Poslovni broj: P-71/2024-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], 9020 Klagenfurt, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice DĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, radi nevaljanosti oporuke, nakon održane glavne rasprave zaključene 18.05.2025., dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da vlastoručna oporuka i oporuka pred svjedocima (obje od **.**.2021.) pok. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri RĆ, rođene **.**.1937. godine, umrle dana **.**.2023. godine, s posljednjim prebivalištem u [adresa], proglašene na zapisniku pred javnim bilježnikom Željkom Petrušićem iz Zaprešića dana 11.04.2023. pod posl. br. O-959/23, nije pravno valjana.“

II. Nalaže se tužitelju DĆ da tuženici DĆR naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.06.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 29.01.2024. tužitelj NĆ zatražio je donošenje presude kojom bi se utvrdilo da su nevaljane vlastoručna oporuka od 07.09.2021. i oporuka pred svjedocima od **.**.2021. pok. UĆ, u bitnom navodeći da ona nije napisala ni potpisala te oporuke.

2. Tuženica DĆR je u odgovoru na tužbu osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da su obje oporuke valjane jer su sačinjene u propisanoj formi i jer ih je ostaviteljica potpisala.

3. U provedenom postupku pročitan je spis posl. br. O-959/2032 te su saslušani svjedoci MĆ, HĆ, RĆ, TĆ, tužitelj i tuženica.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice je utvrđenje nevaljanosti 2 oporuke pok. UĆ, i to vlastoručne oporuke od 07.09.2021. te oporuke pred svjedocima od 07.09.2021.

6. U postupku nije sporno:

- da je pok. UĆ preminula **.**.2023.;

- da su iza nje ostali zakonski nasljednici kćer DĆR (ovdje tuženica), sin NĆ (ovdje tužitelj), sin ŽĆ, kćer HĆ te unuka FĆ i unuk LĆ (iza pokojnog sina D);

- da je u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom Željkom Petrušićem iz [adresa] utvrđeno postojanje 2 oporuke (vlastoručne oporuke od 07.09.2021. i oporuke pred svjedocima od 07.09.2021.);

- da su obje oporuke sačinjene za korist kćeri ostaviteljice DĆR (ovdje tuženice) kao jedine oporučne nasljednice;

- da je javni bilježnik te oporuke potom proglasio na ročištu od 11.04.2023.;

- da su DĆR (ovdje tuženica), ŽĆ, FĆ i LĆ priznali valjanost tih oporuka, dok se HĆ nije očitovala, a NĆ (ovdje tužitelj) je osporio njihovu valjanost.

7. Sporno je jesu li navedene 2 oporuke koje su proglašene u ostavinskom postupku valjane, odnosno imaju li propisanu formu, je li ih potpisala ostaviteljica i je li ih sačinila pod prisilom.

8. Iz priklopljenog spisa posl. br. O-959/2023 proizlazi da je rješenjem ostavinskog suda posl. br. O-959/2023-11 od 29.11.2023. tužitelj upućen da protiv tuženice pokrene parnicu radi utvrđenja nevaljanosti predmetnih oporuka, slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka.

9. Uvidom u oporuku od 07.09.2021. (str. 10 priklopljenog ostavinskog spisa) utvrđeno je da se radi o oporuci koja je pisana teško čitljivim rukopisom te je na kraju potpisana istim rukopisom.

10. Uvidom u drugu oporuku od 07.09.2021. (str. 13 priklopljenog ostavinskog spisa) utvrđeno je da se radi o oporuci koja je pisana urednim i čitkim rukopisom, na njoj se nalazi potpis UĆ, a ispod teksta oporuke i potpisa naznačena su imena MĆ i RĆ.

11. Po čl. 30. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje: ZN) oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao (vlastoručna oporuka).

12. Po čl. 31. ZN oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati, s time da će se svjedoci potpisati na samoj oporuci (oporuka pred svjedocima).

13. Na okolnost da tekst prve oporuke nije napisan od strane ostaviteljice, kao i na okolnosti da ni prva ni druga oporuka uopće nisu potpisane od strane ostaviteljice, sud je po dokaznom prijedlogu tužitelja odredio provođenje grafološkog vještačenja, međutim tužitelj je na ročištu od 13.05.2025. odustao od provođenja tog dokaza.

14. Nadalje, sud je u provedenom dokaznom postupku sud kao svjedoke saslušao MĆ koja je svakog tjedna nekoliko dana čuvala ostaviteljicu (od petka do ponedjeljka) te RĆ koja je kao zaposlenica Doma zdravlja dolazila u posjete ostaviteljici radi pomoći oko osobne higijene. Njihovim iskazima sud u potpunosti vjeruje jer su iskazivale na uvjerljiv način, njihovi iskazi su životni i logični, s time da one nisu zainteresirane za ishod ovog postupka.

15. Na temelju njihovih iskaza sud utvrđuje da je ostaviteljica jednog dana u stanu pred njima rekla da želi napraviti oporuku, da je diktirala tekst kojeg je zapisivala MĆ te da se nakon toga potpisala na tu oporuku, nakon čega su se potpisale i svjedokinje. Obje svjedokinje su izričito potvrdile da primjerak oporuke koji se nalazi na poleđini lista 13 spisa predstavlja upravo tu oporuku koja je nastala na prethodno navedeni način.

16. I svjedok TĆ, nećak ostaviteljice, je u svojem uvjerljivom i logičnom iskazu potvrdio kako mu je ostaviteljica jednom prilikom potvrdila da je sačinila oporuku za korist tuženice i da joj je tu oporuku napisala MĆ koja ju je čuvala.

17. Nadalje, na temelju uvjerljivog, životnog i logičnog iskaza svjedokinje MĆ sud utvrđuje kako ostaviteljica nije željela da tuženica zna za oporuku kojoj joj sve oporučno ostavlja i da je ova svjedokinja drugu oporuku čuvala sve do smrti ostaviteljice te ju tek onda predala tuženici, s time da je svjedokinja iskazala kako je postojala još jedna oporuka koju je sačinila sama ostaviteljica, također za korist tuženice, međutim da je tuženica tu oporuku pronašla u neseseru i poderala.

18. Na temelju uvjerljivog, životnog i logičnog iskaza tuženice sud utvrđuje kako ona nije znala za predmetne oporuke sve dok joj MĆ za njih nije rekla nakon smrti ostaviteljice, s time da je jednu oporuku našla u neseseru, dok joj je drugu dala MĆ.

19. Dovodeći sve navedeno u međusobnu vezu, sud utvrđuje da je prvu oporuku u potpunosti sačinila sama ostaviteljica te se na nju potpisala i čuvala ju u neseseru, dok je druga oporuka sačinjena pred dva svjedoka te je tekst oporuke pisala MĆ po diktatu ostaviteljice, a ostaviteljica se potpisala na kraju te oporuke, s time da je ova druga oporuka ostala na čuvanju kod MĆ.

19.1. Iako je svjedokinja MĆ iskazala da je tuženica poderala prvu oporuku koja se nalazila u neseseru, to očito nije točno jer je ta oporuka priložena spisu i nije poderana, međutim navedeno nije od značaja jer se radi o sporednoj činjenici koju je svjedokinja MĆ očigledno krivo zapamtila, što ni u kojem slučaju ne dovodi u pitanje istinitost njenog uvjerljivog, životnog i logičnog iskaza kao cjeline.

20. Slijedom navedenoga, na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da su obje oporuke sačinjene u zakonom propisanoj formi – prva je vlastoručna oporuka koju je pisala sama ostaviteljica, a druga je oporuka pred svjedocima – te je obje navedene oporuke ostaviteljica zaista i potpisala, slijedom čega se radi o valjanim oporukama u smislu čl. 30. i čl. 31. ZN.

21. S tim u vezi, valja ponoviti da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga za provođenje grafološkog vještačenja, pa je time propustio dokazati suprotno od onog što je navedeno u proglašenim oporukama i što proizlazi iz ostalih dokaza, odnosno propustio je dokazati da se na oporukama ne radi o rukopisu odnosno potpisu ostaviteljice.

22. U odnosu na tvrdnje tužitelja da su oporuke nastale pod prisilom, prije svega valja istaknuti da je na temelju uvjerljivih iskaza svjedoka MĆ i TĆ utvrđeno kako je ostaviteljica i inače govorila da sve želi ostaviti tuženici jer se ona za nju brinula. Navedeno je i logično jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se tuženica doselila iz [adresa] u [adresa] isključivo radi brige o ostaviteljici te da je zbog toga nekoliko godina samo vikendom išla svojoj obitelji u [adresa], dok je od ponedjeljka do petka pazila ostaviteljicu i brinula se o njoj. Stoga su tvrdnje tužitelja o tome da su oporuke nastale pod prisilom u cijelosti neuvjerljive te su suprotne okolnostima nastanka oporuke koje je sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka MĆ i RĆ.

23. Stoga sud ne prihvaća kao istinite tvrdnje tužitelja o tome da su oporuke nastale od prisilom, već utvrđuje da su obje oporuke posljedica stvarne i slobodne volje ostaviteljice da svoju imovinu ostavi tuženici koja se o njoj brinula.

24. U odnosu na stranački iskaz tužitelja i svjedokinje HĆ valja istaknuti kako iz njihovih iskaza ne proizlazi da oni imaju ikakva saznanja o okolnostima nastanka oporuka (tko ih je pisao, potpisao i je li bilo prisile), već proizlazi samo da su oni nezadovoljni činjenicom što je ostaviteljica sačinila ovakve oporuke, međutim takvo nezadovoljstvo zakonskih nasljednika nije i ne može biti razlog nevaljanosti oporuke.

25. Slijedom navedenoga, na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da su sporne oporuke u cijelosti valjane, pa je tužbeni zahtjev za utvrđenje njihove nevaljanosti valjalo odbiti o odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Tuženica je u cijelosti uspjela u parnici, pa joj je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.328,00 EUR (naznačena u tužbi), a tuženicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) tuženica ima pravo na naknadu troškova za:

- sastav odgovora na tužbu – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 28.01.2025., 30.04.2025. i 13.05.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.000,00 EUR (sa uračunatim PDV), pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju;

2. Tuženici po punomoćniku.