenjak, u parničnom predmetu tužitelja ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, odvjetnicima u Križevcima, protiv tuženika Lovačko društvo "Sveti Hubert" Križevci, Trg Antuna Nemčića 8, OIB:99806654656, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnicima u Križevcima, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj dana 7. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja, osobno i punomoćniku Željku Rožić, odvjetnika u Križevcima, i punomoćnice tuženika Vesne Rajić, odvjetnice u Križevcima, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu “Sveti Hubert”, Trg Antuna Nemčića 8, 48 260 Križevci, OIB: 99806654656, da tužitelju ĆČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 5.526,37 eur (slovima: pet tisuća petsto dvadeset šest eura i trideset sedam centi) zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno članku 29. stavku 2. i stavku 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na zatraženu zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete za razdoblje od 1. veljače 2023. do donošenja prvostupanjske presude, odnosno do 12. lipnja 2025.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.693,97 eur (slovima: tri tisuće šesto devedeset tri eura i devedeset sedam centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude odnosno od dana 12. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je naslovnom sudu 7. kolovoza 2023., podnio tužbu u kojoj u bitnome ističe da je tužitelj ĆČ vlasnik, odnosno posjednik nekretnina koje se nalaze na području lovišta čiji je ovlaštenik Lovačko društvo “Sveti Hubert” u k. o. [katastarska općina], na području lovne jedinice Vepar Carevdar. Tužitelj dalje u tužbi navodi da je poduzeo sve potrebne mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite imovine od štete koju na njegovim nekretninama odnosno usjevima počini divljač iz lovišta lovoovlaštenika Lovačkog društva “Sveti Hubert” no unatoč svim poduzetim mjerama u cilju sprječavanja štete, na nekretninama na kojima je tužitelj vlasnik, odnosno koje drži u posjedu temeljem Ugovora o zakupu, divljač iz lovišta protustranke prouzročila je štetu na usjevima. Dalje u tužbi tužitelj ističe da se po punomoćniku obratio tuženiku dopisom od 26.10.2022. te dopisom s prijedlogom za sklapanjem sporazuma o naknadi štete od 30.11.2022., a koji dopis je tuženik primio 5.12.2022., ali nije primio odgovor od strane tuženika, niti mu je nadoknađena šteta u bilo kojem iznosu. U nastavku tužbe isti navodi da je pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnom službom u Križevcima pokrenuo te je u predmetu poslovi broj: R1-167/2022 proveden postupak osiguranja dokaza predlagatelja, ovdje tužitelja, ĆČ protiv ovdje tuženika, tamo protustranke, te je u tom predmetu sačinjen i nalaz i mišljenje vještaka Jelene Fabijanec dipl. ing. agr. iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da je ukupna procijenjena tržišna vrijednost štete od divljači na svim poljoprivrednim površinama 5.526,37 eur ili 41.638,43 kn slijedom čega je tužitelj predložio ovome sudu da zatraži na uvid spis koji se vodio pod naznačenim poslovnim brojem. Obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjen u siječnju 2023., a kojim nalazom i mišljenjem je utvrđena visina štete, tužitelj zateznu kamatu na taj iznos štete traži od dana 1.2.2023. do isplate. Završno je tužitelj predložio sudu da u ovom postupku obveže tuženika na naknadu štete tužitelju zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te mu je predložio da tuženika obveže da mu naknadu nastalih troškove postupka.

2. U ostavljenom roku tuženik je pravovremeno podnio odgovor na tužbu u kojem u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. U nastavku svoga odgovora tuženik u bitnome navodi da je tužba tužitelja potpuno nepodobna za raspravljanje, obzirom da u istoj uopće nije navedeno ništa, što je bitno za raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, tuženik je u nastavku svoga odgovora istakao kako tužitelj u tužbi uopće ne navodi na kojim nekretninama je nastupila šteta, a što bi tužba trebala sadržavati, to posebno jer tužitelj traži štetu na svojim nekretninama, odnosno usjevima. S obzirom da tužba nije određena, odnosno u istoj nisu navedene nekretnine na kojima je šteta nastala, to se o ovoj tužbi niti ne može raspravljati, a kako se već samim davanjem odgovora na tužbu tuženik upustio u raspravljanje, to se on odmah u odgovoru na tužbu usprotivio preinaci tužbe ukoliko ju tužitelj bude preinačavao, jer je tužitelj već u tužbi trebao naznačiti na kojim je to nekretninama nastala šteta, a on to nije naznačio. Dalje u odgovoru je tuženik istakao kako je tužitelj trebao dostaviti zemljišno-knjižne izvatke, a on to nije dostavio, radi čega je tuženik istakao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Uz navedeno, tuženik je istakao da tužitelj nije naveo niti kada je šteta nastupila na njegovim usjevima, odnosno ne navodi točno vrijeme, iako je isto bitno radi rokova koji su propisani odredbom čl.82. Zakona o lovstvu. Naime, tuženik navodi kako je odredbom čl.82. st.1. Zakona o lovstvu propisano „Za štete iz čl.78. st.1. i 2. ovog Zakona oštećenici su se dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s time da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku.“ Tuženik dalje ističe da tužitelj uopće nije naveo kada je njemu šteta nastala, jer nije poštivao rok i način obraćanja prema tuženiku sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Slijedom navedenoga tuženik zaključuje da tužitelj u svojoj tužbi samo paušalno navodi, da se on tuženiku obratio dana 26.10.2022., ali niti u tom dopisu nije naveo kada je njemu šteta nastala, jer je očito da su prošli svi rokovi iz čl. 82. st.1. Zakona o lovstvu u kojem se tužitelj trebao obratiti tuženiku radi naknade štete. Tuženik je zaključno naveo svoj stav da je tužba potpuno nepodobna za raspravljanje, jer u istoj nisu navedene odlučne činjenice. Uz navedeno, tuženik je istakao kako tužitelj uopće nije niti dokazao da je poduzeo sve mjere za zaštitu svojih usjeva, čak to niti ne tvrdi u tužbi, pa je dakle očito da je tužba podnijeta samo pro forme radi, jer je ista potpuno nepodobna za raspravljanje i ne sadrži, tj. nisu navedene činjenice o kojima ovisi osnovanost i visina štete. Pored navedenoga tuženik je istakao svoje stajalište prema kojemu je preduvjet za podnošenje tužbe zbog naknade štete nužno da je tužitelj vlasnik nekretnina, ne posjednik kako se to navodi u tužbi, s time da u tužbi uopće nije naznačeno na kojim nekretninama je tužitelj vlasnik, na kojima vrši posjed temeljem Ugovor o zakupu, a to nije niti mogao naznačiti, jer nije niti naznačio na kojim nekretninama traži štetu. Nadalje, s obzirom da nikada nalazi i mišljenja vještaka koji su sačinjeni u postupku osiguranja dokaza nisu dostavljeni tuženiku niti njegovom punomoćniku isti se osporavaju, obzirom da su vještaci za svaku nekretninu morali naznačiti kolika je šteta, a ne u globalnom iznosu, nadalje, isti su morali točno naznačiti kada je šteta nastala, te da li se može utvrditi je li šteta nastala od domaćih životinja ili divljih životinja, da li su nekretnine u sklopu lovišta ili se ne smatraju lovištem prema Zakon u o lovstvu, međutim kako nalazi nikad nisu dostavljeni strankama, to su oni ne upotrebljivi i tuženik ih osporava. Završno je tuženik predložio sudu da nakon što sud provede dokazni postupak, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti, jer nisu navedene nekretnine na kojima je tužitelj navodno trpio štetu, nisu dostavljeni zemljišno-knjižni izvadci i Ugovori o zakupu, te tužitelj ničim nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju, niti su uopće navedene odlučne činjenice u tužbi bitne za ovaj postupak te je uz navedeno predložio sud da tužitelja obveže na naknadu troškova ovoga postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid tužbu (list 1-3 spisa), zahtjev za naknadnu štete upućen od strane tužitelja tuženiku u izvansudskom postupku 26. listopada 2022. (list 7-9 spisa), prijedlog za sklapanje sporazuma o naknadi štete upućen od strane tužitelja tuženiku 30. studenog 2022. (list 10-12 spisa), nalaz procijene štete od divljači na poljoprivrednim površinama zasijanim kukuruzom (list 15- 21 spisa), odgovor na tužbu od 25. studenog 2023. (list 25-27 spisa), podnesak pun. tužitelja od 18. prosinca 223. (list 30 spisa), zapisnik s ročišta održanog 4. siječnja 2024. (list 31 spisa), podnesak pun. tuženika od 20. svibnja 2024. (list 38-40 spisa), fotografije štetnog događaja (list 41-106 spisa), zapisnik s ročišta održanog 27. svibnja 2024. (list 107 spisa), odluka po izlasku Lovačkog društva "Vepar" iz Lovačke udruge "Sv. Hubert" (list 108 spisa), zapisnik s redovne izvještajne skupštine Lovačkog društva "Sveti Hubert2 Križevci od 18. lipnja 2021. (list 109-111 spisa), zapisnik s ročišta održanog 10. rujna 2024. (list 114 spisa), Izvadak iz registra Udruge Republike Hrvatske za Lovačko društvo "Sv. Hubert" Križevci (list 116-117 spisa), podnesak pun. tuženika od 21. rujna 2024. (list 118 spisa), Izvadak iz registra Udruge Republike Hrvatske za Lovačko društvo "Vepar" Carevdar (list 120-121 spisa), zapisnik s ročišta održanog 10. listopada 2024. (list 122-124 spisa), zapisnik s ročišta održanog 11. studenog 2024. (list 127-129), podnesak tuženika od 23. siječnja 2025., (list 131-132), zapisnik s ročišta održanog 10. veljače 2025. s prilozima, podnesak tuženika od 1. travnja 2025., (list 147-148), uvid u spis ovog suda broj R1-167/2022., zapisnik s ročišta održanog 7. svibnja 2025. (list 154-155).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj vlasnik određenih nekretnina na kojima je nastala šteta, a u odnosu na dio nekretnina na kojima je nastala šteta tužitelj je zakupnik odnosno posjednik. Nadalje nije sporno niti da je na nekretninama nastala šteta u iznosu od 5.526,37 eura, a ista je nastala umanjenjem uroda kukuruza zasijanoga na nekretninama u vlasništvu i zakupu tužitelja. Nije sporno niti da tužitelj tuženiku u svezi s nastalom štetom obraćao tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete temeljem Zakona o lovstvu i to jednom dopisom iz kojega nije vidljiv datum njegova sastavljanja i odašiljanja tuženiku, no vidljivo je da je elektronički potpisan 26. listopada 2022., te Prijedlogom za sklapanje sporazuma o naknadi štete temeljem Zakona o lovstvu 30. studenoga 2022., odnosno sa zahtjevom za sklapanjem sporazuma, a da takav sporazum nije postignut.

6. Sporno je u ovom postupku da li je tužitelj aktivno legitimirana osoba te da li je tuženik pasivno legitimirana osoba. Nadalje sporno je tko gospodari područjem na kojem se odvio štetni događaj odnosno na kojemu je tužitelju nastala šteta. Pored navedenoga sporno je tko/što je štetu prouzročio kao i tko je odgovoran za štetu odnosno tko ju je dužan nadoknaditi. Sporno je i da li je tužitelj šteta nastala nakon što je protekao agro-tehnički rok za berbu uroda kukuruza, a sporno je i da li je tužitelj poduzeo sve potrebne adekvatne mjere i radnje za sprečavanje štete odnosno njeno umanjenje.

7. Uvidom u Zapisnik sa redovne izvještajne skupštine Lovačkog društva Sveti Hubert Križevci od 18. lipnja 2021. utvrđeno je da je ista skupština usvojila prijedlog Izvršnog odbora te je donijela odluku da svaka lovna grupa kao sastavnica Lovačkog društva Sveti Hubert Križevci, snosi sve nastale troškove na poljoprivrednim kulturama koje nastanu na njihovom lovnom području.

7.1. Iz izvatka iz registra Lovačkog Društva Vepar Carevdar, Brezov Most 32, Carevdar, izdanoga pod oznakom KLASA:230-02/24-01/423, URBROJ:2137-08/204- 24-02 od 2. listopada 2024. utvrđeno je da je naznačeno lovačko društvo upisano u registar 26. siječnja 1998., pod registarskim brojem:06000066, nosi OIB:30263136328, da joj je sjedište u [adresa], a područje djelovanja mu je lovstvo, gospodarenje lovištem i divljači, uzgojem, zaštita, lov i korištenje divljači, sukladno Zakonu o lovstvu, u funkciji zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore uzimajući u obzir gospodarske, turističke i rekreativne funkcije, a sve s ciljem gospodarenja lovištem i divljači što obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova kako je to propisano Zakonom o lovstvu.

7.2. Iz prijedloga za osiguranje dokaza koji je u postupku vođenim pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem R1-167/2022, utvrđeno je da je tužitelj iz ovoga postupka u naznačenom postupku 8. studenoga 2022. podnio prijedlog za osiguranje dokaza radi štete koja mu je prouzročena na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA VRČAK površine 4411 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA SELO NADLIVADICE površine 2274 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA OGRADA površine 3394 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA SELO OGRADA površine 5575 m2, k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA SELO OGRADA površine 2741 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LUG U VRBIKU površine 1302 m2, zk.č.br. 6341, ORANICA KOD KUĆE [adresa] površine 5233 m2, zk.č.br. 6342. LIVADA KOD KUĆE [adresa] površine 3061 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA U MJESTU BABIČKA površine 1628 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICE površine 3717 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA KATUNI BJELJEVINE, površine 2912 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICA površine 2423 m2, k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICA površine 1534 m2, koje su njegovo vlasništvo, te na nekretninama - nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ŠUMA KATUNI BJELJEVINE, površine 7032m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICA površine 1610 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA VRČAK površine 1915 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA SELO OGRADA površine 4884 m2, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA KOD KUĆE OGRADA površine 12233 m2, 6238, LIVADA LUG površine 1394 m2, zk.čb.r 6239, LIVADA LUG VRBIK površine 994 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA U MJESTU BOBIČKA površine 1717 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA U MJESTU BABIČKA površine 1229 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA TRSTOVINA GRAĐENICA površine 1498 m2, k. čbr. [katastarska čestica], ORANICA TRSTOVINA GRAĐENICA površine 899 m“, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica]. LIVADA, koje su temeljem Ugovora o zakupu sklopljenoga s Republikom Hrvatskom u njegovom posjedu, a koju štetu mu je prouzročila divljač iz lovišta lovoovlaštenika Lovačkog društva Sveti Hubert. Nadalje, za isti prijedlog tužitelj, tada predlagatelj je istakao kako je prijedlog podnio budući da je na podnošenje istoga bio prisiljen, a sve obzirom da mu se tuženik, tada protivna strana nije obratila nastavno na njegov dopis od 26. listopada 2022., a koji je on istom lovačkom društvu odaslao s ciljem sklapanja sporazuma o naknadi nastale štete, jer je morao pobrati usjeve na prethodno naznačenim nekretninama.

7.3. Uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga sadržane u priloženom spisu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, R1-167/2022. (list 8-64) utvrđeno je da je tužitelj je tužitelj vlasnik odnosno temeljem ugovora o zakupu posjednik nekretnina i to vlasnik zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA VRČAK površine 4411 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA SELO NADLIVADICE površine 2274 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA OGRADA površine 3394 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA SELO OGRADA površine 5575 m2, k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA SELO OGRADA površine 2741 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LUG U VRBIKU površine 1302 m2, zk.č.br. 6341, ORANICA KOD KUĆE [adresa] površine 5233 m2, zk.č.br. 6342. LIVADA KOD KUĆE [adresa] površine 3061 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA U MJESTU BABIČKA površine 1628 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICE površine 3717 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA KATUNI BJELJEVINE, površine 2912 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICA površine 2423 m2, k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICA površine 1534 m2, a temeljem Ugovora o zakupu sklopljenog s Republikom Hrvatskom zakupnik nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ŠUMA KATUNI BJELJEVINE, površine 7032m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICA površine 1610 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA VRČAK površine 1915 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA SELO OGRADA površine 4884 m2, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA KOD KUĆE OGRADA površine 12233 m2, 6238, LIVADA LUG površine 1394 m2, zk.čb.r 6239, LIVADA LUG VRBIK površine 994 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA U MJESTU BOBIČKA površine 1717 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA U MJESTU BABIČKA površine 1229 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA TRSTOVINA GRAĐENICA površine 1498 m2, k. čbr. [katastarska čestica], ORANICA TRSTOVINA GRAĐENICA površine 899 m“, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica]. LIVADA.

Sud je kao vjerodostojne prihvatio obje naznačene isprave, s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

7.4. Iz nalaza i mišljenja gospodarske vještakinje Jelene Fabijanec, koji nalaz i mišljenje su sadržani u spisu osiguranja dokaza vođenom pod poslovnim brojem R1- 167/2022, a koji spis je priložen ovom spisu, proizlazi da je radi nastale štete, koja je predmet ovoga postupka, pred naslovnim sudom vođen postupak osiguranja dokaza te je u istom postupku vođenom pod brojem R1-167/2022 očevid bio proveden u dva navrata i to 29. studenoga 2022. te 12. prosinca 2022. te je nastavno na isti nalaz gospodarska vještakinja Jelena Fabijanec utvrdila da je u predmetnom postupku riječ o šteti na nasadima zasađenog kukuruza, na nekretninama pobliže opisanima u točci 7.2. obrazloženja ove presude, koje su dijelom u vlasništvu, a dijelom u zakupu tužitelja, šteta je utvrđena u obimu umanjenja uroda od 60%, a kao uzročnik štete utvrđene su divlje svinje, a ukupan iznos nastale štete na predmetnim parcelama i po istom uzročniku utvrđen je u iznosu od 5.526,37 eur.

U svome iskazu danom na ročištu održanom 11. studenoga 2024. vještakinja Jelena Fabijanec u bitnome je navela da je u prosincu 2022. sudjelovala kao vještakinja u postupku osiguranja dokaza između stranaka koje su stranke ovoga postupka. Dalje je vještakinja je istaknula da je na očevidu sa sudom i prisutnim predstavnicima tuženika i tužitelja obišla nekretnine koje su bile naznačene u pozivu za očevidu, a te je nekretnine prvo identificirala geodetska vještakinja, a onda je ona izvršila pregled istih, fotografiranja te je nastavno na isto izradila nalaz i mišljenje u kojem joj je zadatak bio utvrditi visinu štete koja je nastala na svim obiđenim nekretninama, a za koju štetu je vještakinja utvrdila da je nastala od divljih životinja, a to je zaključila po otiscima papaka koje je uočila na predmetnim nekretninama iako je posebno navela da nema dovoljno stručnog znanja iz područja veterine da bi znala razliku između papaka domaćih i divljih svinja. Na licu mjesta vještakinja je kao bitno još istaknula da je uočila razrovanu zemlju te porušenu kukuruzovinu. U bitnome je vještakinja još istaknula kako je punomoćnik sada tuženika, tada protustranke, na očevidu zatražio od nje da prebroji repelente postavljene na predmetnim nekretninama kao i da utvrdi njihovu starost što je ona odbila ističući kako joj taj zadatak nije zadan od strane uređujućeg suca prisutnoga na očevidu. Vještakinja je dalje u svome iskazu navela kako se ne sjeća koliko je repelenata zapravo na predmetnim nekretninama bilo postavljeno jer joj isto nije bilo bitno niti u vrijeme provođenja očevida iz razloga što se to nije ticao njenog zadatka, a isto nije bilo ni utvrđivanje pravilnosti postavljenih repelenata. Uz navedeno, vještakinja je navela kako nema saznanja u kojoj mjeri repelenti štite od nastanka štete na poljoprivrednim usjevima. U odnosu na uočene tragove papaka na predmetnim nekretninama vještakinja je istakla da je utvrdila da je šteta nastala od divljih svinja iz razloga što domaće svinje imaju zabranu kretanja izvan dvorišta zbog sigurnosnih mjera, a i malo je vjerojatno da bi šteta nastala od domaćih svinja iz razloga što to nije praksa u našim krajevima, odnosno nije životno ni logično da bi se domaće svinje puštale u tuđa polja kukuruza, a i vještakinja je posebno istakla kako nikada nije vidjela da bi domaće svinje hodale poljima dok je isto tako vidjela štete od divljih svinja i takve štete kakve je običavala vidjeti od divljih svinja nalikovale su šteti koju je vidjela i utvrđivala u postupku osiguranja dokaza. U odnosu na kulturu koja je bila posijana na nekretninama koje su bile predmet očevida vještakinja je istakla kako je riječ bila o hibridima namijenjenim za proizvodnju zrna FAO 400 prema kojoj je izvršena procjena visine štete, a riječ je o sorti srednje prema kasnoj zriobi za koju je agrotehnički rok za berbu do kraja listopada no ovisi uvelike i o vegetaciji, no listopad je optimalno vrijeme za berbu istog tipa kukuruza. U odnosu na polegnutost kukuruza vještakinja je istakla kako se ne može izjasniti koliki vremenski period je kukuruz stajao u polegnuto položaju no istakla da je ta polegnutost mogla potjecati od divljih svinja koje su prolazile kroz taj kukuruz i tada su ga porušile slijedom čega su na očevidu na podu i zatečeni porušeni zreli klipovi kukuruza i zrna istoga. Vještakinja se nije mogla precizno izjasniti o vremenu nastanka štete no vezano uz to ponovno je napomenula da je šteta zasigurno nastala od divljih svinja.

Punomoćnica tuženika na iskaz svjedokinje stavila je primjedbu u cijelosti obzirom da vještakinja po stavu tuženika nije odgovorila na ključna pitanja te zbog tvrdnji vještakinje da je šteta tužitelju nastala isključivo od divljih svinja, a što je utvrdila po tragovima papaka što se po mišljenju tuženika ne može utvrđivati na taj način. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje naznačene vještakinje, a posebno je cijenio dio iskaza u kojem je ista opisivala samu dinamiku provođenja očevida kao dio iskaza u kojemu je vještakinja jasno i decidirano navela kako je utvrdila da bi šteta nastala od divljih svinja, odnosno dio iskaza u kojemu je navela kako je dosad u svojoj praksi nailazila na štetu od divljih svinja i ona je uvelike nalikovala šteti koju je vještakinja utvrđivala i procjenjivala u postupku osiguranja dokaza koji je postao sastavni dio ovog postupka. Naime, opisivanje vještakinje u vidu samog postupka provođenja očevida i načina utvrđivanja štete prema vrsti kukuruza za koji je vještakinja utvrdila da je zasijan na nekretninama koje su bile predmet očevida u postupku osiguranja dokaza u cjelini s nalazom i mišljenjem koji je vještakinja sačinila u više puta spomenutom postupku osiguranja dokaza čini jednu logičnu cjelinu. Sud je posebno cijenio iskaz vještakinje u dijelu u kojemu ista nije davala odgovore na postavljena joj pitanja izjašnjavajući se kako o određenim stručnim stvarima nema znanja što ukazuje na činjenicu da je vještakinja iskazivala objektivno, ograđujući se od davanja netočnih ili upitnih podataka kada je navela da ne raspolaže određenim potrebnim stručnim znanjima na određena pitanja. Slijedom navedenoga ovaj sud ne može prihvatiti kritiku punomoćnika tuženika iznesenu na iskaz vještakinje. Uz navedeno, sud prihvaća iskaz vještakinje u dijelu gdje je ista navela da nije životno i logično da bi ljudi svoje domaće svinje puštali u tuđa polja kukuruza jer doista nije ustaljena praksa da bi se to dešavalo, već je doista praksa da bi štetu kakva se desila tužitelju činile divlje svinje i pri tome ovaj je sud stajališta da saslušana vještakinja ima dovoljno praktičnoga znanja iz kojega je mogla ocijeniti od koje bi vrste i kategorije životinja nastala šteta koja je predmet ovoga postupka.

7.5. Iz iskaza svjedoka IČ, saslušanoga na ročištu održanom 10. listopada 2024. proizlazi da je on kao predsjednik Lovačkog društva Vepar Carevdar bio pozvan od strane suda na očevidu u mjesto [adresa] i to u svojstvu svjedoka, a pri tome je sa sudom obišao više parcela za koje je naveo da su navodno od tužitelja. Nadalje, iz iskaza naznačenoga svjedoka dalje proizlazi da je pri obilasku parcela na nekretninama koje su bile predmet očevida utvrđena šteta za koju pretpostavlja da je nastala od divljih svinja no pamti da je kukuruz i bez te štete bio zahvaćen travom i prevrnut od trave. Svjedok je dalje naveo da ne zna da li su štetu prouzročile divlje ili domaće svinje jer nije dovoljno stručna osoba za ocjenu istoga, a i nema razlike štete od divljih ili domaćih svinja. Uz navedeno, svjedok je istakao kako mu je poznato da bi na području na kojem se nalaze parcele tužitelja i ranijih godina nastajale štete od divljači, a to je sve na području njihovog lovišta odnosno na području Lovačkog društva Vepar Carevdar. U nastavku svoga iskaza isti svjedok naveo je da o kao predsjednik spomenutoga lovačkog društva nikad nije dobio dopis, a niti ga je dobilo lovačko društvo, a kojim dopisom bi ih tužitelj obavijestio o nastaloj šteti u kojoj bi tražio naknadu od lovačkog društva po osnovi nastale štete, a ističe da je za štetu saznao tek kada je zaprimio poziv suda da pristupi očevidu u postupku osiguranja dokaza. Svjedok je dalje spomenuo da u vrijeme kada se održavao očevidu u postupku osiguranja dokaza Lovačko društvo Vepar Carevdar izašlo je iz Lovačkog društva Sveti Hubert, odnosno izašlo je iz Svetog Huberta 2. listopada 2022. U nastavku iskaza svjedok je pojasnio da se nakon izlaska iz društva Sveti Hubert sve raspalo odnosno županija je gospodarila područjem na kojem je tužitelju nastala šteta, a zakupnik toga lovišta bilo je Lovačko društvo Sveti Hubert, a lovna grupa toga društva bilo je Lovačko društvo Vepar Carevdar. Svjedok je dodatno istakao da Lovačko društvo Vepar Carevdar nije imalo svoja lovišta. Svjedok je posebno naglasio u svome iskazu da su u vrijeme kada se provodio postupak osiguranja dokaza, sva lovišta na području grada Križevaca, pa tako i lovište na kojemu je tužitelju nastala šteta, bila u nadležnosti Lovačkog društva Sveti Hubert. Dalje je svjedok istakao kako je u blizini parcela na kojima je tužitelju nastala šteta viđao domaće svinje no one su bile redovito u blizini kuća. Saslušani svjedok posebno je naveo da je tužitelj zatražio izdavanje repelenata od Lovačkog društva Vepar Carevdar te da su mu isti izdani no kasnije je provjerom koju je vršilo Lovačko društvo Vepar Carevdar utvrđeno da tužitelj iste nije postavio na nekretnine na kojima potražuje naknadu štete. Nakon što su svjedoku predočene fotografije s lica mjesta, a koje fotografije su izrađene u postupku osiguranja dokaza koji je prethodio ovome postupku, svjedok je istakao kako se iz istih fotografija vidi da repelenti nisu ispravno postavljeni iz razloga što su isti postavljeni na udaljenosti od 100m/100 koraka, a ispravno se postavljaju na način da njihova međusobna udaljenost bude od 2 do 3 metra, a posebno je naglasio da ti repelenti nisu bili postavljeni do provođenja postupka osiguranja dokaza, a sve je utvrđeno spomenutom redovitom provjerom Lovačkog društva Vepar Carevdar koje je redovito obilazilo predmetne nekretnine. Svjedok je naglasio i da bi ispravno postavljanje repelenata zasigurno smanjilo štetu. Svjedok je opisao da je Lovačko društvo Vepar Carevdar nakon izlaska iz Lovačkog društva Sveti Hubert 2. listopada 2022., čuvalo lovište, vršilo odstrel divljači, no nitko im se nije obratio u vezi šteta koje bi nastale nakon 2. listopada 2022. U odnosu na nastale štete u periodu od 2018. do 2023., svjedok je istakao kako bi štete koje bi nastale na području Lovačkog društva Vepar Carevdar oštećenicima isplaćivalo Lovačko društvo Sveti Hubert, a Lovačko društvo Vepar Carevdar regresno bi isplaćene iznose vraćalo Lovačkom društvu Sveti Huber, a sve iz razloga što je Lovačko društvo Sveti Hubert bilo zakupnik lovišta na području kojega je tužitelju nastala šteta, a Lovačko društvo Vepar Carevdar bilo je lovna jedinica na istome području. U odnosu na opisano regresiranje šteta svjedok je naveo kako nikada nije bilo nikakvih problema s Lovačkim društvom Sveti Hubert odnosno Lovačko društvo Vepar Carevdar uredno je regresno Lovačkom društvu Sveti Hubert isplaćivalo štete, a sve obzirom da su imali međusobni Sporazum koji ih je obvezivao na isplate istih. Završno je svjedok u svome iskazu istakao kako području gdje se nalaze nekretnine tužitelja na kojima mu je nastala šteta nije lovno područje iz razloga što je isto unutar 300 m od naseljenog mjesta ali je istakao kako na tom području gdje se odvio štetni događaj je Lovačko društvo Vepar Carevdar imalo pravo na odstrel divljači. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojemu isti opisuje da je bio pozvan na očevid koji se održavao u postupku osiguranja dokaza i obilazak parcela te porušen kukuruz koji je uočen prilikom obilaska parcela kao i u dijelu u kojem je svjedok opisao kako su na mjestu na kojem se odvijao očevid uočio tragove papaka svinja te u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj zatražio i dobio repelente za zaštitu usjeva kukuruza. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu gdje isti navodi kako je Lovačko društvo Vepar Carevdar vršilo redovitu kontrolu postavljanja predanih repelenata te u dijelu u kojem opisuje kako tužitelj repelente nije postavio odnosno da ih je postavio prije provođenja očevida u postupku osiguranja dokaza, a sud iskaz u tom dijelu nije prihvatio iz razloga što nije životno niti logično da bi lovačko društvo nekome predalo repelente, vršilo redovite kontrole da li su isti i da li su isti ispravno postavljeni, a po uočavanju nepravilnosti ili ne postupanju- ne postavljanju istih repelenata lovačko društvo ništa ne bi poduzelo u smislu sastavljanja obavijesti tužitelju ili davanja uputa ili pak sastavljanjem neke svoje službene bilješke. Uz navedeno, spomenuti svjedok, baš kao niti sam tuženiku, ovome sudu nije predočio nikakav materijalni dokaz u vidu evidencije obilaska ili navod iz kojega bi se jasno i nedvosmisleno moglo utvrditi da je lovačko društvo doista provodilo kontrole repelenata. Dodatno, sud nije prihvatio iskaz naznačenoga svjedoka u dijelu gdje isti navodi kako je kukuruz tužitelja bio zahvaćen travom te je zbog iste bio i prevrnut, a sve iz razloga sud je u postupku koristio vještakinju potrebne struke koja je u svome nalazu jasno dala očitovanje o uzrocima polegnuća kukuruza, a čiji je iskaz kao i nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio.

7.6. Iz iskaza svjedoka HČ, saslušanog na ročištu 10. listopada 2024. proizlazi da je on bio prisutan u studenome 2022. u Pobrđanima na očevidu radi utvrđivanja štete za koju je saznao od lovnika AČ, a sve iz razloga što su se takve štete uvijek prijavljivale Lovačkom društvu Sveti Hubert, a ne Lovačkom društvu Vepar Carevdar, a sve iz razloga što je prvotno naznačeno lovačko društvo bilo zakupnik područja na kojem je tužitelju nastala šteta. Svjedok je dalje u svome iskazu naveo kako su se na nekretninama koje su obilažene na očevidu uočeni tragovi svinja za koje tragove je istakao kako su bili stari. U nastavku svoga iskaza svjedok je istakao kako je Lovačko društvo Vepar Carevdar gospodarilo područjem na kojem se desio štetni događaj odnosno na kojemu je nastala šteta. Dalje u iskazu svjedok je naveo kako mu je poznato da bi naknade za štete nastale od divljači plaćalo Lovačko društvo Sveti Hubert, a kasnije bi Lovačko društvo Vepar Carevdar kao lovna jedinica taj iznos isplaćene štete vraćalo Lovačkom društvu Sveti Hubert, a sve iz razloga što je Lovačko društvo Vepar Carevdar gospodarilo tim dijelom lovišta. Podzakup lovišta je u vrijeme kada se odvijao postupak osiguranja dokaza, a i nastanka štete, bio zabranjen zbog čega su oni, odnosno Lovačko društvo Vepar Carevdar bili osnovani kao lovna jedinica. Svjedok je u svome iskazu posebno spomenuo kako pamti da su na dan kada je vršen očevid krpice koje se umaču u repelente bile potpuno čiste što je nemoguće ako su one ispravno postavljene u vrijeme sjetve kukuruza, odnosno u mjesecu travnju. Svjedok je istakao kako bi one da su ispravno postavljene, odnosno da su bile postavljene po sjetvi iste u vrijeme kada je proveden očevid bile smeđe. Posebno je svjedok istakao kako su repelenti bili postavljeni na udaljenosti od 30 metara, a ispravno se postavljaju na udaljenosti od 4 metra, a neispravnim postavljanjem repelenata tužitelj je prouzrokovao da šteta bude u većem obimu nego što bi bila da su isti ispravno bili postavljeni. Dalje je svjedok naveo kako pamti da je tužitelj na očevidu istakao kako su štetu prouzročile divlje svinje, a svjedok je naglasio kako je on i sam poljoprivrednik i zna kako izgleda šteta od divljih svinja slijedom čega je zaključio da je šteta koju je vidio na očevidu mogla nastati od divljih svinja ali je isto tako istakao kako se za dio nastale štete kao uzročnika može smatrati glodavce i to zbog položaja kukuruza koji je visio, a i dio štete prouzročio je po stavu svjedoka tužitelj sam jer nije pravovremeno izvršio berbu usjeva kukuruza, a svoju tvrdnju temelji na činjenici da je očevid proveden u mjesecu studenome 2022., a tada još usjev kukuruza nije bio pobran. Kao i prethodno navedeni svjedok naveo je i svjedok HČ da je šteta nastala na parcelama tužitelja koje se nalaze unutar naseljenog mjesta slijedom čega iste ne predstavljaju mjesto na kojem je dozvoljen lov. Završno je svjedok naveo kako je Lovačko društvo Vepar Carevdar izašlo iz Lovačkog društva Sveti Hubert i nakon toga izlaska Lovačko društvo Vepar Carevdar nastavilo je vršiti čuvanje divljači, odstrel grabežljivaca i divljih svinja no nakon opisanoga izlaska više nije regresiralo štete Lovačkom društvu Sveti Hubert, a šteta je zasigurno bilo. Svjedok je isto tako napomenuo kako mu nije poznato da li se tužitelj obratio Lovačkom društvu Vepar Carevdar u svezi sklapanja sporazuma oko naknade nastale mu štete. Zaključno je svjedok istakao kako je lovo ovlaštenik područja na kojem je tužitelju nastala šteta Lovačko društvo Sveti Hubert i to od 1996., a to je i dan danas.

Sud je prihvatio iskaz naznačenoga svjedoka u dijelu gdje isti opisuje pristup očevidu i obilazak nekretnina kao i međusobno funkcioniranje po pitanju isplate naknada šteta između Lovačkog društva Sveti Hubert i Lovačkog društva Vepar Carevdar no nije ga prihvatio u dijelu gdje isti opisuje udaljenost repelenata jednog od drugoga jer svoj zaključak o udaljenosti svjedok ničime nije opravdao niti potkrijepio, a i isti je suprotan udaljenosti koju je također subjektivno odmjerio svjedok OČ kao i tužitelj. Uz navedeno, sud nije prihvatio iskaz naznačenoga svjedoka u dijelu gdje isti opisuje faktore koji su utjecali na štetu koja je tužitelju nastala. Ovaj sud uvažava činjenicu da je saslušani svjedok i sam poljoprivrednik i da raspolaže određenim praktičnim znanjima u području poljoprivrede no istoga svjedoka sud u ovom postupku ne može i ne cijeni kao dovoljno stručnu osobu koja je adekvatna utvrđivati doprinose nastaloj šteti po kategorijama uzročnika, a sve imajući u vidu da je sud u ovom postupku koristio adekvatnu osobu koja raspolaže stručnim znanjem i registrirana je kao stalni sudski vještak, a čiji je iskaz i očitovanje u cijelosti ovaj sud u cijelosti i prihvatio kao stručan i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, a čiji će sadržaj i detaljniji opis uslijediti u nastavku obrazloženja ove presude.

7.7. Iz iskaza sudskog vještakinje Štefice Tukša, saslušane na ročištu 11. studenoga 2024. proizlazi u bitnome da je ona 12. prosinca 2022. po nalogu suda u postupku osiguranja dokaza izvršila identifikaciju nekretnina koje su pobliže navedene u njenom nalazu koji datira s 15. prosincem 2022., a koji nalaz je sastavni dio sudskog spisa vođenog radi osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-167/2022. Dalje iz iskaza iste vještakinje proizlazi da je na predmetnom očevidu njen zadatak bio identificirati nekretnine koje joj je naložio sud te utvrditi kulturu koja je zasađena na nekretninama koje je bilo potrebno identificirati. Uz navedeno, zadatak iste vještakinje bio je utvrđivanje udaljenosti predmetnih parcela od [adresa]. Vještakinja je u nastavku svoga iskaza navela i da nema saznanja da li bi nekretnine koje je identificirala spadale u lovište te joj nije poznato gdje se nalaze granice lovišta u odnosu na ceste i naselja. Završno je vještakinja navela kako ne pamti tko je vlasnik i posjednik nekretnina u odnosu na koje je vršila identifikaciju no pamti da je bilo neusklađenosti između upisanih vlasnika i upisanih posjednika nekretnina, a sve u tom dijelu bitne podatke vještakinja je navela u svome nalazu i mišljenju u spomenutom spisu koji se vodio radi osiguranja dokaza. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz naznačene vještakinje budući da je ona iskazivala u odnosu na zadatak koji joj je dodijeljen od strane suda u postupku osiguranja dokaza koji je prethodio ovom postupku. Naime, vještakinja je iskazivala o činjenicama vezanim uz obavljanje svoje službe i kao takva je u nezainteresirana za ishod ovog postupka, a njen je iskaz u skladu s preostalim dokazima izvedenima u ovom postupku i to iz iskaza saslušanih svjedoka IČ, TČ, iskazom tužitelja kao i zapisnikom o provedenom očevidu u spisu R1-167/2022 od 12. prosinca 2022.

7.8. U svome iskazu danom na ročištu održanom 10. veljače 2025. vještakinja Željka Kolar u bitnome je objasnila svrhu repelenata te je u odnosu na iste pojasnila da spadaju u kemijska sredstva odnosno kemijske barijere koje mirisom odbijaju životinje odnosno divljač od nekretnina na kojima su postavljeni, a sve sa svrhom sprječavanja nastanka odnosno smanjenog obima nastale štete na usjevima ili nasadima. U odnosu na način korištenja repelenata ista vještakinja je pojasnila da se isti postavljaju na način koji je precizno određen za svaku od vrsta repelenata te ovise o uputi proizvođača istih. Nakon što su joj predočene fotografije lica mjesta koje su sastavni dio nalaza i mišljenja u postupku osiguranja dokaza vođenim pod poslovnim brojem R1-167/2022 vještakinja je istakla kako se nije u mogućnosti očitovati na kolikoj su udaljenosti repelenti bili postavljeni kao niti kolika je bila udaljenost između postavljenih repelenata. Uz navedeno, istakla je kako se na fotografijama jasno vidi da je dio kolaca na kojima su bili postavljeni repelenti bio porušen no nije se mogla očitovati koliko dugo bi isti stajali tako porušeni. Vještakinja je dalje u svome iskazu navela kako ispravno postavljanje repelenata dovodi do umanjenja obima štete no i za to je navela kako nije strogo pisano pravilo jer obim štete uvelike ovisi i o vrsti divljači, položaju parcele kao i o dužini vremenskog perioda u kojem šteta nastaje. Također u odnosu na predočene fotografije vještakinja je navela da ne može utvrditi kada su repelenti točno postavljeni ali joj se čini da nisu postavljeni na ispravan način. Posebno je vještakinja istakla u svome iskazu da u cijelom spisu, kad se pripremala za ročište, nije uočila da bi postojala ikakva evidencija koja je vrsta repelenata izdana tužitelju te slijedom toga nije vidljivo kakve je upute dobio tužitelj za postavljanje repelenata te nije vidljivo za koje su mu parcele isti repelenti izdani, nije vidljiva dakle niti njihova vrsta niti količina. Dalje je u svome iskazu vještakinja navela da provedba kontrola postavljenih repelenata ovisi o svakoj pojedinačnoj lovačkoj udruzi ili lovačkom društvu, odnosno lovačka društva sama odlučuju hoće li provoditi kontrole. Vještakinja je također istakla kako je moguće da lovačko društvo pojedinom korisniku preda repelente bez ikakvog zapisnika ili evidencije o predaji istih. Istoj vještakinji nije poznato da li se repelenti mogu pribaviti kupovinom u poljoljekarnama već joj je poznato da bi ista izdavala lovačka društva u čijoj se nadležnosti nalazi teritorij koji je potrebno zaštititi repelentima. Također, vještakinja je istaknula kako je moguće da divljač u potrazi za hranom poruši ispravno postavljene repelente i tada su uz kolce vidljivi tragovi papaka divljači. Zaključno je vještakinja istaknula kako se u odnosu na predočene fotografije ne može precizno očitovati da li su repelenti na predmetnim parcelama bili ispravno postavljeni, a sve obzirom da ne može samo temeljem fotografija dobiti pravi uvid u stanje koje je zatečeno na licu mjesta u vrijeme kada su fotografije nastale. Završno je vještakinja u svome iskazu navela kako je praksa da osoba koja je na svojim nekretninama pretrpjela štetu od divljači prijavi tu štetu u roku od 7 dana lovo ovlašteniku, a sve sukladno Zakonu o lovstvu.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz naznačene vještakinje i njena pojedina usmena obrazloženja ocjenjujući ga objektivnim i stručnim, a na njen iskaz niti jedna od stranaka nije imala primjedaba.

7.9. U svome iskazu iznesenome na ročištu 7. svibnja 2025. tužitelj je u bitnome naveo da mu je šteta nastala na nekretninama koje su u njegovom vlasništvu kao i na nekretninama koje je on uzeo u zakup od Republike Hrvatske, a istu je uočio u listopadu 2022. kada je u obilasku nekretnina uočio da je kukuruz polegnut i njegova pretpostavka je odmah bila da bi ta polegnuća kukuruza nastala od divljih svinja slijedom čega je istu štetu kroz nekoliko dana, no u roku od 7 dana, u pisanom obliku prijavio Lovačkom društvu Sveti Hubert koje se na njegovu prijavu/dopis nije očitovalo. U odnosu na vrstu kukuruza tužitelj se zbog proteka vremena nije mogao očitovati no istakao je kako je riječ bila sigurno o kasnijem tipu kukuruza marke Pioner. Dalje u svome iskazu tužitelj je naveo kako je berbu kukuruza na predmetnim nekretninama proveo odmah po okončanju postupka osiguranja dokaza koji se pak postupak provodio u dva navrata. U odnosu na repelente koji su na predmetnim nekretninama bili postavljeni tužitelj je istakao kako je bila riječ o repelentima marke Chemisol a koje repelente je tužitelj dobio od Lovačkog društva Vepar Carevdar, a dao mu ih je lovnik tog lovačkog društva ŠČ. U nastavku je tužitelj naveo kako nikakvu posebnu uputu za postavljanje tih repelenata od spomenutog lovnika nije dobio no na boci s repelentom precizno je napisana uputa za uporabu slijedom čega je on postavio repelente prema na boci sadržanoj uputi odnosno na udaljenosti od 10 metara jednog od drugog. Tužitelj je opisao način na koji je održavao repelente pri čemu je istakao kako je iste uredno održavao i to na način da je u boci nalik onoj u kakvoj se skladišti tekućina za pranje stakala, ulio spomenuto kemijsko sredstvo kojom je svaki tjedan pošpricao krpicu na štapu. Za štetu je tužitelj pojasnio da mu je nastala u obimu da mu je oštećeno 50% uroda pri čemu ju precizirao da bi u odnosnu na jednoj predmetnoj parceli koja je zahvaćena bila štetom od divljači inače obično dobivao 50-55 tona kukuruza no te godine je zbog štete koja mu je nastala od divljači, na istoj parceli ubrao svega 25 tona kukuruza. Za dvije parcele tužitelj je naveo da mu je urod bio uništen u cijelosti, dakle u omjeru od 100%. Posebno je tužitelj istakao kako je predmetne repelente na nekretnine na kojima mu je nastala šteta postavio odmah nakon sjetve i to na onima na kojima je smatrao da postoji veći rizik od štete dok je na drugima, odnosno na onim nekretninama na kojima je ocijenio da je rizik od nastanka štete manji, repelente postavio u mjesecu kolovozu 2022., odnosno u periodu kad kukuruz obično počinje izbacivati klip. Tužitelj je također spomenuo da je na istim parcelama i ranijih godina imao usjeve kukuruza i imao je štete i tih ranijih godina no šteta je bila u puno manjem obimu. Za kontrolu postavljenih repelenata tužitelj je istakao kako ju nitko nikada nije vršio te je napomenuo da mu nitko nikada nije rekao da ga je dužan obavijestiti o postavljenim repelentima u svrhu kasnijeg nadzora postavljenih repelenata, a sije kukuruz već 15 godina i toliko godina pamti takvu praksu. Tužitelj je pojasnio da je repelente, nakon što je prethodno podnio zahtjev, preuzeo u dva navrata, jednom u proljeće 2022., a drugi puta se ne sjeća točno kad već ističe da ih je preuzeo da se osigura, u trenutku kada je uočio da mu je pri kraju količina repelenata preuzetih u proljeće, od Lovačkog društva Vepar Carevdar koje je lovna jedinica unutar Lovačkog društva Sveti Hubert, slijedom čega je i tužio potonje spomenuto lovačko društvo. Završno je tužitelj istakao da je na predmetnim nekretninama bila zasađena kasnija sorta kukuruza koja se ubire u kasnu jesen odnosno oko 1. studenoga jer je to grupa 600 kukuruza. O obilasku nekretnina tužitelj se izjasnio da ih vidi skoro svaki dan jer je jedna u sklopu odnosno iza njegove kuće, dok druge vidi kada ide u grad, odnosno gotovo svaki dan.

Punomoćnica tuženika prigovorila je iskazu tužitelja u dijelu gdje isti navodi da nitko nije vršio kontrolu ispravnosti i opće postavljenosti repelenata, u dijelu gdje je tužitelj naveo da je repelente uredno postavio na udaljenosti od 10 m jer to ne proizlazi iz fotografija sadržanih u spisu predmeta, a koje su sačinjene u postupku osiguranja dokaza te u dijelu u kojem je tužitelj istakao kako je štetu prijavio u Zakonom o lovstvu propisano roku od 7 dana.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja koji je vrlo iscrpan i kategoričan te potkrijepljen ispravama u spisu i to prvenstveno s dopisima o prijavi štete Lovačkom društvu Sveti Hubert, koji dopisi su sadržani na listu 7-12 spisa ovoga predmeta. Uz navedeno, pri davanju iskaza tužitelje je pred sudom djelovao neposredno uvjerljivo te je na upite suda i punomoćnika odgovarao jasno, decidirano te bez dugog razmišljanja i analiziranja iskaza koji daje.

U odnosu na prigovor punomoćnice tuženika na iskaz tužitelja ovaj sud je iste u potpunosti otklonio. Naime, punomoćnica je prigovorila iskazu tužitelja u dijelu u kojemu je tužitelj istakao kako nitko nikada nije vršio kontrolu postavljenih repelenata, a koji iskaz tužitelja je sud je u cijelosti prihvatio iz razloga što je životno i logično da bi u slučaju da je ikada kontrola istih vršena o tome bila sastavljena bilješka u vidu evidencije ili sličnog zapisa, a koji dokaz tuženik tijekom ovoga postupka nije dostavio u spis predmeta. Nadalje, u odnosu na udaljenost repelenata i njihovu ispravnost u postavljanju ovaj sud je prihvatio navode tužitelja da je iste repelente ispravno postavio i to iz više razloga, a prvenstveno, da su ikada vršene kontrole postavljenih repelenata kako navodi tuženik, da su isti repelenti pogrešno postavljeni životno je da bi lovačko društvo ili tijelo koje je vršilo kontrolu o nepravilnosti sastavilo određenu bilješku ili pak upozorilo tužitelja na nedostatke u postavljanju i potrebu za korekcijom u postavljanju, a sve posebno obzirom na utvrđenu činjenicu da bi lovačko društvo naknađivalo štete koje bi uzrokovala divljač. Nadalje, u postupku su sudjelovale dvije vještakinje poljoprivredne struke pri čemu je jedna od njih i to Jelena Fabijanec sudjelovala u postupku osigurana dokaza u kojem joj od suda nije bio da zadatak da utvrđuje udaljenost i ispravnost postavljenih repelenata, slijedom čega pisani nalaz spomenute vještakinje ne sadrži podatke o tom dijelu, a u svome iskazu koji je ista vještakinja dala na ročištu 11. studenoga 2024. ista je navela kako se ne može očitovati o ispravnosti postavljenih repelenata kao i njihovoj međusobnoj udaljenosti. Druga u postupku korištena vještakinja Željka Kolar je u svome iskazu u odnosu na ispravnost postavljenih repelenata, na ročištu 10. veljače 2025. istakla kako ne može na temelju fotografija očevida iz postupka osiguranja dokaza jasno odrediti da li su repelenti ispravno postavljenih, a sve iz razloga što nije imala neposredan uvid u njihov položaj, odnosno nije sudjelovala na očevidu u kojem bi mogla utvrditi neposrednim opažanjem i preciznim mjerenjima da li su isti ispravno postavljeni i kada su isti postavljeni. Dakle, tuženik po stajalištu ovoga suda nije uspio dokazati da iskaz tužitelja u tom dijelu nije istinit slijedom čega je sud u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao životan, logičan i istinit, a istovremeno otklonio prigovor punomoćnice tuženika kao neosnovan.

8. Slijedom utvrđenja iz provedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće pravno relevantne i to da je tužitelj vlasnik odnosno temeljem ugovora o zakupu posjednik nekretnina i to vlasnik zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA VRČAK površine 4411 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA SELO NADLIVADICE površine 2274 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA OGRADA površine 3394 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA SELO OGRADA površine 5575 m2, k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA SELO OGRADA površine 2741 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LUG U [adresa] površine 1302 m2, zk.č.br. 6341, ORANICA KOD KUĆE [adresa] površine 5233 m2, zk.č.br. 6342. LIVADA KOD KUĆE [adresa] površine 3061 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA U MJESTU BABIČKA površine 1628 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICE površine 3717 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA KATUNI BJELJEVINE, površine 2912 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICA površine 2423 m2, k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICA površine 1534 m2, a temeljem Ugovora o zakupu sklopljenog s Republikom Hrvatskom zakupnik nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ŠUMA KATUNI BJELJEVINE, površine 7032m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA LIVADICA površine 1610 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA VRČAK površine 1915 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA SELO OGRADA površine 4884 m2, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA KOD KUĆE OGRADA površine 12233 m2, 6238, LIVADA LUG površine 1394 m2, zk.čb.r 6239, LIVADA LUG VRBIK površine 994 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA U MJESTU BOBIČKA površine 1717 m2;, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA U MJESTU BABIČKA površine 1229 m2; nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], LIVADA TRSTOVINA GRAĐENICA površine 1498 m2, k. čbr. [katastarska čestica], ORANICA TRSTOVINA GRAĐENICA površine 899 m“, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica]. LIVADA. Nadalje, utvrđeno je da je na svim naznačenim nekretninama tužitelj posijao kukuruz i to hibrid namijenjen za proizvodnju zrna FAO 400 prema kojem tipu kukuruza je izvršena procjena visine štete, a riječ je o sorti srednje prema kasnoj zriobi za koju je agrotehnički rok za berbu do kraja listopada no ovisi uvelike i o vegetaciji, a listopad je optimalno vrijeme za berbu istog tipa kukuruza. Uz navedeno, utvrđeno je da je tužitelj od Lovačkog društva Vepar Carevdar zatražio, te u konačnici od istog lovačkog društva i dobio repelente koje je postavio na predmetne nekretnine. Dalje u postupku je utvrđeno da je unatoč postavljenoj zaštiti u vidu repelenata tužitelju nastala šteta na spomenutim usjevima kukuruza, a kao uzročnik štete utvrđena je divljač i to divlje svinje, dok je visina nastale štete tužitelju po vještaku utvrđena u visini od 5. 526,37 eur. Uz navedeno, utvrđeno je da se tužitelj po uočavanju štete dvama dopisima obratio tuženiku iz ovog postupka sa zahtjevom za sklapanjem sporazuma radi naknade nastale mu štete no na iste dopise tuženik se tužitelju nikada nije obratio odnosno odgovorio na iste. Zaključno je utvrđeno da je radi nastale štete pred naslovnim sudom vođen postupak osiguranja dokaza te je u istom postupku vođenom pod brojem R1-167/2022 očevid bio proveden u dva navrata i to 29. studenoga 2022. te 12. prosinca 2022. te je nastavno na isti nalaz gospodarska vještakinja Jelena Fabijanec utvrdila da je u predmetnom postupku riječ o šteti na nasadima zasađenog kukuruza, šteta je utvrđena u obimu umanjenja uroda od 60%, a kao uzročnik štete utvrđene su divlje svinje što je utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka IČ i HČ, iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja naznačene gospodarske vještakinje, a ukupan iznos nastale štete na predmetnim parcelama i po istom uzročniku-divljim svinjama, utvrđen je u iznosu od 5.526,37 eur. Uz navedeno, u postupku je utvrđeno da je područjem na kojem se odvio štetni događaj po kojem je u konačnici tužitelju nastala šteta, u vrijeme nastanka štete zakupnik lovišta bilo Lovačko društvo Sveti Hubert, dok je lovna jedinica bilo Lovačko društvo Vepar Carevdar. Dalje je u postupku utvrđeno da je naknade štete nastale na usjevima inače isplaćivalo Lovačko društvo Sveti Hubert koje bi se potom regresiralo od Lovačkog društva Vepar Carevdar, a sve sukladno odluci sadržanoj u spisu sadržanom Zapisniku redovne skupštine Lovačkog društva Sveti Hubert Križevci od 18. lipnja 2021., kao i međusobnom Sporazumu sklopljenom između Lovačkog društva Sveti Hubert Križevci i Lovačkog društva Vepar Carevdar. Zaključno je utvrđeno da je tužitelj svoj usjev kukuruza ubrao nakon provedenog postupka osiguranja dokaza, odnosno u prosincu 2022.

9. Prema čl. 219. stavak 1. u svezi s čl. 7. Zakona o parnično postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9.1. Sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.2. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022 i 156/2022 dalje ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

9.3. Člankom 1046., istoga zakona propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njena povećanja i povreda prava osobnosti.

9.4. Člankom 1085. istoga zakona propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala.

9.5. Prema članku 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

9.6. Sukladno članku 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

9.7. Prema članku 78. stavku 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/2018., 32/2019. i 32/2020., dalje u tekstu: ZOL) vrste šteta u lovištima je i šteta na imovini je šteta koju divljač prouzroči svojim djelovanjem tako da smanji vrijednost pokretnina ili nekretnina u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba, a to je šteta na poljoprivrednim kulturama, domaćim životinjama, gospodarskim ili drugim objektima; za štetu koju prouzroči divljač nad domaćim životinjama računa se šteta koja se odnosi na smanjenje ili potpuni gubitak vrijednosti oštećene ili ubijene domaće životinje

9.8. Sukladno članku 79. stavka 1. ZOL Sprječavanje šteta u lovištima osigurava se poduzimanjem radnji na način da je oštećenik dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete. Prema točci 2. istoga članka te istoga stavka proizlazi da su dopuštene radnje i zahvati: ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik.

Prema stavku 2. istoga članka oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač.

9.9 Prema članku 80. ZOL za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ovoga Zakona.

Prema stavku 2. istoga članka proizlazi da lovoovlaštenik ne odgovara za štetu nastalu na dobrima koja nisu uklonjena najkasnije mjesec dana od isteka agrotehničkog roka za berbu ili žetvu uroda.

9.10. Prema članku 82. ZOL za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. oštećenici su se dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku.

Sukladno stavku 2. istoga članka, nakon isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka oštećenik je dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana te ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu.

Prema stavku 3. istoga članka, nakon isteka rokova od sedam, odnosno od trideset dana, ako ne dođe do sklapanja sporazuma oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu najkasnije u roku od tri godine od dana nastanka štete.

10. Sukladno citiranom propisu sud u konačnici zaključuje da tuženik odgovara prema općim propisima obveznog prava koji se odnose na odgovornost za štetu od opasne stvari iz članka 1090. u svezi s člankom 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Kako tuženik odgovara po načelu uzročnosti, a u postupku je utvrđeno da su divlje svinje, kao opasna stvar, uzrokovala štetu na usjevu tužitelja, sud zaključuje da tuženik u cijelosti odgovara tužitelju za štetu jer u ovom postupku nije dokazao razloge koji bi ga mogli osloboditi odgovornosti sukladno odredbi članka 1067. stavak 1. i 2. ZOO-a.

10.1. Prema svim prethodno navedenim odredbama, te imajući u vidu odredbe sadržane u članku 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelja pripada ga pravo na naknadu imovinske štete budući je u smislu potonje spomenute zakonske odredbe kojom je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala i u potpunosti naknaditi šteta koju trpi vrijednost njegove imovine vratiti u stanje koje je postojalo prije štetne radnje. Ovdje se ukazuje i na odredbu iz članku 1190. ZOO-a, kojom je propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štetne radnje dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Dakle, u situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovitom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijene dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvar.

10.2. Dakle, po ocjeni ovoga suda tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na nekretninama na kojima je tužitelj tijekom 2022. godine posijao kukuruz, a koje nekretnine su identificirane po geodetskom vještaku u postupku osiguranja dokaza koji je proveden na ovome sudu pod brojem R1-167/22, nastala šteta od divljači i to na površinama koje su identificirane po geodetskom vještaku i pregledane po poljoprivrednom vještaku. Isto tako nedvojbeno je utvrđeno da se navedene nekretnine nalaze na području kojim lovoovlaštenik gospodari odnosno kao ovlaštenik prava lova gospodari tuženik i da je navedenu štetu tužitelju počinila divljač i to divlje svinje te ista iznosi 5.526,37 eur. Po ocjeni ovoga suda tuženik je dužan tužitelju navedenu štetu platiti s obzirom da je istu počinila divljač kojom gospodari tuženik na području lovišta tuženika, a tužitelj je poduzeo mjere radi sprječavanja štete od divljači kako je to naprijed obrazloženo no šteta je unatoč tome nastala. Naime, po ocjeni ovoga suda tužitelj je kao dobar gospodar poduzeo mjere za zaštitu od divljači koje je bio u mogućnosti poduzeti, a s obzirom na konfiguraciju tla, prirodu kulture koju je sadio te površinu predmetnih površina. Odredbom čl. 79. Zakona o lovstvu propisano je da je oštećenik dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzimati mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete, a dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje štete te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je doista kao dobar gospodar poduzimao mjere za zaštitu svojih usjeva i tako je od Lovačkog društva Vepar Carevdar zatražio te dobio repelente kojima je namakao tkaninu koju je postavljao na stupiće koje je sam postavio oko predmetnih usjeva, te je redovito kontrolirao predmetne usjeve i to iz razloga što je jedan od usjeva u sklopu njegove obiteljske kuće te je isti svaki dan vidljiv tužitelju, dok su mu drugi bili vidljivi kada bi odlazio u gradu u koji je išao svakodnevno, a nakon što je primijetio da na istima nastaje šteta tijekom mjeseca listopada 2022. godine o tome je izvijestio tuženika, a i isto proizlazi iz dostavljene preslike Zahtjeva za naknadu štete temeljem Zakona o lovstvu (list 7-10 spisa) te Prijedloga za sklapanjem sporazuma o naknadi štete temeljem Zakona o lovstvu od 30. studenoga 2022. (list 10-12 spisa, iz čega je vidljivo da je tužitelj postupio sukladno članku 82. ZOL.

S obzirom na navedeno po ocijeni ovoga suda tužitelj je odmah nakon što je primijetio da nastaje šteta od divljači na njegovom usjevu o tome izvijestio tuženika, a nakon toga i predložio sklapanje sporazuma o naknadi štete, a kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije te je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 82. ZOL pa je sud prigovor tuženika gdje navodi da tuženik nije postupio u zakonskim rokovima iz čl. 82. ZOL ocijenio kao neosnovan. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj doprinio visini štete koja mu je nastala ne poštujući agrotehnički rok za berbu usjeva kukuruza ovaj sud nije prihvatio iz razloga što je životno i logično da je tužitelj očekivao da će isti usjev ubrati nakon što se provede postupak osiguranja dokaza koji je provođen u dva navrata pred ovim sudom u spisu poslovnog broja R1-167/2022, a koji se pak postupak provodio radi osiguranja dokaza identificiranjem nekretnina na kojima je tužitelju nastala šteta i radi utvrđivanja visine i uzroka nastale štete na poljoprivrednom zemljištu odnosno urodu kukuruza tužitelja. Pored navedenoga, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je na nekretninama tužitelj imao usjeve kukuruza kasnijeg tipa za koji je optimalan agrotehnički rok za berbu mjesec listopad 2022., a tijekom postupka je utvrđeno da je neposredno prije stjecanja agrotehničkog roka berbe uroda kukuruza tužitelju nastala šteta povodom koje su pokrenuti prvotno izvansudski, a kasnije i sudski postupci u vidu osiguranja dokaza, koji su berbu samog uroda prolongirali što se po stajalištu ovoga suda ne može stavljati na teret tužitelju u vidu doprinosa obimu nastale štete, slijedom čega je tužitelj postupio u skladu s čl. 80. st. 2. ZOL, odnosno poštivao je agrotehnički rok precizno opisan u članku 80. stavku 2. ZOL. Nadalje, po ocjeni ovoga suda tužitelj je postavljajući tkaninu namočenu u repelente na stupiće oko usjeva i obilazeći predmetne nekretnine poduzeo mjere koje je bio u mogućnosti poduzeti te je na primjeren način kao dobar gospodar štitio svoju imovinu, ali je unatoč tome na njegovom usjevu kukuruza nastala šteta od divljači. Dakle, po ocjeni ovoga suda unatoč tome što je tužitelj poduzeo mjere koje je bio u mogućnosti poduzeti, na usjevima tužitelja, nastala je šteta od divljači u ukupnom iznosu od 5.526,37 eur i tu štetu je tuženik dužan naknaditi tužitelju s obzirom da je istu počinila divljač-divlje svinje s područja na kojem tuženik gospodari, a takva odluka proizlazi iz postojeće sudske prakse izražene u presudi Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1491/2021-2 od 13. listopada 2022. godine. Uz navedeno, tijekom trajanja ovoga postupka tuženik niti jednim provedenim dokazom nije dokazao da tužitelj nije poduzeo mjere za zaštitu svojih usjeva to jest da nije u vrijeme nastanka štete pravilno postavio repelente oko usjeva i da bi isto utjecalo na nastalu štetu. Uz navedeno, iz iskaza saslušane poljoprivredne vještakinje Željke Kolar proizlazi da je moguće da su rušenje stupića na kojima su bili postavljeni repelenti prouzročile same divlje svinje u potrazi za hranom, a nadalje, da su štetu i ranijih godina na istom području uzrokovale divlje svinje proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka IČ i HČ, kao i iz iskaza samog tužitelja. Uz navedeno, sud je kao nelogične i neuvjerljive cijenio tvrdnje tuženika da tužitelj repelente nije postavio na vrijeme jer suprotno proizlazi iz iskaza samog tužitelja koji je detaljno opisao sam postupak od podnošenja zahtjeva za izdavanje repelenata, njihovo postavljanje te kasnije ponovno traženje kada je uvidio da mu je prvotno izdana doza repelenata nedovoljna. Uz navedeno, kako je obrazloženo pri ocjeni iskaza saslušanih svjedoka, neživotno je i nelogično da bi lovačko društvo vršilo kontrolu repelenata i kada bi uočilo da isti nisu postavljeni ili da su nepravilno postavljeni ostalo u potpunosti pasivno kako to isti svjedoci i sam tuženik navode tijekom ovoga postupka.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev iz točke 1. tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti osnovan te ga je temeljem citiranih zakonskih odredbi valjalo usvojiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

dakle, tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu prouzročenu tužitelju, a istu mu je štetu dužan i naknaditi.

11.1. Na dosuđeni iznos je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tijek odredio prema zahtjevu tužitelja koji nije u suprotnosti sa odredbom iz čl. 29. st. 1. ZOO-a, a niti sa odredbom iz čl. 1086. ZOO-a koji određuje dospijeće naknade imovinske štete pa tako i početak tijeka zakonske zatezne kamate.

12. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, pa na naknadu novčane imovinske štete, zakonska zatezna kamata teče od dana nastanka štete kada se šteta smatra dospjelom, a na iznos naknade štete za uništene usjeve dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zakonska zatezna kamata teče od dana presuđenja, jer je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti.

12.1. Slijedom navedenoga sud je naložio tuženiku da tužitelju na dosuđeni iznos štete plati zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate budući da je nastala šteta tužitelju utvrđena u ovome postupku provedenim vještačenjem dok je preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, a u odnosu na zahtijevanu isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete za period od 1. veljače 2023. godine do dana donošenja prvostupanjske presude. Odluka o kamatama temelji se na članku 29. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke ove presude.

13. U odnosu na tuženikovo protivljenje korištenja u postupku sadržaja spisa vođenog pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-167/2022 koji je tužitelj iz ovoga postupka pokrenuo radi osiguranja dokaza poljoprivrednim vještačenjem na okolnosti visine i uzroka štete nastale na nekretninama koje su u njegovome vlasništvu te na okolnost je li i na koji način predmetne nekretnina štićena od naleta divljih životinja i prodora divljači u istu i na usjeve, a povodom kojega prijedloga je u istom postupku poljoprivredni vještak Jelena Fabijanec izašla na teren te sačinila procjenu na usjevima te utvrdila visinu štete. Naime, ovaj sud je stajališta kako nema razloga tuženikovom protivljenju korištenju sadržaja navedenoga spisa u ovom postupku, a sve posebno uzimajući u obzir odredbe iz članka 272. stavka 1. ZPP-a, odnosno da je postupak osiguranja dokaza proveden zbog postojanja opravdane bojazni da se dokazi neće moći izvesti ili će njihovo kasnije izvođenje biti otežano. Svrha je toga postupka bila da se izvedu i osiguraju dokazi koji se kasnije neće moći izvesti ili će njihovo izvođenje biti otežano zbog proteka vremena li promjena stanja stvari, u konkretnom slučaju ubiranja plodovima u propisanim agrotehničkim rokovima. Dokazi koji su osigurani u tom postupku evidentirani su u zapisniku sačinjenom na licu mjesta i u nalazima i mišljenjima vještaka koji su svoje nalaze dali u tom istom postupku, a na temelju utvrđenog stanja usjeva i zatečenih dokaza na licu mjesta te isti dokazi služe kao osnova za utvrđivanje odgovornosti za nastalu štetu i visinu nastale štete u ovome postupku. Isto je stajalište zauzeo Županijski sud u Sisku u svojoj odluci donesenoj pod poslovnim brojem Gž-2028/2011. Uz navedeno, naznačenim je otpadao prigovor tuženika da je tužba nepodobna za raspravljanje tim više što su u spomenutom R1- 167/2022 spisu precizno naznačene nekretnine na kojima je nastala šteta, za iste su priloženi zemljišno knjižni izvadci kao i ugovori o zakupu.

13.1. U odnosu na prigovor tuženika da je šteta nastala u području koje nije lovno ovaj sud ističe da u smislu odredbe čanka 64. stavka 1. točka 2. ZOL-a zabranjeno je loviti divljač u pojasu od 300 m od ruba naselja u nizini i prigorju, međutim se napominje da taj pojas od 300 m od ruba naselja čini sastavni dio lovišta tuženika i radi se o tzv. nelovnoj površini lovišta. Međutim u smislu odredbe članka 83. st.1. ZOL-a tuženik odgovara za svaku štetu koju počini divljač u lovištu dakle bez obzira radi li se o lovnoj ili nelovnoj površini lovišta. Tvrdnje tuženika kao i saslušanih svjedoka o tome da se nekretnine tužitelja nalaze u pojasu od 300 m od ruba naselja ne ispričava tuženika od odgovornosti za štetu koja ja nastala na nekretninama kojih je korisnik tužitelj budući sam zakonodavac nije napravio razliku u pogledu odgovornosti tuženika i uvjetovanje te odgovornosti od pojasa lovišta-jedino je relevantno za pitanje odgovornosti da li je šteta nastala na području lovišta. U tom smislu upućuje se tuženika i na odredbu članka 83. stavka 1. ZOL-a gdje se na jasan i nedvosmislen način određuje tko odgovara za štetu koju počini divljač u lovištu u kojem ta divljač stalno živi.

13.2. Odlučujući o prigovoru tuženika kojim on prigovara pravu na naknadu štete tužitelja u odnosu na nekretnine na kojima sam tužitelj nije vlasnik nekretnina nego je zakupnik istih ovaj sud je stajališta kako sama činjenica nije odlučna za utvrđivanje prava na naknadu štete. Naime, nespornim je u postupku utvrđeno da je tužitelj zakupnik određenog broja nekretnina na kojima se odvio štetni događaj te da je upravo tužitelj bio posjednik usjeva kukuruza na predmetnim nekretninama. Uz navedeno, jasno je i nedvosmisleno člankom 82. ZOL propisano da za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. oštećenici su se dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku. Uz navedeno, iz članka 79. ZOL proizlazi da korisnici zemljišta imaju prava i dužnosti na nekretninama poduzimati mjere radi sprječavanja štete. Pored navedenoga, člankom 7. istoga zakona propisano je da je korisnik zemljišta vlasnik ili posjednik zemljišta. Iz navedenoga proizlazi da nije nužno da je oštećenik odnosno tužitelj iz ovog postupka nužno upisan kao vlasnik nekretnina na kojima mu je nastala šteta od divljači, preciznije divljih svinja slijedom čega je i taj prigovor tuženika ocijenjen kao neosnovan.

14. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točci I izreke ove presude.

15. Odluka o troškovima temelji se na članka 154. st. 1. i st. 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23 dalje: ZPP), prema kojoj stranka koji izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka te će tuženiku naložiti da tužitelju naknadi samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Sud je odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju sve troškove koje je tužitelj imao tijekom postupka budući je tužitelju u ovom postupku u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom.

15.1. Imajući u vidu odredbe sadržane u čl. 155. ZPP-a sud je tužitelju dosudio troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka, a sve vodeći računa o pravilima propisanim ZPP-om slijedom čega je tuženiku dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 7.1,. i 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: dalje:138/23 OT), trošak za sastav podneska od 18. prosinca 2023. u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr. 8.4. OT, trošak zastupanja na ročištu 4. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu 10. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu 10. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu 11. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu 10. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu 19. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu 7. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude dana 12. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 eur sukladno Tbr. 9.3. i 54. OT, PDV na sve poduzete odvjetničke radnje u iznosu od 487,50 sukladno Tbr. 46. OT, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50,86 eur sukladno Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 101,72 eur, sukladno Tar. br. 2. st. 1. u svezi s Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi, odnosno sud je tužitelju na ime cjelokupnog prvostupanjskog postupka dosudio iznos od 2.590,08 eur. Uz navedeno sud je tužitelju dosudio troškove koji su mu nastali u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-167/2022 u ukupnom iznosu od 1.103.89 eur od čega je tužitelju na ime sastava prijedloga za osiguranje dokaza dosuđen iznos od 100,00 eur sukladno Tbr. 16.1. OT, trošak pristupa očevidu radi provedbe osiguranja dokaza 29. studenoga 2022. u iznosu od 150,00 eur sukladno Tbr. 17. OT u iznosu od 100,00 eur, trošak pristupa očevidu radi provedbe osiguranja dokaza 12. prosinca 2022. u iznosu od 150,00 eur sukladno Tbr. 17. OT u iznosu od 100,00 eur, PDV za sve naznačene odvjetničke radnje iz R1-167/2022 spisa u iznosu od 100,00 eur sukladno Tbr. 46. OT, te pristojba na prijedlog za osiguranje dokaza u iznosu od 6,64 eur sukladno Tar. 1. Tarife sudskih pristojbi te trošak plaćenog predujma za vještačenje i očevid u iznosu od 597,25 eur. Sukladno navedenome, sud je tužitelju dosudio točkom III izreke ove presude ukupan trošak od 3.693,97 eur.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Križevcima 12. lipnja 2025.

Sudac:

Ivana Prosenečki Kamenjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).