REPUBLIKA HRVATSKA

P-3150/2023-34

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja TRANSPORT, PRIKOLICE I OPREMA d.o.o., Hrvatski Leskovac, Ciglarska ulica 9, OIB 82442144852 kojeg zastupa Martina Tončić Bota, odvjetnica u Zagrebu, Teslina 3/II protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri, Zagreb, Đorđićeva ulica 24, radi naknade štete u iznosu od 5.446,66 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB 75665455333 platiti tužitelju TRANSPORT, PRIKOLICE I OPREMA d.o.o., Hrvatski Leskovac, Ciglarska 9, OIB 82442144852, iznos od 4.357,33 eura (slovima: četiri tisuće tristo pedeset sedam eura i trideset tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. siječnja 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj TRANSPORT, PRIKOLICE I OPREMA d.o.o., Hrvatski Leskovac, Ciglarska 9, OIB 82442144852, od tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB 75665455333 potražuje plaćanje iznosa od 1.089,33 eura (slovima: tisuću osamdeset devet eura trideset tri centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. siječnja 2021. do isplate te se odbija tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 4.357,33 eura (slovima: četiri tisuće tristo pedeset sedam eura i trideset tri centa) od 26. siječnja 2021. do 27. siječnja 2021.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 84,52 eura (slovima: osamdeset četiri eura i pedeset dva centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. siječnja 2021. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB 75665455333 naknaditi tužitelju TRANSPORT, PRIKOLICE I OPREMA d.o.o., Hrvatski Leskovac, Ciglarska 9, OIB 82442144852, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.273,18 eura (slovima: tisuću dvjesto sedamdeset tri eura i osamnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.338,77 eura (slovima: tisuću tristo trideset osam eura i sedamdeset sedam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 9. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. studenog 2023. navodi da je 14. studenog 2020. oko 18,00 u mjestu [adresa], DĐ upravljao vozilom marke BMW 520D, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu Raiffeisen Leasing d.o.o. i da je prilikom skretanja u Karlovačku ulicu na kružnom toku isti naletio na blato na cesti te je zakočio a vozilo je otklizalo do prometnog znaka koji obilježava kružni tok pri čemu je na tom vozilu nastala šteta. Dalje navodi da je tužitelj kao primatelj leasinga i korisnik vozila sklopio s društvom Raiffeisen Leasing d.o.o. kao davateljem leasinga i vlasnikom vozila ugovor o financijskom leasingu za predmetno vozilo te da ga je to društvo opunomoćilo da poduzima sve pravne radnje u postupku radi naknade štete protiv tuženika. Također navodi da je tužiteljevo vozilo bilo osigurano policom automobilskog kaska broj 03-0147544-01 (kasnije 03-0162652-01) kod tuženika i da je šteta prijavljena tuženiku 26. siječnja 2021. pod brojem ST03-583/21. Isto tako navodi da je tuženik dopisom od 15. veljače 2021. osporio nastanak štetnog događaja i obvezu isplate naknade štete na vozilu. Ističe da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu tužitelj proveo postupak osiguranja radi utvrđenja uzročne veze između štete i štetnog događaja, a koji predmet se vodio pod posl. br. R1-108/2021 u kojem je vještak utvrdio da je prilikom kretanja vozila došlo do zanašanja i naleta na prometni znak pri čemu su nastala oštećenja. Dakle, tužitelj od tuženika potražuje naknadu imovinske štete zbog troškova popravka vozila i prijevoza vozila vučnim službama u iznosu od 5.531,18 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je tužiteljevo vozilo marke BMW 520D bilo osigurano kasko osiguranjem po polici broj [broj police]-01477544-01 kod tuženika. Tuženik navodi da smatra kako nije u obvezi isplatiti osigurninu jer osigurani slučaj nije nastao, navodeći da je pribavio vještačenje napravljeno po vještaku Željku Šariću koji je utvrdio da pri brzini kretanja od 60 km/h na ulasku u predmetni zavoj vozilo ne bi bilo u mogućnosti skrenuti u Karlovačku ulicu pa time svojom lijevom stranom ne bi bio u mogućnosti na taj način i pri toj brzini naletjeti na prometni znak te da se oštećenja na vozilu po visini ni po intenzitetu ne mogu dovesti u korelaciju jedno s drugim. Tuženik navodi i da s tužiteljem vodi jedan spor temeljem iste police za isto vozilo u kojem je nepravomoćnom presudom utvrđeno da većina oštećenja koja su prijavljena nisu mogla nastati u štetnom događaju, a koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-2167/2020. Navodi da prometna nesreća nije prijavljena policiji i da nisu evidentirani tragovi na mjestu štetnog događaja. Prema tome, tuženik osporava štetni događaj kao i visinu štete.

3. Vezano uz to što je tužitelj u visinu tužbenog zahtjeva uključio iznos od 713,39 eura, sud ističe da je odredbom članka 168. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano da troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza, a odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici. Prema tome, tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari čini isključivo zahtjev za naknadu štete, pa je tužitelj postupio protivno odredbi članka 168. ZPP navodeći kao vrijednost predmeta spora iznos od 6.244,47 eura uključujući iznos od 713,39 eura, jer taj iznos tužitelj može ostvarivati kao dio parničnih troškova.

4. Dakle, tužitelj je prvotno tužbom od tuženika potraživao iznos od 5.531,18 eura na ime naknade štete, a podneskom od 17. ožujka 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 84,52 eura navodeći da od tuženika potražuje iznos od 5.446,66 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime imovinske štete, čemu se tuženik nije protivio. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva, smatra se presumiranim povlačenjem tužbenog zahtjeva, pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

5. Na ročištima od 23. listopada 2024., 17. prosinca 2024., 25. veljače 2025. i 19. svibnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

6. Odredbom članka 8. ZPP propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u prijavu štete od 26. siječnja 2021. (list 5 do 7 spisa), u utemeljeni odgovor od 15. veljače 2021. s fotografijama (list 8 do 51 spisa), u policu osiguranja automobilskog kaska od 1. veljače 2018. (list 52 spisa), uvid u vozačku dozvolu, prometnu dozvolu, osobnu iskaznicu (list 53 do 56 spisa), u punomoć (list 57 i 58 spisa), u izvid štete (list 59 spisa), u nalaz vještaka od 30. rujna 2021. (list 60 do 66 spisa), u analizu oštećenja vozila i očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša u predmetu St-03583/2021 od 6. studenog 2023. (list 78 do 88 spisa), u odgovor na prigovor od 8. studenog 2023. s fotografijama (list 89 do 124 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća (list 124 do 128 spisa), u opće uvjete za kasko osiguranje cestovnih motornih vozila, osiguranje od loma i osiguranje stvari u cestovnim motornim vozilima OUAK 1/2014 (list 136-144 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka DĐ, EĐ i saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu NĐ te je proveo dokaz prometnim vještačenjem Nevena Ereša.

8. Člankom 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

9. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o kasko osiguranju tuženik je kao osiguratelj preuzeo obvezu da će, ako se ostvare ugovorene okolnosti, isplatiti naknadu iz osiguranja. U tome je sadržana pravna i ekonomska svrha sklapanja ugovora o osiguranju. Osiguratelj ne isplaćuje naknadu iz osiguranja na temelju svoga diskrecijskog prava, nego na temelju ugovorom preuzete obveze. Ugovor mora osiguraniku pružiti sigurnost da će ostvariti naknadu ako se ostvari osigurani slučaj.

10. Neprijeporno je u tijeku postupka utvrđeno da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o osiguranju i to potpuni automobilski kasko bez franšize po polici boj 03-0162652-01 kojom je zamijenjena polica broj [broj police]-0147544-01 kojom je ugovoreno višegodišnje osiguranje s početkom 1. veljače 2012., a istekom 1. veljače 2022. što među strankama nije bilo niti sporno.

11. Između stranaka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva s time da nije sporno da je tužitelj prijavio tuženiku štetni događaj od 14. studenog 2020. telefonom te da je tuženik izvršio pregled vozila i mjesta događaja, kao i da je otklonio tužiteljev zahtjev za naknadu štete. Dakle, tužitelj tvrdi da mu tuženik na ime naknade štete duguje iznos od 5.446,66 eura, dok tuženik osporava da se dogodio štetni događaj kako ga je tužitelj opisao u tužbi, a osporava i visinu štete.

12. Radi utvrđenja sporne činjenice nastanka štetnog događaja, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka DĐ, EĐ i tužiteljevog zastupnika po zakonu NĐ.

13. Analizirajući iskaze svjedoka DĐ i tužiteljevog zastupnika po zakonu NĐ, sud je utvrdio da je nastao štetni događaj odnosno osigurani slučaj.

14. Naime, DĐ je iskazao da je kod tužitelja bio zaposlen do siječnja 2021. te da je u studenom 2020. došlo do prometne nesreće na rotoru u [adresa] kad je izlazio s rotora vozeći s brzinom oko 40 ili 50 km/h te da ga je prilikom izlaska s rotora zanijelo jer je bilo blato. Iskazao je da je blato na cesti i da je cesta masna zbog firme koja na tom području prevozi gnojivo i vozi velike traktore. Iskazao je da je zbog toga prilikom izlaska s rotora proklizao i udario u znak visine metar i pol koji je bio u rotoru i koji označava ulazak za drugu traku i koji se nalazio oko dva metra od vozila kojim je upravljao. Iskazao je i da je nakon te prometne nezgode izašao van i nazvao tužiteljevog zastupnika po zakonu NĐ i rekao mu što se dogodilo. Iskazao je i da je vidio nastala oštećenja na prednjem lijevom blatobranu, lijevom žmigavcu odnosno faru i da je zadnji lijevi kraj vozila bio oštećen a da su ta oštećenja bila u vidu udubina i ogrebotina dok je staklo fara bilo napuknuto, a drugih ranijih oštećenja na vozilu nije bilo iako je godinu dana prije toga isto ima s tim vozilom prometnu nezgodu kad je bio oštećen prvi desni kraj i desni kotač tog vozila, ali da je to sve bilo popravljeno.

15. Tužiteljev zastupnik po zakonu NĐ iskazao je da ga je 14. studenog 2020. zvao zaposlenik DĐ i rekao mu da se dogodila prometna nezgoda na kružnom toku u [adresa] te da je proklizao vozilom i udario u znak na kružnom toku. Iskazao je da je prijavu štete napravio telefonom tuženiku jer je bilo razdoblje korone pa je od tuženika dobio upute da ispuni obrazac prijave štete i dostavi mailom te da fotografira oštećenja na vozilu. Iskazao je i da je bio prisutan kada je procjenitelj pregledavao vozila u prostorijama tužiteljeve firme i da je on pokazao procjenitelju rotor na kojem se dogodila prometna nezgoda. Također je iskazao da je taj procjenitelj da će izvid štete napraviti netko drugi. Iskazao je da su u štetnom događaju nastala oštećenja na lijevoj strani na faru, braniku, blatobranu, retrovizoru, na pragu, stražnjoj zadnjoj strani i lijeva vozačeva i zadnja vrata i da je ta oštećenja popravio u firmi Magic Repair d.o.o., Lučko, zbog registracije, neovisno o tome što mu je tuženik poslao dopis o otklonu štete, te da ga je popravak koštao 6.500,00 eura. Isto tako napomenuo je da je s DĐ raskinuo suradnju jer mu se prometna nezgoda s istim vozilom dogodila dva puta te je istaknuo da su nevjerojatni navodi svjedoka EĐ i to da se njega inkriminira za prijevaru osiguranja.

16. Sud je prihvatio iskaz svjedoka DĐ i tužiteljevog zastupnika po zakonu NĐ, s obzirom na to da su logični, uvjerljivi i međusobno suglasni, te da su suglasni nalazu i mišljenju vještaka Nevena Ereša, kako će to sud kasnije obrazložiti. Osim toga, iskaz svjedoka DĐ je nepristran jer je sam rekao, što je naveo i tužiteljev zastupnik po zakonu NĐ, da više nije zaposlen kod tužitelja, slijedom čega taj svjedok nema nikakvog interesa svjedočiti u tužiteljevu korist. Prema tome, sud je utvrdio da je sporni štetni događaj nastao na način da je DĐ, vozeći vozilo tužitelja osigurano kod tuženika, prilikom skretanja na kružnome toku, naletivši na blato na kolniku, udario u prometni znak na kružnom toku kojom prilikom su nastala oštećenja na vozilu.

17. Svjedok EĐ iskazao je da kod tuženika radi kao procjenitelj specijalist za prevenciju i sprječavanje zlouporaba u osiguranju i da se sjeća odštetnog zahtjeva koji je predmet ovog parničnog postupka iz početka 2021. navodeći da je tuženik primio odštetni zahtjev od korisnika vozila s fotografijama oštećenja. Iskazao je da tuženik kao osiguratelj ima programe za prevenciju zlouporaba u programu koji signalizira koje odštetne zahtjeve treba dodatno provjeriti, što se dogodilo u konkretnom slučaju zbog toga što je za isto vozilo bio dostavljen odštetni zahtjev 2019. Iskazao je da je tuženik nakon primitka odštetnog zahtjeva izvršio primarnu provjeru i poslao procjenitelja ĆĐ, koji je procjenitelj na terenu, da izvrši pregled oštećenja i visinu oštećenja na vozilu i da utvrdi izgled mjesta događaja i mjesta prepreke s kojom je oštećeno vozilo ostvarilo koliziju. Iskazao je da su on i ĆĐ detaljno usporedili oštećenja i našli da oštećenja na vozilu nisu u skladu s oštećenjima na mjestu štetnog događaja i da nisu u kontinuitetu s nastankom štetnog događaja odnosno da nisu u kontinuitetu oštećenja od prednjeg dijela vozila prema stražnjem dijelu vozila, niti po visini niti po obliku oštećenja na vozilu i na prepreci u koju je vozilo udarilo. Iskazao da je tužitelju poslan otklon odštetnog zahtjeva i da je tuženik nakon toga primio poziv za osiguranje dokaza pred sudom u Zagrebu u kojem je sudjelovao vještak Neven Ereš čiji su nalaz primili i nakon toga angažirali Željka Šarića kao neovisnog sudskog vještaka da se očituje na nalaz vještaka Nevena Ereša. Iskazao je da se sjeća kako je i on pregledao vozilo i utvrdio da su oštećeni prednji lijevi dio svjetla, lijevi blatobranom, lijeva vrata, lijevi retrovizor, lijevi prag, stražnja lijeva vrata, oba lijeva naplatka i stražnja lijeva bočna stranica što se njemu kao procjenitelju nije poklapao s opisanom dinamikom sudarnog procesa. Iskazao je da je uočeno da je lijevi retrovizor oštećen na vanjskom rubu što nije za očekivati s obzirom na to da je prometni znak na većoj visini mjeren od podloge i za očekivati je da je retrovizor više oštećen ili u cijelosti otrgnut. Iskazao je da je on te činjenice utvrdio na temelju pregleda kolege ĆĐ jer nije bio na mjestu štetnog događaja. Također je iskazao da je rađena simulacija preko programa PCI CRASCH i tu je utvrđeno da vozilo prilikom prolaska u rotor pri brzini od 60 km/h, kako je tada naveo vozač, nije moglo ostvariti koliziju sa znakom jer tu putanju nije prošlo, nego bi pri toj brzini završio na livadi.

18. Vezano uz iskaz svjedoka EĐ, sud ističe da isti nije bio sudionik ili svjedok štetnog događaja, pa stoga isti nema neposrednih saznanja o tom događaju, već je svjedok EĐ u svojem iskazu obrazložio na koji način je došao do zaključka tj. mišljenja da oštećenja na tužiteljevom vozilu nisu mogla nastati u događaju koji je tužitelj opisao u prijavi štete. Međutim, EĐ je svoje mišljenje u ovoj parnici iznio kao svjedok (zaposlenik tuženika) te izneseni zaključak svjedoka nema dokaznu snagu nalaza i mišljenja sudskog vještaka temeljem provedenog vještačenja po nalogu suda radi utvrđenja spornih činjenica iz područja za koje sud nema stručno znanje. Dakle, u postupku je proveden dokaz prometnim vještačenjem u ovom postupku, po stalnom sudskom vještaku kao stručnoj osobi za utvrđenje dinamike nastanka štetnog događaja, a svjedok, iako je zaposlen kao procjenitelj kod tuženika, nije dovoljno stručan za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja.

19. Radi utvrđenja dinamike nastanka štete i visine nastale štete zbog nastanka osiguranog slučaja, proveden je dokaz prometnim vještačenjem u postupku osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem R1- 108/2021, po vještaku Nevenu Erešu. U pisanom nalazu i mišljenju od 1. listopada 2021. sudski vještak Neven Ereš (list 79 do 86 spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-108/2021) navodi da je mjerenjem prilikom očevida utvrdio da polumjer zakrivljenosti desnog zavoja kroz kružni tok prometa u smjeru kretanja vozila tužitelja iznosi oko 20 metara. Također navodi da je uzimajući u obzir parametre mokrog i blatnog kolnika izračunao da je granična brzina prolaska predmetnog desnog zavoja kroz kružni tok prometa 33,8 km/h, a da je tehnički neprimjerena brzina kretanja vozila od oko 60 km/h mogla biti razlog početka zanašanja i naleta vozila na prometni znak. Također naveo je da uspoređujući položaj i oblik nastalih oštećenja na vozilu tužitelja s oblikom i izgledom predmetnog štetnog događaja zaključuje da su naletom na predmetni prometni znak mogla nastati oštećenja na tužiteljevom vozilu i to oštećenja obloge prednjeg branika s lijeve strane, prednje lijeve svjetiljke, prednjeg lijevog blatobrana, lijevog bočnog ogledala, stražnjih lijevih vrata, stražnjeg lijevog blatobrana i lijevog praga dok nisu mogla nastati oštećenja oba lijeva naplatka i prednjih lijevih vrata.

20. Na ročištu 25. veljače 2025. vještak Neven Ereš naveo je da ostaje kod nalaza i mišljenja kojeg je dao u postupku radi osiguranja dokaza posl. br. R1- 108/2021 Trgovačkog suda u Zagrebu, a u odnosu na tuženikove navode iz odgovora na tužbu da oštećenja na vozilu i oštećenja navedena u prijavi štete ne odgovaraju dinamici nastanka štetnog događaja naveo je da je nakon provedene djelomične rekonstrukcije na mjestu štetnog događaja i temeljem stanja spisa zaključio da su u tom štetnom događaju na tužiteljevom vozilu mogla nastati oštećenja prednjeg branika, prednje lijeve svjetiljke prednjeg lijevog blatobrana, lijevog bočnog ogledala, stražnjih lijevih vrata, stražnjeg lijevog blatobrana i lijevog praga kao i da nisu mogla nastati oštećenja oba lijeva naplatka i prednjih lijevih vrata iz razloga što položaj i oblik nastalih oštećenja na tim dijelovima nije sukladan obliku predmetnog prometnog znaka. Naveo je da su takva oštećenja sukladna su dinamici nastanka štetnog događaja na način kako je to pokazao svjedok DĐ koji je u trenutku štetnog događaja upravljao predmetnim vozilom tužitelja. Također je naveo da bi do kontakta vozila i stupa u slučaju da je vozilo ušlo u rotor sa 60 km/h moglo doći do predmetnog štetnog događaja i upravo takva brzina koja je bila veća od ograničene brzine prolaska predmetnog zavoja bila razlogom naleta na prometni znak, te da na to utvrđenje ne bi utjecala niti manje iskazana brzina od strane svjedoka DĐ koji je na raspravi od 17. prosinca 2024. iskazao da mu je brzina kretanja bila od 40-50 km/h. Naveo je i da u slučaju da je vozač vozio brzinom od 30 km/h mehanizam naleta bio jedna vrsta bočnog okrznuća uz vrlo mali preklop sudarnih površina pa onda niti sudarna brzina nije odlučna za nastanak oštećenja kako vozila tako i prometnog znaka. Naveo je da ne postoji kontinuitet nastalih oštećenja na lijevoj bočnoj strani tužiteljevog vozila, ali i da nije morao nužno postojati u ovakvoj dinamici nastanka štetnog događaja, i to zato što se vozilo isto kreće i mijenja svoj smjer kretanja pri čemu je ovdje i minimalna promjena smjera mogla utjecati na izostanak kontakta jednog dijela lijeve bočne strane predmetnog vozila sa prometnim znakom, te da je elastičnost prometnog znaka mogla doprinijeti tome da oštećenja nisu bila u kontinuitetu. Na ročištu 19. svibnja 2025. vještak je naveo da je brzina kretanja tužiteljevog vozila mogla biti i manja od 60 km/h, a simulacija pri brzini od 60 km/h nije dovoljna da bi se isključio nastanak štetnog događaja te je istaknuo da je u nalazu i mišljenju od 1. listopada 2021. i 25. veljače 2025. utvrdio koja su oštećenja mogla, a koja nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju.

21. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša, i to u pogledu pisanog nalaza i mišljenja od 1. listopada 2021. i u pogledu navoda vještaka usmeno iznesenih na ročištima od 25. veljače 2025. i 19. svibnja 2025., jer nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno, te u skladu s pravilima znanosti i vještine, otklonivši tuženikove prigovore u svom usmenom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištima.

22. U odnosu na dokaz koji je predložio tuženik, Analizu oštećenja vozila i očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša (list 78 do 88 spisa, dalje: Analiza), koji je sastavio vještak Željko Šarić, sud ističe da taj dokaz sud ocjenjuje kao ispravu. Vještak Željko Šarić navodi da utvrđena oštećenja na osobnom automobilu nisu nastala na mjestu i na način na koji ukazuju prijava štete i dostavljene fotografije osobnog automobila odnosno da se u konkretnom slučaju radi o fingiranoj ili prometnoj nesreći izvedenoj radi zavaravanja. Međutim, ovaj sud ne prihvaća mišljenje vještaka Željka Šarića zbog toga što je tuženik utvrđenja tog vještaka iznio kao pitanja vještaku Nevenu Erešu, na ročištu od 25. veljače 2025. i od 19. svibnja 2025. koji ih je otklonio navodeći da bi do kontakta vozila i stupa u slučaju da je vozilo ušlo u rotor sa 60 km/h te da na to utvrđenje ne bi utjecala niti manje iskazana brzina kretanja bila od 40-50 km/h te da sudarna brzina nije odlučna za nastanak oštećenja vozila i prometnog znaka. Naveo je i da nije morao postojati kontinuitet nastalih oštećenja na lijevoj bočnoj strani vozila jer se vozilo kreće i mijenja svoj smjer kretanja pa je i minimalna promjena smjera mogla utjecati na izostanak kontakta jednog dijela lijeve bočne strane vozila s prometnim znakom. Slijedom navedenog, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša.

23. Dodatno se navodi da je sud odredio da se neće provoditi dodatno prometno-tehničko vještačenje, jer je sud temeljem drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te bi provođenje takvog dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

24. Slijedom naprijed navedenog, sud je neprijeporno utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju nastala šteta na tužiteljevom vozilu, jer je takva šteta mogla nastati prilikom udara u prometni znak na rotoru neovisno o tome je li se vozač tužiteljevog vozila kretao brzinom od 40, 50 ili 60 km/h kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša proizlazi da su određena oštećenja nastala upravo u predmetnom štetnom događaju prilikom udara vozila u prometni znak na rotoru, dok je vještak utvrdio i koja oštećenja na tužiteljevom vozilu nisu nastala u predmetnom štetnom događaju.

25. Sud ističe da je irelevantno za ovaj postupak to što je za isto vozilo po istoj polici prijavljen drugi štetni događaj te da se za taj štetni događaj vodio parnični postupak između istih stranaka, jer je moguće da se s istim vozilom dogodilo više prometnih nezgoda.

26. Dakle, iz dokaznog postupka, utvrđeno je da je nastao osigurani slučaj, prometna nezgoda, a koja je imala za posljedicu nastanak štete pokrivene ugovorom o osiguranju. Prema tome, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 5.446,66 eura, a s obzirom na to da tuženik nije dokazao da je tu štetu naknadio tužitelju, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

27. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša od 4. ožujka 2025. koji je u pisanom nalazu i mišljenju izrađenom u postupku osiguranja dokaza Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. R1- 108/2021 utvrdio koje dijelove treba zamijeniti, a koje popraviti i koji je broj radnih sati potreban za popravak, pa je utvrdio da visina štete na predmetnom vozilu iznosi 4.357,33 eura bez PDV-a odnosno 5.446,66 eura s PDV-om. Međutim, tužitelj nije dokazao niti predložio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je za popravak vozila platio iznos PDV-a radionici Magic Repair d.o.o. kod koje je popravio vozilo. Naime, pravne osobe imaju pravo na odbitak pretporeza pa je moguće da tužitelj radionici nije platio PDV. Stoga je tuženikov prigovor kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva osnovan u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 1.089,33 eura, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

28. Nadalje, vezano uz početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, sud ukazuje na odredbe članka 943. ZOO, koji u stavku 1. propisuje da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Odredbom stavka 4. istog članka propisano je da ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala. U konkretnom slučaju, tuženik je izričito naveo u dopisu od 28. siječnja 2021. (list 7 spisa) da potvrđuje da je tužitelj prijavio štetu na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] 27. siječnja 2021. Tada je najkasnije zaprimio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, a nije u roku od četrnaest dana isplatio osigurninu. Stoga tužitelj ima pravo zahtijevati zatezne kamate od obavijesti da se osigurani slučaj dogodio, odnosno od 27. siječnja 2021., a ne od 26. siječnja 2021. pa tuženik osnovano prigovara tijeku zakonskih zateznih kamata, o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

29. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredaba članka 154. stavak 2. ZPP, uzimajući u obzir da se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka postupka, sud je odlučio nakon obračuna prema uspjehu stranka za pojedinu fazu postupka. Naime, u trenutku podnošenja tužbe vrijednost predmeta spora do 17. ožujka 2025. bila 5.531,18 eura, a s obzirom na to da je tužitelj je u ovom postupku uspio s glavnicom u iznosu od 4.357,33 eura, u toj fazi postupka postotak tužiteljevog uspjeha iznosio je 78,78 %, tj. zaokruženo 79% dok je postotak tuženikovog uspjeha iznosio 21,22%, tj. zaokruženo 21%. Dakle, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka, tužitelj je uspio s 58% u toj fazi postupka. Tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev podneskom od 17. ožujka 2025. potražujući iznos od 5.446,66 eura, s time da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom u iznosu od 4.357,33 eura, pa je u toj fazi postupka, tužiteljev postotak uspjeha je 80% dok je postotak tuženikovog uspjeha iznosio 20%. Dakle, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka, tužitelj je uspio s 60% u toj fazi postupka.

30. Slijedom navedenog, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka u fazi postupka od 13. studenog 2023. do 17. ožujka 2025. tužitelju prema postotku uspjeha od 58% (79% uspjeha tužitelja – 21% uspjeha tuženika) pripada trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., dalje: Tarifa), i to za sastav tužbe u iznosu od 116,00 eura (Tbr. 8.1.), zastupanje na ročištu 23. listopada 2024. u iznosu od 116,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 17. prosinca 2024. u iznosu od 116,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 25. veljače 2025. u iznosu od 116,00 eura (Tbr. 9.1.), što uvećano za PDV u iznosu od 116,00 eura iznosi 580,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 31,58 eura, sukladno odredbi Tbr. 1.1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP), troškove dolaska svjedoka DĐ u iznosu od 11,60 eura. Tužitelju pripada trošak vještačenja cijelosti i to u iznosu od 350,00 eura, neovisno o postotku uspjeha u sporu, upravo zbog toga što je vještačenje bilo nužno radi utvrđivanja i dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete, jer je tuženik osporavao tužbeni zahtjev u cijelosti. Dakle, u toj fazi postupka tužitelju pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 973,18 eura, a s obzirom na to da je tužitelj u toj fazi postupka tražio naknadu troškova u iznosu od 1.424,45 eura, za neosnovano zatraženu razliku u iznosu od 451,27 eura, valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova.

31. Od 17. ožujka 2025. pa do zaključenja glavne rasprave tužitelju prema postotku uspjeha od 60% (80% uspjeha tužitelja – 20% uspjeha tuženika), pripada trošak za sastav podneska od 17. ožujka 2025. u iznosu od 120,00 eura (Tbr. 8.1.), i za zastupanje na ročištu 19. svibnja 2025. u iznosu od 120,00 eura (Tbr. 9.1.), što uvećano za PDV u iznosu od 60,00 eura iznosi 300,00 eura. Prema tome, u toj fazi postupka tužitelju pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura, a s obzirom na to da je tužitelj u toj fazi postupka tražio naknadu troškova u iznosu od 500,00 eura, za neosnovano zatraženu razliku u iznosu od 200,00 eura, valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova.

32. Nadalje, tužitelju pripadaju i troškovi postupka za osiguranje dokaza u iznosu od 713,39 eura (ranije: 5.375,04 kuna) kako to proizlazi iz spisa R1-108/2021 Trgovačkog suda u Zagrebu na listu 61 tog spisa. Sud je troškove osiguranja dokaza priznao u cijelosti jer su i ti troškovi bili nužni za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete. Ističe se da su ti troškovi neovisni o visini tužbenog zahtjeva s kojim je tužitelj uspio u sporu zbog toga što se dio tužbenog zahtjeva koji je sud odbio odnosi isključivo na iznos PDV-a, koji je pravno pitanje u ovom sporu. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose.

33. Istovremeno, neosnovan je tužiteljev zahtjev za sastav podneska od 18. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1.) i za sastav podneska od 9. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1.), jer su podneseni protivno odredbi članka 299.a ZPP, za sastav podneska od 25. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1.), jer njime samo dostavlja dokaz o plaćanju, što je mogao i bez podneska, za ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3.), jer se presuda objavljuje pa nije nužan dolazak na ročište radi objave, što uvećano za PDV u iznosu od 162,50 eura, ukupno iznosi 687,50 eura. O troškovima parničnog postupka odlučeno je u točki II. izreke rješenja.

U Karlovcu 12. lipnja 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici Martini Tončić Bota, odvjetnici u Zagrebu, Teslina 3/II

2. Tuženiku po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Rašica & partneri, odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Đorđićeva ulica 24,