Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-3/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja Laguna, putnička agencija d.o.o., Privlaka, Bilotinjak 6, OIB: 82431239938, zastupanog po punomoćniku Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Jaderatours d.o.o. Zadar, Poljana pape Aleksandra III 5/I, OIB: 84718613059, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Gluić Ninčević odvjetničkom društvu d.o.o. Zadar, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 21. svibnja 2025. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja BS, punomoćnika tužitelja ZS, zastupnika po zakonu tuženika CS i punomoćnika tuženika OS, na ročištu za objavu odluke 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, poslovni broj Ovrv-5006/2022 od 18. travnja 2023. kojim se nalaže tuženiku Jaderatours d.o.o. Zadar, Poljana pape Aleksandra III 5/I, OIB: 84718613059, tužitelju Laguna, putnička agencija d.o.o., Privlaka, Bilotinjak 6, OIB: 82431239938, na temelju vjerodostojne isprave i to računa br. 1/P001157/1, 2/P00157/1, 3/P00157/1, 4/P00157/1, 5/P00157/1, 6/P00157/1, 2/P00157/1, namiriti tražbinu u iznosu od ukupno 27.467,64 eura uvećanih za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća i to:

- na iznos od 3.084,94 eura od 8. veljače 2020.

- na iznos od 3.095,70 eura od 21. ožujka 2020.

- na iznos od 3.155,99 eura od 21. travnja 2020.

- na iznos od 3.132,51 eura od 21. svibnja 2020.

- na iznos od 3.145,54 eura od 9. lipnja 2020.

- na iznos od 1.235,13 eura od 1. svibnja 2021.

- na iznos od 3.684,18 eura od 16. listopada 2019.

- na iznos od 6.933,64 eura od 16. rujna 2019.

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno sa odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 687,60 eura, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 1. veljače 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, poslovni broj Ovrv-5006/2022 od 18. travnja 2023. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 12,44 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.910,65 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku Dragi Burazeru iz Biograda na Moru tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava, radi isplate iznosa od 27.467,63 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javni bilježnik donio je pod poslovnim brojem Ovrv-5006/2022 18. travnja 2023. rješenje o ovrsi protiv kojega rješenja je tuženik uložio prigovor, te je dostavio predmet Općinskom sudu u Zadru na daljnje postupanje, a koji je rješenjem posl. br. Povrv-141/2023-3 od 12. rujna 2024. stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis predmeta dostavio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

3. Tuženik je u svom prigovoru naveo da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti

– i po osnovi i po visini. Tvrdi kako predmetno potraživanje ne postoji, a da tužitelj svoje navodno potraživanje temelji na računima koje tuženik nije nikada zaprimio i u cijelosti ih osporava. Istakao je i prigovor promašene pasivne i pomanjkanja aktivne legitimacije kao i prigovor zastare.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao svu spisu priloženu dokumentaciju, saslušao zastupnike po zakonu stranaka te je izvršio uvid u ovosudni spis posl. br. Povrv-191/2022.

5. Sukladno odredbama čl. 7. i 10. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja te ovlastima suda da utvrdi činjenice i izvede dokaze koje stranke nisu predložile tijekom parničnog postupka.

6. Sud nije provodio dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, predložen od strane tužitelja, jer je isti bio predložen na okolnost utvrđenja postojanja poslovnog odnosa među strankama, kao i na okolnost knjiženja predmetnih računa – a što sve, nakon cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, po stavu ovoga suda, ni nije bilo sporno.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od ukupno 27.467,63 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ime potraživanja iz zakupnog odnosa i na ime nadoknade štete za opremu i sitan inventar koji nedostaje prema Zapisniku o primopredaji nekretnine od 29. srpnja 2020.

9. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja BS, u bitnome, proizlazi kako je njemu poznato da su tuženiku predmetne fakture fakturirane temeljem ugovora o najmu. Iz knjigovodstva su ga izvijestili kako ti računi nisu plaćeni. Spomenuti ugovor bio je izvršavan, tuženik je bio u tom prostoru i ne sjeća se da je bilo ikakvih prigovora od strane tuženika na predmetne račune. Zakupnina je plaćana u obrocima i ti su obroci u sezoni bili veći nego tijekom godine, jer je objekt radio samo u sezoni. U odnosu na upit zašto je račun sa l.s. 21 glasi na iznos od 24.542,13 eura, znatno više nego drugi, samo je naveo da to potvrđuje njegov navod da su računi u sezoni bili veći, da je način izračuna bio unaprijed ugovoren i definiran i nije ovisio o volji tužitelja. Nije mu poznato postoji li u ugovoru odredba prema kojoj bi iznos zakupnine bio mijenjan za slučaj izvanrednih okolnosti.

10. Ovaj iskaz sud je cijenio vjerodostojnim iako iz istoga ne proizlazi previše činjenica, budući da se i sam zastupnik po zakonu tužitelja izjasnio kako se radi o ranijem razdoblju u kojem on nije bio na tom položaju, ali je obavijest o dugovanju dobio iz svoga računovodstva.

11. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika CS, u bitnome, proizlazi kako je suradnja s tužiteljem krenula još 2014. Početkom 2020. izbila je korona, sporni računi nisu se mogli plaćati, jer nije bilo novca. U samom ugovoru postoji odredba koja navodi da su uvjeti iz ugovora ništavi za slučaj prirodnih katastrofa i sl. a što tuženik smatra da se ovdje dogodilo. U to vrijeme se pokušao dogovoriti sa sinovima tadašnjeg vlasnika tužitelja koji je u međuvremenu umro, ali je i dalje bio registriran kao odgovorna osoba kod tužitelja. Pokušali su sklopiti nagodbu, ali oni na kraju nisu prihvatili tuženikov prijedlog dogovora te su raskinuli ugovor. Tuženik je prihvatio i knjižio predmetne račune, jer je zbog dugogodišnje suradnje očekivao da će se uspjeti dogovoriti. Također je ponudio tužitelju da će izdati i zadužnicu, jer je mislio platiti iznos iz dogovora, a koja zadužnica bi onda njima bila sredstvo osiguranja za slučaj da se ne pridržava dogovora, ali ni na to nisu pristali. U drugom postupku je ovdje tuženik tužio tužitelja za uloženu imovinu. Na pitanje osporava li visinu utuženih računa, činjenicu korone, nemogućnost dogovaranja zastupnik po zakonu tuženika je izjavio da on sada osporava sve.

12. Iskaz zastupnika po zakonu tuženika sud je, također, cijenio istinitim i vjerodostojnim, čak, štoviše, ključnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i to prvenstveno iz razloga što se ovdje radi o osobi koja je i u vrijeme nastanka utužene obveze bila zastupnik po zakonu pa je kao takav imao i najviše saznanja o poslovnom odnosu između stranaka.

13. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Povrv-191/2022 utvrđeno je kako je isti pokrenut prijedlogom za ovrhu tužitelja Jaderatours d.o.o. podnesenog protiv tuženika Laguna d.o.o. radi isplate iznosa od 28.614,11 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U tom postupku je 13. studenoga 2023. donesena presuda kojom je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja. Iz samog postupka proizlazi kako je osnova tužbe tužitelj u tom postupku naknada vrijednost za uloženo u poslovni prostor u vlasništvu društva Laguna d.o.o. Sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio utvrdivši kako je došlo do prijeboja utuženog potraživanja tamo tužitelja sa potraživanjem tamo tuženika – koje se potraživanje odnosilo na razdoblje 2019. i tamo izdane račune. Citirani spis se trenutno nalazi kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske radi odlučivanja o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude. Nadalje, uvidom u dokumentaciju koja prileži citiranom spisu, a prema prijedlogu tužitelja, utvrđeno je kako je među strankama i to društvom Laguna d.o.o. kao zakupodavcem, i društvom Jaderatours d.o.o. kao zakupoprimcem, sklopljen Ugovor o zakupu hotelijerskog objekta. Ugovorom su utvrđeni svi uvjeti, naročito zakupnina i datum dospijeća iste. Čl. 6. Ugovora je određeno da je zakupnik dužan vratiti zakupodavcu hotelijerski objekt, inventar i opremu u istom stanju i sa istom vrijednošću, u kojem ga je i primio, uzimajući u obzir uobičajeno trošenje i sva poboljšanja, neodvojiva bez oštećenja imovine. U slučaju povratka iznajmljene imovine u stanju lošijem nego što je primljeno po ugovoru, zakupodavac ima pravo zahtijevati od zakupnika naknadu štete u svezi s obnovom normalnog stanja unajmljene nekretnine ili zahtijevati zamjenu izgubljene i/ili slomljene opreme, inventara.

14. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

15. U ovom postupku je tuženik osporavao i osnovu i visinu, postojanje poslovnog odnosa među strankama, kao i obvezu plaćanja utuženog potraživanja. Istakao je prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije i zastare.

16. Sva tri prigovora tuženika su neosnovana.

17. Naime, iako je tuženik u početku osporavao poslovni odnos između stranaka, nesporno je utvrđeno kako je isti postojao, radilo se o odnosu temeljem ugovora o zakupu između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca te su i temeljem toga odnosa izdani predmetni, utuženi računi. Iako je tuženik osporavao postojanje poslovnoga odnosa, zastupnik po zakonu tuženika je potvrdio postojanje poslovnoga odnosa, a isti je naročito potvrđen i uvidom u ovosudni spis posl. br. Povrv-191/2022. Uslijed iznesenoga – prigovori nedostatka aktivne kao i promašene pasivne legitimacije su neosnovani.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 229. ZOO-a tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

19. Budući da je u ovoj pravnoj stvari prijedlog za ovrhu kojim je postupak pokrenut podnesen 23. veljače 2022., a najraniji datum dospijeća utuženih računa i to za račun br. 6/P001157/1 je 16. rujna 2019., utvrđeno je kako je tuženikov prigovor zastare potraživanja neosnovan.

20. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev osnovan.

21. Naime, u ovoj pravnoj stvari kao nesporno je utvrđeno da su stranke imale sklopljen ugovor o zakupu temeljem kojeg je tužitelj tuženiku ispostavio utužene račune. Nesporno je utvrđeno i da je tuženik koristio poslovni prostor tužitelja u utuženom razdoblju kao i da nije plaćao zakupninu. Sam tuženik odnosno zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu potvrdio da je postojalo potraživanje

– nije naveo koliko, ali visinu u tom smislu nije ni osporavao, niti je na tu okolnost predlagao provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja – samo je isticao kako je to bilo razdoblje korone i kako je pokušao sa predstavnicima tužitelja mirno riješiti pitanje duga, odnosno sklopiti sporazum. U to vrijeme pregovora sa predstavnicima tužitelja visina dugovanja tuženika nije bila sporna, samo razdoblje u kojem bi isti to potraživanje trebao podmiriti. Budući da, nesporno, do dogovora nije došlo, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak.

22. Dakle, tuženik nije dokazao niti da ne treba utužene račune podmiriti kao niti da ih je, makar djelomično, podmirio. Na te okolnosti nije predlagao dokaze, predloženo je bilo vještačenje jedino na okolnosti knjiženja predmetnih računa kod tuženika, a što je također u nastavku postupka utvrđeno kako uvidom u ovosudni spis posl. br. Povrv-191/2022 tako i uvidom u dokumentaciju Ministarstva financija, Porezne uprave. Naime, iz njihovog dopisa čak proizlazi da je tuženik koristio i pravo na odbitak pretporeza u odnosu na dio utuženih računa i to njih pet (računi br. 1/P001157/1; 2/P001157/1; 3/P001157/1; 7/P001157/1 i 6/P001157/1) koristio pravo na odbitak pretporeza, dok u odnosu na dva računa (računi br. 4/P001157/1 i 5/P001157/1) nije koristio pravo na odbitak pretporeza u razdoblju od 1. travnja do 31. svibnja 2020. Zaključno, u odnosu na račun br. 6/P001157/1 s datumom dospijeća od 31. prosinca 2020. nije koristio pravo na odbitak pretporeza, jer na istome nije ni obračunat PDV. Iz svih tih razloga, vodeći se načelom ekonomičnosti, sud u ovoj pravnoj stvari nije provodio dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem koje je bilo predloženo radi utvrđenja okolnosti knjiženja predmetnih utuženih računa – a koje okolnosti do kraja dokaznoga postupka više nisu bile sporne.

23. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude odnosno usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, a temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-i u dijelu glavnice i zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice te priznatog iznosa ovršnog troška održati na snazi platni nalog.

24. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

25. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 331,81 eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; u daljnjem tekstu: Tarifa) s pripadajućim PDV - om odnosno 414,76 eura, kao i trošak predujma javnobilježničke nagrade u iznosu od 272,84 eura (dokaz o plaćanju na l.s. 31), što sveukupno iznosi 687,60 eura pa je sud u tom dijelu uz primjenu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog dosuđujući na isti i zateznu kamatu koja teče na navedeni iznos od donošenja rješenja o ovrsi u visini propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, uz primjenu povećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

26. U odnosu na preostali zatraženi ovršni trošak za istaći je kako je zatražen trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,44 eura, budući da u spisu predmeta nema dokaza da bi ta javnobilježnička nagrada bila plaćena, pa prema mišljenju ovog suda ti troškovi za tužitelja nisu niti nastali (čl. 151. st. 1. ZPP-a).

27. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom I.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 19. veljače 2025., 27. ožujka 2025. i 21. svibnja 2025. od po 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) sve prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura te uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 160,65 eura (sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama), ukupno iznosi 3.910,65 eura.

29. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom II.

U Zadru 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 321,13 eura

2. Tuženiku po pun.