REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7150/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: DĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Andrej Kuželički, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kuželički & Mučnjak d.o.o., Zagreb, Nova Ves 3, protiv tuženika: Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, Masarykova 3, radi činidbe, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 20. svibnja 2025. u nazočnosti tužiteljevog opunomoćenika i tuženikove opunomoćenice, 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku izdati tužitelju brisovno očitovanje, kojim se dozvoljava upis brisanja uknjiženog tereta-založnog prava, upisanog pod posl. br. Z-34427/2018, uknjižba založnog prava, primljeno: 19. travnja 2004. pod posl. br. Z-14887/04, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretninama br. ES 310/04 od 19. travnja 2004. solemniziranog po javnom bilježniku pod br. OU-500/2004, uknjiženo je pravo zaloga za kredit u iznosu 700.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke, uvećano za ugovorne kamate, kamate korisnika garancije, ugovorne kamate za zakašnjenje u plaćanju, odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu više, te prema ostalim uvjetima iz Ugovora, za korist: Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/A, iznos 700.000,00 EUR, na nekretnini u vlasništvu tužitelja UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to 4. suvlasnički dio:
838/10000 etažno vlasništvo (E-4), Stan br. 8 na III. (trećem) katu oznake S- 8/3-B površine 92,95 čm i spremište br. 8 u podrumu oznake SP-8 površine 2,15 čm, a koji se nalaze na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk.č.br. 5126, Dvorište i Kuća br. 10, Ulica Adama Mandrovića 10, Zagreb, površine 443 čm, Dvorište površine 179 čm, Kuća br. 10, Ulica Adama Mandrovića 10, Zagreb, površine 264 čm, ukupne površine 443 čm, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana, jer će u suprotnom brisovno očitovanje zamijeniti ova presuda.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.597,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužba je predana ovome sudu e-komunikacijom 2. prosinca 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je tužitelj, kao mldb., zastupan po zakonskom zastupniku-ocu AĆ, s Pridal d.o.o. (sada: Pridal d.o.o. u stečaju), MBS: 1399519, Zagreb, Ožegovićeva 17, sklopio 18. travnja 2000. Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 3-2000, izmijenjen Aneksom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 3-2000, od 15. listopada 2004., te je tako postao vlasnikom nekretnine koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk.č.br. 5126, Dvorište i Kuća br. 10, Ulica Adama Mandrovića 10, Zagreb, površine 443 čm, Dvorište površine 179 čm, Kuća br. 10, Ulica Adama Mandrovića 10, Zagreb, površine 264 čm, ukupne površine 443 čm, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: 4. suvlasnički dio: 838/10000 etažno vlasništvo (E- 4), Stan br. 8 na III. (trećem) katu oznake S-8/3-B površine 92,95 čm i spremište br. 8 u podrumu oznake SP-8 površine 2,15 čm. Prema ranijem stanju upisa u zemljišnoj knjizi navedena je nekretnina bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Za predmetnu nekretninu tužitelju je izdano Tabularno očitovanje, od 15. listopada 2004., kojim Pridal d.o.o., Zagreb, kao prodavatelj, izražava pristanak da se bez ikakvih daljnjih suglasnosti ili odobrenja izvrši prijenos vlasništva na tužitelja u zemljišnoj knjizi. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-201/12 od 13. rujna 2012., nad Pridal d.o.o., Zagreb, otvoren je stečajni postupak, dakle, prije nego što se tužitelj u zemljišne knjige upisao kao nositelj prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, 19. travnja 2004. provedena je uknjižba založnog prava na predmetnom posebnom dijelu nekretnine pod posl. br. Z-34427/2018, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretninama br. ES 310/04 od 19. travnja 2004. sadržajno potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku pod br. OU- 500/2004, u svrhu osiguranja kredita u iznosu 700.000,00 EUR, a za korist tuženika. Korisnik kredita bilo je društvo Pridal d.o.o., Zagreb. Upis predmetnog založnog prava pod posl. br. Z-34427/2018 glasi ovako: uknjižba založnog prava, primljeno: 19. travnja 2004. pod posl. br. Z-14887/04, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretninama br. ES 310/04 od 19. travnja 2004. solemniziranog po javnom bilježniku pod br. OU- 500/2004, uknjižuje se pravo zaloga za kredit u iznosu 700.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke, uvećano za ugovorene kamate, kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju, odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu više, te prema ostalim uvjetima iz Ugovora, za korist: Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, iznos 700.000,00 EUR. Tuženik je na nekretninama Pridal d.o.o. - u stečaju, Zagreb, bio pokrenuo ovršne postupke, nakon čega je tužitelj vodio parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe na predmetnom posebnom dijelu nekretnine i to predm Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-2414/13. Isti je uspješno završen presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7050/14 od 7. ožujka 2018., na način da je u odnosu na Pridal d.o.o. - u stečaju, Zagreb i ovdje tuženika utvrđeno da je ovrha na predmetnom posebnom dijelu nekretnine nedopuštena te da je ovdje tužitelj stekao predmetni poseban dio nekretnine na valjanoj pravnoj osnovi i to na temelju Ugovora o kupoprodaji br. 3-2000, od 18. travnja 2000. te Aneksa Ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 3-2000, od 15. listopada 2004. Tako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2414/13 od 30. svibnja 2014. utvrđeno kako je tuženik morao znati za to da je predmetni poseban dio nekretnine bio prodan tužitelju, kao izvanknjižnom vlasniku, iz kojeg razloga isti nije mogao biti predmetom založnog prava. U odnosu na činjenicu koju je istaknuo tuženik, a to je da se pri osnivanju založnog prava pouzdao u načelo povjerenja u zemljišne knjige, zbog čega nije znao niti morao znati da je tužitelj izvanknjižni vlasnik, sud je istaknuo kako bi tuženik bio svjestan navedene činjenice da nije propustio provesti propisani postupak kod zasnivanja založnog prava, koju je bio dužan provesti. To znači da bi tuženik, da je proveo propisani postupak, saznao da je tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetnog posebnog dijela nekretnine te da on zbog toga nije mogao biti predmetom založnog prava. Dakle, tuženik je postupao prijevarno, i to iz nehaja, a to iz razloga što je postupao protivno propisanom postupku o zasnivanju založnog prava, što je za posljedicu imalo zasnivanje nezakonitog založnog prava na spornoj nekretnini. Dalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7050/14 od 7. ožujka 2018. je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2414/13 od 30. svibnja 2014., te je utvrđeno da je tužitelj bio savjestan i pošten stjecatelj sporne nekretnine, dok je tuženikovo postupanje u pravnom prometu ocijenio nesavjesnim. Tako je sud istaknuo kako tuženiku ne pripada pravo na sudsku zaštitu primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige, dok tužitelj, s druge strane, tu zaštitu uživa. Zbog svega navedenog sud je zaključio kako tužitelj ima stvarno pravo na predmetnom posebnom dijelu nekretnine i to takvo koje isključuje tuženikovo pravo da kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku traži provedbu ovrhe na spornoj nekretnini. Konačno, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-380/18 od 22. prosinca 2020. je odbačena tuženikova revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7050/14, od 7. ožujka 2018. Navedene sudske odluke su u skladu su s pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/18.), održanoj 22. veljače 2018., a koje pravno shvaćanje je da predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo. Iz sveobuhvatnog obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7050/14 od 7. ožujka 2018., jasno proizlazi da je nedopuštena ovrhu na predmetnoj nekretnini tužitelja upravo zbog nedopuštenog načina i postupka na temelju kojeg je tuženik stekao i u zemljišnu knjigu upisao založno pravo na nekretnini tužitelja, iako je znao ili trebao znati da ta nekretnina nije u vlasništvu njegova dužnika-Pridal d.o.o., Zagreb. Tužitelj smatra da bez obzira na činjenicu da sud svojom odlukom o nedopuštenosti ovrhe nije ujedno naložio i brisanje založnog prava iz zemljišne knjige ne daje pravo tuženiku da odbijanjem izdavanja tužitelju isprave podobne za upis brisanja založnog prava ometa tužitelja u njegovu pravu vlasništva. Potonje shvaćanje tužitelj temelji na razlozima: 1. Svrha upisa založnog prava, kao instrumenta osiguranja, je vjerovniku omogućiti naplatu svoje dospjele tražbine prema dužniku, u ovom slučaju je dužnik Pridal d.o.o., Zagreb. S obzirom na to da je proglašena nedopuštenom ovrha ovdje tuženika, proizlazi da je tuženiku sud uskratio mogućnost i zabranio da iz vrijednosti zaloga-nekretnine u vlasništvu tužitelja, naplati svoju dospjelu tražbinu prema dužniku Pridal d.o.o., Zagreb, te je tim činom hipoteka na nekretnini tužitelja kolokvijalno rečeno postala ''jalova'' i zbog nemogućnosti realizacije izgubila svaki smisao i svrhu; 2. Ustrajanje tuženika na opstojnosti upisa hipoteke na nekretnini tužitelja tako sada postaje neopravdani i prekomjerni teret tužitelju te mu predstavlja smetnju u mirnom i potpunom uživanju njegova vlasništva i u znatnoj ga mjeri ograničava i onemogućuje u vršenju svojih najvažnijih vlasničkih prava (poglavito se tu radi o ograničavanju i smetanju u raspolaganju svojim vlasništvom stavljanjem nekretnine u pravni promet npr. prodaja, stavljanje u zalog); 3. Ukoliko sudska odluka o nedopuštenosti ovrhe ne bi imala i logičnu posljedicu brisanja upisa založnog prava u zemljišnoj knjizi, to bi imalo ozbiljne posljedice na pravičnost, u primjeni propisa te bi ujedno predstavljalo izigravanje zakonom zajamčene i odlukama sudova utvrđene pravne zaštitite tužitelja i 4. Zaključno, tuženik nema apsolutno nikakvu korist od ustrajanja na opstojnosti upisa ''jalove'' hipoteke na nekretnini tužitelja, jer se temeljem takvog upisa, a povodom pravomoćnog utvrđenja da je ovrha nedopuštena, nikada ni u kojem postupku ne može naplatiti svoju tražbinu prema dužniku Pridal d.o.o., Zagreb, pa isto ne ispunjava svrhu i smisao zbog kojeg je zasnovano. Istovremeno tužitelj spornim upisom, još jednom se ističe, trpi teške posljedice koje se ogledaju u nemogućnosti raspolaganja svojim pravom vlasništvom, a koje pravo mu je zajamčeno zakonom, Ustavom i konvencijskim pravom. Dopisom upućenim tužitelju, od 21. lipnja 2021., tuženik je istaknuo kako nije u mogućnosti izdati brisovno očitovanje niti drugu ispravu podobnu za brisanje založnog prava na spornoj nekretnini, a to iz razloga što takva obveza tuženika nije utvrđena pravomoćnom presudom niti je založno pravo na spornoj nekretnini prestalo na neki od zakonom predviđenih razloga. Odnosno, tuženik je istaknuo da se pravomoćna presuda odnosi isključivo na proglašenje ovrhe nedopuštenom, te da tuženik njom nije obvezan na izdavanje brisovnog očitovanja. Slijedom navedeno, a s obzirom na neuspješan završetak pokušaja mirnog rješenja spornog odnosa, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za izdavanje brisovnog očitovanja kojim se dozvoljava upis brisanja uknjiženog tereta-založnog prava upisanog pod posl. br. Z- 34427/2018, primljenog 19. travnja 2004. pod posl. br. Z-14887/04, radi uknjižbe založnog prava u korist tuženika, na nekretnini u vlasništvu tužitelja, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-4 k. o. [katastarska općina], jer će u suprotnom brisovno očitovanje zamijeniti ista presuda, uz naknadu tužitelju parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.
2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-komunikacijom 10. siječnja 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 45), u kojem se navodi da je predmetna tužba neosnovana u cijelosti. Tužitelj u svojoj tužbi ne navodi valjane i osnovane razloge zbog kojeg bi trebalo usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku izdavanje brisovnog očitovanja, niti navodi dokaze provođenje kojih može potvrditi osnovanost navoda istaknutih u tužbi, odnosno osnovanost tužbenog zahjeva. Upravo suprotno, iz priloženih isprava proizlazi da je tužitelj vlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 4 k. o. [katastarska općina] stekao znatno nakon upisa tuženikovog založnog prava, a koje založno pravo je upisano u travnju 2004., dok je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao nakon otvaranja stečajnog postupka nad Pridal d.o.o. u stečaju, koji stečajni postupak je otvoren u rujnu 2012. Niti iz tužiteljevih navoda niti iz priloženih isprava, ne proizlazi da je tuženik, u trenutku zasnivanja predmetnog založnog prava, imao bilo kakav razlog posumnjati da založni dužnik-Pridal d.o.o., Zagreb, nije vlasnik predmeta založnog prava, što uključuje i nekretnine koje su sada u vlasništvu tužitelja, odnosno da isti nema pravo raspolagati predmetnim nekretninama i dati ih u zalog. Osim toga, tužitelj u svojoj tužbi ne navodi bilo kakav razlog zbog kojeg bi ugovor temeljem kojeg je upisano sporno založno pravo imao bilo kakvih nedostataka, niti prigovara valjanosti upisa predmetnog založnog prava. Tuženik ukazuje da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2414/13 od 3. svibnja 2014., a na koju se tužitelj poziva u tužbi, ni u kojem slučaju ne može biti temelj za usvajanje tužbenog zahtjeva. Naime, predmetnom presudom je isključivo proglašena nedopuštenom ovrha Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr- 3548/10, a što ni u kojem slučaju nije odlučno za predmetni postupak, niti je predmetnom presudom odlučeno o valjanosti ugovora temeljem kojeg je upisano tuženikovo založno pravo, niti o valjanosti samog upisa založnog prava, niti odluka o dopuštenosti odnosno nedopuštenosti ovršnog postupka predstavlja prethodno pitanje u predmetnom postupku kojim tužitelj zahtijeva izdavanje brisovnog očitovanja. Tuženik ističe da je pravomoćnost stekla isključivo izreka presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2414/13 od 3. svibnja 2014., ne i njezino obrazloženje, niti išta od onoga što je u predmetnom obrazloženju sadržano, uključujući i shvaćanja suda iznesene u obrazloženju. Pravomoćnost osobito nisu stekla činjenična utvrđenja suda sadržana u obrazloženju predmetne presude. Slijedom navedenog, a kako je tuženik prethodno istaknuo, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2414/13 od 3. svibnja 2014. ni u kojem slučaju ne može biti temelj za nalaganje izdavanja brisovnog očitovanja tuženiku, odnosno za usvajanje tužbenog zahtjeva, iz kojeg razloga je potrebtio odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik ukazuje da osnovanost tužbenog zahtjeva ne može biti utemeljena ni na pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. veljače 2018., a koje pravno shvaćanje se isključivo odnosi na ovršni postupak, dakle ne na predmet spora u ovom parničnom postupku. Dodatno, iako navedeno nije mjerodavno za predmetni postupak, tuženik ističe da navedeno pravno shvaćanje nije bilo primjenjivo niti na ovršni postupak koji je bio predmet postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. br. P-2414/13, a s obzirom da se isto odnosi na ovršne postupke koji nisu pokrenuti temeljem upisanog založnog prava, što je bio slučaj s ovršnim postupkom koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio pod posl.br. Ovr-3548/10, a što među strankama ne bi trebalo biti sporno. Tuženik ukazuje da je založno pravo koje je upisano na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 4, k. o. [katastarska općina] (prije zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]), upisano u travnju 2004., u kojem trenutku tuženik nije imao bilo kakvog razloga posumnjati da na predmetnim nekretninama postoje bilo kakva prava trećih, uključujući bilo kakvo tužiteljevo pravo. Naime, postojanje takvih prava ni u kojem slučaju nije prozilazilo iz zemljišnoknjižnog stanja predmetnih nekretnina, niti je o postojanju takvih prava tuženik bio obaviješten od strane založnog dužnika-Pridal d.o.o. u stečaju, s tim da tuženik ni u kojem slučaju ne može biti odgovoran za ponašanje i postupke Pridal d.o.o. u stečaju, Zagreb. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj Aneks Kupoprodajnom ugovoru, kojim je usklađen opis nekretnina koje su predmet kupoprodaje s opisom nekretnina navedenim u zemljišnim knjigama, s Pridal d.o.o. u stečaju, Zagreb, sklopio 6 mjeseci nakon upisa založnog prava. Imajući na umu navedeno, kao i s obzirom na odredbu čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama koja propisuje da je stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, pri čemu se nedostatak dobre vjere ne može prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje, tuženikovo založno pravo je valjano upisano, slijedom čega tužbeni zahtjev ni u kojem slučaju nije osnovan. Tužitelj nije dostavio bilo kakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da tuženika ne štiti povjerenje u zemljišne knjige, odnosno da u ovom slučaju nije moguća primjena odredbe čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama. Slijedom navedenog, tuženik ponavlja da su tužba i tužbeni zahtjevi neosnovani u cijelosti te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova sa zateznim kamatama.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u Ugovor br. 3-2000, od 18. travnja 2000. (list 8-14), Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 3- 2000, od 15. listopada 2004. (list 15-17), Tabularno očitovanje, od 15. listopada 2004. (list 18 i 19), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], od 2. prosinca 2024. (list 20-25), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina]/E-4, od 10. siječnja 2025. (list 49-51), tuženikov Katalog kolaterala-Pregled kategorija osiguranja, s primjenom od 30. listopada 2003. (list 57-77), procijembeni elaborat br. 09/04 od ožujka 2004. (list 78-94) i Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretninama br. ES 310/04, od 19. travnja 2004., s prilozima, uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana (list 96-114) te je izveden dokaz saslušanje svjedokinje PĆ na ročištu 20. svibnja2025. (list 129-132).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za izdavanje brisovnog očitovanja za založno pravo koje je uknjiženo prije uknjižbe prava vlasništva tužitelja na istoj nekretnini, a koji je tada bio izvanknjižni vlasnik i posjednik.
Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
6. Uvidom u Ugovor br. 3-2000, od 18. travnja 2000. (list 8-14) utvrđeno je da je isti sklopljen u Zagrebu između Pridal d.o.o., Zagreb, zastupanog po direktoru HĆ, kao prodavatelja i UĆ, ovdje tužitelja, zastupanog po skrbniku AĆ, kao kupcu, kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje poseban dio-stan odnosno 135/965 dijela zemljišta označenog kao zk.č.br. 1817/2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 443 čm, koji u naravi predstavlja zemljište na kojem prodavatelj gradi stambeno-poslovni objekt operativne oznake [adresa], a biti će neodvojivo i trajno povezan s pravom vlasništva posebnog dijela koji će u naravi predstavljati 3-soban stan, sve prema idejnoj i tehničkoj (projektnoj) dokumentaciji: [adresa], tip prostora: stan, kat: III, površina 100,35 čm, od čega je dnevni boravak 20,03 čm, blagavaonica 14,56 čm, spavaća soba 17,70 čm, dječja soba 12,05 čm, kuhinja 5,32 čm, izba 1,80 čm, kupaonica 5,81 čm, WC 2,10 čm, ulazni prostor 4,53 čm, degazman 6,08 čm, loggia (10,10 - 75%) 7,58 čm, balkon (1,33 - 75%) 0,67 čm, spremište- podrumski prostor (4,25) 2,12 čm, (oznaka P4).
7. Uvidom u Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 3-2000, od 15. listopada 2004. (list 15-17) utvrđeno je da je isti sklopljen između između Pridal d.o.o., Zagreb, zastupanog po direktoru HĆ, kao prodavatelja i UĆ, ovdje tužitelja, zastupanog po skrbniku AĆ, kao kupcu, kojim ugovorne strane suglasno mijenjaju opis nekretnine iz osnovnog Ugovora tako da ugovorne strane utvrđuju da je prodavatelj vlasnik zemljišta u [adresa], označeno kao zk.č.br. 1817/2, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje suvlasnički dio zemljišta, koji je neodvojivo i trajno povezan s pravom vlasništva posebnog dijela-stana: 838/10000 dijela nekretnine u AI (jedan) povezano s vlasništvom stana br. 8. na trećem (3.) katu oznake S-8/3-B površine 92,95 čm i spremišta br. 8 u podrumu oznake SP-8 površine 2,15 čm.
8. Uvidom u Tabularno očitovanje, od 15. listopada 2004. (list 18 i 19), utvrđeno je da je istim Pridal d.o.o., Zagreb, koje zastupa direktor HĆ, potvrdio da je UĆ, ovdje tužitelj, kojeg zastupa AĆ, Prelog, primio u cijelosti kupovninu po Ugovoru br. 3-2000 od 18. travnja 2000. i Aneksu Ugovoru o kupoprodaji stana od 15. listopada 2004., izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1817/2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to posebnih dijelova zgrade povezano s vlasništvom stana br. 8 na III. katu zgrade, [adresa], oznake S-8/3-B, površine 92,95 čm i spremišta br. 8 u podrumu oznake SP-8, površine 2,15 čm te je istim očitovanjem dozvoljeno da se bez ikakvih daljnjih suglasnosti ili odobrenja izvrši prijenos vlasništva na UĆ u zemljišnim knjigama Grada Zagreba.
9. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], od 2. prosinca 2024. (list 20-25) i zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/E-4, od 10. siječnja 2025. (list 49-51), utvrđeno je da je utrnut zk. ul. [broj ZK uloška]/E-4 k. o. [katastarska općina], glede zk.č.br. 1817/2, Kuća u [adresa] i dvorište, površine 123,2 čhv ili 443 čm, ispisano sa Z-34427/2018, odnosno za 4. suvlasnički dio 838/10000 etažno vlasništvo (E-4): Stan br. 8 na III. katu oznake S-8/3-B površine 92,95 čm i spremište br. 8 u podrumu oznake SP-8 površine 2,15 čm u korist: Pridal d.o.o., Zagreb, te da je pod posl. br. Z-34427/2018, primljeno 19. travnja 2004. pod posl. br. Z-14887/04, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretninama br. ES 310/04 od 19. travnja 2004. solemniziranog po javnom bilježniku pod br. OU-500/2004, uknjiženo pravo zaloga za kredit u iznosu 700.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke, uvećano za ugovorne kamate, kamate korisnika garancije, ugovorne kamate za zakašnjenje u plaćanju, odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu više, te prema ostalim uvjetima iz Ugovora, za korist: Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/A, u iznosu 700.000,00 EUR, te da je ista nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Dvorište zk.č.br. 5126, Dvorište i Kuća br. 10, Ulica Adama Mandrovića 10, Zagreb, ukupne površine 443 čm, Dvorište površine 179 čm i Kuća br. 10, Ulica Adama Mandrovića 10, Zagreb, površine 264 čm, s time da je na predmetnom 4. suvlasničkom dijelu (E-4) uknjiženo pravo vlasništva u korist UĆ, ovdje tužitelja.
10. Uvidom u tuženikov Katalog kolaterala-Pregled kategorija osiguranja, s primjenom od 30. listopada 2003. (list 57-77), utvrđena je tuženikova kategorizacija osiguranja i uvjeti odnosno instrumenti osiguranja nekretninama i to definicija, pravne pretpostavke i vrijednost kolaterala.
11. Uvidom u procjembeni elaborat br. 09/04 od ožujka 2004. (list 78-94) utvrđeno je da je isti izradio stalni sudski vještak za graditeljstvo dipl. ing. grad. MĆ, po predlagatelju Pridal d.o.o., Zagreb, u predmetu: Procjena nekretnina Fijanova-Mandrovićeva, Zagreb, tržišne vrijednosti 8.691.130,63 HRK ili 1.158.817,42 EUR (7,50 HRK=1,00 EUR), glede stambeno-poslovne zgrade u [adresa], koja se nalazi neposredno pored stambeno-poslovnog kompleksa u Zagrebu, Fijanova 8-10.
12. Uvidom u Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretninama br. ES 310/04, od 19. travnja 2004., s prilozima, uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana (list 96-114), utvrđeno je da je isti sklopljen između Erste & Steiermaerkische Bank d.d., Rijeka, kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja te Pridal d.o.o., Zagreb, zastupanog po direktoru HĆ, kao dužnika i protivnika osiguranja, kojim na temelju Odluke banke od 15. travnja 2004., banka će dužniku, u skladu sa svojom poslovnom politikom i načelom sigurnosti novčanih plasmana banke te potrebama dužnika, odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane iz registrirane djelatnosti banke do ukupnog iznosa 700.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja (čl. 1.), a da je radi osiguranja pravovremenog i urednog ispunjenja obveza iz istog Ugovora, kao i pojedinačnih ugovora iz čl. 1. dužnik dao banci: 3 vlastite bianco mjenice, založno pravo na nekretninama opisanim u čl. 6. istog Ugovora, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1817/2, u naravi kuća u [adresa] i to na četiri posebna dijela, među inim i na predmetnom 838/10000 dijela nekretnine povezano s vlasništvom stana br. 8 na trećem katu oznake S- 8/3-B površine 92,95 čm i spremišta br. 8 u podrumu oznake SP-8 površine 2,15 čm (čl. 6.), dok iz priložena četiri zk. izvatka od 16. travnja 2004. proizlazi uknjiženo pravo vlasništvo na istim posebnim dijelovima u korist Pridal d.o.o., Zagreb.
13. Na temelju iskaza svjedokinje PĆ na ročištu 20. svibnja 2025. (list 129-132), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, utvrđeno je, u bitnom, da su ista svjedokinja i njezin suprug AĆ prodali određenu imovinu te tako stekli određena novčana sredstva koja su odlučili utrošiti za kupnju stana u [adresa], a za potrebe njihovog zajedničkog sina, ovdje tužitelja. Stoga su tijekom 2000. godine, kada je tužitelj bio u dobi od 5 godina, kupili u ime i račun tužitelja, kao kupca, stan u novogradnji u [adresa], s pripadajućom garažom, za ukupnu cijenu 1.200.000,00 HRK. Radilo se o stanu površine oko 100 čm, s time da je kasnije u etažiranju utvrđena površina istog stana od 93 čm, dok pripadajuća garaža nije predana u posjed niti je izgrađena. Prodavatelj istih nekretnina-stana i garaže je Pridal d.o.o., Zagreb, kojega je vlasnik i direktor HĆ. Predmetnu nekretninu kupili su tijekom 2000. godine, kada je bila u stadiju gradnje. Izgradnja stana dovršena je tijekom 2001. godine, kada su i ušli u posjed predmetnog stana. Kupili su predmetnu nekretninu neopterećenu, dakle na predmetnoj nekretnini nije bilo nikakvih tereta poglavito ne zaloga. Prvi teret na predmetnoj nekretnini, koji je uknjižen, je založno pravo-hipoteka uknjižena 19. travnja 2004. u korist ovdje tuženika, radi osiguranja tuženikove tražbine u iznosu 700.000,00 EUR, prema dužniku Pridal d.o.o., Zagreb. Naime, 15. travnja 2004. tuženik je odobrio kredit u korist Pridal d.o.o., Zagreb, premda Pridal d.o.o., Zagreb, toga dana nije raspolagao svim potrebitim mjerodavnim ispravama nužnim za odobrenje kredita. Zatim je 16. travnja 2004. u zemljišnim knjigama provedeno etažiranje predmetne novoizgrađene zgrade te je Pridal d.o.o., Zagreb, dobio vlasničke listove za sve stanove izgrađene u predmetnoj novoizgrađenoj zgradi, čak i za nepostojeće stanove (potkrovlje). Naposljetku, u ponedjeljak, 19. travnja 2004. je uknjiženo predmetno založno pravo u korist tuženika. Predmetni zalog ne odnosi se na financiranje predmetne zgrade u [adresa], već je Pridal d.o.o., Zagreb, podigao kod tuženika predmetni kredit i ujedno uknjižio hipoteku na predmetnoj nekretnini, ali za potrebe financiranja izgradnje višestambene zgrade u [adresa]. Tužitelj je u posjedu predmetnog stana od 2001. godine te su tužiteljevi roditelji u više navrata tražili prodavatelja Pridal d.o.o., Zagreb, provedbu etažiranja, kako bi uknjižili prava vlasništva u korist tužitelja na predmetnom stanu. Premda je etažiranje predmetne zgrade provedeno u travnju 2004., graditelj-investitor Pridal d.o.o., Zagreb, kao prodavatelj, je istu činjenicu nama prešutio te su tužiteljevi roditelji za etažiranje saznali u listopadu 2004. Stoga su u studenom 2004. podnijeli zk. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnom posebnom dijelu-stanu. No isti zk. prijedlog je odbijen iz razloga što Ugovor o kupoprodaji iz 2000. godine nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, uz obrazloženje da isti mora biti sklopljen kao javnobilježnički akt jer je jedna ugovorna strana malodobna osoba. Meni isto nije bilo logično s obzirom da malodobna osoba po prvi puta stječe imovinu, a ne raspolaže dalje imovinom koju do tada nije imao. No, s obzirom na navode zk. suda, htjeli su raskinuti prvotni osnovni Ugovor iz 2000. godine te isti sklopiti u obliku javnobilježničkog akta. Međutim, isto nije više bilo moguće zbog uknjiženog zaloga u korist tuženika. Stoga su tražili od Pridal d.o.o., Zagreb, otplatu predmetnog kredita tuženika i pribavu brisovnog očitovanje za predmetni stan. Naime, HĆ, direktor Pridal d.o.o., Zagreb, je podigao predmetni kredit i osigurao isti kredit zasnivanjem založnog prava tijekom 2004. godine, kada je predmetni stan već bio kupljen odnosno u vlasništvu tužitelja. HĆ, direktor i vlasnik Pridal d.o.o., Zagreb, je dobivao milijunske kredite te je u stečajnom postupku nad Pridal d.o.o., Zagreb, utvrđeno postojanje duga u iznosu 50 milijuna HRK. Naposljetku, ovdje tuženik je radi naplate svoje tražbine pokrenuo ovrhu, protiv ovdje tužitelja, kao vlasnika predmetnog stana, no, ista ovrha je proglašena nedopuštenom, zbog nesavjesnog, nepoštenog postupanja ovdje tuženika. Kada je tužitelj postao punoljetan, tužitelj je uknjižen kao vlasnik predmetnog stana u [adresa], na temelju osnovnog i jedinog Ugovora sklopljenog tijekom 2000. godine. Nitko od tuženika niti od Pridal d.o.o., Zagreb, nije kontaktirao tužitelja odnosno njegove roditelje u svezi zasnivanja predmetnog založnog prava kao niti pravnih posljedica povodom istog založnog prava, već naprotiv je ista svjedokinja, kao majka i z. z. tužitelja, kontaktirala tuženika s namjerom rješavanja istog problema nastalog uslijed na ovakav način zasnovanog zaloga na stanu tužitelja. Ističe da su slučajno saznali za provedbu etažiranja na predmetnoj zgradi i to od susjeda te su nakon tog saznanja pitali HĆ, direktora Pridal d.o.o., Zagreb, može li im dati isprave u svezi etažiranja, na što je isti i pristao te se opravdavao da je bio u gužvi i nije bio u mogućnosti ranije im predati isprave u svezi etažiranja, dok je prešutio odnosno zatajio činjenicu da je na tužiteljevom stanu zasnovao založno pravo i to u korist tuženika. S obzirom da je tužitelj bio u mirnom i nesmetanom posjedu predmetnog stana od 2001. godine, nisu imali nikakvog razloga niti posumnjati u vlasništvo tužitelja na predmetnom stanu niti da bi netko treći, u ovom slučaju, Pridal d.o.o., Zagreb, opteretio predmetnu nekretninu i to isključivo za potrebe Pridal d.o.o., Zagreb. Predmetni stan nije kvalitetno izgrađen pa su stoga bili primorani ulagati znatna novčana sredstva za održavanje, uređenje odnosno obnovu predmetnog stana (npr. otpadaju pločice, otpada žbuka sa stropova itd.). Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je tijekom 2018. godine proglasio nedopuštenom ovrhu koju je pokrenuo ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj, dakle na temelju iste pravomoćne odluke brisana je zabilježba iste ovrhe na predmetnom stanu. No unatoč tome, tijekom 2022. g. je tuženik, ponovno kao ovrhovoditelj, u sudskom postupku i to tijekom javne dražbe pristupio predmetnom stanu radi provedbe dražbe na predmetnom stanu, dok ista svjedokinja, misli, da je isti ovršni postupak na tužiteljevom stanu obustavljen. U studenom 2004. je tužitelj po prvi put predao zk. prijedlog za uknjižbu te je po istom prijedlogu odlučeno u listopadu 2008., kada saznaju za predmetno uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 700.000,00 EUR. Ranije nisu mogli saznati jer je HĆ, direktor Pridal d.o.o., Zagreb, imao određene poslovne odnose sa ZANE d.o.o., Zagreb, kojim je dogovarao određene poslovne odnose u svezi predmetne nekretnine u cijelosti, dakle zemljišta i pripadajućih građevina pa je stoga došlo u ovom slučaju do promjene oznake nekretnine-broja zk.č.
14. Dovodeći u svezu iskaz svjedokinje PĆ, koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, s ostalim podudarnim, poglavito pisanim dokazima, utvrđeno je točnost činjeničnih navoda tužbe. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj, kao mldb., zastupan po zakonskom zastupniku- ocu AĆ, s Pridal d.o.o. (sada: Pridal d.o.o. u stečaju), MBS: 1399519, Zagreb, Ožegovićeva 17, sklopio 18. travnja 2000. Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 3-2000, izmijenjen Aneksom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 3-2000, od 15. listopada 2004., te je tako postao vlasnikom nekretnine koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk.č.br. 5126, Dvorište i Kuća br. 10, Ulica Adama Mandrovića 10, Zagreb, površine 443 čm, Dvorište površine 179 čm, Kuća br. 10, Ulica Adama Mandrovića 10, Zagreb, površine 264 čm, ukupne površine 443 čm, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: 4. suvlasnički dio:
838/10000 etažno vlasništvo (E-4), Stan br. 8 na III. (trećem) katu oznake S- 8/3-B površine 92,95 čm i spremište br. 8 u podrumu oznake SP-8 površine 2,15 čm. Prema ranijem stanju upisa u zemljišnoj knjizi navedena je nekretnina bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Za predmetnu nekretninu tužitelju je izdano Tabularno očitovanje, od 15. listopada 2004., kojim Pridal d.o.o., Zagreb, kao prodavatelj, izražava pristanak da se bez ikakvih daljnjih suglasnosti ili odobrenja izvrši prijenos vlasništva na tužitelja u zemljišnoj knjizi. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-201/12 od 13. rujna 2012., nad Pridal d.o.o., Zagreb, otvoren je stečajni postupak, dakle, prije nego što se tužitelj u zemljišne knjige upisao kao nositelj prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, 19. travnja 2004. provedena je uknjižba založnog prava na predmetnom posebnom dijelu nekretnine pod posl. br. Z-34427/2018, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretninama br. ES 310/04 od 19. travnja 2004. sadržajno potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku pod br. OU-500/2004, u svrhu osiguranja kredita u iznosu 700.000,00 EUR, a za korist tuženika. Korisnik kredita bilo je društvo Pridal d.o.o., Zagreb. Tuženik je na nekretninama Pridal d.o.o. - u stečaju, Zagreb, bio pokrenuo ovršne postupke, nakon čega je tužitelj vodio parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe na predmetnom posebnom dijelu nekretnine i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-2414/13 te je isti završen presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7050/14 od 7. ožujka 2018., na način da je u odnosu na Pridal d.o.o. - u stečaju, Zagreb i ovdje tuženika utvrđeno da je ovrha na predmetnom posebnom dijelu nekretnine nedopuštena te da je ovdje tužitelj stekao predmetni poseban dio nekretnine na valjanoj pravnoj osnovi i to na temelju Ugovora o kupoprodaji br. 3-2000, od 18. travnja 2000. te Aneksa Ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 3-2000, od 15. listopada 2004. Dalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7050/14 od 7. ožujka 2018. je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2414/13 od 30. svibnja 2014. Konačno, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-380/18 od 22. prosinca 2020. je odbačena tuženikova revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7050/14, od 7. ožujka 2018. Jasno proizlazi da je nedopuštena ovrhu na predmetnoj nekretnini tužitelja upravo zbog nedopuštenog načina i postupka na temelju kojeg je tuženik stekao i u zemljišnu knjigu upisao založno pravo na nekretnini tužitelja, iako je znao ili trebao znati da ta nekretnina nije u vlasništvu njegova dužnika-Pridal d.o.o., Zagreb.
15. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženik morao znati za to da je predmetni poseban dio nekretnine bio prodan tužitelju, kao izvanknjižnom vlasniku, iz kojeg razloga isti nije mogao biti predmetom založnog prava. Budući da je tuženik bio svjestan navedene činjenice, jer je propustio provesti propisani postupak kod zasnivanja založnog prava, koju je bio dužan provesti. To znači da bi tuženik, da je proveo propisani postupak, saznao da je tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetnog posebnog dijela nekretnine te da on zbog toga nije mogao biti predmetom založnog prava. Dakle, tuženik je postupao prijevarno, i to iz nehaja, a to iz razloga što je postupao protivno propisanom postupku o zasnivanju založnog prava, što je za posljedicu imalo zasnivanje nezakonitog založnog prava na spornoj nekretnini. Naprotiv, utvrđeno je da je tužitelj bio savjestan i pošten stjecatelj sporne nekretnine, dok je tuženikovo postupanje u pravnom prometu ocijenjeno nesavjesnim. Stoga, tuženiku ne pripada pravo na sudsku zaštitu primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige, dok tužitelj, s druge strane, tu zaštitu uživa. Zbog svega navedenog, utvrđeno je kako tužitelj ima izlučno pravo, jer ima pravo vlasništva na predmetnom posebnom dijelu nekretnine i to takvo koje isključuje tuženikovo pravo na naimirenje tuženikove tražbine prema Pridal d.o.o., Zagreb, a iz vrijednosti predmetne tužiteljeve nekretnine. Stoga, tužitelj, kao vlasnik, može uspješno štititi svoje pravo na predmetnoj nekretnini, kao zalogu, jer je dokazao da je tuženik bio nesavjestan, nepošten odnosno zlorabio je svoje pravo. S druge strane, tuženik odbijanjem izdavanja tužitelju isprave podobne za upis brisanja založnog prava ometa tužitelja u njegovu pravu vlasništva. Zaključno, tuženik nema apsolutno nikakvu korist od ustrajanja na opstojnosti upisa ''jalove'' hipoteke na nekretnini tužitelja, jer se temeljem takvog upisa, a povodom pravomoćnog utvrđenja da je ovrha nedopuštena, nikada ni u kojem postupku ne može naplatiti svoju tražbinu prema dužniku Pridal d.o.o., Zagreb, pa isto ne ispunjava svrhu i smisao zbog kojeg je zasnovano založno pravo. Istovremeno, tužitelj spornim upisom, trpi štetu koja se ogleda poglavito u nemogućnosti raspolaganja svojim pravom vlasništvom, a koje pravo mu je zajamčeno zakonom, Ustavom i konvencijskim pravom.
16. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.
17. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).
Naime, odredbom čl. 322. ZOO-a je propisano da je ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Sama činjenica što je prodavatelj Pridal d.o.o., Zagreb, zatajio tuženiku raniju prodaju predmetne nekretnine tužitelju je razlog ništetnosti, jer je protivan moralu društva.
Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora za razliku od ništetnih ugovora kod kojih su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci poništavaju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Nadalje, čl. 122. ZV-a je uređeno pitanje zaštite stjecanja nekretnine po načelu povjerenja u zemljišne knjige pa je tako propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st. 1.); Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju; Nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.).
18. Stoga je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretninama br. ES 310/04 od 19. travnja 2004., sadržajno potvrđen po javnom bilježniku, a temeljem kojeg je uknjiženo je pravo zaloga za kredit u iznosu 700.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke, uvećano za ugovorne kamate, kamate korisnika garancije, ugovorne kamate za zakašnjenje u plaćanju, odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu više, te prema ostalim uvjetima iz Ugovora, za korist: Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/A, u odnosu na predmetnu tužiteljevu nekretninu, protivan moralu društva, poglavito s obzirom da je Pridal d.o.o., Zagreb, opteretio predmetnim zalogom nekretninu koju je ranije i to 2000. g. prodao tužitelju, pa slijedom toga je isti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.
19. Stoga u ovom slučaju proizlazi djelomična ništetnost Ugovora temeljem kojeg je zasnovano predmetnog založno pravo, dok je tužitelj dokazao da tuženik nije postupao u dobroj vjeri kad je zatražio uknjižbu predmetnog založnog prava na tužiteljevoj nekretnini. Naime, opravdan je tužiteljev zahtjev za prestanak predmetnog založnog prava jer je tužitelj, kao kupac, osoba kojoj je otuđivatelj-prodavatelj Pridal d.o.o., Zagreb, otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, dok proizlazi da tuženik, kao stjecatelj predmetnog založnog prava, nije postupao u dobroj vjeri, jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s Pridal d.o.o., Zagreb, kao dužnikom i protivnikom osiguranja, znao da je predmetna nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalan posjed, budući da nije dokazao da je tuženik kod predmetnog kredita u cijelosti postupio sukladno zakonskim i podzakonskim propisima koji uređuju njegovo poslovanje, kao i sukladno svojim internim aktima kod odobrenja kredita. Naime, tuženik je prije sklapanja Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja hipotekom na nekretninama br. ES 310/04, od 19. travnja 2004., s društvom Pridal d.o.o., Zagreb, a koji Ugovor predstavlja osnovu za nastanak izloženosti tuženika kao banke kreditnom riziku, bio dužan: provjeriti kvalitetu i vrijednost instrumenata osiguranja svojih tražbina, kao i tijekom razdoblja trajanja tog pravnog odnosa pratiti poslovanje dužnika te kvalitetu i vrijednost instrumenata osiguranja svojih tražbina, budući da takav pravni odnos predstavlja izloženost banke kreditnom riziku prati. Međutim, tuženik nije dokazao da je tako postupio. Naime, procjena nekretnine uz samo utvrđivanje graditeljske i tržišne vrijednosti iste podrazumijeva i provjeru pravnog statusa (kakvoće), odnosno poredbu podataka u vlasničkoj i prostornoj dokumentaciji sa stanjem u naravi, tj. identifikaciju objekta (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7050/14 od 7. ožujka 2018.). Drugim riječima, da je tuženik procijenio nekretninu i vrijednost stana kojeg je tužitelj izvanknjižni vlasnik i u čijem je taj stan posjedu od izgradnje stambene zgrade, odnosno da je usporedio podataka u vlasničkoj i prostornoj dokumentaciji sa stanjem u naravi (identifikacija objekta), te da je izradio elaborat procjene po ovlaštenom procjenitelju koji bi pregledao i predmetni stan, ili poduzeo druge odgovarajuće postupke mjerenja, procjene i upravljanja rizicima, tada bi zasigurno utvrdio da Pridal d.o.o., Zagreb, nije stvarni vlasnik predmetnog stana. Također, u odnosu na tuženikovu obvezu da i tijekom razdoblja trajanja pravnog odnosa prati kakvoću i vrijednost instrumenata osiguranja svojih tražbina, očito proizlazi da navedeno tuženik nije činio jer bi u suprotnom, već provjerom zemljišnoknjižnog stanja, uočio postojanje plombe (prijedloga za uknjižbu prava vlasništva), koja je bila razvidna od 2004. godine. Zaključno, tuženik se ne može pozivati na to da je ispunio sve svoje pravne obveze koje prethode osnivanju založnog prava, kao što se ne može pozivati niti na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.
20. Zbog izloženog, utvrđeno je da tuženiku, kao založnom vjerovniku, nije dopušteno namiriti svoju novčanu tražbinu po predmetnom kreditu iz vrijednosti predmetne tužiteljeve nekretnine, pa stoga ista činidba nedopuštena pa stoga predmetno založno pravo bez pravnog učinka, dakle isto pravo je ništetno. Stoga, svako daljnje ustrajanje na opstojnosti predmetnog založnog prava na tužiteljevoj nekretnini je bespredmetno, jer isto pravo ne ostvaruje svoju svrhu, dok su drugu stranu predstavlja nepotreban teret na tužiteljevoj nekretnini odnosno omogućuje ostvarenje tužiteljevog osnovnog vlasničkog prava na raspolaganje istom nekretninom. Pri tome se naglašava da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u istim odnosima (čl. 5. ZOO-a).
21. Slijedom navedenog, na temelju ovakvih utvrđenja i primjenom citiranih odredbi, proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva te je valjalo prihvatiti zahtjev za izdavanje brisovnog očitovanja za ovako uknjižen teret-predmetno založno pravo pod posl. br. Z-34427/2018, po prijedlogu primljenom 19. travnja 2004. pod posl. br. Z-14887/04, na nekretnini tužitelja, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
23. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 3. veljače 2025. i 5. ožujka 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 27. ožujka 2025. i 20. svibnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te troška zastupanja na ročištima 25. veljače 2025. i 10. travnja 2025., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 1.100,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (275,00 EUR) kao i troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 111,45 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.597,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).
24. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podneska od 18. ožujka 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 27. ožujka 2025. i 20. svibnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te troška zastupanja na ročištima 25. veljače 2025. i 10. travnja 2025., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 900,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (225,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.125,00 EUR nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.
25. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.
26. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2025.
S u d a c:
Mario Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).
DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 111,45 EUR i
- opun. tuženika.
