Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: Pn-101/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR BAUMGARTNER d.o.o., Ulica Braće Graner 2, 40000 Čakovec, OIB 81222864780, zastupanog po punomoćniku CL i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović iz Zagreba, protiv tuženice VL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku u Čakovcu, radi naknade štete, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 12. svibnja 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 12. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku VL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju AUTO CENTAR BAUMGARTNER d.o.o., Braće Graner 2, 40000 Čakovec, OIB: 81222864780, na ime naknade imovinske štete, iznos od 3.622,41 EUR (slovima: tri tisuće šesto dvadeset dva eura i četrdeset jedan cent), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana prodaje predmetnog osobnog vozila trećoj osobi, odnosno 29. rujna 2020., pa sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku VL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju AUTO CENTAR BAUMGARTNER d.o.o., Braće Graner 2, 40000 Čakovec, OIB: 81222864780, na ime naknade imovinske štete, iznos od 1.210,80 EUR (slovima: jedna tisuća dvjesto deset eura i osamdeset centi), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: R1-24/2020-25, odnosno 12. listopada 2020. godine, pa sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku VL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju AUTO CENTAR BAUMGARTNER d.o.o., Braće Graner 2, 40000 Čakovec, OIB: 81222864780, troškove ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 15. listopada 2024. podnio tužbu protiv tuženice, radi naknade štete, u kojoj tužbi tužitelj navodi:

- da dana 04. svibnja 2017. godine AUTO CENTAR BAUMGARTNER d.o.o., Braće Graner 2, 40000 Čakovec, OIB: 81222864780, (dalje: tužitelj) sklopio je ugovor o prodaji osobnog vozila marke SUZUKI, model BALENO 1,2 GA met-BA11, broj narudžbe vozila 385749, broj šasije [broj šasije], snage motora 66kW, godina proizvodnje 2017., sa ugovorenom kupoprodajnom cijenom od 87.293,05 kn (11.585,78 EUR) s VL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje: tuženik); da nakon proteka tri godine od kupnje vozila, tuženik, nezadovoljan vozilom prijavljuje tužitelja Državnom inspektoratu Republike Hrvatske zbog materijalnih nedostataka vozila za koje odgovara trgovac; da nakon prijava/prigovora Državnom inspektoratu Republike Hrvatske i odlukama istoga, tužitelj izlazi tuženiku u susret, koji želi raskid ugovor o prodaji vozila 15. siječnja 2020. godine te preuzima predmetno vozilo 24. ožujka 2020. godine, a isti također izvršava povrat cjelokupnog iznosa plaćene kupoprodajne cijene u visini od 87.293,05 kn (11.585,78 EUR);

- da unatoč udovoljavanju zahtjeva tuženika u cijelosti, tužitelj je nastavio pravne postupke osporavanja odluka Državnog inspektorata Republike Hrvatske koje je pokrenuo tuženik; te da dana 29. svibnja 2024. godine objavljena je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-3017/2023-2, kojom je odbijena žalba Državnog inspektorata Republike Hrvatske i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu. Broj: Usl-1756/2020-29 od 12. travnja 2023. godine, kojom je poništeno rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske Klasa: UP/II-336-02/20-01/103, UBROJ: 443-01-23-01/5-20-2, od 26. svibnja 2020. godine i rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, broj: KLASA:UP/I-336-02/19-01/1, UBROJ:443-02-04-16/4-20-45, od 09. ožujka 2024. godine, dalje navodeći da rješenjem više tržišne inspektorice Ispostave u Čakovcu, od 09. ožujka 2020. godine, tužitelju je naloženo da tuženiku izvrši povrat plaćenog iznosa kupoprodajne cijene u visini od 87.293,05 HRK (11.585,78 EUR), što je tužitelj i učinio, te da presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, potvrđeno je da zahtjev i sporne odluke Državnog inspektorata Republike Hrvatske nisu bile osnovane niti utemeljene na zakonu, nakon čega je tužitelj bezuspješno pokušao izvansudski riješiti navedenu pravnu situaciju;

- da prema gore navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj:

Usž3017/2023-2 od dana 29. svibnja 2024. godine, utvrđeno je da su zahtjevi tuženika i sporne odluke Državnog inspektorata Republike Hrvatske neosnovane i neutemeljene, radi čega tužitelju pripada nedvojbeno pravo potraživanja naknade štete prouzročene radnjama tuženika; da nakon preuzimanja predmetnog osobnog vozila tuženik je isto vozilo prodao trećoj osobi za iznos od 60.000,00 kn (7.963,37 EUR), radi čega potražuje razliku do iznosa od 87.293,05 kn (11.585,78 EUR), odnosno iznos od 3.622,41 EUR (slovima: tri tisuće šesto dvadeset dva eura i četrdeset jedan cent); da također, tuženiku je prouzročena i daljnja šteta nastala u svezi troškova neosnovanog i nezakonitog rješenja koje se odnosi na postupak pred Državnim inspektoratom Republike Hrvatske, a koja se odnosi na troškove provedenog osiguranja dokaza u svezi preuzimanja predmetnog osobnog vozila, koji je proveden kod Općinskog suda u Čakovcu, pod brojem: R1-24/2020-25, sve u ukupnom iznosu od 1.210,80 EUR (slovima: jedna tisuća dvjesto deset eura i osamdeset centi);

- da sukladno gore navedenom, na temelju odredbe čl. 1045 i čl. 1085. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/8, 126/21,114/22, 156/22; dalje: ZOO), tužitelj na ime naknade imovinske štete, potražuje iznos od ukupno 4.833, 21 EUR (slovima: četiri tisuće osamsto trideset tri eura i dvadeset jedan cent).

1.1. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku VL, isplatiti tužitelju AUTO CENTAR BAUMGARTNER d.o.o., na ime naknade imovinske štete, iznos od 3.622,41 EUR (slovima: tri tisuće šesto dvadeset dva eura i četrdeset jedan cent), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana prodaje predmetnog osobnog vozila trećoj osobi, odnosno 29. rujna 2020., pa sve do konačne isplate (točka I tužbenog zahtjeva); nalaže tuženiku VL, isplatiti tužitelju AUTO CENTAR BAUMGARTNER d.o.o., na ime naknade imovinske štete, iznos od 1.210,80 EUR (slovima: jedna tisuća dvjesto deset eura i osamdeset centi), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: R1-24/2020-25, odnosno 12. listopada 2020. godine, pa sve do konačne isplate (točka II tužbenog zahtjeva); te nalaže tuženiku VL, isplatiti tužitelju AUTO CENTAR BAUMGARTNER d.o.o., troškove ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do konačne isplate (točka III tužbenog zahtjeva).

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi:

- da točno je da je 04.05.2017. godine tužitelj kao prodavatelj zaključio s tuženicom kao kupcem kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj prodao tuženici osobno vozilo SUZUKI BALENO s podacima kako je to navedeno u tužbi za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 87.293,05 kn; da točno je da je tužiteljica prijavila tužitelja Državnom inspektoratu RH zbog materijalnih nedostataka na kupljenom vozilu; da točno je da je tužitelj prihvatio zahtjev tuženice za raskidom predmetnog kupoprodajnog ugovora te da je ugovor raskinut pa je tužitelj preuzeo predmetno vozilo i isplatio tuženici cjelokupni iznos plaćene kupoprodajne cijene;

- da točno je da je Državni inspektorat RH pokrenuo protiv tužitelja upravni postupak te da je kasnije vođen i upravni spor koji je pokrenuo tužitelj u kojem je donesena pravomoćna presuda kojom je poništeno rješenje Državnog inspektorata RH doneseno u upravnom postupku;

- da tuženici nije poznato da li je tužitelj prodao predmetno vozilo, kada ga je prodao, kome ga je prodao i za koju cijenu je vozilo prodano;

- da tužitelj pogrešno smatra kako mu pripada "nedvojbeno pravo potraživanja naknade štete prouzročene radnjama tuženice"; da tužitelj u tužbi ne navodi koje su to radnje tuženice tužitelju prouzročile štetu; da ako smatra da mu pripada pravo na naknadu štete zbog prijave tuženice Državnom inspektoratu RH, tuženica navodi kako je ona postupila sukladno zakonu smatrajući da su joj povrijeđena određena prava kao potrošaču te je svoje nezadovoljstvo izrazila prijavom Državnom inspektoratu RH što je potpuno legalan i legitiman način ostvarivanja prava; te da očito je da je Državni inspektorat RH smatrao da su potrošačka prava tuženice povrijeđena te je stoga i pokrenuo upravni postupak protiv tužitelja; da Državni inspektorat je mogao je isto tako donijeti odluku i o nepokretanju postupku; a da u svakom slučaju ta je odluka u cijelosti bila samostalna odluka Državnog inspektorata RH, te da tuženica nije ni na koji način utjecala na tu odluku Državnog inspektorata RH;

- da tužitelj smatra kako mu je prouzročena i daljnja šteta "..koja se odnosi na troškove provedenog postupka osiguranja dokaza u svezi preuzimanja predmetnog vozila koji je proveden kod Općinskog suda u Čakovcu br. R1-24/2020-25, sve u ukupnom iznosu od 1.210,80 €; no da tužitelj nije objasnio zbog čega je pokrenuo postupak osiguranja dokaza i u kakvoj je vezi taj postupak s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom te zbog čega bi tuženica bila obvezna tužitelju naknaditi navedeni trošak od 1.210,80 €; da tužitelju su priznati troškovi u upravnom sporu i tužitelj je iste vjerojatno i naplatio; te da tuženica smatra da je zahtjev tužitelja za naknadu štete i s te osnove neutemeljen.

2.1. Obzirom na navedeno, tuženica se protivi tužbenim zahtjevima tužitelja u cijelosti, predlaže iste odbiti kao neosnovane i obvezati tužitelja na naknadu troškova ovog postupka.

3. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te svih navoda.

4. Tuženica je ostala kod odgovora na tužbu. Tuženica dodatno navodi da tužitelj u ovom postupku zahtjeva od tuženice naknadu štete, a da za donošenje pravilne i na zakonu osnovane odluke u ovom parničnom postupku bitno je za utvrditi da li je ugovor o kupoprodaji osobnog vozila između ugovornih strana raskinut ili nije raskinut, a o čemu se tužitelj u dosadašnjem tijeku postupka nije decidirano izjasnio; da tuženica napominje kako je sam tužitelj u svojoj tužbi od 02.07.2020. godine podnesenoj protiv tuženika Državnog inspektorata Zagreb istaknuo tužbeni zahtjev radi utvrđenja da predmetni ugovor o kupoprodaji osobnog vozila nije raskinut kao i tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici da uplati tužitelju iznos od 87.293,05 kn i iznos od 1.400,00 kn i kojim se ovlašćuje tuženica da nakon uplate tih iznosa preuzme od tužitelja predmet kupoprodaje tj. vozilo Suzuki Baleno 1,2 GA; te da tuženica smatra kako tužitelj nije smio prodati predmetno vozilo jer kao predmetni ugovor o kupoprodaji nije raskinut tada je tuženica dužna vratiti tužitelju primljenu kupoprodajnu cijenu, a tužitelj je dužan njoj vratiti predmetni automobil; a da osim toga, tužitelju je vrlo dobro bilo poznato da vodi upravni spor protiv Državnog inspektorata te da postoji mogućnost poništenja rješenja Državnog inspektorata kojim je naloženo da zbog raskida kupoprodajnog ugovora vrati tuženici iznos kupoprodajne cijene. Dalje tuženica navodi da u odgovoru na tužbu ona je navela kako smatra da tužitelj nije objasnio zbog čega je pokrenuo postupak osiguranja dokaza i u kakvoj je vezi taj postupak s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom postupku te zbog čega bi tuženica bila obvezna tužitelju naknaditi navedeni trošak od 1.210,80 €; te da obzirom da se tužitelj o tome u dosadašnjem tijeku postupka nije očitovao to tuženica navodi da ako je postupak osiguranja dokaza pokrenut u cilju utvrđenja činjenica bitnih za ovaj parnični postupak onda se o troškovima nastalima u postupku osiguranja dokaza treba u ovom postupku odlučivati u okviru odluke o parničnim troškovima i ne može se osnovano isticati kao zaseban tužbeni zahtjev; a ako pak je tužitelj postupak osiguranja dokaza pokrenuo u cilju utvrđenja činjenica bitnih za neki drugi postupak tada se o troškovima postupka osiguranja dokaza treba odlučivati u tom određenom postupku.

5. Očitujući se na prednje navode tuženice tužitelj je naveo da što se tiče spornog raskida ugovora o kupoprodaji, predmetna činjenica nije sporna, te da je do raskida došlo između ostalog i po sili zakona, samom odlukom državnog inspektorata koja je kasnije u postupku osporena; da predmetna činjenica proizlazi iz dopisa gđe. VL od 15.01.2020. godine, kojim ista izjavljuje raskid ugovora, te da predmetno proizlazi iz činjenice što je tužitelj vratio tuženici primljeni iznos kupoprodajne cijene, te preuzeo predmetno motorno vozilo u stanju u kakvom se isto u tom času nalazilo, a koja je činjenica utužena osiguranjem dokaza u postupku kod ovoga suda; da upravo radi utvrđivanja stanja predmetnog motornog vozila u trenutku preuzimanja istoga od strane tužitelja, a nakon tri godine korištenja istoga od strane tuženice i prijeđenih cca. 40.000,00 kilometara, tužitelj je u svrhu izbjegavanja bilo kakvih prigovora od strane tuženice na stanje preuzetog vozila proveo dokaz osiguranjem dokaza, kako bi na nedvojbeni način utvrdio stanje predmetnog motornog vozila; a da unatoč činjenici što je nesporno došlo do raskida ugovornog odnosa po odluci Državnog inspektorata, tužitelj se nije mirio sa činjenicom da bi došlo do povrede prava potrošača, te je unatoč činjenici raskida ugovornog odnosa i preuzimanja motornog vozila isti po nalogu odnosno u suradnji s korporacijom "Suzuki" nastavio pravnu borbu i dokazivanje stvarnog činjeničnog stanja odnosno osporavanje odluke nadležnih upravnih tijela o navodnoj povredi prava potrošača te je u konačnici u predmetnom i uspio a sve kako to proizlazi iz presude Visokog upravnog suda koja je priložena u spis; te da upravo iz tog razloga tužitelj potražuje štetu koja mu je počinjena od strane tuženice neosnovanim osporavanjem ispravnosti proizvoda koji je preuzela, pokretanjem inspekcijskih postupaka, a koja šteta se očituje samo u pogledu razlike cijene i vrijednosti motornog vozila u trenutku preuzimanja istoga od strane tuženice i vremenu kada je isto natrag morao preuzeti tužitelj; te da isto tako, tužitelj potražuje i trošak provedenog postupka osiguranja. Iz tog razloga tužitelj osporava sve prednje iznesene navode tuženice te ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

6. Tuženica je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i svih navoda iznijetih tijekom postupka.

7. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: dokaz o povratu iznosa od 87.293,05 kn: Potvrdu o izvršenom nalogu od 23.03.2020. (list br. 6 spisa), dokaz o prodaji osobnog automobila trećoj osobi: Račun Br. 180/1/20 od 29.09.2020. (list br. 7 spisa), Primopredajni zapisnik od dana 24. ožujka 2020. (list br. 8 spisa), Raskid ugovora o prodaji vozila od 15. siječnja 2020. (listovi br. 10-11 spisa), Račun Br. 134/1/20 od 31.05.2017. (list br. 12 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-3017/2023-2 od 29. svibnja 2024. (listovi br. 13-19 spisa), rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: R1-24/2020-25 od 12. listopada 2020. (listovi br. 20-22 spisa), rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Ispostava Čakovec, KLASA: UP/I-336-02/19-01/1, UBROJ: 443-02-04-16/4-20-45 od 09. ožujka 2020. (listovi br. 23-28 spisa) i presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Usl- 1756/2020-29 od 12. travnja 2023. (listovi br. 29-42 spisa); te uvid u priključeni spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj R1-24/20.

7.1. Provedeno je i saslušanje stranaka tj. zakonskog zastupnika tužitelja NL, te tuženice VL.

8. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti neosnovanim.

9. Tužitelj od tuženice potražuje naknadu imovinske štete.

10. Odredbom članka 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/23; dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Za postojanje odgovornosti sukladno navedenoj zakonskoj odredbi osim krivnje štetnika kao subjektivnog odnosa štetnika prema prouzročenju štete, trebaju biti ispunjene i opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: 1. postojanje odgovorne osobe za štetu/štetnika i oštećenika, kao subjekata odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika - postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta; 3. šteta, a pojam štete je određen člankom 1046. ZOO-a, prema kojem imovinska šteta može nastati kao umanjenje nečije imovine (obična šteta) ili kao sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist); 4. uzročna veza između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje; 5. protupravnost, a protupravno postupa ona osoba koja svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis.

12. Uvidom u dokumentaciju u spisu, te u priključeni spis predmeta ovog suda poslovni broj R1-24/20, sud je utvrdio nedvojbenima slijedeće činjenice:

- da je tuženica kao kupac od tužitelja kao prodavatelja kupila osobno vozilo marke SUZUKI, model BALENO 1,2 GA met, boje Z9Q-Preminum Ray Blue Met, broja šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2016., za ugovorenu kupoprodaju cijenu u iznosu od 87.293,05 kn, a po računu Br. 134/1/20 od 31.05.2017.;

- da je tuženica u svojstvu potrošača dana 2. svibnja 2019. tužitelju kao trgovcu reklamirala postojanje materijalnih nedostataka na navedenom osobnom vozilu – korozije na dijelovima prednjeg i stražnjeg podvozja (ovjesa); a da tužitelj je pisanim očitovanjem od 14. svibnja 2019. osporio navode tuženice o postojanju materijalnog nedostatka na kupljenoj stvari;

- da je potom povodom predstavke tuženice Državnom inspektoratu, Sektoru tržišne inspekcije, Područnom uredu Varaždin, Ispostavi Čakovec, dana 4. lipnja 2019. započet inspekcijski nadzor;

- da je tuženica pisanom izjavom od 15. siječnja 2020. tužitelju izjavila Raskid ugovora o prodaji vozila;

- da je u prednje navedenom predmetu Državnog inspektorata, radi zaštite ekonomskih interesa potrošača, a po službenoj dužnosti, doneseno rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Ispostava Čakovec, KLASA: UP/I-336- 02/19-01/1, UBROJ: 443-02-04-16/4-20-45 od 09. ožujka 2020., kojim je pod točkama 1. a) i b) izreke naređeno ovdje tužitelju da tuženici kao potrošaču, zbog raskida ugovora uslijed postojanja materijalnog nedostatka na proizvodu – prednje navedenom osobnom vozilu, izvrši povrat plaćenog iznosa od 87.793,05 kn, te da joj naknadi troškove upravnog postupka u iznosu od 1.400,00 kn; pod točkom 2. izreke određeno da rok za izvršenje radnji iz točke 1. izreke ovog rješenja je petnaest dana od dana dostave rješenja stranci, te pod točkom 3. izreke određeno da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, a uz obrazloženje da je vještačenjem provedenim po stalnom sudskom vještaku prometne struke ŠL utvrđeno da navedeno vozilo ima materijalni nedostatak koji je posljedica uzroka koji je postojao prije prijelaza rizika na potrošača (kupca), odnosno koji je posljedica nedovoljnog ili nestručno napravljenog premaza podvozja zaštitnim slojem, a za koji materijalni nedostatak odgovornost snosi proizvođač, odnosno trgovac, te da budući da je u postupku vještačenja utvrđeno da predmetni proizvod ima materijalni nedostatak, a što je trgovac u postupku inspekcijskog nadzora osporavao, da na temelju odredbi članka 412. i 413. Zakona o obveznim odnosima smatra se da je ugovor raskinut, te da je trebalo na temelju odredbi čl. 137. st. 3. točke 5. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 161. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, po službenoj dužnosti, riješiti kao izreci ovog rješenja;

- da je tužitelj tuženici dana 23. ožujka 2020. izvršio povrat iznosa od 87.293,05 kn;

- da je da Primopredajnim zapisnikom od 24. ožujka 2020. tuženica tužitelju vratila navedeno osobno vozilo;

- da je tužitelj dana 27. travnja 2020. kod ovog Općinskog suda u Čakovcu, u predmetu poslovni broj R1-24/20., pokrenuo postupak radi osiguranja dokaza, na okolnost utvrđenja oštećenja navedenog osobnog vozila vraćenog tužitelju od strane tuženice;

- da je žalba tužitelja protiv prednje navedenog rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Ispostava Čakovec, KLASA: UP/I-336- 02/19-01/1, UBROJ: 443-02-04-16/4-20-45 od 09. ožujka 2020., odbijena rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak – I, Klasa: UP/II-336-02/20- 01/103, UBROJ: 443-01-23-01/5-20-2 od 26. svibnja 2020.;

- da je tužitelj navedeno osobno vozilo dana 29. rujna 2020. prodao trećoj osobi, po Računu Br. 180/1/20 od 29.09.2020. za iznos od 60.000,00 kuna;

- da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, Broj: Usl-1756/2020-29 od 12. travnja 2023. poništeno rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak – I, Klasa: UP/II-336-02/20-01/103, UBROJ: 443-01-23-01/5-20-2 od 26. svibnja 2020. i poništeno rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Ispostava Čakovec, KLASA: UP/I-336-02/19-01/1, UBROJ: 443-02-04-16/4- 20-45 od 09. ožujka 2020.; te naloženo tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.508,86 eur/26.437,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, uz obrazloženje da je na osnovu u tom upravnom sporu provedenog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku strojarske struke Zlatku Tothu, te i Izvještaja Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, po mr.sc. ČL, dipl.ing. stroj, stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i analizu cestovnih prometnih nezgoda, utvrđeno kako je u upravnom postupku pogrešno ocijenjeno da se u konkretnom slučaju radi o vozilu s materijalnim nedostatkom u smislu članka 401. Zakona o obveznim odnosima, te da stoga Upravni sud ne može prihvatiti zaključak Državnog inspektorata da se u konkretnom slučaju radi o materijalnom nedostatku koji bi opravdao izrečenu mjeru povrata plaćenog iznosa zbog raskida ugovora;

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-3017/2023-2 od 29. svibnja 2024. odbijena žalba tuženika Državnog inspektorata i potvrđena prednje navedena presuda Upravnog suda u Zagrebu, Broj: Usl-1756/2020-29 od 12. travnja 2023..

13. Zakonski zastupnik tužitelja NL je saslušan u ovom postupku iskazao da njemu je uopće žao da je do toga došlo, do ovog spora, a da što se tiče troškova, potraživanja, potražuju samo ono što je slijedom toga i nastalo i što se vidi u poslovnim knjigama, računima izlaznim itd, da van tih troškova nije se naplatio niti jedan cent, do sada. Na pitanje punomoćnika tuženice zbog čega su prodali predmetno vozilo u vrijeme kad još upravni spor nije bio dovršen, odgovorio je da se pričini što manja šteta, da šteta bi bila veća da se vozilo nije prodalo onda, danas bi bila šteta nemjerljivo veća, da urgiralo se na najpošteniji način, a da još ako može dodati, svi troškovi ako podijelimo na rate korištenja, bili bi veći da je auto bio u leasingu, znači to nisu dodatni troškovi, to su troškovi korištenja.

14. Tuženica je iskazala da znači 2017. godine kupila je od tužitelja novi auto "Suzuki Baleno", da već tijekom prve godine korištenja primijetila je određene nedostatke na automobilu, znači, kočnice, tepih, znači mijenjanje tepiha u automobilu, cijeloga, i kvačilo, i na kraju svega još je na podvozju bila hrđa, da obratila se nakon toga prodavatelju, nisu postigli nikakav dogovor, zbog čega se obratila Državnom inspektoratu, koji je postupao kak je postupao, nije ona inicirala niti je imala bilo kakav utjecaj na njegove postupke, ti postupci su završili kako je proizašlo iz odluke sudova, a da u međuvremenu tužitelj je njoj vratio kupoprodajni iznos cijene auta, ona je njemu vratila auto, zatim auto je bio imao kasko osiguranje kad je ona vraćala automobil, tako da bilo koje oštećenje na tom automobilu da je bilo, mogli su iz kasko osiguranja popraviti, dalje navodeći da osiguranje dokaza se održalo znači u biti u 6 mjesecu, a ona je auto vratila u 3. mjesecu 2020. godine, te da kod osiguranja dokaza auto više nije bio u istom stanju u kojem ga je ona vratila, nego u bitno lošijem. Iskazala je i da ne zna zbog čega je tužitelj prodao automobil, dok je trajao još postupak, iz kojeg proizlazi ako se poništi odluka, da on mora njoj vratiti predmetni auto, a ona njemu mora vratiti novac, i da nije joj jasno kako je ona prouzročila štetu tužitelju, ako je šteta i prouzročena, nije je prouzročila ona nego Državni inspektorat jer je on vodio cijeli postupak, a nije ona. Na pitanje zakonskog zastupnika tužitelja da li je provjerila stanje kilometara, na kilometar satu, u trenutku provođenja osiguranja dokaza, odgovorila da da, provjerili su kilometre i nisu bili kilometri isti kada su oni auto vratili, a na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja kolika je bila razlika u kilometrima, odgovorila je da ne zna.

15. Osnovom iznesenog, nesporno je da je upravni postupak vođen od strane Državnog inspektorata iniciran predstavkom tuženice na materijalne nedostatke predmetnog vozila kupljenog od tužitelja, no taj je upravni postupak vođen po službenoj dužnosti Državnog inspektorata, a slijedom čega nema odgovornosti tuženice za štetu nastalu tužitelju vođenjem tog upravnog postupka od strane Državnog inspektorata.

16. Navedenu je predstavku tuženica podnijela u svojstvu potrošača sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, te podnošenje navedene predstavke ne predstavlja protupravnu radnju, a slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu.

17. Naime, već je ranije izloženo da protupravnost je jedna od općih pretpostavki odgovornosti za štetu.

17.1. Opći propis i ujedno načelo kojim se zabranjuje prouzročenje štete je članak 8. ZOO-a, kojim je propisano da svatko je dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

17.2. Od tog zakonskog načela zabrane prouzročenja štete postoje iznimke, tj. situacije kad ne postoji štetnikova odgovornost jer se po određenom propisu prouzorčenje štete ne smatra protupravnim, te je jedna od tih iznimki nanošenje štete vršenjem prava, a podnošenje predstavke Državnom inspektoratu upravo predstavlja vršenje prava tuženice na zaštitu prava i interesa potrošača prema Zakonu o zaštiti potrošača.

18. Nadalje, iako je tužitelj tuženici povrat iznosa plaćene kupoprodajne cijene za predmetno vozilo izvršio sukladno nalogu iz rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Ispostava Čakovec, KLASA: UP/I-336-02/19-01/1, UBROJ: 443-02-04-16/4-20-45 od 9. ožujka 2020., i to dana 23. ožujka 2020., nakon čega mu je tuženica idući dan vratila vozilo, iz provedenih dokaza proizlazi, a kako je to utvrđeno i u navedenom upravnom postupku vođenom od strane Državnog inspektorata, pa i kasnije u vođenom upravnom sporu, da je ugovor o kupoprodaji predmetnog vozila raskinut jednostranom izjavom tuženice od 15. siječnja 2020.

19. Učinke (posljedice) koje nastaju zbog raskida ugovora uređuje članak 368. ZOO-a, kojim je propisano da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st. 1.); da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.); da ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora (st. 3.); da svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi (st. 4.); te da strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana je isplatu primila (st. 5.).

20. Sukladno citiranim zakonskom odredbama tužitelj je imao obvezu na vraćeni iznos plaćene kupoprodajne cijene tuženici platiti i zatezne kamate za razdoblje od dana primitka uplate do dana povrata, te pravo na naknadu za korištenje predmetnog vozila od strane tuženice u periodu od dana 31. svibnja 2017. kada je tuženica predmetno vozilo kupila od tužitelja, pa do dana 24. ožujka 2020. kada je tužitelju vozilo vratila, te pravo na naknadu štete s osnova gubitka vrijednosti vozila uslijed proteka vremena i eventualnih oštećenja nastalih u navedenom periodu kada se istim koristila tuženica.

21. Tužitelj niti nakon raskida ugovora o kupoprodaji predmetnog vozila, a niti tijekom ovog postupka, nikakav zahtjev s osnova naknade za korištenje predmetnog vozila prema tuženici nije postavio.

22. Nadalje, što se tiče naknade štete, tužitelj je eventualnu štetu na predmetnom vozilu trebao utvrditi najkasnije na dan kada mu je isto vraćeno od strane tuženice, znači dana 24. ožujka 2020., i to vrstu, obujam i visinu štete.

23. U Primopredajnom zapisniku od 24.03.2020. stavljena je samo kratka napomena oko stanja vozila: "Na vozilu postoje dvije udubine na stražnjim lijevim vratima, udubina na prednjem lijevom blatobranu, ogrebotine oko vozačke brave kao i ogrebotine na stražnjem lijevom blatobranu. Na interijeru vozila postoje vidljivi tragovi korištenja. Vozilo je prljavo zbog vremenskih utjecaja i nije moguć detaljan pregled. Postoje slike vozila kod gđe. VL i kod nas."

24. Iz navedenog Primopredajnog zapisnika razvidno je da predmetno vozilo nije detaljno pregledano, da nije utvrđeno stanje prijeđenih kilometara na dan povrata vozila, da nije izvršena procjena vrijednosti istog na dan povrata, niti pak je utvrđeno pravo tužitelja da može naknadno izvršiti procjenu oštećenja na vozilu, odnosno procjenu vrijednosti predmetnog vozila u vrijeme povrata istog.

25. Stoga naknadno vođenje postupka osiguranja dokaza u predmetu ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj R1-24/20 nije relevantno za utvrđenje obujma i visine štete tužitelju eventualno nastale uslijed raskida ugovora o kupoprodaji za predmetno vozilo.

26. Slijedom navedenog, ne može biti od značaja niti činjenica da je tužitelj predmetno vozilo naknadno, dana 29. rujna 2020., prodao trećoj osobi, za iznos od 60.000,00 kuna.

27. Na osnovu svega prednje iznesenog sud utvrđuje kako tužitelj nije dokazao postojanje imovinske štete u utuženom iznosu od 3.622,41 EUR, koji tužitelj potražuje s osnova razlike između cijene od 87.293,05 kn (11.585,78 EUR) po kojoj je vozilo bilo prodano tuženici i cijene od 60.000,00 kn (7.963,37 EUR) po kojoj je tužitelj vozilo prodao trećoj osobi, te je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu na ime naknade štete navedenog iznosa od 3.622,41 EUR, zajedno sa traženim zateznim kamatama, utvrđen u cijelosti neosnovanim.

28. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu na ime naknade imovinske štete iznosa od 1.210,80 EUR, a s osnova troškova provedenog osiguranja dokaza u predmetu ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj R1-24/20, sud utvrđuje da opravdani troškovi postupka osiguranja dokaza, i to postupka osiguranja dokaza relevantnog za parnični postupak, mogu se tražiti kao dio parničnih troškova, a ne tužbenim zahtjevom za naknadu imovinske štete, a kako to i tuženica ukazuje.

29. Nadalje, već je ranije istaknuto kako navedeni postupak osiguranja dokaza nije od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

30. A kada bi tužitelj i imao pravo na naknadu troškova navedenog postupka osiguranja dokaza, iz navoda tužbe, a niti kasnijih navoda tužitelja, nije razvidno koji su to konkretno troškovi u navedenom utuženom iznosu od 1.210,80 EUR uopće sadržani, a obzirom da tužitelj to ni na koji način nije specificirao, pa se stoga navedeni tužbeni zahtjev ne bi ni mogao raspraviti.

31. Shodno prednje iznesenom tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu na ime naknade imovinske štete iznosa od 1.210,80 EUR, zajedno sa traženim zateznim kamatama, također je utvrđen u cijelosti neosnovanim.

32. Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u točci I. izreke.

33. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, te u svezi s člankom 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).

33.1. Tuženici su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu od 11.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 3.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 6.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 12.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 12.6.2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 900,00 EUR, po stopi od 25 %, u iznosu od 225,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), odnosno sveukupno 1.125,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

Čakovec,12. lipnja 2025.

Sutkinja:

Sandra Oletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. O tom obavijest:

1/ tužitelj po punomoćniku

2/ tuženica po punomoćniku