REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-215/2024-108

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I tužitelja MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužiteljice IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV tužiteljice ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i V tužiteljice MUP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Ines Škofač, odvjetnici iz Zagreba, protiv I tuženika ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužene ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Davorinu Grgiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 07. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Ines Škofač i punomoćnika tuženika odvjetnika Davorina Grgića, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 12. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I tuženiku NU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženoj ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], solidarno isplatiti tužiteljima MU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u omjeru 22/60, OU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u omjeru 11/60; ČU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u omjeru 5/60; MUP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u omjeru 11/60; IU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u omjeru 11/60; na ime najamnine za nekretninu u [adresa], sagrađena na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], iznos od 6.175,80 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 73,05 Eur za listopad 2007. od 01. studenog 2007 .g. do isplate;

- na iznos od 182,05 Eur za studeni 2007. od 01. prosinca 2007 .g. do isplate;

- na iznos od 182,05 Eur za prosinac 2007. od 01. siječnja 2008 .g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za siječanj 2008. od 01. veljače 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za veljaču 2008. od 01. ožujka 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za ožujak 2008. od 01. travnja 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za travanj 2008. od 01. svibnja 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za svibanj 2008. od 01. lipnja 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za lipanj 2008. od 01. srpnja 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za srpanj 2008. od 01. kolovoza 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za kolovoz 2008. od 01. rujna 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za rujan 2008. od 01. listopada 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za listopad 2008. od 01. studenog 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za studeni 2008. od 01. prosinca 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za prosinac 2008. od 01. siječnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za siječanj 2009. od 01. veljače 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za veljaču 2009. od 01. ožujka 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za ožujak 2009. od 01. travnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za travanj 2009. od 01. svibnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za svibanj 2009. od 01. lipnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za lipanj 2009. od 01. srpnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za srpanj 2009. od 01. kolovoza 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za kolovoz 2009. od 01. rujna 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za rujan 2009. od 01. listopada 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za listopad 2009. od 01. studenog 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za studeni 2009. od 01. prosinca 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za prosinac 2009. od 01. siječnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za siječanj 2010. od 01. veljače 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za veljaču 2010. od 01. ožujka 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za ožujak 2010. od 01. travnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za travanj 2010. od 01. svibnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za svibanj 2010. od 01. lipnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za lipanj 2010. od 01. srpnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za srpanj 2010. od 01. kolovoza 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za kolovoz 2010. od 01. rujna 2010.g. do isplate;

- na iznos od 80,77 Eur za dio rujna 2010. od 01. listopada 2010.g. do isplate; po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.941,77 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zajedno suvlasnici u 6/12 dijela nekretnine u naravi kuće u [adresa] sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok su preostalih 6/12 dijela naslijedili iza pok. DU. Ističu da su tuženici u periodu od smrti pok. DU pa sve do 15.09.2010. koristili predmetnu nekretninu bez plaćanja najamnine, pa su stoga dužni platiti tužiteljima naknadu za korištenje iste po cijeni koju su tužitelji mogli ostvariti da su tu nekretninu iznajmili trećim osobama. Uzimajući u obzir da su tuženici na sudski polog za korištenje nekretnine uplatili iznos od 11.795,00 kn, to su djelomično podmirili naknade za korištenje za razdoblje od veljače do rujna 2007. godine, pa tužitelji svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuju ukupan iznos od 46.531,45 kn, sada 6.175,80 Eur, svakome prema njegovom suvlasničkom omjeru, sve s kamatom od prvog dana idućeg mjeseca za prethodni mjesec, odnosno kako je to precizirano u točki I izreke, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tijekom postupka umrla je ranija tužiteljica KU, koja je bila suvlasnica predmetne nekretnine u 5/60 dijela, uslijed koje smrti je nastupio prekid postupka, te je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovoga suda O-8652/22 od 17. ožujka 2023. kao njezin jedini zakonski nasljednik utvrđen sin MU. Isti je preuzeo ovu parnicu na mjestu ranije ostaviteljice, slijedom čega je postupak nastavljen, a njegov suvlasnički udio u izreci ove presude u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uvećan je za ono što je naslijedio.

3. Tuženici se u odgovoru na tužbu istoj protive, navode da su stan koristili temeljem suglasnosti pok. DU te da do okončanja ostavinskog postupka iza istog nisu znali tko su njegovi zakonski nasljednici, zbog čega su najamninu djelomično uplaćivali na sudski polog. Ističu prigovor zastare, protive se osnovu i visini zahtjeva te predlažu isti odbiti uz naknadu troška.

4. U ovom predmetu sud je donio presudu Ps-389/15 od 5.1.2018. koja je postala pravomoćna 7.9.2018. kada je Županijski sud u Splitu presudom Gž-758/18 odbio žalbu tuženika kao neosnovanu, dok je Vrhovni sud RH rješenjem Rev-709/20 od 10.10.2023. reviziju tuženika odbacio kao nedopuštenu. Međutim, Odlukom Ustavnog suda RH U-III-5405/23 od 24.4.2024. ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu Gž-758/18 i predmet je vraćen tome sudu na ponovno suđenje, a Županijski sud u Splitu je potom svojim rješenjem Gž-2798/24 od 9.10.2024. ukinuo ovosudnu presudu Ps-389/15 od 5.1.2018., uz uputu da je potrebno raspraviti istaknuti prigovor zastare.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje R1-299/08 (list 16), iskaze stranaka (list 25 i 34), rješenje o nasljeđivanju O-6122/15 iza pok. DU (list 41), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Mladena Ožića (list 90) s dopunom (list 108), z.k. izvadak (list 122), očitovanje vještaka (list 125).

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

7. Među strankama je nesporno da su tuženici od 1998. godine neprekidno bili u posjedu stana na I. katu na adresi u [adresa] i to u čitavom utuženom razdoblju, zaključno do 15.09.2010. godine. Neprijeporna je i činjenica da su tužitelji od ranije bili suvlasnici predmetne nekretnine u 6/12 dijela, dok su preostalih 6/12 dijela naslijedili temeljem rješenja O-6122/15 iza pok. DU koji je umro **.**.2007. Nesporno je također i to da su tuženici na ime naknade za korištenje nakon smrti pok. DU osnovali sudski polog na koji su uplatili ukupno 11.795,00 kn. Sporno je da li su tuženici dužni platiti naknadu za korištenje za čitavo utuženo razdoblje te da li su tužitelji aktivno legitimirani istu od njih potraživati, a sporna je i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

8. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem I, II i III tužitelja te tuženika. Iz iskaza tužitelja u bitnom suglasno proizlazi da su nasljednici pok. DU, da je isti bio suvlasnik u polovici predmetne nekretnine, ali nije ju koristio za stanovanje jer je živio u [adresa] već je povremeno u istu dolazio, a nekretninu je iznajmljivao podstanarima. Ističu da se kuća sastoji od dva tlocrtno podjednaka stana, oba su godinama koristili podstanari i pok. ĆU ubirao je najamninu. Nakon smrti pok. DU tužitelji su ponudili tuženicima da ostanu u stanu i nastave plaćati najamninu, tuženici su se najprije složili, no potom su počeli dovoditi u pitanje vlasništvo tužitelja te su najamninu počeli uplaćivati na sudski polog.

9. Tuženici u bitnom suglasno iskazuju da su u predmetnu nekretninu uselili u kolovozu 1998. i najamninu su plaćali ZU kojeg su upoznali tek nakon godinu dana. Rekao im je da je kuća u suvlasništvu njega i njegovih nećaka te da je među njima dogovor da on ubire najamninu. U jednoj od soba bile su neke njegove stvari, a on je rekao tuženicima da i tu sobu mogu koristiti, ali po dolasku iz Njemačke povremeno bi u toj sobi prespavao. Nakon smrti ZU kontaktirali su ih tužitelji i tražili su da nastave plaćati najamninu, na što su tuženici načelno pristali, no nakon nekoliko dana kontaktirao ih je TU koji se predstavio kao oporučni nasljednik, pa su tuženici bili u nedoumici što da rade i kome da plaćaju, slijedom čega su osnovali sudski polog u veljači 2008. godine.

10. Sud je iskazima stranaka poklonio vjeru jer su isti životni i logični, a u bitnim činjenicama zapravo suglasni jedni drugima, kao i podudarni s dokumentacijom u spisu.

11. Sud je nadalje izvršio uvid u ostavinski spis O-2383/07 (kasnije oznake O- 6122/15) iza pok. DU te je utvrdio da je u tom ostavinskom postupku prijavljena usmena oporuka od strane GU, slijedom čega su nasljednici upućeni na pokretanje parničnog postupka. Nadalje, iz rješenje o nasljeđivanju od 09.07.2015. (list 41 spisa) proizlazi da su upravo tužitelji utvrđeni kao zakonski nasljednici pok. DU te je iz obrazloženja rješenja razvidno da je parnični postupak P-6233/12 pravomoćno okončan sudskom nagodbom temeljem koje GU nije postao nasljednikom iza pok. DU.

12. Konačno, izvršen je uvid u z.k. izvadak iz kojeg proizlazi da su tužitelji upisani kao suvlasnici nekretnine u [adresa] i to u omjerima kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

13. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da tužitelji imaju aktivnu legitimaciju potraživati od tuženika isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine u smislu čl. 165. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99 i 22/00 - dalje u tekstu Zakona o vlasništvu).

14. Naime, prema odredbi čl. 122 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - dalje u tekstu ZN) nasljednikom se postaje u času smrti ostavitelja kada se nasljedstvo i otvara, pa činjenica što je ostavinski postupak iza pok. DU trajao više godina ne može utjecati na aktivnu legitimaciju tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Da je tome tako na određeni način potvrđuje i postupak samih tuženika koji su za plaćanje najamnine osnovali sudski polog, očito svjesni činjenice da će nasljednici nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju od njih moći potraživati naknadu za korištenje od dana smrti njihovog pravnog prednika kada su postali nasljednici.

15. Dakle, tuženici su nakon smrti pok. DU mogli i morali znati da je osoba s kojom su uspostavili raniji najamni odnos mrtva te da oni za korištenje nekretnine više nemaju pravni osnov, niti da se za to korištenje može primijeniti visina naknade koju su s pokojnim DU eventualno ugovorili. Oni su time od poštenih posjednika postali nepošteni, pa prema čl. 165. Zakona o vlasništvu moraju tužiteljima kao vlasnicima naknaditi koristi koje su imali za vrijeme svojega posjedovanja, a te koristi ogledaju se u visini najamnine koju bi prema tržišnim uvjetima tužitelji za taj prostor mogli ostvariti.

16. Iz navedenog stoga sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, zbog čega je sud u smislu č. 10 i 220 u svezi s čl. 311 st. 2 ZPP-a odbio dokazni prijedlog tuženika za priklopom spisa P-6233/12 jer je iz rješenja o nasljeđivanju O-6122/15 vidljivo kada je i na koji način taj predmet okončan, a sud smatra da datum okončanja istog na pravnu poziciju tuženika niti na aktivnu legitimaciju tužitelja nema utjecaja.

17. Što se tiče visine zahtjeva, sud je proveo dokaz očevidom i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Mladenu Ožiću sa zadatkom utvrditi visinu naknade za korištenje od veljače 2007. pa do 15.09.2010., uzimajući u obzir sve konkretne karakteristike predmetne nekretnine. Vještak je u tu svrhu pribavio podatke o prosječno realiziranim najmovima u području sporne nekretnine koje mu je dostavila Služba za vrednovanje Grada Zagreba na temelju prikupljenih podataka o sklapanju ugovora o najmu koje su javni bilježnici obvezni dostavljati za sve ugovore. Vještak je uzeo u obzir površinu nekretnine te je utvrdio cijenu najma od 2,39 EUR po m2 koju je umanjio na ime konkretnog stanja nekretnine tj. činjenice da je u jednoj sobi cementna glazura. Na taj način vještak je utvrdio sadašnju cijenu najma od 988,32 kn, no uzimajući u obzir indeks vrijednosti tj. koeficijent po godinama na bazi Državnog zavoda za statistiku, visinu najma izračunao je u iznosu od 1.371,71 kn za 2007. godinu, 1.408,23 kn za 2008. godinu, 1.332,77 kn za 2009. godinu i 1.217,14 kn za 2010. godinu.

18. Nalazu i mišljenju prigovarali su tuženici ističući da vještak nije smio za referentne vrijednosti uzeti u obzir nekretnine čija je kvaliteta nepoznata, da se radi o neodržavanoj kući bez uređenog kompletnog grijanja i nenamještenoj te izvedenoj krajnje jeftinom gradnjom. Smatraju da nije trebalo uzeti u obzir prostoriju u kojoj je prednik tužitelja ostavio svoje stvari.

19. Na prigovore tuženika očitovao se vještak navodeći da je podatke o realiziranim najmovima pribavio od Službe za vrednovanje Grada Zagreba, radio je usporedbu sa četiri nekretnine na istom gradskom području, a životno je da vlasnici takvih nekretnina nisu stranke u postupku i ne dopuštaju pregled, zbog čega se uzima pretpostavljena prosječna vrijednost. Ističe da je koeficijent od 1,23 do 1,42 utvrđen na bazi indeksa Državnog zavoda za statistiku kojim se prati kretanje vrijednosti najma po pojedinim godinama. Vještak navodi da je uzeo u obzir konkretno stanje predmetne nekretnine koja je skromnije gradnje, ali tipologije uobičajene za takvu vrstu objekata u tom dijelu grada, u kojem istom dijelu se nalaze i usporedne nekretnine, dok je visinu umanjio uzimajući u obzir činjenicu da u jednoj sobi nema parketa.

20. Nakon tako obrazloženog nalaza stranke na isti više nisu imale posebnih prigovora, a sud ga je prihvatio u cijelosti kao stručan, obrazložen te sačinjen u skladu sa stanjem utvrđenim na uviđaju te pravilima građevinske struke.

21. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud nalazi u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev u visini kako to traže tužitelj, a koji je u cijelosti podudaran s utvrđenjima vještaka iz nalaza i mišljenja, pri čemu su tužitelji osnovano od visine naknade za korištenje odbili iznose od veljače do kolovoza 2007. godine te dio za rujan za 2007. godine, a uzimajući u obzir iznos uplaćen na sudski polog, pri čemu nisu potraživali niti kamatu za razliku za te mjesece. Pritom valja istaknuti da na visinu zahtjeva ne utječe navod tuženika da je pok. ĆU u jednoj od soba ostavio dio svojih stvari i u njoj povremeno prespavao, jer niti iz jednog dokaza tijekom postupka ne proizlazi da bi ta soba bila zaključana, odijeljena od drugih ili izuzeta iz posjeda tuženika, već su je, upravo suprotno, tuženici posjedovali u čitavom razdoblju, a samo ponekad suposjedovali zajedno s DU.

22. Što se tiče istaknutog prigovora zastare isti je utvrđen u cijelosti neosnovanim. Naime, u ovoj pravnoj stvari riječ je o tužbi koju su tužitelji kao suvlasnici nekretnine podnijeli protiv tuženika kao nepoštenih posjednika radi isplate naknade za koristi koje su imali u vrijeme svojega posjedovanja u visini najamnine, dakle osnov zahtjeva sud nalazi u odredbi čl. 165. Zakona o vlasništvu. Istom odredbom propisano je da vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od kada mu je stvar predana.

23. Tužitelji su u ovoj pravnoj stvari tužbu podnijeli 27.10.2008. i potraživali su isplatu naknade koja dospijeva od 1.3.2007. pa zaključno s listopadom 2008., a u to vrijeme tuženici su još bili u posjedu nekretnine te su tužitelji uz naknadu za korištenje tražili i njihovo iseljenje. Stoga je predmetna tužba podnesena ne samo unutar trogodišnjeg zastarnog roka, već dapače za tužbom obuhvaćenu tražbinu zastarni rok još uopće nije počeo niti teći, jer tuženici kuću nisu predali tužiteljima u posjed. Tuženici su iz nekretnine nesporno iselili 15.9.2010. i tada je zapravo počeo teći trogodišnji zastarni rok za zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje, pa su podneskom od 17.11.2010. (list 38), tužitelji proširili svoj zahtjev za razdoblje do iseljenja, a konačno su podneskom od 25.10.2017. svoj zahtjev precizirali prema nalazu vještaka.

24. U tom smislu dakle nema govora o tome da bi potraživanje tužitelja bilo u zastari jer sve do iseljenja tuženika za tužitelje zastarni rok nije mogao niti početi teći.

25. Pritom se ukazuje i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-123/2024-5 zauzeto na sjednici održanoj 27. svibnja 2024. prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. U tom smislu niti preciziranjem zahtjeva nakon provedenog vještačenja nije došlo do zastare, pri čemu je preciziranim zahtjevom tužitelja njihova tužba čak djelomično povučena odnosno zahtjev je smanjen, pa sud ne vidi za koji bi dio nastupila zastara.

26. Slijedom navedenog, a kako je dakle utvrđeno da su nakon smrti pok. DU pa sve do 15.09.2010. tuženici bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine, koja je pak u vlasništvu tužitelja, kao i da je neosnovan istaknuti prigovor zastare, to je tuženicima valjalo naložiti isplatu naknade za korištenje i presuditi kao u izreci.

27. Pritom je sud našao osnovanim i dio zahtjeva kojim tužitelji od tuženika traže solidarno plaćanje, jer iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi njihova obveza bila djeljiva, niti da bi svaki od tuženika koristio točno određenu polovicu, što dovodi do primjene odredbe čl. 64. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 125/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu ZOO).

28. Konačno, vezano za navode tuženika o tome da je protiv njih i dalje u tijeku postupak ovrhe pokrenut na temelju presude Ps-389/15 od 5.1.2018. za vrijeme dok je ta presuda bila pravomoćna, ističe se da je doista predmetna presuda u konačnici ukinuta i otpala je osnova po kojoj su tuženici plaćali, odnosno bili ovršeni. Međutim, na tuženicima je da u novoj ovrsi, koja će biti pokrenuta u slučaju da i ova presuda postane pravomoćna, stave prigovor djelomičnog namirenja, odnosno da protuovrhom traže nazad ono što im je ustegnuto temeljem osnove koja je naknadno otpala, no navedeno ne može umanjiti njihovu obvezu iz ove parnice, niti sud može voditi računa o tome koliko su i kada tuženici platili na ime glavnice, kamata i troškova, odnosno postupati na način kako to predlažu tuženici.

29. Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, tužiteljima zastupanima po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (tbr. 7/1) 100 bodova, sastav četiri obrazložena podneska (tbr. 8/1) po 100 bodova, sastav podnesaka od 10.2.2009. i 26.10.2017. (tbr. 8/3) po 25 bodova, te zastupanje na ročištima 15.5.2009., 11.9.2009., 2.2.2016., 5.9.2016., 28.2.2017., 12.12.2017., 26.3.2025. i 7.5.2025. (tbr. 9/1) po 100 bodova, ukupno 1350 bodova odnosno 2.700,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 675,00 EUR, pristojba na tužbu 76,98 EUR i na presudu 108,20 EUR, predujam za vještačenje 331,81 EUR i predujam za izlazak sudske komisije 49,78 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 3.941,77 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 12. lipnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. I-V tužiteljima po punomoćnici

2. I i II tuženicima po punomoćniku