Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, Rijeka

SUD U RIJECI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. UA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelji pod 1) i 2) zastupani po punomoćnici Vedrani Čabrijan, odvjetnici u Rijeci, 3. DA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Čajkovski i Beg, odvjetnicima u Rijeci i 4. ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: 1. UAP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mirjani Mrčeli, odvjetnici u Zagrebu, 2. ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , 3. MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. REPUBLIKE HRVATSKE OIB 52634238587, zastupane po zastupniku na temelju zakona Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, 5. ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Plavetiću, odvjetniku u Karlovcu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. svibnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja UA, OA i DA te njihovih punomoćnika, tuženice UAP i njezine punomoćnice, zastupnika na temelju zakona tuženice Republike Hrvatske i zamjenika punomoćnika tuženika Marka Plavetića, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 12. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Ovrha koja se vodi na nekretnini u Rijeci, na adresi U [adresa], dvorište i kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], protiv ovršenika ZA, nedopuštena je na stanu koji je u Etažnom elaboratu sa planom posebnih dijelova kuće, kojeg je izradio stalni sudski vještak Dragan Blažević dana 6. travnja 2000. godine, označen brojem 7 i zelenom bojom, sastoji se od hodnika, kuhinje s blagovaonicom, sobe, kupaone sa WC-om, ukupne neto površine 34,33 m2, i predstavlja idealni udio od 419/10000 dijelova nekretnine.

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

2. Ovrha koja se vodi na nekretnini u Rijeci, na adresi U [adresa], dvorište i kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], protiv ovršenika ZA, nedopuštena je na stanu koji je u Etažnom elaboratu sa planom posebnih dijelova kuće, kojeg je izradio stalni sudski vještak Dragan Blažević dana 6. travnja 2000. godine, označen brojem 5 i roza bojom, ukupne površine 134,46 m2, sastoji se od dnevnog boravka, lođe 1, blagovaone, kuhinje, ulaznog hodnika, hodnika, kupaone sa WC-om, lođe 2, kupaone sa WC-om, hodnika I, sobe i sobe I, a nalazi se na prvom katu i predstavlja idealni dio od 1634/10000 dijelova predmetne nekretnine.

3. Ovrha koja se vodi na nekretnini u Rijeci, na adresi U [adresa], dvorište i kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], protiv ovršenika ZA, nedopuštena je na stanu koji je u Etažnom elaboratu sa planom posebnih dijelova kuće, kojeg je izradio stalni sudski vještak Dragan Blažević dana 6. travnja 2000. godine, označen brojem 1 i zelenom bojom, ukupne površine od 37,63 m2, sastoji se od ulaznog hola, dnevnog boravka, kuhinje, sobe, hodnika, kupaone i WC-a, a nalazi se u prizemlju kuće i predstavlja idealni dio od 456/10000 dijelova predmetne nekretnine.

4. Dužni su tuženi naknaditi tužiteljima parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima UA, OA, DA i ČA, naknaditi tuženici UAP trošak parničnog postupka od 1.474,05 EUR (slovima: tisuću četiristo sedamdeset četiri eura i pet centi), tuženici Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka od 950,00 EUR (slovima: devetsto pedeset eura), a tuženiku ŠA trošak parničnog postupka od 812,50 EUR (slovima: osamsto dvanaest eura i pedeset centi), u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka poviše dosuđenih iznosa, tuženici UAP, [adresa] i ŠA, odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi podnesenoj sudu 9. kolovoza 2018. godine tužitelji traže da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu što se vodi na nekretnini u Rijeci, na adresi U [adresa], dvorištu i kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], protiv ovršenika ZA, i to na stanu koji je u Etažnom elaboratu sa planom posebnih dijelova kuće, kojeg je izradio stalni sudski vještak Dragan Blažević dana 6. travnja 2000. godine, označen brojem 7 i zelenom bojom, ukupne neto površine 34,33 m2 i

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

predstavlja idealni udio od 419/10000 dijelova nekretnine; potom stanu koji je u istom elaboratu označen brojem 5 i roza bojom, ukupne površine 134,46 m2 i predstavlja idealni dio od 1634/10000 dijelova predmetne nekretnine; kao i stanu broj 1 koji je u elaboratu označen brojem 1 i zelenom bojom, ukupne površine od 37,63 m2 u prizemlju kuće i koji predstavlja idealni dio od 456/10000 dijelova predmetne nekretnine. Osim toga, traže i obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.

2. U prilog tužbenom zahtjevu navode kako su ovosudnim rješenjem posl. br. Ovr-3627/2012 od 16. srpnja 2018. godine, upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Pojašnjavaju da se pod poslovnim brojem Ovr- 3627/2012 vode spojeni postupci ovrhe posl. br. Ovr-3197/14, Ovr-1776/16, Ovr- 6615/16, kao i Ovr-3627/12, sve na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kući i dvorištu upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], na kojoj je kao vlasnik upisan tamo ovršenik, ovdje tuženik ZA. Opisuju da nekretnina u naravi predstavlja dvorište i zgradu sa 9 stanova i 2 poslovna prostora, na kojima je tuženik ZA samo formalno upisan kao vlasnik. Tvrde da su kupili stanove u odnosu na koje predlažu ovrhu proglasiti nedopuštenom upravo od tuženika ZA, opisujući kako je između tog tuženika i ostalih suvlasnika zgrade, dana 6. travnja 2000. godine na temelju Etažnog elaborata stalnog sudskog vještaka Dragana Blaževića (dalje: etažni elaborat), izrađen etažni elaborat i sklopljen diobeni ugovor kojim su utvrđeni posebni dijelovi predmetne zgrade, zajednički dijelovi zgrade i zemljišta na kojem je sagrađena te su utvrđeni etažni vlasnici pojedinih dijelova zgrade. Ističu da je strankama postupka bilo poznato da su tužitelji prethodno protiv ZA i NA vodili parnične postupke, pa se radi o bespotrebnom izazivanju novih parnica i troškova za tužitelje. Tužitelji tvrde da je temeljem ranije vođenih presuda u parničnim postupcima protiv ovdje tuženika ZA i NA, ovrha ograničena na one dijelove nekretnine koji su ostali u vlasništvu ZA, predlažući donošenje presude sadržaja kao u izreci.

3. Tužitelji OA i UA dodatno navode kako su s tuženikom ZA sklopili kupoprodajni ugovor 18. rujna 1986. godine, čime su stekli stan površine 34,44 m2 na drugom katu kuće, koji se sastoji od hodnika, kuhinje s blagovaonicom, sobe, kupaonice s WC-om, označen u elaboratu kao stan broj 7, ukazujući na to da su pred ovim sudom protiv ZA i NA vodili parnični postupak pod posl. br. P-787/12 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na tom stanu, u koju parnicu su upućeni rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-978/99 od 30. lipnja 2000. godine. Navode i da iako im tuženik EA osporava pravo vlasništva stana, nesporno i sam dokazuje da su tužitelji od tuženika ZA stan kupili očitujući se o kupoprodajnom ugovoru od 18. rujna 1986. godine i poreznim rješenjima iz kojih proizlazi da su tužitelji kao kupci platili porez na kupoprodaju. U odnosu na tvrdnje da je treća osoba kao kupac kupila nekretninu na javnoj dražbi, ističu da činjenica što bi netko drugi umjesto ZA bio upisan kao formalni vlasnik, samo ukazuje na opravdanost tužbe i postojanje pravnog interesa tužitelja za nastavkom postupka, tim više što su parnicu pokrenuli još 2018. godine.

4. Tužiteljica DA dodatno navodi kako je stvarna vlasnica stana na prvom katu zgrade površine 134,46 m2, označenog u etažnom elaboratu brojem 5 i rozom bojom, kojeg je naslijedila od majke DA. Tužiteljica opisuje da je

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

njezina majka FA također rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-978/99 od 30. lipnja 2000. godine upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je taj postupak vodila pred ovim sudom pod posl. br. P-5490/03. Ukazuje da je u tom predmetu dana 30. ožujka 2007. godine donesena pravomoćna presuda kojom je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti. Ističe i da je ovršni predmet vođen pod posl. br. Ovr-3627/2012, nastavio se voditi pod posl. br. Ovr-15/2022 i gdje je 8. ožujka 2022. godine doneseno rješenje kojim je utvrđeno da su se stekli uvjeti za dosudu nekretnine, a potom je 16. svibnja 2023. godine doneseno rješenje kojim se odbija prijedlog trećih osoba, pa tako i tužiteljice DA, za odgodom ovrhe, no protiv koje odluke je tužiteljica izjavila žalbu. Navodima tuženika ŠA se protivi ističući kako zaštitu povjerenja u zemljišnim knjigama može uživati isključivo onaj koji je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, a iz predmeta posl. br. Ovr-1723/2023 razvidno je da su sve strane u tom postupku, ovrhovoditelji, ovršenici i kupac, znali da su izvanknjižni vlasnici dijelova nekretnine upravo tužitelji. Tuženica UAP to je znala temeljem pravomoćne presude vođene protiv njezinog prednika NA, tuženik ZA to je znao jer je s majkom tužiteljice sklopio kupoprodajni ugovor, navedeno je znao i tuženik MA, a tuženica Republika Hrvatska ovjerila je kupoprodajni ugovor i razrezala majci tužiteljice porez na promet nekretnina, pa je također znala da je tužiteljica vlasnica stana. Konačno, ističe da je prednica tuženika ŠA, PA, svoje potraživanje u ovršnom postupku temeljila na obračunu odvjetničkih usluga za zastupanje tuženika ZA u ovršnom postupku protiv ovdje tuženika NA, te je također dobro upoznata da se nekretnina nalazi u izvanknjižnom vlasništvu trećih osoba. Stoga, zaključuje da je inzistiranje na članku 110. Ovršnog zakona eklatantna zlouporaba prava, jer prava tužitelja nisu prestala pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine. Ukazuje i na činjenicu da je ovršni postupak po žalbi tužiteljice odgođen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-569/2023 od 14. prosinca 2023. godine, do okončanja ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa zaključuje da ima pravni interes za dovršetkom ovog postupka kojim će se proglasiti djelomično nedopuštenom ovrha na dijelovima nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu tužitelja. Tužiteljica DA nadalje, naglašava i da je tuženica UAP iz prethodno vođenih parnica imala saznanja o tome da je tužiteljica vlasnica stana, kao i da pogrešno tumači odredbu članka 110. Ovršnog zakona jer zaštitu povjerenja u zemljišnim knjigama može uživati isključivo onaj tko je s postupao s povjerenjem u zemljišne knjige što kupac Caki trans d.o.o. nije.

5. Tužiteljica ČA, kao sljednica prvotne tužiteljice LA, u tužbi dodatno navodi kako je vlasnica stana u prizemlju zgrade površine 37,53 m2, označenog brojem 1 i zelenom bojom, radi čega je LA također upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv tuženika ZA u predmetu što se pred ovim sudom vodio pod posl. br. Ovr-978/99. Navodi kako je u tom parničnom postupku koji je vođen pod posl. br. P-5487/03 pravomoćno uspjela u parnici. Ističe i da je LA stan kupila od GA kojem je predmetni stan prodao tuženik ZA.

6. U odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka tuženica UAP, kao pravna sljednica prvotnog tuženika NA, osporava tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe prigovor dvostruke litispendencije navodeći kako je pred istim

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

sudom u tijeku parnični postupak pod posl. br. P-787/2012 u pogledu istog zahtjeva tužitelja O i UA, pa tužbu stoga u tom dijelu predlaže odbaciti. Predlaže odbacivanje tužbe u odnosu na tužitelje DA i ČA jer se radi o presuđenoj stvari u predmetima posl. br. P-5490/03 i posl. br. P-5487/03. Smatra i da kod tužitelja ne postoji pravni interes za vođenje ove parnice jer se ovrha posl. br. Ovr-3627/12 provodi na nekretnini tamo ovršenika ZA, upravo sukladno Elaboratu o etažiranju na koji se pozivaju tužitelji, pa dijelovi nekretnine u vlasništvu tuženika nisu predmet ovrhe. Ukazuje i na rješenje ovog suda doneseno u predmetu posl. br. Ovr-978/99 kojim je ovrha ograničena, držeći da je to razlog zbog kojeg tužitelji O i UA nemaju pravni interes za vođenje ove parnice. Naglašava da ograničenje ovrhe na posebnim dijelovima nekretnine koji nisu upisani u zemljišnu knjigu nije pravno moguće jer predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina ili njezin suvlasnički dio upisan u zemljišnim knjigama. Tvrdi da je u trenutku pokretanja i tijekom postupka ovrhe postupala u dobroj vjeri, oslanjajući se na čvrstu i valjanu pravnu osnovu utemeljenu na upisu prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi, da nije dužna istraživati pravne odnose između tužitelja i ZA, niti preuzimati ulogu suda u njihovim pravnim razmiricama. Navodi da je imala legitimno očekivanje kako će namiriti svoju tražbinu protiv ovršenika iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine, pa postupanje tužiteljice DA drži nesavjesnim tvrdeći da je tužiteljica imala mogućnost zaštititi svoje navodno pravo vlasništva. Ističe da je kupac Caki trans d.o.o. kao pošteni stjecatelj u ovršnom postupku kupio nekretninu i upisao se u zemljišne knjige na temelju rješenja o dosudi te uživa pravnu zaštitu obzirom da čak ni ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi nemaju utjecaj na pravo vlasništva kupca nekretnine koje je stečeno na javnoj dražbi. Zaključuje da su tužitelji odabrali pogrešan put pravne zaštite te su već mogli uspostaviti vlasništvo na posebnim dijelovima nekretnine, predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.

7. Tuženik ZA osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tvrdi da MA nije vlasnik nekretnine, tužiteljici DA priznao je već prethodno prava iz kupoprodajnog ugovora, LA, prednici tužiteljice ČA nije prodao stan, prigovara vrijednosti predmeta spora, protivi se da bi bio odsutan i nepoznata boravišta te ističe niz drugih prigovora načinu na koji su stranke označene, njihovoj procesnoj ulozi, referira se na postupak odmjeravanja poreza za navodno prodane dijelove nekretnina tužiteljima O i UA čije pravo također osporava, te analizira sadržaj diobenog ugovora i prethodne postupke.

8. Tuženik MA priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Tuženica Republika Hrvatska također osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je u trenutku pokretanja postupka ovrhe, tuženik ZA bio upisan kao vlasnik na 863/1000 idealnog dijela nekretnine koja je predmet ovrhe. Navodi i kako tužitelji sklapanjem kupoprodajnog ugovora nisu stekli pravo vlasništva na nekretnini, nego su stekli jedino valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, zbog čega ne raspolažu pravom koje sprječava provedbu ovrhe. Navodi da tužitelji O i UA nisu stekli niti vlasništvo posebnih dijelova nekretnine jer ono u zemljišnim knjigama nikada nije uspostavljeno, kao i da ne dostavljaju ijednu ispravu kojom potvrđuju svoje navode. Za tužitelje DA i ČA ističe da u tužbi ne navode koji bi bio osnov stjecanja prava koje

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

sprječava provedbu ovrhe na označenom posebnom dijelu, naglašavajući da je nejasno na koji način je uopće moguće ograničiti ovrhu na neetažiranoj nekretnini tako da se od ovrhe izuzmu posebni dijelovi koji nisu upisani u zemljišnoj knjizi, jer u tom se slučaju kupac ne bi mogao upisati nakon kupnje preostalog dijela nekretnine u ovršnom postupku. Zaključuje da je ograničenje ovrhe na dijelove koji nisu upisani u zemljišnoj knjizi pravno nemoguće, a tužiteljima su u tu svrhu na raspolaganju drugi postupci, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.

10. Tuženik ŠA, kao singularni pravni sljednik prvotne tuženice PA, na kojeg su tužitelji u ovom postupku preinačili tužbu i čemu se sam tuženik nije protivio, također je istaknuo svoje protivljenje tužbenom zahtjevu. Smatra da odredba članka 56. Ovršnog zakona onemogućava postavljanje tužbenog zahtjeva na način kako su to tužitelji učinili. Ukazuje i da je rješenje o dosudi doneseno u postupku ovrhe posl. br. Ovr-1723/2023 (ranije posl. br. Ovr-1512/2022 i posl. br. Ovr-3627/12) postalo pravomoćno, a nekretnina je predana kupcu, društvu Caki trans d.o.o. Stav je tuženika ŠA da su pravomoćnošću rješenja o dosudi prestala sva upisana i neupisana, vanknjižna stvarna prava na nekretnini, izuzev osobnih služnosti upisanih prije prava temeljem kojeg se ovrha provodi, što jamči članak 110. Ovršnog zakona. Drži da tužitelji stoga ne mogu ustrajati s ovako postavljenim tužbenim zahtjevom, jer stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine nastupa tek upisom u zemljišne knjige kao konstitutivnim upisom, čime tužitelji također ne raspolažu. Napominje i da se njega kao založnog vjerovnika ne tiču međusobni posjedovni odnosi stranaka, niti tko u naravi koristi apstraktni suvlasnički dio. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.

11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, saslušao je tužitelje OA, UA i DA te tuženicu UAP koji su se jedini odazvali pozivu suda za saslušanjem, proveo je uvid u ovosudne predmete posl. br. Ovr-1723/2023 (ranije: posl. br. Ovr-1512/2022 i posl. br. Ovr-3627/2012), posl. br. Ovr-978/99, posl. br. P-532/21, posl. br. P-5490/03, posl. br. P-5487/03 i posl. br. P- 5491/03, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

12. U odnosu na tuženika MA koji je priznao tužbeni zahtjev nije donesena presuda na temelju priznanja jer su svi tuženici u ovoj parnici koja se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jedinstveni i nužni suparničari pa je u odnosu na njih potrebno donošenje jedinstvene odluke. Također, raspravnim rješenjem od 20. svibnja 2025. godine sud je odbio prijedlog tuženika UAP, [adresa] i ŠA, za donošenjem rješenja o povlačenju tužbe u odnosu na zahtjev tužiteljice ČA. Ovo iz razloga što pasivno suparničarstvo tuženika dovodi do nemogućnosti donošenja rješenja o presumiranom povlačenju tužbe u situaciji kad taj prijedlog nisu stavili svi tuženici u postupku.

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Naime, u ovom postupku sud je iz očitovanja stranaka, provedenih dokaza i dostavljenih isprava, napose uvida u priložene predmete utvrdio slijedeće:

- da se ovosudni predmet posl. br. Ovr-978/99, vodio povodom prijedloga za ovrhu NA, potom PA, ovdje tužiteljice FA, TA i LA te MA, a protiv ovdje tuženika ZA, radi ovrhe na nekretnini – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljištu i kući upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- u tom postupku Općinski sud u Rijeci je rješenjem posl. br. Ovr-987/99 od dana 14. srpnja 2011. godine, ispravljenim 27. listopada 2011. godine, donio rješenje kojim je djelomično obustavio postupak ovrhe određen rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-978/99 od 30. lipnja 2000. godine na stanu broj 4 površine 107,57 m2 na prvome katu, potom stanu broj 5 na prvom katu zgrade u površini od 134,46 m2 (stanu za koji tužiteljica DA tvrdi da je njezino vlasništvo), stanu br. 1 u prizemlju površine 37,53 m2 (stanu za koji tužiteljica ČA tvrdi da je njezino vlasništvo), stanu broj 9 u suterenu od 60,19 m2, stanu broj 2 od 26,38 m2 u prizemlju, te stanu broj 3 u prizemlju površine 43,16 m2, pa je rješenje o ovrsi u tom dijelu ukinuto, a zemljišnoknjižnom odjelu naloženo je brisanje zabilježbe ovrhe u tom dijelu,

- u istom postupku O i UA su kao treće osobe rješenjem od 13. veljače 2012. godine upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- rješenjem posl. br. Ovr-978/99 od 4. svibnja 2012. godine ovrha je tako ograničena na poslovne prostore broj 1 i 2, stan broj 6 na drugom katu, kao i dvoetažni stan broj 8 na drugom katu i potkrovlju, kako je to opisano u ranije citiranom etažnom elaboratu,

- postupak ovrhe pod posl. br. Ovr-987/99 okončan je rješenjem o obustavi postupka od 11. rujna 2015. godine jer se nekretnina ovršenika ZA nije prodala niti na ponovljenoj trećoj javnoj dražbi, s time što se nekretnina tj. njezini dijelovi prodavala sukladno gore citiranom rješenju o ograničenju ovrhe,

- istim rješenjem ovrhovoditelji BA i PA odbijeni su sa zahtjevom za zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretnini tamo ovršenika ZA, s time što je ovo rješenje postalo pravomoćno 28. siječnja 2016.,

- iz predmeta ovog suda posl. br. P-5490/03 razvidno je da se taj predmet vodio povodom tužbe tužiteljice FA protiv tuženika NA i ZA, i okončan je donošenjem presude i presude na temelju priznanja od 30. ožujka 2007., a kojom je proglašena djelomično nedopuštenom ovrha određena rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-978/99 od 30. lipnja 2000. na stanu tužiteljice FA br. 5 na prvome katu, u ukupnoj površini od 134,46 m2, s time što je tuženik BA u tom predmetu priznao tužbeni zahtjev, a žalba tuženika ZA protiv

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

te presude odbijena je presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-

4359/08 od 26. siječnja 2011. godine,

- iz predmeta ovog suda posl. br. P-5487/03 razvidno je da se taj predmet vodio povodom tužbe tužiteljice LA protiv tuženika NA i ZA, a radi utvrđenja djelomične nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-978/99 od 30. lipnja 2000. na stanu LA br. 1. u prizemlju u površini od 37,53 m2 i koji je okončan presudom i presudom na temelju priznanja od 19. siječnja 2007., a u kojem je tuženik BA također priznao tužbeni zahtjev, dok je žalba tuženika ZA odbijena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3941/07 od 19. ožujka 2008. godine,

- iz predmeta ovog suda posl. br. P-5487/03 razvidno je da se taj predmet vodio povodom tužbe tamo tužitelja MA protiv NA i ZA radi proglašenja djelomično nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovoga suda posl. br. 0vr-978/99 od 30. lipnja 2000. na stanu br. 4. na prvome katu u površini od 107,58 m2, i koji je okončan presudom i presudom na temelju priznanja kojom je usvojen tužbeni zahtjev s time što je tuženik BA i ovdje priznao tužbeni zahtjev dok je žalba tuženika ZA odbijena presudom Županijskog suda u Požegi posl.br. Gž-711/08 od 14. prosinca 2009.,

- nadalje, iz uvida u predmet vođen pod posl. br. P-532/2021 (raniji poslovni brojevi: P-850/2020 i P-787/12), utvrđeno je da se taj predmet vodio povodom tužbe ovdje tužitelja UA i OA protiv tuženika NA i ZA radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i koji je okončan rješenjem ovoga suda od 14. travnja 2021. godine kojim je utvrđeno da je tužba povučena, a to je rješenje potvrđeno odlukom Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću posl. br. Gž-818/21 od 20. rujna 2021. godine,

- konačno, iz uvida u ovosudni predmet što se vodio pod posl. br. Ovr- 1723/2023 (raniji posl. br. Ovr-1512/2022 i posl. br. Ovr-3627/2012) proizlazi da se taj postupak ovrhe vodio povodom prijedloga za ovrhu ovdje tuženika MA, kojem su se pridružili kasnije pokrenuti ovršni postupci tamo ovrhovoditelja [adresa] i NA, protiv ovdje tuženika, tamo ovršenika ZA, ovrhom na nekretnini 863/1000 dijela k. č. br. [katastarska čestica], kući i dvorištu površine 1121 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika ZA,

- u tom su postupku treće osobe O UA, LA i FA dana 6. travnja 2017. godine podnijeli prigovor trećih osoba navodeći da su stvarni vlasnici dijelova nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], formalno upisanih kao vlasništvo tuženika ZA, te su rješenjem i zaključkom ovog suda tada donesenog pod posl. br. Ovr- 3627/12 od 16. srpnja 2018. godine upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koju su i pokrenuli podnošenjem tužbe u ovom postupku,

- nadalje, među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je na drugoj javnoj dražbi održanoj 28. prosinca 2021. godine, suvlasnički dio nekretnine tuženika ZA k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 863/1000 dijela na kojem se provodila ovrha, prodan kupcu Caki trans d.o.o. za iznos kupovnine od 2.485.440,00 kn, nakon čega je kupac Caki trans d.o.o. Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

položio preostali iznos kupovnine te je ovaj sud pod posl. br. Ovr- 3627/2012 dana 8. ožujka 2022. godine donio rješenje i zaključak kojim je utvrdio da je kupac položio kupovninu u cijelosti i naložio njegov upis u zemljišne knjige, a citirano rješenje postalo je pravomoćno 18. ožujka 2022. godine,

- nadalje, među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je Općinski sud u Rijeci pod posl. br. Ovr-1512/2022 dana 11. studenog 2022. godine donio rješenje i zaključak kojim je odredio predaju 863/1000 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika ZA kupcu Caki trans d.o.o., upis prava vlasništva u njegovu korist, kao i odredio brisanje iz zemljišnih knjiga svih tereta i zabilježbi na suvlasničkom dijelu, koje rješenje je također postalo pravomoćno,

- nije prijeporno niti da je Općinski sud u Rijeci pod posl. br. Ovr-1512/2022 dana 16. svibnja 2023. godine donio rješenje o namirenju, a 16. svibnja 2023. godine odbio prijedlog ovdje tužitelja za odgodom ovrhe, s time što je rješenje o namirenju ukinuto odlukom Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr-569/2023-2 od 14. prosinca 2023. godine, a rješenje ovog suda od 16. svibnja 2023. godine kojim je odbijena odgoda ovrhe je preinačeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr- 569/2023-3 od 14. prosinca 2023. godine te je postupak ovrhe odgođen do pravomoćnog okončanja ove parnice,

- konačno iz dostavljenog zemljišnoknjižnog i povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka od 28. studenog 2024. godine za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], kuću i dvorište površine 1121 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 285-299 spisa), proizlazi da je kao suvlasnik te nekretnine u 863/1000 dijela upisan kupac na javnoj dražbi Caki trans d.o.o., s time što su sve zabilježbe povezane s ovršnim postupkom izbrisane, dok je u preostala 137/1000 dijela vlasnicom upisana ŽA (no na čijem suvlasničkom dijelu se postupak ovrhe nesporno nije vodio).

15. Ono što je sporno jest pitanje imaju li tužitelji takva prava koja sprječavaju ovrhu na nekretnini, a posebice od kakvog je utjecaja na ishod ove parnice činjenica što je treća osoba kupila nekretninu na javnoj dražbi.

16. Tuženica UAP nije u pravu kada tvrdi da je tužbu tužitelja UA i OA potrebno odbaciti zbog litispendencije obzirom da je predmet kojeg su imenovani pokrenuli pod posl. br. P-532/2012 (prvotni posl. br. P-787/12), neprijeporno okončan rješenjem o povlačenju tužbe, pa se ta tužba smatra kao i da nije podnesena, iako tužbeni zahtjevi u toj i ovoj parnici nisu ni identični. Nije u pravu niti kad predlaže odbacivanje tužbe u dijelu u kojem je podnose tužiteljice DA i ČA, jer odluke iz predmeta ovog suda posl. br. P-5490/03 i posl. br. P-5487/03 se odnose samo na djelomično proglašenje ovrhe nedopuštenom koja ovrha je određena rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-978/99 od 30. lipnja 2000. godine, no u ovom postupku ovrha je određena u drugom postupku posl. br. Ovr-3627/2012 i temeljem drugog rješenja o ovrsi, pa nema identiteta spora. Netočno je i da tuženici u odnosu na koje je ovrha ograničena u drugom ovršnom postupku ne bi imali pravni interes za vođenje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom povodom novog postupka ovrhe,

1 0

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

obzirom da se pretpostavke (ne)dopuštenosti vođenja postupka ovrhe ispituju za svaki postupak zasebno.

17. Tužitelji UA i OA kao i DA, su u svojim parničnim iskazima i prema ocjeni ovoga suda, istinito iskazivali kada su opisivali kako su od tuženika ZA kupili stanove u zgradi na adresi [adresa], ušli u posjed tih stanova te ih koristili za vlastite stambene potrebe, a istinito su i potpuno iskazivali i o ranijim parnicama koje su vodili protiv tuženika ZA i NA, prednika tuženice UAP, radi proglašenja nedopuštenom ranije ovrhe koja se radi namirenja tražbine NA vodila protiv tuženika ZA, sve kako je to analizirano i u sadržaju gore navedenih parničnih predmeta.

18. Međutim, za donošenje odluke u ovoj parnici ključna je činjenica što je ovršni sud za vrijeme trajanja ovog postupka, prodao suvlasnički dio nekretnine tuženika ZA, među kojima očito i stanove na kojima tužitelji polažu pravo vlasništva, trećoj osobi, trgovačkom društvu Caki trans d.o.o.

19. Naime, društvo Caki trans d.o.o. je prema sadašnjem stanju predmeta posl. br. Ovr-1723/2023, nekretninu tuženika ZA steklo na javnoj dražbi. Rješenje o dosudi postalo je pravomoćno, kao i odluka suda o predaji nekretnine kupcu u posjed jer je položio cjelokupnu kupovninu. Stoga, iako postupak ovrhe nije formalno okončan već je odgođen do pravomoćnog dovršetka ove parnice, i to u stadiju odlučivanja o namirenju pojedinih ovrhovoditelja, tužitelji zbog pravne zaštite koju zakon pruža kupcima na javnoj dražbi u ovršnom postupku, više ne mogu uspjeti sa zahtjevom kakav postavljaju u ovoj parnici - da je ovrha nedopuštena na dijelovima nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tj. stanovima za koje tvrde da su njihovo vlasništvo.

20. Strankama se ukazuje da je člankom 108. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) određeno da će sud u rješenju o dosudi nekretnine odrediti da će nakon pravomoćnosti tog rješenja i nakon što kupac položi kupovninu, u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom. Odredbom pak članka 86. stavka 2. OZ propisano je da založna prava uknjižena na nekretnini prestaju danom pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu pa makar založni vjerovnici nisu potpuno namireni, dok stvarne služnosti, stvarni tereti i pravo građenja na nekretnini ne prestaju prodajom nekretnine (članak 87. stavak 1. OZ), a prodajom nekretnine ne prestaju ni osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijeg se namirenja ovrha provodi (čl. 87. st. 2. OZ), a ostale osobne služnosti i stvarni tereti prestaju pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine (članak 87. stavak 3. OZ). To dakle, znači da sve i da je u korist tužitelja bila upisana zabilježba ovog spora, ona bi isto prestala donošenjem rješenja o dosudi kada bi bila izbrisana, jer je stjecanje na javnoj dražbi zaštićeno čak i u odnosu na ove zahtjeve (članak 108. stavak 1. OZ).

21. Da je tome tako proizlazi iz odredbe članka 126. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99,

1 1

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP). Prema toj zakonskoj odredbi, stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugog tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Kada određena osoba stekne vlasništvo određene nekretnine odlukom suda, onda po naravi stvari ta osoba ne smije biti izložena riziku eventualnih pravnih nedostataka te stvari. Stjecatelj (kupac) nekretnine odlukom suda (rješenjem o dosudi), po naravi stvari mora biti zaštićen od rizika pravnih nedostataka nekretnine.

22. Da je kupac nekretnine u takovoj situaciji posebno zaštićen proizlazi iz članka 96. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, dalje: ZZK) kojim je propisano da će sud koji u ovršnom postupku donese odluku o tome tko je kupac na javnoj dražbi (rješenje o dosudi) narediti po službenoj dužnosti da se dosuda prodane nekretnine zabilježi u zemljišnoj knjizi, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će se nakon zabilježbe dosude moći prava steći daljnjim upisima protiv dosadašnjeg vlasnika samo uz uvjet da dosuda izgubi učinak, pa sve i da je u korist tužitelja bila upisana zabilježba spora u zemljišnim knjigama (koju tužitelji nesporno nisu tražili) ta odredba je prema stavu sudske prakse lex specialis u odnosu na članak 86. stavak 2. ZZK kojom je propisano da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu. Dakle, kupac nekretnine bio bi zaštićen i u toj situaciji, a kako to uostalom proizlazi iz članka 110. OZ na koju se tuženici izričito pozivaju (jednako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev-1435/2024 od 21. studenog 2024. godine).

23. Naime, prema toj odredbi kupac nekretnine (u ovršnom postupku) zaštićen je čak i u situaciji kada je poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi rješenje o ovrsi ukinuto ili preinačeno (što je još i veći stupanj zaštite kupca u odnosu na zaštitu iz članka 96. stavak 2. ZZK. Ocjena je ovoga suda da stoga tužitelji s obzirom da je nekretnina tuženika ZA pravomoćno prodana u postupku ovrhe, ne mogu uspjeti s postavljenim tužbenim zahtjevom kojim traže proglašenje ovrhe nedopuštenom na način da se od prodaje izuzmu njihovi stanovi, kada su oni već prodani kupcu na javnoj dražbi te je naložena njihova predaja, a te su sudske odluke pravomoćne

24. Konačno, tužiteljima se ukazuje da stranka ovog postupka nije i društvo Caki trans d.o.o. koje je kupilo nekretninu u postupku javne dražbe, te da bi eventualno u nekom drugom postupku u kojem će kupac Caki trans d.o.o. sudjelovati kao stranka, moglo biti razmotreno može li se načelo apsolutne zaštite stjecanja na javnoj dražbi primijeniti i u slučaju kada je i sam stjecatelj na javnoj dražbi bio nepošten, odnosno znao je da su dijelovi nekretnine vlasništvo trećih osoba, kako to tužitelji ovdje tvrde. Naime, primjena načela savjesnosti i poštenja, uz postojanje eventualne kaznene odgovornosti kupca nekretnine, a svakako njegove nesavjesnosti, mogla bi tek moguć poslužiti tužiteljima za opovrgavanje ove zaštite pozivanjem na zakonska načela.

1 2

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

25. Podredno, tužiteljima se ukazuje i da tuženici pravilno ukazuju na mogućnost koju su tužitelji imali, da u zasebnoj parnici traže pored proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđivanje prava vlasništva uz zahtjev za izdavanje suglasnosti tuženika ZA na etažiranje nekretnine ili trpljenje tog upisa, no što je također postupak kojeg nisu vodili. Na taj način tužitelji bi se mogli upisati kao vlasnici posebnih dijelova nekretnina čiji su vlasnici, obzirom da je nesporno da je vlasništvo tužitelja i tuženika ZA u naravi podijeljeno i da među njima suvlasnička zajednica ne postoji, pa bi i iz tih razloga tužbeni zahtjev bio neosnovan.

26. Prema tome, kako sud nije utvrdio da može udovoljiti zahtjevu tužitelja koji su u smislu članka 59. stavka 1. OZ tvrdili da imaju takvo pravo koje sprječava ovrhu, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti te presuditi kao u izreci.

27. Odluka o parničnom trošku zasniva se na članku 154. stavku 1. u vezi članka 155. ZPP i čini trošak zastupanja tuženika po profesionalnom punomoćniku pri čemu se sud vodio troškovnikom tuženika te vrijednošću predmeta spora od 1.990,84 EUR, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, u daljnjem tekstu: Tarifa).

28. Opravdan je zahtjev tuženice UAP za naknadu troška odgovora na tužbu od zatraženih 200,00 EUR (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), a jednaka nagrada od 200,00 EUR pripada joj za sastav obrazloženog podneska od 31. ožujka 2025. godine (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Za zastupanje profesionalnog punomoćnika na ročištima održanim 2. prosinca 2021. godine i 20. svibnja 2025. godine pripada joj po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima od 17. lipnja 2024. godine i 10. listopada 2024. godine pripada joj po 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/2 u vezi Tbr. 9/1 i Tbr. 7/1 Tarife), a za ročišta odgođena prije početka raspravljanja od 6. prosinca 2024. godine i 4. ožujka 2025. godine nagrada od po 50,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/5 u vezi Tbr. 9/1 i Tbr. 7/1 Tarife). Tuženici UAP tako na ime odvjetničkog zastupanja pripada 1.100,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % čini 1.375,00 EUR. Osim toga, tuženici UAP pripada i zatraženi trošak prijevoda tumača od 99,05 EUR, odnosno sveukupno 1.474,05 EUR.

29. Tuženica Republika Hrvatska osnovano potražuje troškove postupka koji se sastoje od 200,00 EUR za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Za zastupanje profesionalnog punomoćnika na ročištima održanim 2. prosinca 2021. godine i 20. svibnja 2025. godine pripada joj po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), za ročišta od 17. lipnja 2024. godine i 10. listopada 2024. godine na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pripada joj po 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/2 u vezi Tbr. 9/1 i Tbr. 7/1 Tarife), a za ročišta od 24. ožujka 2022. godine, 6. prosinca 2024. godine i 4. ožujka 2025. godine odgođena prije početka raspravljanja nagrada nagrada od po 50,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/5 u vezi Tbr. 9/1 i Tbr. 7/1 Tarife). Tuženici Republici Hrvatskoj tako na ime odvjetničkog zastupanja pripada 950,00 EUR.

30. Tuženik ŠA osnovano potražuje 200,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 28. studenog 2024. godine (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1

1 3

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023

Tarife), a isti iznos pripada mu za ročište od dana 20. svibnja 2025. godine na kojem je provedena glavna rasprava (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Za ročišta od 17. lipnja 2024. godine i 10. listopada 2024. godine na kojima se raspravljalo jedino o procesnim pitanjima pripada mu po 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/2 u vezi Tbr. 9/1 i Tbr. 7/1 Tarife), dok mu za ročište od 4. ožujka 2025. godine odgođeno prije početka raspravljanja nagrada od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 u vezi Tbr. 9/1 i Tbr. 7/1 Tarife). Tuženiku ŠA tako na ime odvjetničkog zastupanja pripada 650,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 812,50 EUR.

31. Slijedom izloženih razloga tuženicima UAP, [adresa] i ŠA koji su jedini postavili zahtjev za trošak, dosuđeni su troškovi postupka kako je obrazloženo, dok su u preostalom dijelu njihovi zahtjevi odbijeni kao neosnovani, te je odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci, 12. lipnja 2025.

S u t k i n j a:

Martina Maršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

1 4

Poslovni broj: XXXII P-1948/2023