Broj: Ppž-4335/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZA, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/19 i 42/20; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-4012/2023 od 28. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe okrivljenog ZA a povodom žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni ZA proglašen je krivim da je počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5. u vezi s člankom 293. stavkom 1., članka 199. stavka 8. i članka 229. stavka 5. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.610,00 eura, u koju se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) uračunava vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajima kao dva dana zatvora odnosno 79,64 eura, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od jedan mjesec. Istom presudom okrivljeniku je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 87,16 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni ZA je putem braniteljice Nere Panjkret, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl u Garešnici, pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer nije s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje idu u korist okrivljeniku i koje ga terete, te je povrijedio pravo obrane. Okrivljenik smatra da je sud neosnovano i neopravdano odustao od ispitivanja svjedoka obrane ŽA bez da je primijenio druge zakonske mogućnosti za osiguranje prisutnosti svjedoka, dok je u više navrata odgađana rasprava zbog nedolaska svjedoka tužitelja OA. Nadalje, okrivljenik ističe da je presuda temeljena na nezakonitom dokazu odnosno iskazu svjedoka OA, koji nije neposredni očevidac događaja i policijski je službenik koji je provodio očevid, a koji je u iskazu navodio da je on na mjestu događaja razgovarao s okrivljenikom kojeg je zatekao pored vozila i koji mu je rekao da on nije upravljao vozilom, te kako je svjedok razgovarao s osobama koje su se nalazile pored trgovine u blizini mjesta događaja. Svjedok u svom iskazu prepričava sadržaj razgovora s okrivljenikom koji se ne može u postupku koristiti kao dokaz. Također, presuda se ne može temeljiti na iskazu svjedoka koji navodi sadržaje razgovora koje je imao s drugim osobama (za neke od njih se ne zna niti identitet) odnosno posrednim saznanjima svjedoka. Žalitelj predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. PZ-a Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Prilikom ispitivanja presude ovaj je Sud utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10 PZ-a, a na što s razlogom upire žalitelj, a navedena povreda očituje se u tome da se pobijana presuda u bitnome temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. PZ-a.
5.1. Naime, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku izveo dokaz ispitivanja svjedoka policijskog službenika OA koji je u svom iskazu naveo da je dolaskom na mjesto događaja utvrdio da je vozilo bilo pomaknuto sa kolnika na kojem su bili tragovi vožnje, a pokraj kolnika je bio ZA koji je popravljao vozilo, misli da je već bio zamijenio prednji desni kotač i upravo je poravnavao blatobran, prometni znak je bio iščupan i bačen na travnatu površinu. Navodi da se sjeća da je ZA rekao da on nije vozio već NA ali se on nalazio pored obližnjeg dućana 20ak metara od vozila, pa je jedan kolega policajac otišao tamo do njega i dobio je informaciju da je vozio ZA, a drugi kolega Z je razgovarao s još nekim osobama koje su mu bile poznate i koje su rekle da je vozio ZA.
5.2. Odredba članka 90. stavka 1. PZ-a propisuje da se sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), a u stavku 2. istog članka propisano je da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, na dostojanstvo, na ugled i čast, nepovredivost osobnog i obiteljskog života, pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.
5.3. Odredba članka 158. stavak 6. PZ-a propisuje da prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Pri tome ga mora upozoriti da ima pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan ispitivanju. Ako okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do 2 sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja kojeg sam odabere ili s liste dežurnih odvjetnika. Stavak 7. istog članka propisuje da ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama tog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku. Stavak 8. propisuje da se tako sačinjeni zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.
6. S obzirom da iz stanja spisa i iskaza svjedoka OA proizlazi da je svjedok-policijski službenik na licu mjesta obavljao razgovor s osobom za koju je naveo da je imao sumnju da se radi o osumnjičeniku ZA, istog je trebao ispitati u tom svojstvu sukladno gore citiranim odredbama zakona i o tome sastaviti zapisnik koji bi se tada mogao koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Budući da takav zapisnik ne postoji u spisu kao dokaz, te da je svjedok iskazivao i o sadržaju razgovora koji su njegovi drugi kolege na mjestu događaja obavljali sa osobama koje su imale saznanja o događaju a koje također nisu ispitane u svojstvu svjedoka sukladno citiranim odredbama zakona, a sud je odlučne činjenice u postupku temeljio prvenstveno na takvom iskazu svjedoka, to navedeni iskaz svjedoka čini nezakonitim dokazom, a sud je, temeljeći pobijanu presudu na takvom dokazu, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. PZ-a, zbog čega je valjalo takvu presudu ukinuti.
7. Sud prvog stupnja u ponovno provedenom postupku će, cijeneći razloge navedene u ovom rješenju, po istima postupiti te izdvojiti navedeni dokaz kao nezakonit u skladu s odredbama Prekršajnog zakona, ponovno provesti dokazni postupak te izvesti sve potrebne dokaze kako bi se utvrdile sve odlučne činjenice i donijela na zakonu osnovana obrazložena odluka o prekršaju.
8. Cijeneći sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r
Renata Popović, v r
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.
