REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1560/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja ĆK iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 22 protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3 (OIB: 84397956623), radi prava iz mirovinskog osiguranja, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/23-01/03433051570, URBROJ: 341-99-05/3-23-1258 od 3. svibnja 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I-141-02/23-01/03433051570, URBROJ: 341- 15-05/3-23-1531 od 3. veljače 2023.

III. Tužitelju ĆK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kod kojega je zbog bolesti 50% i ozljede na radu 50% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznaje se počevši od 28. svibnja 2018. pravo na invalidsku mirovinu.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura, u roku od 60 dana.

V. O naknadi troškova vezanih uz delegaciju predmeta iz Upravnog suda u Zagrebu u Upravni sud u Osijeku bit će odlučeno zasebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-141-02/23-01/03433051570, URBROJ: 341-99-05/3-23-1258 od 3. svibnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-2423/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2423/2023.

3. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I-141-02/23-01/03433051570, URBROJ: 341-15-05/3-23-1531 od 3. veljače 2023., kojim je tužitelju, korisniku invalidske mirovine priznato i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, te je ujedno odbijen zahtjev tužitelja za ponovno određivanje invalidske mirovine.

4. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da je ozljeda na radu koja je povod vođenja ovog postupka nastala 23. ožujka 2013., ali do sada nije konačno odlučeno o njegovom zahtjevu za invalidsku mirovinu. Ističe kako je presudom Upravnog suda u Zagrebu broj: Us I - 41555/18 od 12. srpnja 2021. utvrđeno da je uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti ozljeda na radu. Pritom je sud utvrdio kako su utvrđene posljedice ozljede na radu sa udjelom od 70% u ukupnom udjelu djelomičnog gubitka radne sposobnosti, od čega se 90% odnosi na kontrakturu desnog ramena zbog oštećenja pazušnog živca i posljedično oštećenje funkcije ramena, a sa 10% u razvoju depresije i povratnog depresivnog poremećaja učestvuje neriješeni radni status. Ova utvrđenja proizlaze iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. sc. Marije Zavalić, specijalistice medicine rada. Međutim, tuženik je u ponovnom postupku donio presudu suprotno navedenim utvrđenjima. Smatra da je kod njega nastao djelomični gubitak radne sposobnosti zbog ozljede na radu, ili eventualno zbog ozljede na radu 70% i bolesti 30%. Napominje da mu je psihološka bolest trebala biti utvrđena ozljedom na radu jer se nikada nije liječio psihijatrijski prije nego što je pretrpio ozljedu na radu, a njegovo psihičko stanje se drastično pogoršalo zbog toga što postupak određivanja invalidske mirovine još traje, kao i zbog toga što mu poslodavac nije ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban. Također smatra da mu je i tumor nadbubrežne žlijezde trebao biti priznat ozljedom na radu jer je od strane liječnika obaviješten kako je takav tumor mogao nastati isključivo temeljem udaraca, a koje je tužitelj pretrpio jedino uslijed ozljede na radu. Nadalje ističe kako je u ranijem postupku utvrđeno da je djelomični gubitak radne sposobnosti nastao 28. svibnja 2018., no unatoč tome u ovome postupku su i tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrdili kako je datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti 15. prosinca 2021., što je protivno ne samo utvrđenjima sudske vještakinje dr. sc. Marije Zavalić, nego i relevantnim propisima, članku 59. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju i Uredbi o metodologijama vještačenja. Zbog navedenih razloga tužitelj predlaže sudu poništiti osporavano rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ostaje kod razloga iz osporenog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Ujedno je na ročištu održanom 12. rujna 2024. prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza vještačenjem po Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada d.o.o., Ksaverska cesta 2, Zagreb, kako bi se utvrdio uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja (bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest) te omjer navedenih uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO). Ujedno je potrebno utvrditi i datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja.

7. Iz spisa proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 16. siječnja 2023. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, uzroka 50% bolest i 50% ozljeda na radu, prema članku 56. stavku 1. i stavku 5. ZOMO-a.

8. Ovdje osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I-141-02/23-01/03433051570, URBROJ: 341-15-05/3-23-1531 od 3. veljače 2023., kojim je tužitelju, korisniku invalidske mirovine priznato i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, te je ujedno odbijen zahtjev tužitelja za ponovno određivanje invalidske mirovine, uz obrazloženje da su neosnovani navodi tužitelja u svezi nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti i omjera uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

9. S obzirom na to da je između stranaka sporan uzrok i datum nastanka tužiteljevog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, sud je u ovome predmetu odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem kako bi se utvrdio uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja (bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest) te omjer navedenih uzroka, kao i datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

10. Sudska vještakinja je dana 16. prosinca 2024. u sudski spis dostavila nalaz i mišljenje u kojem se navodi da je kod tužitelja u smislu članka 39. ZOMO-a opravdano ocijeniti nastanak djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog ozljedom na radu 70% (posljedice ozljede desnog ramena i pazušnog živčanog spleta, posttraumatski poremećaj prilagodbe/trajni poremećaj osobnosti, bolni sindrom vratne kralježnice dijelom posttraumatski) i bolesti 30% (teži oblik hipertenzije, bolni sindrom vratne kralježnice dijelom radi razvoja degenerativnih promjena). Datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužitelja je opravdano utvrditi sa 28. svibnja 2018. kada je tužitelju radna sposobnost vještačena pri tuženiku u prvostupanjskom postupku, a kada su bili definirani svi kronični zdravstveni poremećaji sa trajnim utjecajem na njegovu radnu sposobnost (funkcionalno oštećenje dominantne desne ruke, bolni sindrom vratne kralježnice, posttraumatski poremećaj prilagodbe i hipertenzija). Sudska vještakinja navode iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 14. travnja 2023. ne smatra opravdanim u dijelu u kojem se u zdravstvene poremećaje koji nisu posljedica ozljede na radu uključuju trajne promjene osobnosti i bolni sindrom vratne kralježnice koji su prema medicinskoj dokumentaciji uzročno povezani s ozljedama na radu iz 2013. i 2015. Također ne smatra opravdanim u zdravstvene poremećaja s utjecajem na radnu sposobnost tužitelja uključiti sindrom karpalnog kanala i stanje po odstranjenju nadbubrežne žlijezde. Sindrom karpalnog kanala nije dijagnostički jasno definiran kod tužitelja, a stanje po odstranjenju nadbubrežne žlijezde je uredno, bez zaostalih funkcionalnih posljedica, pa tako i bez utjecaja na radnu sposobnost tužitelja.

11. Dodatno je sudska vještakinja na ročištu održanom 15. svibnja 2025. navela, a u odnosu na primjedbe tuženika koji psihički poremećaj tužitelja ne stavlja u uzročno posljedičnu vezu s ozljedama na radu, argumentirajući to time da psihička bolest tužitelja nije od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznata posljedicom ozljede na radu, da taj argument ne može prihvatiti jer takav postupak pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje tužitelj nije ni pokrenuo. Vještakinja smatra da bi se mišljenje o tome u ovom predmetu trebalo temeljiti na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i stručnoj procjeni vrste i tijeka psihičkog poremećaja. U medicinskoj dokumentaciji je jasno da je psihički poremećaj tužitelja počeo nakon doživljene dvije ozljede na radu da je dijagnosticiran posttraumatski psihički poremećaj koji je imao nažalost nepovoljan tijek te je od početnog posttraumatskog poremećaja prilagodbe prerastao u trajni poremećaj osobnosti nakon katastrofalnih događaja uz komorbiditetni depresivni poremećaj. Što se tiče druge tuženikove primjedbe da se kao datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti ne može priznati 28. svibnja 2018. nego 15. prosinca 2021., vještakinja je navela da ovu primjedbu tuženik u svojem podnesku uopće ne obrazlaže nikakvim medicinskim argumentima. Tako da vještakinja ostaje pri njezinim argumentima za zaključak, a to je da su u svibnju 2018. bili jasno definirani svi zdravstveni poremećaji koji trajno utječu na radnu sposobnost tužitelja, tada je prošlo već punih 5 odnosno 3 godine od dvije ozljede na radu, pune 3 godine od početka intenzivnog psihijatrijskog liječenja i 2 godine od liječenja hipertenzije. Tako da su trajne posljedice ozljeda na radu kroničnost psihičkog poremećaja i hipertenzije bili već tada jasno utvrđeni.

12. Dakle, sudska vještakinja kao ozljedu na radu uzima i posttraumatski stresni poremećaj i bolest vratne kralježnice. No, osnovano tuženik ističe da te bolesti/ozljede nisu priznate kao ozljede na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a što je nužno da bi se i u ovom postupku kao takve priznale, jer je poslovnost ozljede nadležan utvrđivati Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, što je dugogodišnji i dosljedan stav upravnosudske prakse. Sudska vještakinja je pri svojoj procjeni pošla od činjenica medicinske naravi, što je i očekivano jer je liječnica, no za priznavanje neke ozljede ozljedom na radu potrebno je ispuniti i određene pravne uvjete, pa zbog toga ni sud u ovome sporu ne može u tom dijelu prihvatiti mišljenje sudske vještakinje. Prema tome, ni sud, za sada, ne može ozljede i bolesti koje nisu u postupku pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje priznate ozljedom na radu, priznati kao takve u ovom postupku. Ako tužitelj ishodi u postupku pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje odgovarajuće odluke kojim se predmetne ozljede i bolesti priznaju ozljedom na radu, on naravno može ponovno pokrenuti i postupak pred tijelima iz sustava mirovinskog osiguranja koja će onda i tu činjenicu imati u vidu.

13. S druge strane, sud prihvaća, kao valjano obrazloženu, ocjenu sudske vještakinje u svezi datuma nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti 28. svibnja 2018., jer su još u svibnju 2018. bili jasno definirani svi zdravstveni poremećaji koji trajno utječu na radnu sposobnost tužitelja, tada je, naime, prošlo već punih 5 odnosno 3 godine od dvije ozljede na radu, pune 3 godine od početka intenzivnog psihijatrijskog liječenja i 2 godine od liječenja hipertenzije. Osim toga, kao dan nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili potpunog gubitka radne sposobnosti uzima se dan kada je na temelju pregleda područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje dano odgovarajuće mišljenje (u smislu članka 128. stavka 1. ZOMO-a), a iznimno od stavka 1. ovoga članka može se utvrditi raniji datum nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja.

14. S obzirom na sve navedeno, sud prihvaća omjer uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti kako je isti utvrđen u upravnom postupku, ali ne i datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

15. Sud je, sukladno navedenome, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24., dalje: ZUS) poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje, te je riješio stvar priznavši tužitelju, kod kojega je zbog bolesti 50% i ozljede na radu 50% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, pravo na invalidsku mirovinu počevši od 28. svibnja 2018. Ako je u izvršenju ove presude potrebno donijeti dodatno izvršujuće (razrađujuće) rješenje i/ili poduzeti pojedine upravne radnje, prvostupanjsko tijelo će to učiniti u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Pri tome javnopravna tijela nisu ovlaštena preispitivati odluku o meritumu ove upravne stvari, sadržanu u točki III. izreke ove presude.

16. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora sud je odluku utemeljio na članku 147. stavcima 1., 2. i 4. ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 138/23., dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na dva ročišta u iznosu 3.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife), što uvećano za pripadajući PDV iznosi 3.750.00 eura, koliko je tužitelj i tražio (točka IV. izreke ove presude).

17. O naknadi troškova vezanih uz delegaciju predmeta iz Upravnog suda u Zagrebu u Upravni sud u Osijeku bit će odlučeno zasebnim rješenjem, kako je to i odlučeno u dijelu pod točkom V. izreke.

U Osijeku 12. lipnja 2025.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.,

2. Tuženiku