Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kzd-2/2024-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, u vijeću za mladež, sastavljenom od sutkinje za mladež Maje Sikora, kao predsjednice vijeća za mladež te sutkinje Vesne Šuflaj Šestak i sudaca porotnika za mladež UN, Jadranke Tuma-Očko i Marinka Iličića, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Cebović, u kaznenom predmetu protiv optužene ČN, zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOz-DO-2/2024-1 od 13. ožujka 2024., nakon održane i zaključene usmene rasprave 12. lipnja 2025., na kojoj je isključena javnost, u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika za mladež u Bjelovaru Sandre Knok-Čanić, branitelja optužene po službenoj dužnosti odvjetnika BN i optužene ČN, dana 13. lipnja objavio je i

p r e s u d i o  j e

optužena ČN – OIB: [osobni identifikacijski broj], zvana U, kći KN i TN, rođene Č, rođena **.**.1980. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], sada s boravištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, krojačica, razvedena, majka desetero djece, roditeljsko pravo joj je oduzeto u odnosu na devetero djece, pismena, sa završenom osnovnom školom i tečajem za krojačicu, nezaposlena, bez imovine, ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 150,00 eura mjesečno i naknadu za ugroženog kupca energenata, vojsku nije služila, prekršajno kažnjavana prema podacima Prekršajne evidencije, kazneno neosuđivana prema podacima Kaznene evidencije, drugi kazneni postupak se ne vodi, brani se sa slobode,

k r i v a  j e

što je

I. 6. srpnja 2022. oko 04,00 sata, u obiteljskoj kući u [adresa]., znajući da je trudna te da je započeo porod, otišla u prostoriju kupaonice, sjela na WC školjku te u WC školjku rodila dijete, pa iako je znala da je rodila živo dijete, u namjeri da ga liši života, nije ga izvadila iz WC školjke, već je ostala sjediti, svjesna da se radi o nemoćnom djetetu koje nije sposobno pružiti si pomoć, pa kako je dijete ostalo u položaju glavom u otvoru za odvod došlo je do potiskivanja i pritiska trbušnih organa na ošit i organe prsnog koša, uslijed čega je došlo do smrti djeteta ugušenjem,

II. dakle, ubila osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi,

čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo, opisano u čl. 111. toč. 2. Kaznenog zakona.

III. Na temelju čl. 111. toč. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona optužena ČN se za kazneno djelo pod točkom I. izreke presude

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 68. Kaznenog zakona optuženoj ČN se

i z r i č e

sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati uz kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava, a sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, s tim što će sud po proteku prve godine od dolaska optužene na izvršenje navedene sigurnosne mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za nastavkom mjere.

V. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku optužena u cijelosti se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, kao i paušalne svote iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku te isti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KOz-DO-2/2024-1 od 13. ožujka 2024., protiv optužene ČN, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teško ubojstvo, opisano u čl. 111. toč. 2. Kaznenog zakona.

2. Navedena optužnica protiv optužene ČN, zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 2. Kaznenog zakona, potvrđena je rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru broj Kovm-4/2024-13 od 4. lipnja 2024. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru ostalo je kod navedene optužnice do zaključenja rasprave, održane kod ovog suda 12. lipnja 2025., na način činjenično i pravno opisan sada i u izreci ove presude.

3. Optužena ČN pozvana u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku da se očituje o optužbi, na raspravi održanoj 12. lipnja 2025., izjavila je da se ne smatra krivom zbog kaznenog djela za koje se tereti.

4. Tijekom dokaznog postupka provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje i na raspravi održanoj 12. lipnja 2025. ispitan stalni sudski vještak, specijalist sudske medicine Petar Škavić, dr. med., a uz suglasnost stranaka pročitani su dokazi i to zapisnik o očevidu, kriminalističko-tehničko izvješće, zapisnik o obdukciji uz nalaz i mišljenje liječnika obducenta DN, dr. med., specijalista patologije, dokumentacija Zavoda za hitnu medicinu, obrazac za prijam poziva Zavoda za hitnu medicinu, reproduciran je CD medij navedenog poziva, pročitan je zapisnik o vještačenju uz analizu alkohola u krvi i mokraći Centra „Ivan Vučetić“ Zagreb po samostalnom vještaku za toksikološka vještačenja Stjepanu Brzici, zapisnik o vještačenju uz nalaz i mišljenje glavnog vještaka za toksikološka vještačenja, stalnog sudskog vještaka za toksikologiju, dr. sc. Ljubice Tomašek, dipl. ing., izvješće o osiguranju mjesta događaja, dokumentacija Opće bolnice Virovitica, pročitana je i razgledana fotodokumentacija očevida te fotodokumentacija obdukcije, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka PN, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆN, zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠN, zapisnik o ispitivanju svjedoka IN, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista psihijatra prim. dr. Marije Kudumije Slijepčević uz sudjelovanje psihologa AN, kao i sve dopune nalaza i mišljenja vještaka te socijalna anamneza za optuženu. Uz suglasnost stranaka pročitani su i iskazi svjedoka ispitanih na raspravi VN, svjedoka ŠN, svjedoka PN, svjedoka ĆN, svjedoka IN, dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, specijalistički nalaz za optuženu, razgledan je CD medij – osobni zdravstveni karton optužene, razgledan je CD medij-zdravstveni karton zaprimljen 27. svibnja 2025., dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad – podaci. Pročitani su podaci kaznene evidencije i prekršajne evidencije za optuženu te podaci o vođenju drugih postupaka. Na kraju dokaznog postupka provedeno je ispitivanje optužene ČN.

5. Nije bilo sporno da je optužena ČN na dan 6. srpnja 2022. bila trudna i da je istog dana, oko 4,00 sata, započeo porod te je optužena rodila dijete. Nije bilo sporno da je Opća bolnica Virovitica prijavila rođenje djeteta ŽN, živog muškog djeteta, rođenog **.**.2022. u 4:00, u [adresa], od majke ČN.

6. Bilo je sporno je li optužena ČN postupala na način opisan u optužnici i počinila kazneno djelo zbog kojeg se tereti, za koje bi bila kazneno odgovorna.

7. Optužena ČN ispitana je sukladno odredbi čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku od strane policijskih službenika, kada je navela da za smrt djeteta krivi djelatnike Hitne medicinske pomoći, koji nisu ništa napravili da spase dijete. Dana 6. srpnja 2022. probudila se u pola tri jer ju je počelo boljeti, a bolove je počela imati još tjedan dana ranije, no kako nema zdravstveno osiguranje nije mogla ići kod liječnika. U 11. mjesecu je prestala imati menstruaciju, a u 2. mjesecu je bila u vezi. Kako nije imala menstruaciju, napravila je test i ispalo je kako je četiri i pol mjeseca trudna. Tu noć se popela na kat, nije joj bilo dobro, bivši muž ju je pitao kuda ide, a ona mu je rekla da ide na WC. Nije se mogla podići sa školjke, bivši muž je zvao hitnu. U jednom trenutku ju je presjeklo i tu je bio kraj, blokiralo joj se cijelo tijelo, pala je u nesvijest. Muž ju je umivao. Kada je došla hitna pomoć, ženska osoba je vikala na nju, rekla je da je dijete veliko. Ona im je rekla da vade dijete, htjela je ustati, no rekli su joj da samo sjedi i nisu ništa pokušali napraviti i nisu je ni pomakli. Htjela se ustati, no ženska osoba iz Hitne joj nije dala da se digne. Dijete je bilo živo i zdravo, rekla im je da spase dijete, da ona nije bitna, no oni nisu napravili ništa. Tek nakon deset minuta odrezali su pupčanu vrpcu te kada su je odveli u vozilo Hitne, ta ženska osoba joj je hladno bacila dijete pod noge, na što joj je rekla da je ona ubila dijete, da im je rekla da ga izvade, da ju dignu, no oni su zakazali, a da je bila svjesna, ona bi izvadila dijete iz školjke i držala ga dok ne dođe Hitna.

7.1. Optužena ČN ispitana kod državnog odvjetnika nije iznosila obranu te ni na raspravi održanoj 12. lipnja 2025., optužena nije htjela iznositi svoju obranu niti odgovarati na pitanja.

8. Tijekom dokaznog postupka, na okolnosti samog događaja, ispitani su svjedoci optužbe, djelatnici [adresa] PN, ĆN i ŠN te bivši suprug optužene IN, kao i svjedok obrane VN.

9. Svjedok PN (str.172-176), iskazuje da je bio liječnik specijalizant kardiologije, a u srpnju 2022. liječnik u Timu 1 Zavoda za hitnu medicinu Virovitičko- podravske županije, Ispostava Slatina i po pozivu prijavno dojavne jedinice Zavoda oko 4,00 sata, o potrebi intervencije na adresi [adresa], gdje se nalazi ženska osoba koja je trudna četiri mjeseca i koja krvari te ima bolove u trbuhu, krenuo je sa medicinskom sestrom ĆN i vozačem ŠN na intervenciju te su dolaskom na navedenu adresu na katu kuće, u jednoj prostoriji u kojoj je bila WC školjka, zatekli žensku osobu, pacijenticu, ovdje optuženu, koja je samostalno sjedila na WC školjci i cijelo vrijeme bila pri svijesti, pribrana, smirena, dobrog fizičkog stanja. S obzirom na dobivene podatke od pacijentice da je počela krvariti, da ima bolove u trbuhu i da je trudna četiri i pol mjeseca, odlučio je pacijenticu odvesti na Odjel ginekologije, a prije toga na rodnicu staviti tamponadu sterilnom gazom, otvoriti venski put radi davanja infuzije i nadoknade izgubljene krvi, izmjerio joj je tlak i za to vrijeme pacijentica je mirno sjedila na WC školjci i od muškarca koji ih je dočekao, tražila je da joj donese stvari kako bi se spremila za bolnicu. Svjedok PN dalje navodi kako je tražio od optužene da ustane sa WC školjke i stekao je dojam da ona odgađa trenutak kada će ustati i kada joj je treći put rekao da ustane, optužena je to nevoljko učinila. Tada ju je medicinska sestra pitala: „Pa što vam je ovo?“, na što je pacijentica odgovorila da joj je nešto ispalo te je vidio da pacijentici iz rodnice visi pupkovina, pri čemu je pacijentica na njegov upit, rekla da je to ispalo deset minuta prije njihovog dolaska te je ponovno sjela na WC školjku. Nakon savjeta sa dežurnim liječnikom ginekologom dr. SN, prerezao je pupkovinu i odvojio pacijenticu od ploda koji je iz nje ispao. Nakon toga je pacijentica ustala, vozač i on su je primili svaku pod jednu ruku i po stepenicama odveli do kolica ispred ulaza, polegli na kolica i odgurali do kombija, a nakon toga se sa medicinskom sestrom vratio u prostoriju kako bi uzeli plod te ga odnijeli na ginekologiju, no u WC školjci su ugledali novorođenče, sklupčano u WC školjci, a kada je pokušao izvaditi novorođenče iz WC školjke, nije mogao jer je glava bila zaglavljena u uski dio WC školjke, tako da je zajedno sa medicinskom sestrom primio novorođenče za trup i uspjeli su ga izvući iz WC školjke, a prilikom izvlačenja čuo se zvuk otpuštanja kao „kada se vadi čep iz boce“. Novorođenče je bilo bez svijesti, bez pulsa, bez znakova života te je konstatirao smrt djeteta. Ponovno je dolaskom do kombija pitao pacijenticu koliko je bila trudna, a ona je ponovila da se radilo o trudnoći od četiri i pol mjeseca. Kada je pacijenticu pitao je li bilo što osjetila kada joj je „to nešto ispalo“, navela je da je u trenutku kada joj je nešto ispalo, osjetila da ju nešto dira po bedrima, da se miče, no onda je prestalo, tako da je ona ostala sjediti, no ni u jednom trenutku optužena nije spominjala da je možda rodila, da bi trebalo spašavati dijete, a ne nju, zbog čega je svu svoju liječničku intervenciju usmjerio prema njoj. Isto tako, ni optužena ni muškarac koji ih je dočekao, nisu spominjali da bi u bilo kojem trenutku tijekom noći optužena gubila svijest.

10. Svjedok ĆN (strana 178.-181.), medicinska sestra u Timu 1 Zavoda za hitnu medicinu Virovitičko-podravske županije, Ispostava Slatina, u iskazu navodi, kao i svjedok PN, da su povodom dojave izašli na intervenciju te su dolaskom na adresu u [adresa], na katu kuće, u jednoj prostoriji u kojoj je bila WC školjka, zatekli žensku osobu, pacijenticu, ovdje optuženu, koja je sjedila na WC školjci. Poznato joj je da je ta ženska osoba ČN jer je kod optužene već ranije više puta bila na intervenciji sa dežurnim liječnicima i to dva puta kada je optužena rodila kod kuće i prije dolaska liječnika. Svjedokinja je navela i da je optužena sasvim normalno izgledala, nije bila ustrašena, normalno je s njima komunicirala i niti u jednom trenutku se nije žalila da bi izgubila svijest, a to nije rekao ni njen bivši suprug. Kritične zgode liječnik je tražio od optužene da ustane, no ona to nije odmah učinila i stekla je dojam da optužena ne želi ustati i da na taj način odugovlači s tim da joj pruže pomoć. Doktor je optuženoj nekoliko puta rekao da ustane, a kada je trebala ustati, rekla je da joj se vrti pa su je pod ruku primili doktor i vozač, svaki sa jedne strane i kad su optuženu pridigli sa WC školjke, vidjela je da nešto visi iz rodnice, no nije mogla ocijeniti o čemu se radi jer je bilo mračno. Kada je upitala optuženu da što je to, optužena je odgovorila da joj je nešto ispalo. Doktor je posvijetlio i tada su vidjeli da je riječ o pupčanoj vrpci te ju je doktor poslao u kombi po set za porod, a doktor je nazvao dežurnog ginekologa u Općoj bolnici Virovitica, kako bi se savjetovao što da učini, nakon čega su prerezali pupčanu vrpcu i odveli optuženu po stepenicama do izlaza iz kuće, polegli ju na ležaljku i odvezli do kombija, kako bi je odvezli na daljnju obradu na Odjel ginekologije. Kada se optužena ustala sa WC školjke, nisu odmah gledali u WC školjku i vadili plod koji je ispao jer je optužena cijelo vrijeme tvrdila da je trudna četiri i pol mjeseca. Nakon što su optuženu smjestili u kombi, doktor i ona vratili su se u kupaonicu kako bi doktor uzeo plod i odnio ga na ginekologiju, pri čemu je glava djeteta bila u vodi i zaglavljena u uski dio WC školjke, a oko glave je bila voda crvenkaste boje. Pokušali su izvaditi dijete i morali su povući malo jače te su uspjeli izvaditi dijete i položili su ga na sterilnu gazu, a doktor je pregledao dijete i utvrdio da je mrtvo. Zamotala je tijelo djeteta i odnijela ga u kombi te stavila optuženoj na noge, no optužena uopće nije reagirala, bila je potpuno hladna i bez bilo kakvih emocija, a tijekom vožnje do bolnice tvrdila je da je trudna svega četiri i pol mjeseca, kao i da je, u trenutku kada je to nešto ispalo iz nje, osjetila da ju nešto dira po nogama, no nije objasnila zašto nije pogledala o čemu se radi.

11. Svjedok ŠN (str. 183-186), vozač u Timu 1 Zavoda za hitnu medicinu Virovitičko-podravske županije, Ispostava Slatina, iskazao je da je povodom dojave izašao na intervenciju sa liječnikom EN i medicinskom sestrom ĆN te su dolaskom do mjesta intervencije, na katu kuće, u kupaonici zatekli optuženu, kod koje su i ranije išli na nekoliko intervencija zbog poroda kod kuće. Kritične zgode optužena je sjedila na WC školjci i doktoru je rekla da je trudna četiri i pol mjeseca, da krvari i da ima bolove u trbuhu. Optužena ni u jednom trenutku nije rekla da je rodila i da treba pomoći djetetu niti da je gubila svijest, a kada je doktor od optužene tražio da ustane, ona to nije odmah htjela učiniti. Kada je optužena konačno odlučila ustati, doktor i on su je pridržavali, sa obje strane ispod ruke, dok joj je medicinska sestra trebala staviti sterilnu gazu na rodnicu i dok je optužena bila u polu stojećem položaju, sestra je primijetila da optuženoj nešto visi iz rodnice pa je doktor posvijetlio mobitelom te su vidjeli da se radi o pupčanoj vrpci, a optužena je rekla da joj je nešto ispalo iz nje pa je doktor poslao medicinsku sestru u kombi po set za porod i nazvao dežurnog ginekologa na Odjel ginekologije. Nakon što su doktor i medicinska sestra prerezali pupčanu vrpcu, optuženu su smjestili u vozilo te su se vratili u kupaonicu do WC školjke, odakle su doktor i medicinska sestra izvadili dijete te ga je doktor pregledao, no dijete nije davalo znakove života.

11. 1. Isti svjedoci PN, ĆN i ŠN, ispitani su i na raspravi 1. listopada 2024., kada u bitnome potvrđuju svoj raniji iskaz te odgovarajući na pitanja obrane, navode kako je netočno da bi optužena njima kritične zgode govorila da spase dijete. Prema svjedocima, optužena je sjedila na WC školjki, djelovala je smireno, bila je prisebna i tražili su optuženu da se digne sa školjke, no ona je to odbijala i odugovlačila. Svjedoci osporavaju da bi medicinska sestra optuženoj naredila da sjedi na WC školjci dok joj ona ne kaže da se digne i netočno je da bi optužena bila u nesvijesti, već je cijelo vrijeme bila svjesna, jer je optužena s njima razgovarala.

12. Svjedok IN (strana 195.-199.), bivši suprug optužene, iskazao je kod državnog odvjetnika 17. svibnja 2023., da je sa optuženom bio u braku od 11. veljače 2005. do 15. srpnja 2021., u kojem braku je rođeno devetero djece i sva su djeca udomljena od strane Centra za socijalnu skrb te su optužena i on lišeni roditeljskog prava, a nakon razvoda braka oboje žive u [adresa], svaki u zasebnom gradskom stanu, dobivenom na korištenje 2017. U odnosu na događaj 6. srpnja 2022., svjedok iskazuje da je u noći čuo zvuk udarca koji je dolazio iz stana optužene, a izlaskom iz stana na hodnik, vidio je kraj vrata kupaonice na katu optuženu, koja mu je rekla da mora na WC pa je otišla do WC školjke i sjela. Vidio je da joj nije dobro pa ju je umio par puta, pri čemu ga je čvrsto uhvatila za ruku i govorila da je drži, a primijetio je da je počela krvariti te je čuo neki zvuk u WC školjci, kao neki zrak, no nije mogao procijeniti o čemu se radi i tada ga je optužena čvrsto držala za ruku i odmah je rekla: „ IN, otišlo je, što će reći MN“, no nije znao znači li to da rađa ili samo da je imala odljev krvi pa je odmah odlučio nazvati hitnu pomoć, no u WC školjku nije gledao, kao ni optužena. Nazvao je hitnu pomoć u 04,07 sati i optužena se ni u jednom trenutku nije digla sa WC školjke, a on ju nije dizao. Po dolasku hitne pomoći optužena je i dalje sjedila na WC školjci, pomogli su joj ustati, a medicinska sestra je prerezala pupčanu vrpcu, nakon čega su optuženu odveli do vozila hitne pomoći, a potom je medicinska sestra za nekoliko minuta donijela umotanu bebu i optuženoj stavila kraj nogu. Nakon toga optuženu su odvezli u bolnicu, a on je ostao očistiti kupaonicu jer je bilo krvi, a gaće koje je optužena na početku imala obučene i u kojima je bio uložak, bacio je u vrećicu i odložio kraj kante za smeće. Svjedok dalje navodi kako ni u jednom trenutku optužena nije rekla da je rodila i da treba pomoći djetetu niti je gubila svijest, pri čemu je optužena njemu u travnju 2022. rekla da je trudna dva mjeseca sa MN, što mu je i on sam rekao, pri čemu su se njih dvoje počeli viđati negdje od Valentinova 2022., no njen trbuh je izgledao puno veći i govorili su optuženoj da je ona sigurno više trudna, no ona je to osporavala. U lipnju 2022. je po izgledu i veličini trbuha optužene zaključio da je ona pred porodom, no ona je i dalje to osporavala i tvrdila da je trudna četiri mjeseca. Isto tako, svjedok je iskazao i da se 15. lipnja 2022. optužena htjela ubiti na način da je kabel punjača mobitela stezala sebi oko vrata pa je on uspio staviti prst između kabla i njenog vrata, tako da se nije uspjela ugušiti, a unazad godinu dana optužena je često mijenjala mjesto boravka, a i partnere te je unazad sedam ili osam mjeseci optužena u vezi sa CN iz [adresa], sa kojim je prema njenim navodima, u dva navrata ostala trudna, no imala je odljev.

12.1. Svjedok IN, ispitan na raspravi 1. listopada 2024., vezano za predmetni događaj, u bitnome ponavlja svoj raniji iskaz, navodeći da je kritične zgode u jednom trenutku optužena došla na kat kuće u kupaonicu i primijetio je da krvari te je vidio da je blijeda i žuta, a pozvao je hitnu pomoć i rekao im da optužena krvari i da je trudna 4,5 mjeseca, kako je ona njemu rekla. U biti, tom zgodom optužena je rađala, što on tada nije znao, već je to saznao naknadno. Svjedok na pitanja obrane navodi da optuženoj nije pomogao da sjedne na školjku, već je sjela sama, a pored WC školjke nalazi se umivaonik i on ju je u dva do tri navrata umio, a pritom nije s njom ništa razgovarao. Kada je došla hitna pomoć odmaknuo se i sjeća se da je optužena rekla "dignite me", što je rekla doktoru i sestri, a sestra je komentirala kako je optužena rekla da je trudna 4,5 mjeseca i da je beba velika. Na poseban upit optužene, svjedok se ne sjeća da bi optužena spominjala da su joj blokirale noge i da će se onesvijestiti, ne sjeća se da bi optužena tražila od njega i djelatnika hitne da joj pomognu i da spase dijete, ne sjeća se je li sa doktorom držao optuženu i pomagao joj da ustane i da bi doktor rezao pupčanu vrpcu, dok je on optuženu držao. Sjeća se da je medicinska sestra išla po gaze, a da je on optuženoj išao po gaće, nakon čega je pomogao na nosilima spustiti optuženu dolje u prizemlje, jer je intervencija bila na katu. Netočno je da bi rekao da će mijenjati iskaz samo kako bi se riješio optužene u dvorištu, no zna da je optužena bila u vezi s MN i ostala je trudna te je optužena sama govorila da je možda dijete od bivšeg muža, možda od nekog drugog, a u jednom navratu, u ovoj predmetnoj trudnoći, optužena se gladila po trbuhu i pritom govorila da će se ona riješiti i MN i djeteta, misleći na MN. Svjedok ističe i da je pomogao optuženoj prilikom pet poroda i zvao je hitnu pa da je i u ovom slučaju optužena rekla da će roditi, jednako bi pomogao i postupio, no ona nije rekla koliko je dugo trudna i išla je tu noć na WC, a postavlja se pitanje zašto je tako postupila. Svjedok ne zna je li optužena imala redovito menstrualni ciklus i kada tijekom 2022.

13. Svjedok VN, u daljnjem srodstvu s optuženom, nema neposrednih saznanja o događaju, već je iskazao da je od kolegice optužene saznao da je bivši muž optužene tijekom postupka mijenjao svoj iskaz, a psihijatrica je optuženoj rekla da bi dijete ostalo živo da je pupčana vrpca prerezana na mjestu gdje je trebala biti prerezana. Svjedok navodi kako je s optuženom u kontaktu sigurno oko 20 godina te da je ranije živjela u [adresa] sa bivšim suprugom IN, a i kada su otišli živjeti u [adresa], znao se posjećivati sa optuženom pa tako i u prvoj polovici 2022. Svjedoku je poznato da je optužena rodila osam puta, a ovo je bio 9. porod, koji je nažalost tako završio. Sva djeca su udomljena, a tako bi bilo i ovo dijete da se sve poduzelo što je trebalo, koliko je on čuo o tome. Dan prije rasprave je posjetio optuženu kojoj je žao zbog događaja, pri čemu je jako plakala i ne zna kako će se dalje nositi s tim. Svjedok dodaje i da nikada optuženu nije pitao za trudnoće niti za intimni život nje i njenog supruga pa ju tako prilikom susreta u gradu nije pitao ni je li trudna u prvoj polovici 2022., a ona ništa nije spominjala o trudnoći.

14. Iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Slatina (str.18-21), uz fotodokumentaciju očevida (str.94-116), utvrđeno je da je očevid proveden povodom dojave liječnika PN te je prilikom očevida u obiteljskoj kući u [adresa], u prostoriji kupaonice na prvom katu, zatečen umivaonik, pokraj kojeg je otvoreni tuš, dok se uz zid nasuprot vrata nalazi bide i WC školjka, visine 41,5 cm (sa daskom), uz odvodni otvor u WC školjci širine 11,5 cm i dužine 11 cm, u kojem ima vode, a na PVC dasci WC školjke pronađeni su tragovi nalik na krv. Prilikom očevida izuzete su korištene ženske gaće po kojima su prožeti tragovi nalik na krv, komad zgužvane mokre korištene gaze sa vidljivim mrljama nalik na krv, korišteni higijenski uložak prožet tragovima nalik na krv i zgrušane krvi, komad tkanine (izrezana majica) sa mrljama nalik na tragove krvi, a koji predmeti su pronađeni pored kante za otpad (str.96-97).

15. Iz zapisnika o obdukciji (str.25-28), sačinjenom po liječniku obducentu HN, dr. med., specijalistu patologu, utvrđeno je da je obdukcijom mrtvog tijela muškog novorođenčeta, duljine 53 cm i tjelesne težine 4070 grama, utvrđeno da se radi o terminskom živorođenom novorođenčetu, a prema mjerama i težini organa gestacijska dob odgovara za 42 tjedna, pri čemu je novorođenče umrlo nasilnom smrću zbog nasilnog ugušenja radi položaja tijela. Utvrđene su ozljede u vidu točkastih krvarenja spojnice oba oka, mekog oglavka obostrano čeono i lijevo tjemeno-zatiljno, srca, pluća i prsne žlijezde, edem mozga, sporedna slezena te opći krvni zastoj. O obdukciji je sačinjena i fotodokumentacija (str.134-158).

16. Iz Obrasca za prijam poziva Hitne medicinske službe (str.30-31, 33) utvrđeno je točno vrijeme postupanja Hitne medicinske pomoći i to da je 6. srpnja 2022. u 04:05:46 sati zaprimljen poziv bivšeg supruga ČN, za intervenciju na adresi u [adresa], iz razloga što ČN, koja je četiri mjeseca trudna, jako krvari i jauče, uz bolove u trbuhu pa je Tim na intervenciju krenuo u 04:11:54 sati, a na mjesto intervencije stigao u 04:15:52 sati. O intervenciji je sačinjen i Dokumentacijski list hitnog slučaja (str.32), prema kojem se prilikom dolaska Hitne medicinske pomoći pacijentica, ovdje optužena, nalazi u sjedećem položaju na WC školjci, a u WC školjci je novorođenče, bez znakova života i prema navodu pacijentice, porodila se oko 4,00 sata te da je trudna 4, 5 mjeseci.

17. Iz medicinske dokumentacije za optuženu (str.64-91) utvrđeno je da je optužena zaprimljena u rodilište 6. srpnja 2022., u 05:53 sati, sa mrtvim, donešenim, muškim plodom, da je rodila u 04:00 sati, bez trudova, da se novorođenče slabo micalo i slabo kratko zaplakalo, da trudnoća nije bila kontrolirana te da pacijentica, ovdje optužena, dosta nekritički odgovara na pitanja o trudnoći i porodu, s obzirom na neonatalnu smrt. Isto je navedeno u medicinskoj dokumentaciji Odjela ginekologije Opće bolnice Virovitica, potpisanoj po liječniku specijalistu ginekologu prim. dr. sc. SN, dr. med., kojeg je prilikom intervencije na mjestu događaja upravo kontaktirao dežurni liječnik PN, kako bi se savjetovao što činiti, nakon što je uočio pupčanu vrpcu koja je visjela iz optužene. Dakle, optužena se bez emocija, nekritički, ponašala kako prilikom intervencije djelatnika Hitne medicinske pomoći, tako i na Odjelu ginekologije, gdje je prevezena nakon intervencije i poroda djeteta. Isto tako, za vrijeme u boravka u rodilištu, izvršen je kontrolni pregled optužene na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice Virovitica (str.86) i prema psihičkom profilu sačinjenom od strane specijalista psihijatra liječnice ON, kod optužene postoji afektivna bljedoća kod upita za dijete, uz povremeni dojam da optužena daje nekritične podatke i o dužini trudnoće za koju tvrdi da je 4,5 mjeseci. Prije toga, 15. lipnja 2022. optužena je zaprimljena u Hitnom bolničkom prijemu te u Hitnoj psihijatrijskoj Centra za hitnu medicinu - OHBP te je prema njenim navodima trudna 17. tjedan. O događaju 15. lipnja 2022., kada je optužena pokušala izvršiti suicid govori i svjedok IN, bivši suprug optužene, koji je optuženu tada spasio od ugušenja.

18. Toksikološkim vještačenjem i analizom alkohola u krvi, mokraći i očnoj vodici novorođenčeta ČN nije utvrđena prisutnost etilnog alkohola, prema nalazu i mišljenju samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja Stjepanu Brzici, vještaku Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Zagreb (str.34-42). Prema nalazu i mišljenju glavnog vještaka za toksikološka vještačenja dr. sc. Ljubice Tomašek, stalnog sudskog vještaka za toksikologiju i vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Zagreb (str.43-47), analizom krvi, mokraće i očne vodice novorođenčeta ČN, u uzorku krvi utvrđena je prisutnost diazepama u tragovima i njegovog metabolita nordazepama, koji je najvjerojatnije rezultat prijenosa s majke na plod. Anksiolitik diazepam djelatni je sastojak lijekova Apaurin, Diazepam, Normabel i drugi, a prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga („Narodne novine“ 13/19, 134/21), diazepam se nalazi na Popisu psihotropnih tvari i biljaka u Odjeljku 4.

18.1. Na prethodno navedena vještačenja stranke nisu stavljale primjedbe te su nalaz i mišljenje navedenih vještaka pročitani uz suglasnost stranaka, a sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje navedenih vještaka.

19. Tijekom dokaznog postupka provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalistu sudske medicine Petru Škaviću, dr. med. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petra Škavića utvrđeno je da je mrtvo tijelo muškog novorođenčeta izvađeno iz WC školjke dana 6. srpnja 2022. oko 4,15 sati od strane djelatnika Hitne medicinske službe Slatina. Majci djeteta, ovdje optuženoj je, prema podacima iz medicinske dokumentacije i spisa, ovo bila deseta trudnoća te je majka devetero djece. Obdukcijom mrtvog tijela djeteta utvrđeno je da se radilo o donešenom

– prenešenom (prema izmjerenim dimenzijama tijela gestacijska dob bi odgovarala 41- 42 tjednu i to za fetuse na 95 centili) muškom živorođenom novorođenčetu, koje je preminulo uslijed nasilnog ugušenja radi patološkog položaja tijela. Iz pozitivnog nalaza pokusa plivanja pluća te točkastih krvarenja spojnica oba oka, mekog oglavka, srca, pluća i prsne žlijezde proizlazi da je dijete živorođeno te da je tijekom i/ili nakon poroda neko vrijeme disalo, kao i da su otvori usta i nosa barem do nastupa smrti novorođenčeta bili iznad razine vode u WC školjci. Patohistološkom pretragom pluća nije jasno opisano koliki udio alveola (zračnih prostora) je otvoreno što bi omogućilo eventualno preciznije zaključivanje je li dijete uredno prodisalo ili je tek udahnulo par puta, a što se moglo dogoditi i tijekom poroda, unutar porođajnog kanala. Ovakav obdukcijski nalaz se može vidjeti u slučaju da se radilo o živorođenom djetetu, koje bi umrlo nakon dovršetka poroda uslijed patološkog položaja tijela "naglavačke" djelovanjem sile teže, pri čemu je došlo do potiskivanja i pritiska trbušnih kanala na ošit i organe prsnog koša, a time posljedično i do nasilnog ugušenja novorođenčeta, no isti nalaz je moguć i u slučajevima smrti ploda tijekom produženog poroda u nefiziološkom položaju trudnice (sjedeći položaj). Iz raspoloživih podataka u spisu i medicinske dokumentacije ne proizlazi tijek poroda – u kojem položaju se odvijao porod te koliko je trajao porod, no porod je dovršen u sjedećem položaju majke na WC školjci, a nakon kojega je dijete ostalo u položaju "naglavačke", glavom u otvoru za odvod, gdje se s vremenom djelomice i uglavilo, a što je moguće radi elastičnosti glave novorođenčeta i mogućnosti djelomičnog preklapanja kostiju svoda lubanje. Iz stanja spisa proizlazi da je poziv prema Hitnoj medicinskoj službi bio upućen u 04,05 sati od strane bivšeg supruga, koji je tom prigodom naveo da zove radi trudnice u 4. mjesecu trudnoće, koja ima jake bolove u trbuhu, te jauče. Po dolasku Hitne medicinske službe Slatina na adresu mjesta događaja, zatekli su i pregledali pacijenticu u 4,13 sati u sjedećem položaju na WC školjci te kada su je tražili da se ustane, vidjeli su da se nešto "vidi" iz njenog spolovila. Radilo se o pupkovini, koju su podvezali i prerezali, a nakon čega su u školjci vidjeli novorođenče glavom zaglavljeno u otvor WC školjke, s nogicama prema gore, mlohavim uz rub školjke. Djelatnik Hitne medicinske službe je vrlo teško izvadio glavu iz otvora te je pregledom utvrdio da je dijete bez znakova života, bez svijesti, odsutnog disanja i pulsa, hladno i plavo. Pacijentica je tada navela da se porodila prije deset minuta (oko 4 sata) i da je trudna 4-5 mjeseci te da je osjetila da se nakon poroda dijete micalo nogama, a nakon toga nije osjetila. Prigodom pregleda ginekologa u Općoj bolnici Virovitica optužena je navela da je rodila u 04:00 sati, bez trudova te da se novorođenče slabo micalo i slabo kratko zaplakalo. Iz navedenog proizlazi da je dijete porođeno živo, a u prilog tomu, kao i brzom porodu, idu i navodi svjedoka IN prema kojemu se porod odvio unutar svega nekoliko do desetak minuta (od nešto prije 4 sata kada ju je vidio ispred WC-a do nešto prije 4,07 sati kada je zvao Hitnu medicinsku pomoć, a nakon što je čuo zvuk iz školjke i nakon što je optužena rekla "otišlo je"). Prema tome, temeljem podataka iz spisa kao najvjerojatnije proizlazilo bi da je do smrti djeteta došlo nakon dovršenog poroda na WC školjci, ugušenjem uslijed patološkog položaja djeteta "naglavačke". Točno vrijeme potrebno da nastupi smrtni ishod uslijed opisanog mehanizma (tzv. pozicijska asfikasija) nije moguće točno izraziti u jedinicama vremena, no radi se o vremenu od nekoliko minuta do desetak minuta, a u što može ulaziti i vrijeme samog poroda, budući da je uslijed položaja djeteta u porođajnom kanalu i položaja trudnice tijekom poroda dijete može biti u nekom vidu hipoksije – asfiksije. U slučaju brzog poroda, kako to proizlazi iz stanja spisa, postojala je realna mogućnost spašavanja djetetovog života nakon dovršetka poroda vađenjem iz WC školjke, odnosno micanjem iz položaja "naglavačke", budući da bi time bilo prekinuto djelovanje gravitacije i ranije opisano negativno – asfiktično djelovanje po novorođenče. Nije moguće sa sigurnošću odgovoriti je li u 4,15 sati postojala mogućnost spašavanja života novorođenčetu, jer nije točno poznato vrijeme smrti djeteta, no iz svega navedenoga kao nevjerojatnije proizlazi kako je do dolaska Hitne medicinske pomoći dijete već preminulo, a tada nije postojala mogućnost spašavanja njegovog života.

19.1. Vještak Petar Škavić, dr.med., ispitan je izvanraspravno kod ovog suda 20. svibnja 2025. (str.414-416) pa je ostajući pri utvrđenjima u pisanom nalazu i mišljenju, dodao i na pitanje zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, kako o udjelu otvorenih alveola (zračnih prostora u tkivu pluća) ovisi vrijeme disanja, broj udaha, stanje surfaktanta u tkivu pluća novorođenčeta, ali i položaju tijela u kojemu se odvija disanje. Iz navedenoga, s obzirom na velik broj čimbenika koji utječu na udio otvorenih alveola, točan podatak o udjelu otvorenih alveola bi dao nešto detaljniji uvid, no ne bi se moglo sa sigurnošću zaključivati je li novorođenče tek par puta udahnulo ili je uredno prodisalo. Nadalje, pod pojmom produženog poroda se podrazumijevaju situacije u kojima dođe do početka izgona novorođenčeta kroz porodni kanal, no iz nekog razloga može doći do zastoja djeteta u bilo kojem dijelu porodnog kanala te se takvi porodi ili dovršavaju hitnim carskim rezom ili uz pomoć manipulacije novorođenčetom na za to predviđene načine, uz djelovanje za to obučenih zdravstvenih djelatnika, a vrijeme poroda u takvim slučajevima je u pravilu dulje od 15- 20 minuta pa naviše, no ukoliko je u relativno kraćem vremenskom periodu (vrijeme potrebno za dolazak optužene na WC školjku, na kojoj je zatečena od strane djelatnika OHBP), došlo do poroda, odnosno izlaska djeteta iz porodnog kanala, tada se ne bi moglo govoriti o produženom porodu, jer je u tom slučaju porod bio dovršen u kratkom vremenu i bez pomoći druge osobe. Prema vještaku, za smrt uslijed ugušenja pa tako i uslijed patološkog položaja tijela, potrebno je izvjesno vrijeme od nekoliko pa do desetak minuta i u konkretnom slučaju u navedeno vrijeme može se ubrojiti i vrijeme dok se optužena nalazila u uspravnom položaju (hodajući) ili sjedećem položaju na WC školjci. Iz zatečenog položaja novorođenčeta glavom u otvoru odvoda WC školjke, a donjim dijelom tijela, odnosno, nogama prema gore, odnosno, prema otvoru WC školjke, novorođenče je cijelo vrijeme bilo u patološkom položaju, uslijed kojega su organi trbušne šupljine uslijed gravitacije potiskivali ošit te otežavali, odnosno, onemogućavali uredno disanje. Mehanizam pozicijske asfiksije (ugušenje radi patološkog položaja tijela) je u konkretnom slučaju, s obzirom na položaj u kojemu je novorođenče zatečeno, posljedica potiskivanja organa trbušne šupljine na ošit i onemogućavanje, odnosno, otežavanje normalnog disanja uslijed pritiska na organe prsnog koša, konkretno oba pluća. Na daljnje pitanje vještak navodi kako donešena i prenešena novorođenčad, bez utvrđenih malformacija, kao što je bio i ovdje slučaj i sa pozitivnim nalazom plutanja pluća su živorođena i sposobna za život, pri čemu iz nalaza plutanja pluća proizlazi ne samo da je novorođenče bilo sposobno za život, već je i neko vrijeme živjelo izvan maternice majke, odnosno, ovdje optužene. Da je dijete bilo pomaknuto u neki normalan položaj tijela, odnosno, da je prekinut ranije spomenut asfiktični mehanizam, za pretpostaviti je da bi dijete bilo živo. Što se tiče zdravstvenog stanja optužene, vještak je utvrdio uvidom u zdravstveni karton optužene da boluje od kroničnih bolesti sa osnove osteomuskularnog sustava (bolovi u leđima i sindrom bolova u vratu i nadlaktici), psihičkih (anksiozno despresivni sindrom i nesanica), gastrointestinalnih i kardiovaskularnih (niski tlak) bolesti i stanja te da je optužena nakon prethodnih poroda imala epizode slabosti i umora te niskih vrijednosti krvnog tlaka, no navedene simptome u vidu subjektivnih osjećaja slabosti (umora) te kako je sada navodila, da ju je nešto presjeklo, da je osjetila slabost i da je izgubila svijest, nema objektivno utvrđenih i opisanih u zdravstvenom kartonu niti u pregledu liječnika HMP od dana inkriminiranog događaja 6. srpnja 2022., no moguć je, u pravilu, izvjestan osjećaj slabosti uslijed očekivanih bolova prigodom poroda, što je normalno i uobičajeno, ali u pravilu isti ne dovode do gubitka svijesti pa prema tome, iz medicinske dokumentacije optužene kako ranije, tako i na dan događaja se ne razabire objektivno medicinski utvrđeno i opisano stanje radi kojega ista ne bi bila u mogućnosti uzeti novorođenče, odnosno izvaditi ga iz WC školjke gdje je završen porod, a niti prethodno se dići sa iste. Nadalje vještak utvrđuje da se svako novorođenče može okarakterizirati kao posebno ranjivo, s obzirom da isto nije svjesno svoje okoline, nije u mogućnosti svrsishodno reagirati i samostalno se maknuti iz opasne situacije, a isto tako su novorođenčadi iznimno podložne vanjskim utjecajima (niske temperature, visoke temperature, razni nepovoljni položaji tijela itd.). Što se tiče postupanja djelatnika hitne medicinske pomoći, sudsko-medicinski vještak utvrđuje da su isti, temeljem raspoloživih podataka, iznimno brzo došli na mjesto događaja, jer je od započetog poziva do dolaska na adresu prošlo svega 10 minuta. S obzirom da je u dojavi javljeno kako se radi o trudnici gestacijske dobi oko četiri mjeseca koja jako krvari i jauče te ima bolove u trbuhu, isti su ispravno postupili po dolasku na mjesto događaja na način da su prvenstveno pristupili utvrđivanju zdravstvenog stanja trudnice (pregled na WC školjci uz utvrđivanje vitalnih parametara) a po opažanju pupkovine koja je visila iz maternice istu su podvezali, prevezali te premjestili trudnicu i pristupili pregledu novorođenčeta koje je tada bilo bez znakova života. Na pitanje je li dijete bilo živo u vrijeme poziva Hitnoj medicinskoj pomoći, vještak se nije mogao izjasniti, no u vrijeme dolaska djelatnika Hitne medicinske pomoći i pregleda optužene, s obzirom da su tek na kraju pregleda zapazili pupkovinu, proizlazi da nije bilo pokreta niti zvukova od novorođenčeta te je po svemu sudeći novorođenče tada već bilo preminulo. Na kraju vještak utvrđuje da osobe koje su prethodno više puta bile trudne te rodile, mogu tijekom trudnoće, a i poroda, barem orijentacijski znati koliko je duga trudnoća te razaznati nastup i početak trudova, odnosno, poroda.

19.2. Vještak Petar Škavić, dr. med., ispitan je i na raspravi održanoj 12. lipnja 2025. (str.453-454) te ostajući kod nalaza i mišljenja, nakon ponovnog uvida u zdravstveni karton optužene, vezano za trudnoće i porode optužene, vještak je utvrdio da u razdoblju od 9. srpnja 2021. do 3. rujna 2024. ne postoje zapisi u zdravstvenom kartonu optužene.

19.3. Sud prihvaća u potpunosti nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Petra Škavića, kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu je vještak nalaz i mišljenje sačinio u pisanom obliku, a potom nalaz i mišljenje dopunio usmeno izvan rasprave te usmeno i neposredno na raspravi, koristeći za izradu svog nalaza i mišljenja podatke i dokumentaciju spisa predmeta te cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u spisu vezanu za optuženu i žrtvu novorođenče, pri čemu je vještak odgovorio na sva pitanja stranaka i suda određeno i potpuno te stranke nisu stavljale prigovore na provedeno sudsko-medicinsko vještačenje.

19.4. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da je 6. lipnja 2022. optužena ČN rodila dijete u WC školjku i da je dijete rođeno živo, kao i da je dijete bilo nemoćno jer nije sposobno pružiti si pomoć, a kako je dijete ostalo u položaju glavom u otvoru za odvod WC školjke, došlo je do potiskivanja i pritiska trbušnih organa na ošit i organe prsnog koša, uslijed čega je došlo do smrti djeteta ugušenjem.

20. Provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem optužene utvrđeno je da je optužena ČN nedovoljno duševno razvijena žena koja funkcionira na razini lake mentalne insuficijencije sa smetnjama u ponašanju, nije ovisnica o alkoholu ili drogama, a u vrijeme počinjenja kaznenog djela, uslijed poricane trudnoće, poroda koji je uslijedio i primarne mentalne insuficijencije, njene sposobnosti da shvati značenje vlastitog postupanja i vlada svojom voljom bile su bitno smanjene. Vještakinja preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Optužena je raspravno sposobna. Kako je dalje vještačenjem utvrđeno, optužena je psihijatrijski liječena u nekoliko navrata zbog akutne stresne reakcije, poremećaja prilagodbe – anksiozno depresivne reakcije, sumnje u ovisnost o alkoholu. Granice prema drugima su nejasne ili ih nema, ima iskrivljenu sliku o sebi, afektom dominira mržnja, nema kapaciteta za empatiju niti u odnosu na vlastitu djecu, socijalno i interpersonalno ponašanje svedeno je na ispunjenje bazičnih nagonskih potreba te optužena funkcionira na razini lake mentalne retardacije sa poremećajem u ponašanju uz pojedine obrasce disocijalnog tipa poremećaja ličnosti. Optužena negira uzimanje psihofarmaka, no u toksikološkom nalazu ploda nađeni su metaboliti benzodiazepina, što govori u prilog da je optužena uzimala te lijekove. Optužena nije usvojila socijalne vještine, s obzirom na njen deprivirani rani razvoj i obiteljsku dinamiku, a koje vještine uključuju interpersonalne vještine, razvijanje odgovornosti, samopostignuće, povjerenje, poštivanje zakona, izbjegavanje žrtve, optužena nema razvijene vrijednosti niti empatitivne sposobnosti, njeni interpersonalni odnosi su nestabilni, infantilna je, s izraženim teškoćama kontrole impulsa, sklona je auto i heteroagresivnim pulzijama, bez osjećaja štetnosti vlastitog ponašanja, ima izražene poteškoće u razumijevanju vlastitih i tuđih emocija, a njen opis trudnoće, neprepoznavanje znakova trudnoće, kao i njeno ponašanje, odgovara sindromu poricane trudnoće, uz što nedovoljna duševna razvijenost dodatno umanjuje kognitivne sposobnosti i razumijevanje stanja u kojem se nalazi i predisponira ju za korištenje nezrelih mehanizama obrane, kao što su disocijacija i poricanje, nema razvijen emocionalni život niti empatiju, reagira nagonski, impulzivno, sa niskim kapacitetima i mogućnostima kontrole vlastitih postupaka, ona nakon poroda ne iskazuje tugu niti afektivne reakcije, kao niti kod pregleda, a iskazuje verbalnu agresiju te premješta odgovornost, nemajući niti minimum uvida u vlastito stanje i ponašanje. Budući na pregledu optužena navodi da je ponovno trudna, važno je institucionalno angažirati sve kako bi se prevenirao visoki rizik počinjenja istog kaznenog djela koje joj se stavlja na teret i indicirano je izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja najprije u kontroliranim uvjetima. Istim liječenjem ne može se očekivati poboljšanje njene intelektualne insuficijencije, no može se lijekovima utjecati na ponašanje, hiperaktivnost, agresivnost te se može utjecati na učenje i razvoj prihvatljivijih socijalnih vještina, kao i učenje o seksualnom ponašanju i zaštiti. Prema zaključku psihologa AN, profesora psihologije, utvrđeno je da optužena ČN, osoba lake mentalne retardacije, nivoa opće intelektualne efikasnosti, iskazuje smetnje u mentalnoj kontroli i planiranju ponašanja uz teškoće u održavanju pozornosti, slabije je moduliranog afekta, nezrelih je obrambenih mehanizama (poricanje, izbjegavanje, projekcija, disocijacija), nedostaje joj kapaciteta za korekciju ponašanja, nerazvijenih je empatitivnih i prilagodbenih kapaciteta, a primarno je aberirane strukture ličnosti uz disocijalne crte.

20.1. Na raspravi 29. travnja 2025. (404-405), vještakinja prim.dr. Marija Kudumija Slijepčević iskazuje da je optužena osoba s kompliciranom patologijom intelektualnog deficita na razini lake mentalne insuficijencije, s disocijalnim karakternim osobinama, pri čemu je izražena je sklonost disocijativnom reagiranju, zbog koje patologije su njene sposobnosti shvaćanja deliktnog čina bile bitno smanjene. Disocijativne reakcije su najnezreliji oblik reagiranja, a uključuju potpuno odsustvo emocija pa tako i u vrijeme deliktnog čina. Obzirom na opisanu patologiju i prirodu deliktnog čina svakako se radi o težoj duševnoj smetnji. Obzirom na promjenu okolnosti prema kojoj optužena sada navodi da nije trudna, da je izgubila dijete te stoga nema opasnosti od počinjenja istog kaznenog dijela, preporuča se izricanje sigurnosne mjere u ambulantnim uvjetima, u trajanju minimalno dvije godine. Sigurnosna mjera se može provoditi i u penalnim uvjetima, a s obzirom na nagonsko ponašanje optužene i njenu impulzivnost i dalje postoji visoka vjerojatnost trudnoće i počinjenja istog kaznenog djela. Vezano za stanje svijesti tempore criminis, vještakinja utvrđuje da je nedvojbeno optužena tempore criminis bila u potpunosti očuvane svijesti, a što proizlazi iz iskaza svjedoka, s kojima je u vrijeme intervencije komunicirala. Što se tiče navoda optužene o slabosti, osjećaju presijecanja i gubitka svijesti, vještakinja utvrđuje da je uslijed poroda optužena osjećala intenzivne bolove, pri čemu ona sama opisuje gubitak svijesti, što je subjektivni doživljaj, a nikako stvarni gubitak svijesti u medicinskom kliničkom smislu. Svakako da je trenutak poroda vrlo intenzivan događaj za svaku prosječnu ženu i tjelesno i emotivno, a kod optužene je, s obzirom na njenu primarnu patologiju, taj doživljaj i intenzivniji, zbog čega je i procijenjena kao bitno smanjeno ubrojiva tempore criminis.

20.2. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja vještakinja (str.437) prim.dr.sc. Marija Kudumija Slijepčević utvrđuje da je na ubrojivost optužene tempore criminis, utjecalo niz kombiniranih faktora, primarno njene osobine ličnosti, odsustvo empatije, ostale duševne smetnje, kao i porod. Prema mišljenju vještakinje, ukoliko sud procjeni iskaz svjedoka IN vjerodostojnim “…da je govorila da će se ona riješiti djeteta…“, tada je bitno smanjenje ubrojivosti optužene dominantno vezano uz njene primarne osobine, impulzivnost, odsustvo empatije i disocijalnost, a manje uz sam porod.

20.3. Sud prihvaća u potpunosti nalaz i mišljenje vještakinje Prim.dr.sc. Marije Kudumija Slijepčević, kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu je vještakinja nalaz i mišljenje sačinila u pisanom obliku, a potom nalaz i mišljenje dopunila i obrazložila usmeno i neposredno na raspravi, koristeći za izradu svog nalaza i mišljenja sve raspoložive podatke i dokumentaciju spisa predmeta, pribavljeni osobni zdravstveni karton optužene, kao i socijalnu anamnezu Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina (str. 251) te cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u spisu vezanu za zdravstveno stanje i liječenje optužene, pri čemu je vještakinja odgovorila na sva pitanja stranaka i suda određeno i potpuno te stranke nisu stavljale prigovore na provedeno vještačenje.

20.4. Iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja optužene proizlazi da je optužena nedovoljno duševno razvijena žena koja funkcionira na razini lake mentalne insuficijencije sa smetnjama u ponašanju te je optužena ČN uslijed poricane trudnoće, poroda koji je uslijedio i primarne mentalne insuficijencije, s kompliciranom patologijom intelektualnog deficita na razini lake mentalne insuficijencije, što predstavlja težu duševnu smetnju, u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila bitno smanjeno ubrojiva. Uvažavajući zaključke vještakinje specijalista psihijatra, sud zaključuje da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela, na postupanje optužene utjecalo niz kombiniranih faktora, primarno njene osobine ličnosti, odsustvo empatije, laka mentalna insuficijencija, kao i porod, a kada se zaključci vještakinje dovedu u vezu sa činjenicama utvrđenima prema socijalnoj anamnezi, prema kojoj je optužena prije predmetnog djeteta, rodila devetero djece i da je optužena u odnosu na svu vlastitu djecu lišena roditeljske skrbi, što ukazuje na nedostatak empatije i emocija, čak i za vlastitu djecu, ali dovodeći u vezu i iskaz IN kojemu je optužena rekla da će se riješiti i „ MN i djeteta“, misleći na dijete iz predmetne trudnoće, može se zaključiti kako u vrijeme događaja i počinjenja kaznenog djela optužena nije bila pod utjecajem jakog duševnog opterećenja upravo zbog trudnoće ili poroda pa da bi kritične zgode postupala upravo pod tim utjecajem, već je bitno smanjenje ubrojivosti optužene dominantno vezano uz njene primarne osobine, impulzivnost, odsustvo empatije i disocijalnost, a manje uz sam porod.

21. Prema podacima socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina (str.246-249), utvrđeno je da je 2005. optužena sklopila brak sa IN, koji je imao troje djece iz prvog braka i koja su izdvojena iz obitelji i smješten u udomiteljsku obitelj zbog zanemarivanja od strane oca i pomajke optužene ČN, koja djecu nije prihvaćala, a u njihovoj bračnoj zajednici rođeno je devetero djece te su optuženoj i tadašnjem suprugu IN višekratno određivane mjere obiteljsko-pravne zaštite te je i postupano zbog nasilja u obitelji. Optužena je sa troje maloljetne djece bila smještena u skloništu za žrtve nasilja u obitelji od 31. listopada 2007. do 9. studenog 2007., koji smještaj je samovoljno napustila te se sa djecom vratila suprugu IN. Nakon toga, 18. prosinca 2014. petero djece je uz optuženu majku smješteno u udomiteljsku obitelj, koju je optužena samovoljno napustila te su se optužena i suprug IN suglasili da petero djece ostane u udomiteljskoj obitelji, dok optužena nije iskazivala želju da sa djecom ostane u udomiteljskoj obitelji. U tom razdoblju optužena je bila u visokom stupnju trudnoće, stanovala je u neadekvatnim stambenim uvjetima, često je zaticana kako po cijele dane hoda gradom, a u nekoliko je navrata iskazivala suicidalne namjere. Optužena je rodila dijete 10. travnja 2015. te su optužena i dijete smješteni u udomiteljsku obitelj, gdje se optužena neprimjereno ponašala jer je imala nekontrolirane ispade, promjene u ponašanju, često odlazila iz udomiteljske obitelji, sukobljavala se sa tadašnjim suprugom IN, koji bi u posjete u udomiteljsku obitelj često dolazio pod utjecajem alkohola, a 7. listopada 2015. optužena je samovoljno napustila udomiteljsku obitelj pa je roditeljima oduzeto pravo na stanovanje sa djecom te su djeca povjerena na skrb udomiteljskim obiteljima u kojima su se tada nalazila. Nakon toga, optužena je rodila kćer 14. prosinca 2016. i dva dana kasnije napustila bolnicu, ostavljajući dijete na brigu i skrb djelatnicima bolnice, a dijete je ubrzo smješteno u udomiteljsku obitelj, zajedno sa majkom optuženom, no ona je samovoljno napustila udomiteljsku obitelj, nakon čega su roditelji s datumom 22. rujna 2017. lišeni roditeljskog prava u odnosu na tada sedmero djece. Nakon rođenja slijedećeg djeteta, optužena je smještena s djetetom u udomiteljsku obitelj, koju je na kraju optužena napustila te su roditelji optužena ČN i IN lišeni roditeljskog prava i u odnosu na osmo dijete, koje je u konačnici posvojeno. Potom je optužena ponovno bila trudna i trudnoću prvotno negirala i nije kontrolirala te je rodila dijete kod kuće 12. travnja 2019., a na vlastiti zahtjev napustila je bolnicu, ostavljajući dijete na brigu i skrb djelatnicima bolnice te je dijete po otpustu iz bolnice smješteno u udomiteljsku obitelj i potom posvojeno. Deseto dijete po redu bio je ŽN, rođen **.**.2022., pri čemu tijelo socijalne skrbi uopće nije imalo saznanja o trudnoći optužene. Zaključno, optužena je korisnica prava iz sustava socijalne skrbi, no sa tijelom socijalne skrbi nesuradljiva, ne prihvaća mjere i postupke, usmjerene ka trajnijem zbrinjavanju i rješavanju statusnih pitanja. Optužena je i dalje korisnica prava na zajamčenu minimalnu naknadu i naknadu za ugroženog kupca energenata (str.337, 447).

22. Uzimajući u obzir sve provedene dokaze, sud ne prihvaća obranu optužene kada poriče počinjenje kaznenog djela zbog kojeg se tereti i krivnju za smrtni ishod poroda i smrt djeteta prebacuje na djelatnike Hitne medicinske pomoći, navodeći između ostalog kako joj kritične zgode medicinska sestra nije dopuštala da ustane sa WC školjke, da je tražila od medicinskog osoblja da spase dijete, da nije bilo adekvatne medicinske opreme, da pupčana vrpca djeteta nije prerezana na odgovarajućem mjestu, jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, djelatnika Hitne medicinske pomoći koji su bili na intervenciji kritične zgode kod optužene i koji u bitnome suglasno iskazuju. Tako svjedoci PN, ĆN i ŠN, suglasno iskazuju da je upravo optužena bila nesuradjiva jer se nije htjela ustati sa WC školjke na kojoj je sjedila, unatoč traženju liječnika da ustane te je odugovlačila s ustajanjem, da optužena nijednom riječju nije spomenula da je rodila niti je tražila da spase dijete, da je nakon uočavanja pupčane vrpce medicinska sestra po nalogu liječnika otišla do vozila hitne pomoći još i po set za porod, uz dvije torbe za hitnu pomoć koju su donijeli u kuću odmah sa sobom prilikom dolaska na intervenciju, tako da je medicinska oprema bila adekvatna, zatim, da je dežurni liječnik prilikom intervencije, odmah po uočavanju pupčane vrpce koja je visjela iz tijela optužene, nazvao dežurnog ginekologa Odjela ginekologije u Općoj bolnici Virovitica, prim. dr. sc. SN, dr. med., kako bi se s istim savjetovao što učiniti, da je optužena cijelo vrijeme tvrdila da je trudna samo četiri i pol mjeseca.

22.1. Isto tako, provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tim Hitne medicinske pomoći na mjesto intervencije stigao brzo, jer je od započetog poziva do dolaska na adresu optužene prošlo svega deset minuta i isti Tim je poduzeo sve odgovarajuće radnje medicinskog zbrinjavanja optužene, a kada je tek na kraju pregleda zapažena pupkovina, proizlazi da nije bilo pokreta ni zvukova od novorođenčeta te je već tada novorođenče bilo preminulo, a kada je uočeno novorođenče u WC školjci, isto je bilo glavom zaglavljeno u otvor WC školjke, s nogama prema gore, mlohavim uz rub školjke, tako da je liječnik dijete jedva izvadio iz otvora WC školjke i pri pregledu je utvrđeno da je dijete bez znakova života, bez svijesti, odsutnog disanja i pulsa, hladno i plavo pa kako je do dolaska Hitne medicinske pomoći u 4,15 sati dijete već preminulo, proizlazi kako u to vrijeme više nije postojala mogućnost spašavanja njegovog života.

22.2. Također i bivši suprug optužene IN kao svjedok, iskazao je da optužena kritične zgode pred djelatnicima Hitne medicinske pomoći nijednom riječju nije rekla da je rodila. Isto tako, neprihvatljiva je tvrdnja obrane optužene da je optužena kritične zgode ostala bez svijesti, da ju je blokiralo i nije mogla ustati sa WC školjke, jer suprotno proizlazi iz iskaza djelatnika Hitne medicinske pomoći, koji opisuju da je optužena s njima komunicirala uredno te ni bivši suprug IN u iskazu kao svjedok ne navodi da bi optužena i u jednom trenutku događaja gubila svijest. Također i vještakinja specijalist psihijatar utvrđuje da gubitak svijesti koji opisuje sama optužena, nije stvarni gubitak svijesti u medicinskom kliničkom smislu, već samo subjektivni doživljaj optužene, pri čemu je za cijelo vrijeme deliktnog čina optužena bila očuvane svijesti.

22.3. Sud prihvaća iskaze svjedoka djelatnike tima Hitne medicinske pomoći kao vjerodostojne, jer isti nemaju razloga teretiti optuženu, a iskazivali su objektivno o svom postupanju u medicinskom zbrinjavanju optužene, pri čemu njihovi iskazi nisu u suprotnosti s podacima evidencije hitnog poziva o vremenu dolaska i razlogu dolaska na intervenciju, kao ni sa činjenicama utvrđenima sudsko-medicinskim vještačenjem, koje se odnose na pravovremenost intervencije i adekvatnost poduzetih medicinskih radnji, kao ni sa postojećom raspoloživom medicinskom dokumentacijom za optuženu, u kojoj je zabilježeno da je upravo optužena uporno tvrdila da je trudna svega četiri i pol mjeseca pa su djelatnici Hitne medicinske pomoći prihvatili takav navod optužene kao istinit i prilikom dolaska na intervenciju, a iskazi djelatnika Hitne medicinske pomoći nisu u suprotnosti ni sa činjenicama utvrđenima psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem optužene o njezinom psihičkom stanju i načinu njenog reagiranja, jer i prilikom tog vještačenja optužena krivnju za smrt djeteta prebacuje na djelatnike hitne pomoći, a poriče da bi bila pred porodom i poriče da bi uzimala psihofarmake, iako je čak i toksikološkim vještačenjem u krvi ploda nađen diazepam i metabolit istog, što ukazuje da je upravo optužena konzumirala navedeni lijek. O ranijem psihijatrijskom liječenju optužene također postoji u spisu medicinska dokumentacija.

22.4. Sudsko-medicinskim vještačenjem je utvrđeno da nema podataka na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je optužena u događaju gubila svijest, kao ni da zbog nekog zdravstvenog razloga nije mogla ustati sa WC školjke, tako da se ne može prihvatiti obrana optužene kada tvrdi da je izgubila svijest, da ju je blokiralo pa nije mogla ustati sa WC školjke i u tom smislu da nema odgovornosti optužene za smrt djeteta. Također ni svjedoci ne navode da bi optuženu blokiralo i da se zbog toga nije mogla ustati sa WC školjke kritične zgode.

22.5. Neprihvatljiva je obrana optužene u dijelu kada tvrdi da bivši suprug IN kao svjedok mijenja iskaz jer da se nje želi riješiti iz dvorišta, s obzirom da žive na istoj adresi, svaki u zasebnom stanu. Po stavu suda, svjedok IN nema razloga teretiti optuženu jer je njihov brak prije četiri godine razveden, ali su očito ostali u korektnim odnosima, na što ukazuje činjenica da je upravo IN kritične zgode pozvao hitnu pomoć jer je vidio da optuženoj nije dobro i par puta joj je umio lice dok je sjedila na WC školjci te ju na njeno traženje držao za ruku prije dolaska hitne pomoći, a nakon odlaska hitne pomoći i optužene prema bolnici, upravo je IN prao kupaonicu u kojoj je nakon događaja bilo krvi te je ostatke krvave odjeće optužene i ostale predmete odložio kod kante za otpad, što je prilikom očevida i pronađeno. Isto tako, IN, koji je i ranije u više navrata sudjelovao pri porodu više njihove zajedničke djece kod kuće, iskazao je spremnost da bi i ovaj put pomogao optuženoj, da je znao da se ona kritične zgode porađa te je u lipnju 2022. po izgledu i veličini trbuha optužene, zaključio da je optužena pred porodom, no ona je to negirala i uporno tvrdila da je trudna četiri mjeseca pa je on takav navod prihvatio. Osim toga, na raspravi je svjedok IN iskazivao u korist optužene kada je naveo da je kritične zgode djelatnicima Hitne medicinske pomoći optužena rekla „Dižite me“, što bi potkrijepilo tvrdnju optužene da se samostalno nije mogla ustati sa WC školjke na kojoj je sjedila, no niti jedan drugi svjedok koji je bio na mjestu događaja, ne potvrđuje u iskazu da je i u jednom trenutku optužena tražila da ju dižu, već upravo suprotno, na višekratno traženje liječnika, optužena se nije htjela ustati i odugovlačila je s ustajanjem sa WC školjke. Stoga, u odnosu na iskaz svjedoka IN, sud smatra da je IN naveo da je optužena tražila djelatnike Hitne medicinske pomoći da ju dižu, a to tvrdi i navodi jedino optužena, upravo kako bi tim navodom optuženoj olakšao procesni položaj optuženice u ovom kaznenom postupku pa se samo u odnosu na taj navod iskaz svjedoka IN ne prihvaća kao vjerodostojan.

22.6. Što se tiče iskaza svjedoka VN, isti nema neposrednih saznanja o konkretnoj trudnoći i porodu optužene, kao ni o samom predmetnom događaju, a iskazuje općenito, o svojim posrednim saznanjima dobivenim od same optužene, iznoseći svoje mišljenje o razlogu smrtnog ishoda djeteta, prebacujući odgovornost za smrt djeteta, jednako kao i optužena, na djelatnike Hitne medicinske pomoći i stoga sudu njegov iskaz nije prihvatljiv kao vjerodostojan.

23. Motiv optužene za postupanje kritične zgode je činjenica što se optužena htjela osloboditi odgovornosti roditeljstva i predstojeće uloge majke, na način da tek rođeno dijete liši života, što je vezano uz njene utvrđene primarne osobine, impulzivnost, odsustvo empatije i disocijalnost. Svoje postupanje prema djetetu koje je slijedilo kritične zgode, optužena je još za vrijeme predmetne trudnoće nagovijestila IN, kada je rekla „da će se riješiti i MN i djeteta“, jer je u to vrijeme bila u vezi sa MN i sa njim je čekala dijete. Iz činjenice što optužena u obrani tvrdi da je djelatnicima Hitne medicinske pomoći govorila da spase dijete, iako nijedan svjedok taj navod ne potvrđuje, može se samo zaključiti da je optužena, koja je prije predmetnog događaja već rodila devetero djece, imala dovoljno životnog iskustva i znanja s trudnoćama i porodima, tako da je kritične zgode znala da je trudna i da je pred porodom i znala je da je započeo porod i da rađa dijete, no nije ništa poduzela da sama kao majka spasi vlastito dijete koje tada rađa, već je neprekidno ostala sjediti na WC školjci i nakon što je rodila živo dijete, pri čemu je znala da je porod dovršen i da je rodila živo dijete, koje je i osjetila da se miče i da ju dira po bedrima, optužena se sa WC školjke nije ustala i nije izvadila dijete iz otvora za odvod WC školjke te nije spasila dijete, već tvrdnjom da je tražila od medicinskih djelatnika da spase dijete, pokušava samo prebaciti odgovornost na iste, jer da je upravo optužena ustala sa WC školjke i izvadila dijete zaglavljeno glavom u otvoru za odvod WC školjke, dijete bi preživjelo, ali to nije učinila pa kada su djelatnici Hitne medicinske pomoći pristigli na mjesto intervencije, dijete više nije bilo živo.

24. Tijekom postupka optužena je predlagala ispitivanje u svojstvu svjedoka liječnice psihijatrice koja liječi optuženu, no s obzirom na provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optužene i postojeću raspoloživu medicinsku dokumentaciju o dosadašnjem liječenju optužene, ali i ostale provedene dokaze, osobito iskaze svjedoka koji su bili u neposrednoj blizini optužene, na mjestu događaja kritične zgode, kojim dokazima su utvrđene odlučne činjenice, po stavu suda, ispitivanjem psihijatrice optužene ne bi se utvrdile neke nove odlučne činjenice pa je navedeni dokaz obrane bio nevažan, radi čega je odlučeno da se daljnji dokazi neće provoditi.

25. Na temelju provedenih dokaza sud smatra dokazanim i utvrđenim da je optužena ČN **.**.2022. oko 04,00 sata, u obiteljskoj kući u [adresa]., znajući da je trudna te da je započeo porod, otišla u prostoriju kupaonice, sjela na WC školjku te u WC školjku rodila dijete, pa iako je znala da je rodila živo dijete, nije ga izvadila iz WC školjke, već je ostala sjediti, svjesna da se radi o nemoćnom djetetu koje nije sposobno pružiti si pomoć, pa kako je dijete ostalo u položaju glavom u otvoru za odvod, došlo je do potiskivanja i pritiska trbušnih organa na ošit i organe prsnog koša, uslijed čega je došlo do smrti djeteta ugušenjem. Iz navedenog proizlazi da je optužena ČN ubila osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi, čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo, opisano u čl. 111. toč. 2. Kaznenog zakona, zbog kojeg kaznenog djela je proglašena krivom.

26. Objektivne radnje optužene ČN, koja je sjela na WC školjku te u WC školjku rodila dijete i nije ga izvadila iz WC školjke, već je ostala sjediti na WC školjci, bile su u uzročnoj vezi sa proizašlom posljedicom tih objektivnih radnji, jer kako je živo rođeno dijete nakon poroda ostalo u položaju glavom u otvoru za odvod u WC školjci, došlo je do potiskivanja i pritiska trbušnih organa na ošit i organe prsnog koša djeteta, uslijed čega je došlo do smrti djeteta ugušenjem. Sudsko-medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je optužena rodila živo muško dijete i žrtva dijete rođeno je kao donešeno živorođeno novorođenče i optužena je imala realnu mogućnost ustati sa WC školjke te izvaditi dijete iz WC školjke i time bi dijete bilo spašeno i živo. Tek rođeno dijete je nemoćno i nije sposobno pružiti si pomoć, potpuno je ovisno o brizi i skrbi druge osobe, pa je dijete novorođenče bilo posebno ranjivo zbog svoje dobi. Opisanim objektivnim radnjama optužena je ubila osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi.

27. Optužena je bila svjesna svog postupanja i da svojim postupanjem ostvaruje zakonska obilježja kaznenog djela teškog ubojstva i to ubojstva djeteta, tek rođenog živog djeteta novorođenčeta, koje je posebno ranjivo zbog svoje dobi te je i htjela tako postupati pa je optužena poduzela prethodno opisane objektivne radnje upravo u namjeri da dijete liši života. Optužena je bila svjesna da sjedenjem na WC školjci i rađanjem djeteta u WC školjku, isto dijete koje je živo rođeno samo je nemoćno i ne može si pružiti pomoć i potpuno je ovisno o brizi i skrbi druge osobe te je bila svjesna da mora ustati sa WC školjke i da dijete mora izvaditi iz WC školjke, kako bi živjelo, pri čemu je odmah po porodu živog djeteta, optužena uz potpuno očuvanu svijest i osjetila da ju upravo dijete dira po bedrima i miče se, no dijete iz otvora za odvod WC školjke nije izvadila, već je nastavila sjediti na WC školjci, upravo s ciljem da dijete liši života, svjesna da tek rođeno dijete nikako ne može preživjeti bez brige i skrbi druge osobe, tako da je unutar vremena od oko desetak minuta, po dolasku hitne medicinske pomoći, dijete već bilo preminulo. Time je optužena kazneno djelo počinila s izravnom namjerom kao oblikom krivnje.

28. Što se tiče ubrojivosti, kako je utvrđeno psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem, optužena je bila sposobna shvatiti značenje vlastitog postupanja i upravljati vlastitom voljom, no pritom su te sposobnosti bile bitno smanjene uslijed poricane trudnoće, poroda koji je uslijedio i primarne mentalne insuficijencije. Uvažavajući zaključke vještakinje specijalista psihijatra i uvažavajući iskaz svjedoka IN, prema kojem je tijekom predmetne trudnoće optužena rekla da će se „riješiti MN i djeteta“, kao i da je kritične zgode, odmah nakon što je isti čuo neki zvuk u WC školjci, njemu optužena rekla: “ IN otišlo je, što će reći MN“, može se zaključiti da je optužena u predmetnom događaju postupala smišljeno, planirano te svjesno i voljno, upravo i jedino s ciljem da dijete liši života, pri čemu je u tom slučaju, bitno smanjenje ubrojivosti optužene u vrijeme počinjenja kaznenog djela dominantno vezano uz njene primarne osobine, impulzivnost, odsustvo empatije i disocijalnost, a manje uz sam porod.

29. Na temelju čl. 111. toč. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona optužena ČN se za kazneno djelo pod točkom I. izreke presude osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci. Sud je primijenio Kazneni zakon sa izmjenama i dopunama, u uvodu presude naveden, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Nakon počinjenja kaznenog djela Kazneni zakon je izmijenjen i dopunjen u više navrata i to Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“114/22. od 3. listopada 2022., 114/23. od 4. listopada 2023., 36/24. od 25. ožujka 2024.), no vodeći računa o vremenskom važenju kaznenog zakonodavstva i primjeni blažeg zakona prema čl. 3. Kaznenog zakona, kasnije izmjene i dopune nisu blaže za počinitelja pa se u konkretnom slučaju primjenjuje Kazneni zakon koji je na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

30. Na temelju čl. 68. Kaznenog zakona optuženoj ČN se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati uz kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava, a sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, s tim što će sud po proteku prve godine od dolaska optužene na izvršenje navedene sigurnosne mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za nastavkom mjere. Sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja optužene sud je izrekao jer je utvrđeno da je optužena počinila kazneno djelo zbog kojeg je optužena i za koje kazneno djelo je i proglašena krivom, a pritom je psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno i da je optužena kazneno djelo počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti, kao i da postoji opasnost da bi optužena zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila bitno smanjena ubrojivost, mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, jer prema vještakinji specijalistu psihijatru, s obzirom na nagonsko ponašanje optužene i njenu impulzivnost i dalje postoji visoka vjerojatnost trudnoće i počinjenja istog kaznenog djela. O postojanju opasnosti može se zaključiti i iz činjenice što je prema iskazu svjedoka IN i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, u dobi od točno 42 godine života, optužena započela vezu s muškarcem, s kojim je u dva navrata opet ostala trudna te očito optužena nastavlja živjeti i dalje uz isti obrazac ponašanja, nakon deset dosadašnjih trudnoća. Nedovoljni duševni razvitak utvrđen kod optužene, u smislu čl. 24. st. 2.

Kaznenog zakona predstavlja težu duševnu smetnju.

31. Primijenjene su odredbe o ublažavanju kazne zatvora jer je optužena kazneno djelo počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti zbog teže duševne smetnje, a prema čl. 26. Kaznenog zakona osoba koja je zbog nekog stanja iz čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona bila bitno smanjeno ubrojiva, može se blaže kazniti. Kazna zatvora izrečena je u granicama ublažavanja kazne propisanih u čl. 49. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona, jer je za kazneno djelo iz čl. 111. toč. 2. Kaznenog zakona najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od deset godina pa se kazna može ublažiti do tri godine zatvora.

32. Olakotne okolnosti na strani optužene su činjenica dosadašnje kaznene neosuđivanosti te prema podacima Kaznene evidencije, optužena do sada nije bila u sukobu sa zakonom. Olakotna okolnost je i činjenica što optužena živi u lošim imovinskim prilikama i lošeg je ekonomskog statusa, jer je bez zvanja i zanimanja, osim završenog tečaja za krojačicu te bez stalnih i redovitih prihoda, jer osim prava iz sustava socijalne skrbi, socijalne pomoći koja sada iznosi 150,00 eura, drugih prihoda nema, kao niti vlastite imovine, a godinama živi u gradskom stanu dobivenom na korištenje. Olakotna okolnost je i činjenica utjecaja depresije te ranih trauma iz djetinjstva, uz život u zlostavljačkoj obitelji, pri čemu je optužena pokušala izvršiti i suicid, kako je utvrđeno prema medicinskoj dokumentaciji, prema iskazu svjedoka IN i prema vještakinji specijalistu psihijatru.

33. Otegotne okolnosti su činjenica dosadašnje prekršajne kažnjavanosti prema podacima prekršajne evidencije, kao i činjenica, prema zaključku psihologa i psihijatra, iskazanih smetnji u mentalnoj kontroli i planiranju ponašanja te činjenica nezrelih obrambenih mehanizama uz poricanje, izbjegavanje, projekciju i disocijaciju, pri čemu je optužena nedostatnih kapaciteta za korekciju ponašanja, aberirane je strukture ličnosti, uz impulzivnost, potpuno odsustvo emocija i empatije, jer optužena nakon poroda ne iskazuje ni tugu ni afektivne reakcije, kao niti kod pregleda ginekologa u bolnici, a ni kod pregleda psihijatra u bolnici neposredno nakon predmetnog poroda, s tim što je optužena i ranije, svu svoju rođenu djecu ostavljala na brigu i skrb udomiteljskim obiteljima te medicinskom osoblju u rodilištu, odmah nakon rođenja djece i u odnosu na svu živu maloljetnu djecu, njih devetero, optužena je lišena roditeljske skrbi. Otegotna okolnost je i činjenica što optužena krivnju za smrt djeteta prebacuje na djelatnike Hitne medicinske pomoći i pritom iskazuje verbalnu agresiju, bez uvida u vlastito stanje i ponašanje te bez imalo kritičnosti za svoje postupke, a optužena isto tako nekritički, krivnju za događaj prebacuje i na bivšeg supruga IN. Otegotna okolnost je činjenica što je prema navodu bivšeg supruga IN, nakon predmetnog događaja optužena mijenjala adresu boravišta i partnere te je bila opet u novoj vezi s muškarcem, s kojim je u dva navrata ostala trudna, no trudnoće nisu okončane porodom djeteta, tako da i nakon predmetnog događaja optužena očito nije korigirala svoje ponašanje. Otegotna okolnost je i činjenica što je optužena u višegodišnjem sustavu mjera socijalne skrbi, pri čemu su višekratno određivane mjere obiteljsko-pravne zaštite i višestruko je postupano zbog nasilja u obitelji, no optužena je nesuradljiva sa tijelom socijalne skrbi, jer ne prihvaća mjere i postupke, namijenjene upravo u korist optužene, usmjerene ka trajnijem zbrinjavanju i rješavanju njezinih statusnih pitanja, kako je utvrđeno prema socijalnoj anamnezi.

34. Sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti prilikom odmjeravanja kazne, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja i prethodno opisani stupanj krivnje, izravnu namjeru kojom je optužena počinila kazneno djelo, a pritom su primijenjene i odredbe o ublažavanju kazne kako je već navedeno, jer je optužena kazneno djelo počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti zbog teže duševne smetnje. Svrha kažnjavanja će se postići i ovako ublaženom kaznom zatvora, na način da optužena shvati neprihvatljivost svog ponašanja u suočavanju s trudnoćom i roditeljstvom, da nauči i razvije prihvatljive socijalne vještine, osobito u sferi seksualnog ponašanja i zaštiti, kao i da shvati nedopustivost postupanja protivno propisima društva u kojem živi, kojima se štiti ljudski život te da više ne vrši takva ili slična kaznena djela, osobito kaznena djela protiv života i tijela, a takvom kaznom će se utjecati i na druge eventualne počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela. Osim kazne zatvora, optuženoj je prema preporuci vještakinje specijalista psihijatra, izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, pri čemu je svrha sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje kaznenog djela, u smislu čl. 66. Kaznenog zakona, s tim što sigurnosna mjera mora biti u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela i kaznenih djela koja se mogu očekivati, kao i sa stupnjem opasnosti optužene, sukladno čl. 67. Kaznenog zakona.

35. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku optužena se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, kao i paušalne svote iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku te isti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava. Optužena je proglašena krivom zbog kaznenog djela te bi bila dužna platiti troškove, no sud je optuženu oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka, s obzirom na loše imovinske prilike optužene, koja je korisnica prava iz sustava socijalne skrbi te nema redovitih stalnih prihoda, kao niti imovine u svom vlasništvu, bez zvanja je i zanimanja, a time i bez realne mogućnosti pronalaska stalnog zaposlenja, tako da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bila znatno umanjena sredstva iz kojih se optužena uzdržava i troškovi se ne bi mogli naplatiti u dužem razdoblju ni prisilnim putem.

Bjelovar, 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

za mladež

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u 5 (pet) primjerka za sud i protivnu stranku putem ovoga suda, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.