REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-434/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj UM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Mauricio Macan, odvjetnik u Puli, A. Kačića Miošića 4/I, i tuženik GM, [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, Ul. 25. rujna 4, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj UM stekao pravo vlasništva nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik GM dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama na toj nekretnini izvrši prijenos njegovog suvlasničkog udjela i uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja UM u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju UM da privremenom zastupniku tuženika GM, Goranu Okmaci, odvjetniku u Pazinu, 25. rujna 4, isplati troškove postupka u iznosu 250,00 eura (dvjesto pedeset eura) u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 28. ožujka 2024. podnio tužbu (stranice 1–2) radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je tuženik dužan trpjeti da se izvrši uknjižba prava vlasništva u njegovu korist u cijelosti. U obrazloženju tužbe je u bitnome naveo da predmetna nekretnina u naravi čini obiteljsku kuću i dvorište tužitelja u kojoj oduvijek živi on sa svojom obitelji i koju mu je darovao otac KM 2017., a koji je kuću izgradio početkom 70-tih godina prošlog stoljeća. Navedenu nekretninu da tužitelj i njegovi pravni prednici drže u samostalnom i nesmetanom posjedu posljednjih 50 godina, pa su dosjelošću stekli tu nekretninu. Tužitelj je tek nakon što mu je otac darovao spornu nekretninu 2017. shvatio da su tuženici upisani svaki u 1/28 dijela iako iste ne poznaje niti su ikad bili kod njega doma. Tužitelj pretpostavlja da su mu tuženici neki daljnji rod te da su greškom upisani pošto je njegov otac kada je gradio kuću 1970-tiha uredno ishodovao građevinsku dozvolu, izgradio kuću i upisao je u zemljišne knjige, te mu nije jasno kako tuženici mogu biti upisani kao suvlasnici. Tužitelj i njegova obitelj da su se uvijek smatrali jedinim gospodarima predmetne kuće i dvorišta i nitko nikad im u tome nije smetao. Tužitelj da je pokušao stupiti u kontakt s tuženicima na njihovim adresama u Republici Sloveniji (koje su upisane u zemljišnih knjiga), no rečeno mu je da su oni prije dosta godina odselili i da tamo više ne žive zbog čega da je bio primoran podnijeti tužbu.

2. Tuženik kojeg je u postupku zastupao privremeni zastupnik Goran Okmaca (postavljen rješenjem ovog suda posl. br. P-434/2024-13 od 4. ožujka 2025., str. 44– 46), u odgovoru na tužbu od 13. ožujka 2025. (str. 49 ), opreza radi usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ne i provođenju dokaza predloženih po tužitelju.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva proveden je dokazni postupak u kojem su pročitane i razgledane isprave koje se nalaze u spisu (izvadak iz zemljišne knjige, str. 4, ortofoto snimka, str. 5, povijesni zemljišnoknjižni izvadak, str. 10, skica premjeravanja iz 1976., str. 77 , ortofoto snimka, str. 78 , izvod iz katastarskog plana, str. 79 , i prijepis posjedovnog lista, str. 80). Nadalje, sud je izašao na uviđaj uz sudjelovanje mr. sc. Slobodana Đekića, dipl. ing. geodezije, iz LIMISTER j. d. o. o. Rovinj, stalnog sudskog vještaka mjernične struke i procjenitelja nekretnina, radi identifikacije utužene nekretnine, te je saslušao svjedoke ĆM i FM, te tužitelja (str. 70–73).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (i) putem dosjelosti.

6. Kao suvlasnici predmetne nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe su, kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka, upisani tuženik GM u 1/28 dijela, CM u 1/28 dijela, i tužitelj UM u 26/28 dijela. Tužitelj se kao suvlasnik, kako to proizlazi iz povijesnog pregleda zemljišnih knjiga, upisao 2017. iza KM AM, i to na temelju ugovora o darovanju nekretnine od 14. rujna 2017. U odnosu na CM, donesena je pravomoćna djelomična presuda zbog ogluhe posl. br. P-434/2024-12 od 4. ožujka 2025. (str. 40–43).

6. 1. Kao posjednici predmetne nekretnine upisani su KM u 13/14 dijela i PM u 1/14 dijela.

7. Nekretnina je u postupku identificirana od strane mjerničnog vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, čiji je nalaz sud, uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale primjedbi, pozitivno ocijenio. Vještak je zajedno sa sudom i tužiteljem obišao lice mjesta te je identificirao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu kao kuću površine 101 m2, pašnjak s 535 m2, dvorište s 500 m2 i oranicu s 400 m2, sveukupne površine 1536 m2. Utvrđeno je da u naravi na nekretnini postoji kuća s kućnim brojem 47 B, dvorište i jedna gospodarska zgrada.

8. U stvarnom posjedu predmetne nekretnine danas je tužitelj s obitelji koju čine njegova majka U, zatim tužiteljeva supruga, te tužiteljev sin sa svojom suprugom i djecom), a prije njega, odnosno zajedno s njime, do 2017. kada je tužitelju darovao predmetnu nekrentinu, u posjedu je bio i tužiteljev otac KM. KM je predmetnu nekretninu, kako bi na njoj izgradio obiteljsku kuću, 70-ih godina prošlog stoljeća darovao njegov brat ŠM, koji je bio njezin raniji posjednik. KM tih je godina na predmetnoj nekretnini i počeo graditi obiteljsku kuću. Od useljenja u njoj živi isključivo obitelj tužitelja. ŠM je pak tu nekretninu stekao iza svog oca AM.

8. 1. Navedeno je utvrđeno na uviđaju, na temelju u potpunosti suglasnih i iz tog razloga pozitivno ocijenjenih iskaza saslušanih svjedoka, ali i tužitelja koji je iskazivao u suglasju sa svjedocima. ĆM (rođen 1956.), tužiteljev je susjed od rođenja, kojem posjedovno stanje iz tog razloga nije moglo ostati nepoznato. NM (rođen 1954.) je bratić tužitelja u prvom koljenu. Njegov otac ŠM je brat oca tužitelja, KM. Kao dio obitelji tužitelja, znao je opisati tijek posjedovanja predmetne nekretnine. Tako je naveo da je po smrti AM, imovina pripala ŠM koji je skrbio („ostao doma“) zadnji o roditeljima (AM i G), a koji je pak bratu KM darovao predmetnu nekretninu za izgradnju obiteljske kuće 70-ih godina prošlog stoljeća. Osim toga, ŠM je i sinu NM 70-ih godina darovao dio predmetne nekretninu (danas k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), za izgradnju obiteljske kuće.

9. U ovom postupku nije dokazano da je tužitelj kroz cijelo vrijeme posjedovanja, i to od 70-ih godina prošlog stoljeća, znao ili da je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine u cijelosti. Sud je to zaključio budući da je iz iskaza svih saslušanih svjedoka jasno da njemu, ali ni njegovom pravnom predniku KM, nitko nikada nije smetao posjed niti bilo što tražio za predmetnu nekretninu, pa ni upisani zemljišnoknjižni suvlasnik, a niti bilo tko drugi. U postupku nije dokazano ni da su tužitelj i njegov otac u posjed ušli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Niti jedan od saslušanih svjedoka nikada nije čuo da bi ocu tužitelja ili tužitelju netko osporavao pravo na posjed nekretnine u cijelosti. Štoviše, saslušani nikada nisu vidjeli nikog drugog na prijeporu, a tuženika ne poznaju. Jedino je NM naveo da je tuženik potomak PM, brata AM, ali njih nikada nije vidio, niti da bi predmetnu nekretninu posjedovali. Kroz cijeli svoj životni vijek jedino su obitelj tužitelja vidjeli na predmetnoj nekretnini koju koriste od izgradnje koriste kao obiteljsku kuću i dvorište, i njih su držali kao njihove vlasnike. Slijedi da su tužitelj i prednici vršili samostalan i neprekidan posjed te su se u pogledu predmetne nekretnine ponašali kao vlasnici u cijelosti, a tužitelj to čini i danas. On je tu nekretninu stekao darovanjem od svog oca 2017., a mislio je da je ugovorom obuhvaćena predmetna nekretnina u cijelosti. Da nije, saznao je nakon sklopljenog ugovora.

10. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja i pravni institut dosjelosti. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

10. 1. Sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

10. 2. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Zakoniti posjed postoji ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja.

11. Tužitelj je u nesmetanom samostalnom posjedu predmetne nekretnine najmanje od 2017., a putem prednika od 70-ih godina prošlog stoljeća. Budući da je taj posjed najmanje pošten, predmetnu nekretninu stekao je tužitelj u vlasništvo (i) dosjelošću. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa da je tuženik dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama na toj nekretnini izvrši prijenos njegovog suvlasničkog udjela i uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti, sve kao u t. I. izreke presude.

12. Privremeni zastupnik tuženika je potraživao trošak sastava odgovora na tužbu, odnosno 100 bodova uvećano za PDV, ukupno 250,00 eura.

12. 1. Zahtjev za naknadu troškova privremenog zastupnika je osnovan. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-169/2021 od 11. siječnja 2023. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku pripada naknada za zastupanje u zatraženom iznosu 250,00 eura u koji je uključen PDV.

12. 2. Slijedom toga, odlučeno je kao u t. II. izreke presude.

U Pazinu 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

–tuženik po p. z.

– Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured, Ispostava Pazin, Družbe Sv. Ćirila i Metoda 10, po pravomoćnosti.