Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-918/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, p.p. 92, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave dana 26. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te objave 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu broj 91/05, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 12. listopada 2005.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 133.227,09 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 667,11 EUR sa kamatom od 15.12.2005. godine

− iznos od 663,74 EUR sa kamatom od 15.01.2006. godine

− iznos od 653,90 EUR sa kamatom od 15.02.2006. godine

− iznos od 648,78 EUR sa kamatom od 15.03.2006. godine

− iznos od 643,34 EUR sa kamatom od 27.04.2006. godine

− iznos od 642,03 EUR sa kamatom od 28.04.2006. godine

− iznos od 652,25 EUR sa kamatom od 19.05.2006. godine

− iznos od 649,94 EUR sa kamatom od 15.06.2006. godine

− iznos od 645,57 EUR sa kamatom od 15.07.2006. godine

− iznos od 647,19 EUR sa kamatom od 15.09.2006. godine

− iznos od 643,58 EUR sa kamatom od 27.10.2006. godine

− iznos od 638,25 EUR sa kamatom od 15.11.2006. godine

− iznos od 8,22 EUR sa kamatom od 06.12.2006. godine

− iznos od 633,71 EUR sa kamatom od 15.12.2006. godine

− iznos od 635,62 EUR sa kamatom od 15.01.2007. godine

− iznos od 628,90 EUR sa kamatom od 15.02.2007. godine

− iznos od 637,10 EUR sa kamatom od 15.03.2007. godine

− iznos od 628,31 EUR sa kamatom od 15.04.2007. godine

− iznos od 616,44 EUR sa kamatom od 15.05.2007. godine

− iznos od 612,86 EUR sa kamatom od 29.06.2007. godine

− iznos od 1,56 EUR sa kamatom od 04.07.2007. godine

− iznos od 611,76 EUR sa kamatom od 15.07.2007. godine

− iznos od 618,84 EUR sa kamatom od 15.08.2007. godine

− iznos od 618,78 EUR sa kamatom od 15.09.2007. godine

− iznos od 606,74 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine

− iznos od 673,44 EUR sa kamatom od 15.11.2007. godine

− iznos od 661,87 EUR sa kamatom od 15.12.2007. godine

− iznos od 681,90 EUR sa kamatom od 15.01.2008. godine

− iznos od 678,69 EUR sa kamatom od 15.02.2008. godine

− iznos od 1451,04 EUR sa kamatom od 29.04.2008. godine

− iznos od 1444,17 EUR sa kamatom od 29.05.2008. godine

− iznos od 722,37 EUR sa kamatom od 27.06.2008. godine

− iznos od 719,77 EUR sa kamatom od 15.07.2008. godine

− iznos od 718,26 EUR sa kamatom od 15.08.2008. godine

− iznos od 717,99 EUR sa kamatom od 15.09.2008. godine

− iznos od 762,26 EUR sa kamatom od 15.11.2008. godine

− iznos od 738,46 EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine

− iznos od 802,66 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine

− iznos od 803,33 EUR sa kamatom od 15.02.2009. godine

− iznos od 781,76 EUR sa kamatom od 15.03.2009. godine

− iznos od 786,71 EUR sa kamatom od 15.04.2009. godine

− iznos od 689,02 EUR sa kamatom od 18.05.2009. godine

− iznos od 99,50 EUR sa kamatom od 29.05.2009. godine

− iznos od 3,98 EUR sa kamatom od 15.06.2009. godine

− iznos od 773,77 EUR sa kamatom od 18.06.2009. godine

− iznos od 565,15 EUR sa kamatom od 15.07.2009. godine

− iznos od 214,89 EUR sa kamatom od 24.07.2009. godine

− iznos od 812,48 EUR sa kamatom od 15.08.2009. godine

− iznos od 821,96 EUR sa kamatom od 15.09.2009. godine

− iznos od 811,43 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine

− iznos od 866,96 EUR sa kamatom od 03.12.2009. godine

− iznos od 774,76 EUR sa kamatom od 08.12.2009. godine

− iznos od 835,16 EUR sa kamatom od 08.01.2010. godine

− iznos od 843,97 EUR sa kamatom od 22.02.2010. godine

− iznos od 1,90 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine

− iznos od 842,66 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine

− iznos od 839,86 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine

− iznos od 16,79 EUR sa kamatom od 23.04.2010. godine

− iznos od 877,87 EUR sa kamatom od 15.05.2010. godine

− iznos od 882,04 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine

− iznos od 0,55 EUR sa kamatom od 16.06.2010. godine

− iznos od 907,84 EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine

− iznos od 891,05 EUR sa kamatom od 12.08.2010. godine

− iznos od 12,94 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine

− iznos od 925,95 EUR sa kamatom od 24.09.2010. godine

− iznos od 928,55 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine

− iznos od 935,90 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine

− iznos od 857,14 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine

− iznos od 113,23 EUR sa kamatom od 20.12.2010. godine

− iznos od 971,98 EUR sa kamatom od 15.01.2011. godine

− iznos od 12,57 EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine

− iznos od 594,60 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine

− iznos od 1328,62 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine

− iznos od 2077,20 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

− iznos od 2178,22 EUR sa kamatom od 28.07.2011. godine

− iznos od 1049,80 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

− iznos od 1017,33 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

− iznos od 1005,68 EUR sa kamatom od 14.10.2011. godine

− iznos od 3025,99 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine

− iznos od 2061,54 EUR sa kamatom od 28.03.2012. godine

− iznos od 1030,58 EUR sa kamatom od 18.04.2012. godine

− iznos od 1044,00 EUR sa kamatom od 30.05.2012. godine

− iznos od 2087,82 EUR sa kamatom od 27.07.2012. godine

− iznos od 2029,55 EUR sa kamatom od 14.09.2012. godine

− iznos od 2047,18 EUR sa kamatom od 06.11.2012. godine

− iznos od 1263,44 EUR sa kamatom od 07.01.2013. godine

− iznos od 791,04 EUR sa kamatom od 28.01.2013. godine

− iznos od 1020,89 EUR sa kamatom od 06.02.2013. godine

− iznos od 1030,17 EUR sa kamatom od 27.03.2013. godine

− iznos od 1036,55 EUR sa kamatom od 09.04.2013. godine

− iznos od 1025,95 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

− iznos od 1005,25 EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine

− iznos od 1061,78 EUR sa kamatom od 27.06.2013. godine

− iznos od 955,12 EUR sa kamatom od 06.08.2013. godine

− iznos od 1014,70 EUR sa kamatom od 12.09.2013. godine

− iznos od 2083,75 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine

− iznos od 1070,23 EUR sa kamatom od 02.01.2014. godine

− iznos od 952,26 EUR sa kamatom od 28.01.2014. godine

− iznos od 802,18 EUR sa kamatom od 04.02.2014. godine

− iznos od 806,94 EUR sa kamatom od 03.03.2014. godine

− iznos od 804,96 EUR sa kamatom od 02.04.2014. godine

− iznos od 800,98 EUR sa kamatom od 28.04.2014. godine

− iznos od 795,94 EUR sa kamatom od 03.06.2014. godine

− iznos od 802,78 EUR sa kamatom od 16.07.2014. godine

− iznos od 806,74 EUR sa kamatom od 16.08.2014. godine

− iznos od 807,38 EUR sa kamatom od 16.09.2014. godine

− iznos od 812,12 EUR sa kamatom od 16.10.2014. godine

− iznos od 817,55 EUR sa kamatom od 16.11.2014. godine

− iznos od 818,13 EUR sa kamatom od 08.12.2014. godine

− iznos od 816,44 EUR sa kamatom od 05.01.2015. godine

− iznos od 819,05 EUR sa kamatom od 30.01.2015. godine

− iznos od 819,05 EUR sa kamatom od 26.02.2015. godine

− iznos od 819,05 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine

− iznos od 819,05 EUR sa kamatom od 15.05.2015. godine

− iznos od 819,05 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine

− iznos od 819,05 EUR sa kamatom od 15.08.2015. godine

− iznos od 819,05 EUR sa kamatom od 15.09.2015. godine

− iznos od 819,05 EUR sa kamatom od 15.10.2015. godine

− iznos od 820,23 EUR sa kamatom od 26.10.2015. godine

− iznos od 819,05 EUR sa kamatom od 11.12.2015. godine

− iznos od 8,78 EUR sa kamatom od 15.01.2016. godine

− iznos od 812,11 EUR sa kamatom od 18.01.2016. godine

− iznos od 885,53 EUR sa kamatom od 06.02.2016. godine

− iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 15.04.2016. godine

− iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 11.05.2016. godine

− iznos od 3,71 ,EUR sa kamatom od 16.06.2016. godine

− iznos od 793,55 EUR sa kamatom od 24.06.2016. godine

− iznos od 2,9 EUR sa kamatom od 27.07.2016. godine

− iznos od 1.570,44 EUR sa kamatom od 03.08.2016. godine

− iznos od 27,44 EUR sa kamatom od 16.09.2016. godine

− iznos od 753,54 EUR sa kamatom od 23.09.2016. godine

− iznos od 777,03 EUR sa kamatom od 14.10.2016. godine

− iznos od 7,94 EUR sa kamatom od 16.11.2016. godine

− iznos od 775,94 EUR sa kamatom od 24.11.2016. godine

− iznos od 780,41 EUR sa kamatom od 02.12.2016. godine

− iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 28.12.2016. godine

− iznos od 736,71 EUR sa kamatom od 03.02.2017. godine

− iznos od 756,52 EUR sa kamatom od 06.03.2017. godine

− iznos od 2,64 EUR sa kamatom od 16.04.2017. godine

− iznos od 743,73 EUR sa kamatom od 25.04.2017. godine

− iznos od 748,39 EUR sa kamatom od 11.05.2017. godine

− iznos od 746,03 EUR sa kamatom od 07.06.2017. godine

− iznos od 747,67 EUR sa kamatom od 06.07.2017. godine

− iznos od 725,46 EUR sa kamatom od 11.08.2017. godine

− iznos od 187,84 EUR sa kamatom od 16.09.2017. godine

− iznos od 550,8 EUR sa kamatom od 29.09.2017. godine

− iznos od 739,53 EUR sa kamatom od 24.10.2017. godine

− iznos od 7,96 EUR sa kamatom od 16.11.2017. godine

− iznos od 738,5 EUR sa kamatom od 25.11.2017. godine

− iznos od 10,62 EUR sa kamatom od 16.12.2017. godine

− iznos od 732,63 EUR sa kamatom od 22.12.2017. godine

− iznos od 740,59 EUR sa kamatom od 27.12.2017. godine

− iznos od 716,7 EUR sa kamatom od 24.01.2018. godine

− iznos od 712,72 EUR sa kamatom od 19.02.2018. godine

− iznos od 729,98 EUR sa kamatom od 10.04.2018. godine

− iznos od 743,25 EUR sa kamatom od 25.05.2018. godine

− iznos od 655,72 EUR sa kamatom od 19.06.2018. godine

− iznos od 710,83 EUR sa kamatom od 20.07.2018. godine

− iznos od 699,58 EUR sa kamatom od 01.09.2018. godine

− iznos od 699,71 EUR sa kamatom od 04.09.2018. godine

− iznos od 698,04 EUR sa kamatom od 11.10.2018. godine

− iznos od 2.919,90 EUR sa kamatom od 14.11.2018. godine

− iznos od 558,76 EUR sa kamatom od 01.04.2019. godine

− iznos od 689,89 EUR sa kamatom od 10.04.2019. godine

− iznos od 696,79 EUR sa kamatom od 23.04.2019. godine

− iznos od 2.787,18 EUR sa kamatom od 09.05.2019. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 12. listopada 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 91/05 koji su stranke zaključile dana 12. listopada 2005.godine te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 12. listopada 2005.godine pa nadalje, kao i promjenjivom tečaju CHF od 12. listopada 2005.godine pa nadalje.

III. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 10.781,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

− iznos od 48,48 EUR sa kamatom od 01.01.2008. godine

− iznos od 53,06 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine

− iznos od 100,82 EUR sa kamatom od 01.03.2008. godine

− iznos od 100,82 EUR sa kamatom od 01.04.2008. godine

− iznos od 100,33 EUR sa kamatom od 01.05.2008. godine

− iznos od 100,33 EUR sa kamatom od 01.06.2008. godine

− iznos od 100,37 EUR sa kamatom od 01.07.2008. godine

− iznos od 100,01 EUR sa kamatom od 01.08.2008. godine

− iznos od 99,80 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine

− iznos od 99,76 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine

− iznos od 105,91 EUR sa kamatom od 01.11.2008. godine

− iznos od 102,60 EUR sa kamatom od 01.12.2008. godine

− iznos od 111,52 EUR sa kamatom od 01.01.2009. godine

− iznos od 111,62 EUR sa kamatom od 01.02.2009. godine

− iznos od 108,62 EUR sa kamatom od 01.03.2009. godine

− iznos od 109,31 EUR sa kamatom od 01.04.2009. godine

− iznos od 109,70 EUR sa kamatom od 01.05.2009. godine

− iznos od 108,07 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine

− iznos od 108,47 EUR sa kamatom od 01.07.2009. godine

− iznos od 146,38 EUR sa kamatom od 01.08.2009. godine

− iznos od 148,09 EUR sa kamatom od 01.09.2009. godine

− iznos od 146,19 EUR sa kamatom od 01.10.2009. godine

− iznos od 148,18 EUR sa kamatom od 01.11.2009. godine

− iznos od 147,56 EUR sa kamatom od 01.12.2009. godine

− iznos od 150,46 EUR sa kamatom od 01.01.2010. godine

− iznos od 152,01 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine

− iznos od 152,20 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine

− iznos od 154,31 EUR sa kamatom od 01.04.2010. godine

− iznos od 158,18 EUR sa kamatom od 01.05.2010. godine

− iznos od 159,01 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine

− iznos od 163,56 EUR sa kamatom od 01.07.2010. godine

− iznos od 160,53 EUR sa kamatom od 01.08.2010. godine

− iznos od 169,05 EUR sa kamatom od 01.09.2010. godine

− iznos od 167,34 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine

− iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 01.11.2010. godine

− iznos od 174,58 EUR sa kamatom od 01.12.2010. godine

− iznos od 175,11 EUR sa kamatom od 01.01.2011. godine

− iznos od 176,61 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine

− iznos od 173,39 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine

− iznos od 187,13 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine

− iznos od 187,13 EUR sa kamatom od 01.05.2011. godine

− iznos od 196,21 EUR sa kamatom od 01.06.2011. godine

− iznos od 196,21 EUR sa kamatom od 01.07.2011. godine

− iznos od 169,04 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine

− iznos od 163,81 EUR sa kamatom od 01.09.2011. godine

− iznos od 161,94 EUR sa kamatom od 01.10.2011. godine

− iznos od 162,20 EUR sa kamatom od 01.11.2011. godine

− iznos od 162,20 EUR sa kamatom od 01.12.2011. godine

− iznos od 162,20 EUR sa kamatom od 01.01.2012. godine

− iznos od 166,31 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine

− iznos od 166,31 EUR sa kamatom od 01.03.2012. godine

− iznos od 165,95 EUR sa kamatom od 01.04.2012. godine

− iznos od 168,11 EUR sa kamatom od 01.05.2012. godine

− iznos od 166,71 EUR sa kamatom od 01.06.2012. godine

− iznos od 166,71 EUR sa kamatom od 01.07.2012. godine

− iznos od 163,30 EUR sa kamatom od 01.08.2012. godine

− iznos od 163,30 EUR sa kamatom od 01.09.2012. godine

− iznos od 166,31 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine

− iznos od 166,31 EUR sa kamatom od 01.11.2012. godine

− iznos od 166,84 EUR sa kamatom od 01.12.2012. godine

− iznos od 163,18 EUR sa kamatom od 01.01.2013. godine

− iznos od 164,39 EUR sa kamatom od 01.02.2013. godine

− iznos od 165,88 EUR sa kamatom od 01.03.2013. godine

− iznos od 166,91 EUR sa kamatom od 01.04.2013. godine

− iznos od 165,13 EUR sa kamatom od 01.05.2013. godine

− iznos od 161,93 EUR sa kamatom od 01.06.2013. godine

− iznos od 162,91 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine

− iznos od 161,80 EUR sa kamatom od 01.08.2013. godine

− iznos od 163,39 EUR sa kamatom od 01.09.2013. godine

− iznos od 164,50 EUR sa kamatom od 01.10.2013. godine

− iznos od 164,50 EUR sa kamatom od 01.11.2013. godine

− iznos od 165,97 EUR sa kamatom od 01.12.2013. godine

− iznos od 166,33 EUR sa kamatom od 01.01.2014. godine, dok se u preostalom dijelu zatraženom višem od dosuđenog tj. za iznos od 109,30 EUR zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama zahtjev odbija kao neosnovan,

te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 12.454,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

− iznos od 4,11 EUR sa kamatom od 01.12.2005. godine

− iznos od 0,74 EUR sa kamatom od 01.01.2006. godine

− iznos od 28,14 EUR sa kamatom od 01.01.2009. godine

− iznos od 28,71 EUR sa kamatom od 01.02.2009. godine

− iznos od 10,15 EUR sa kamatom od 01.03.2009. godine

− iznos od 14,41 EUR sa kamatom od 01.04.2009. godine

− iznos od 16,84 EUR sa kamatom od 01.05.2009. godine

− iznos od 6,77 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine

− iznos od 9,20 EUR sa kamatom od 01.07.2009. godine

− iznos od 3,10 EUR sa kamatom od 01.08.2009. godine

− iznos od 10,88 EUR sa kamatom od 01.09.2009. godine

− iznos od 2,24 EUR sa kamatom od 01.10.2009. godine

− iznos od 11,33 EUR sa kamatom od 01.11.2009. godine

− iznos od 8,48 EUR sa kamatom od 01.12.2009. godine

− iznos od 21,70 EUR sa kamatom od 01.01.2010. godine

− iznos od 28,75 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine

− iznos od 29,58 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine

− iznos od 39,19 EUR sa kamatom od 01.04.2010. godine

− iznos od 56,81 EUR sa kamatom od 01.05.2010. godine

− iznos od 60,58 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine

− iznos od 81,29 EUR sa kamatom od 01.07.2010. godine

− iznos od 67,52 EUR sa kamatom od 01.08.2010. godine

− iznos od 106,26 EUR sa kamatom od 01.09.2010. godine

− iznos od 98,51 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine

− iznos od 104,29 EUR sa kamatom od 01.11.2010. godine

− iznos od 131,45 EUR sa kamatom od 01.12.2010. godine

− iznos od 133,87 EUR sa kamatom od 01.01.2011. godine

− iznos od 140,70 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine

− iznos od 126,03 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine

− iznos od 188,55 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine

− iznos od 188,55 EUR sa kamatom od 01.05.2011. godine

− iznos od 229,90 EUR sa kamatom od 01.06.2011. godine

− iznos od 229,90 EUR sa kamatom od 01.07.2011. godine

− iznos od 217,76 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine

− iznos od 190,51 EUR sa kamatom od 01.09.2011. godine

− iznos od 180,75 EUR sa kamatom od 01.10.2011. godine

− iznos od 182,12 EUR sa kamatom od 01.11.2011. godine

− iznos od 182,12 EUR sa kamatom od 01.12.2011. godine

− iznos od 182,12 EUR sa kamatom od 01.01.2012. godine

− iznos od 203,52 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine

− iznos od 203,52 EUR sa kamatom od 01.03.2012. godine

− iznos od 201,64 EUR sa kamatom od 01.04.2012. godine

− iznos od 212,89 EUR sa kamatom od 01.05.2012. godine

− iznos od 205,62 EUR sa kamatom od 01.06.2012. godine

− iznos od 205,62 EUR sa kamatom od 01.07.2012. godine

− iznos od 187,83 EUR sa kamatom od 01.08.2012. godine

− iznos od 187,83 EUR sa kamatom od 01.09.2012. godine

− iznos od 203,51 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine

− iznos od 203,51 EUR sa kamatom od 01.11.2012. godine

− iznos od 206,26 EUR sa kamatom od 01.12.2012. godine

− iznos od 187,22 EUR sa kamatom od 01.01.2013. godine

− iznos od 193,50 EUR sa kamatom od 01.02.2013. godine

− iznos od 201,29 EUR sa kamatom od 01.03.2013. godine

− iznos od 206,64 EUR sa kamatom od 01.04.2013. godine

− iznos od 197,39 EUR sa kamatom od 01.05.2013. godine

− iznos od 180,72 EUR sa kamatom od 01.06.2013. godine

− iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine

− iznos od 180,04 EUR sa kamatom od 01.08.2013. godine

− iznos od 188,31 EUR sa kamatom od 01.09.2013. godine

− iznos od 194,07 EUR sa kamatom od 01.10.2013. godine

− iznos od 194,07 EUR sa kamatom od 01.11.2013. godine

− iznos od 201,74 EUR sa kamatom od 01.12.2013. godine

− iznos od 203,60 EUR sa kamatom od 01.01.2014. godine

− iznos od 207,30 EUR sa kamatom od 01.02.2014. godine

− iznos od 212,52 EUR sa kamatom od 01.03.2014. godine

− iznos od 210,34 EUR sa kamatom od 01.04.2014. godine

− iznos od 205,96 EUR sa kamatom od 01.05.2014. godine

− iznos od 200,53 EUR sa kamatom od 01.06.2014. godine

− iznos od 208,09 EUR sa kamatom od 01.07.2014. godine

− iznos od 212,28 EUR sa kamatom od 01.08.2014. godine

− iznos od 212,96 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine

− iznos od 218,11 EUR sa kamatom od 01.10.2014. godine

− iznos od 224,00 EUR sa kamatom od 01.11.2014. godine

− iznos od 224,63 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine

− iznos od 222,80 EUR sa kamatom od 01.01.2015. godine

− iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 01.02.2015. godine

− iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 01.03.2015. godine

− iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 01.04.2015. godine

− iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 01.05.2015. godine

− iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine

− iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 01.07.2015. godine

− iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 01.08.2015. godine

− iznos od 225,63 EUR sa kamatom od 01.09.2015. godine

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.846,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od dana 12. travnja 2019. navodi da su ona i tuženik dana 12. listopada 2005. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 91/05 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 209.000,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,5 %. Tuženik je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužiteljicu o promjeni kamatne stope na što je tužiteljica usmeno prigovorila dok je kasnije promjene vršio bez da o tome obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet u odnosu na prvotni, znatno porastao, međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužiteljice. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamata koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja. Od početka 2009. godine Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53% pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužiteljici trebao spustiti kamate. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tome nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužiteljica, kao slabija ekonomska strana, morala prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, sporna odredba ne navodi na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužiteljicu u neravnopravan položaj. Njoj prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužiteljica kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužiteljice iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao učiniti i u korist tužiteljice. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8 te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbama čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije mogao pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga opet u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1111. svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužiteljice, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok s druge strane tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužiteljice imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužiteljica u tom slučaju isplatila i pretplatila pozamašen iznos. U svakom slučaju, tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatila s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici. Tužiteljica napominje i da je nepoštena praksa prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od dana 22. svibnja 2019. u bitnome osporio osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, navodeći da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, a sve s obzirom na činjenicu da je sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (N.N. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015; dalje u tekstu: ZPK/15) upravo tužiteljica sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu br. 91/05 (dalje u tekstu: Sporazum) kojim se mijenjaju odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Promjenama koje su strane utvrdile Sporazumom, a sukladno izračunima prilikom konverzije, izvršenom konverzijom da izvršena je restitucija utvrđene preplate u cijelosti, te je izračunata preostala glavnica koju bi tužiteljica bila dužna platiti. Prethodno spomenut obračun dostavljen je tužiteljici te su istoj svi iznosi bili poznati pa time i okolnost da se eventualno utvrđen iznos pretplate iz konverzije koristi za podmirenje budućih anuiteta. Štoviše, tužiteljica da je Izjavom o prihvatu izračuna konverzije jasno pokazala da prihvaća izračun temeljem kojeg je i potpisala Sporazum. Slijedom navedenog, a obzirom da je sukladno Sporazumu provedena konverzija stupila na mjesto prvotnoga ugovora o kreditu, čime je nestala i osnova za vraćanje iznosa, jasno je da tužiteljica nema pravni interes za ovu tužbu. Ujedno, tuženik ističe kako obeštećenje sukladno ovoj tužbi nema ni u kojem slučaju pravnu osnovu s obzirom da bi se time izravno oštetile banke jer bi korisnici kredita ostvarivali dvostruku korist na štetu banke. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužiteljica temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da su tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Potpisom predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljica je izjavila da je upoznata ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Ističu i prigovor zastare potraživanja.

3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao Ugovor o kreditu broj 91/05 (l.s. 5-11), dokumentaciju u svezi izračuna konverzije temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (l.s. 21-46), Dodatak Ugovora o kreditu od 15. veljače 2016. sa prilozima (l.s. 49-68), nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Petra Bajlo od 25. siječnja 2024. (l.s.188-202) te je saslušao tužiteljicu.

3.1. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22, 155/23 dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan kako je navedeno pod I. izreke ove presude dok je našao eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice naveden pod II. i III. izreke presude osnovanim.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora i odredaba Ugovora o kreditu broj: 91/05 sklopljenog između stranaka, te zahtjev za isplatom, sve na ime stečenog bez osnove.

5. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

-da su stranke 12. listopada 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj: 91/05 gdje se navodi da se radi o stambenom kreditu, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 209.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita,

-da je kredit odobren s rokom otplate 30 godina, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja dospijeća,

-da je u čl. 2. Ugovora ugovorena godišnja kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,5%, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke,

-da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, tuženik tužiteljici na temelju predmetnog ugovora o kreditu uplatio iznos od 209.000,00 CHF,

-da su stranke zaključile Aneks ugovora o kreditu, te da je na dan 30. rujna 2015. tuženik utvrdio preplatu u iznosu od 109,31 EUR,

-da nijedna od stranaka ne osporava zakonitost konverzije provedene sklapanjem dodatka ugovora o kreditu u kojem je tuženik na dan 30. rujna 2015. utvrdio pretplatu u iznosu od 109,31 EUR.

6. Prvenstveno je istaći da je, po ocjeni ovog suda, tužiteljica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu imala status potrošača i stoga se ista može pozivati na utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu.

7. Naime, prema odredbi čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.

8. Slijedom tumačenja Suda Europske unije, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

9. U konkretnom slučaju iz iskaza tužiteljice, kao i odredbi samog ugovora u kojem je navedena namjena kredita – stambeni kredit u kojoj tužiteljica živi, jasno proizlazi da je ista u trenutku sklapanja prijepornog ugovora imala status potrošača.

10. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

11. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

12. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

15. Ovdje valja reći da je sukus, u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku, utvrđenje da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

16. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.

17. Kako je dakle, u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, to ovaj sud zaključuje da su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene, što ih čini ništetnima.

18. Kako vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, slijedom čega su odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.

19. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora. U konkretnom slučaju iako tuženik tvrdi da je tužiteljici dao takve obavijesti, takvu svoju tvrdnju, međutim, tijekom postupka nije dokazao.

19.1. Ovome valja dodati da je tezu tuženika o davanju svih potrebnih obavijesti u predugovornoj fazi sklapanja ugovora u svojem iskazu opovrgnula tužiteljica, pa ovaj sud nalazi utvrđenim da tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora.

19.2. U navedenom kolektivnom sporu utvrđeno je da tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli u EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

19.3. Iz iskaza tužiteljice, u bitnom, proizlazi da o ni jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu nije mogla pregovarati niti na nju utjecati, da se radilo o tipskom ugovoru, te da nije upozorena na postojanje rizika u vezi tečaja. Ovaj zaključak sud temelji na navodima tužiteljice, da je podigla, pri čemu je već bila određena kamatna stopa, o kojoj se dakle nije pregovaralo, kao i da joj je za kredit u valuti euro rečeno da je najstabilniji i očito kao takav ponuđen kao dobar kredit.

19.4. U konkretnom slučaju je i analizom predmetnog ugovora ovaj sud zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj.

20. Dakle, tužiteljica je u konkretnom slučaju dokazala osnovanost deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je dokazana činjenična osnova tužbe - da je s tuženom bankom sklopila predmetni ugovor o namjenskom kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju te promjenjivom kamatnom stopom, na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

21. Što se tiče prigovora tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, istaći je da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.

22. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 tužiteljica ima pravo na svoje potraživanje zbog ništetnih ugovornih odredbi, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019, jer iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 R protiv Erste bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranaka, što ovdje nije slučaj, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja (svih) preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

23. Inače sama konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

24. Također je istaći da se radi o aktu kojim se bankama temeljem zakona nalaže izmjena odredaba iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju pretplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.

25. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Aneks kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate na dan 30. rujna 2015., sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi time prestala sva potraživanja tužiteljice i da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka.

26. U konkretnom slučaju, visina tražbine utvrđena je na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Petra Bajlo, stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost. Prigovore tuženika ocjenjuje paušalnima te otklonjenima očitovanjem vještaka.

27. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

28. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora, na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

29. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.

30. U konkretnom slučaju vještak je izračunao da je banka uslijed promjene tečaja i kamatne stope, do konverzije, tužiteljici više obračunala iznose anuiteta od 23.345,77 EUR (radi se o iznosu koji se dobije kada se uzmu u obzir samo pozitivne razlike, oduzme iznos tzv. negativne razlike, a kada se odbije i iznos pretplate od 109,31 EUR dobije se iznos od 23.236,46 EUR).

30.1. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, uzevši u obzir samo pozitivnu razliku, što je uvažio i ovaj sud, prvenstveno imajući na umu predmet ovog spora, tj. zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove, pa stoga po ocjeni ovog suda tužiteljica i nije dužna vratiti nešto što nije ni stekla, tim više što tuženik u tom pravcu ne stavlja nikakav zahtjev, ili pak prigovor prijeboja, pa sud, koji u parničnom postupku odlučuje u okviru dispozicija stranaka (čl. 2. st. 1. ZPP), iste nije niti mogao tuženiku dosuditi (tako i Županijski sud u Zagrebu broj Gž-4138/2022). Ocjena je ovog suda da tuženik takvo svoje eventualno potraživanje ne može zahtijevati u ovoj parnici, bez obzira što se radi o novčanom potraživanju, jer je tužiteljica kredit otplaćivala u određenim iznosima kako ga je tuženik pozivao, a što znači da tog određenog dana nije tuženiku platila manje novčanih sredstava, već upravo onoliko koliko je tuženik od nje zahtijevao.

30.2. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vješta, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik uslijed promjene tečaja i kamatne stope više obračunao tužiteljici iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 23.345,77 EUR, od kojeg iznosa je valjalo umanjiti priznatu preplatu iz konverzije u utvrđenom iznosu od 109,31 EUR, što rezultira iznosom od 23.236,46 EUR, koji je tužiteljica više platila tuženiku, a koji iznos nije obuhvaćen konverzijom, i tek isplatom tog iznosa će tužiteljici u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu i promjene kamatne stope, koje je odredbe ovaj sud utvrdio ništetnima.

30.3. Iz Ugovora o kreditu i financijskog vještačenja sudskog vještaka proizlazi da je:

- kod potraživanja tužiteljice samo za promjenu kamatne stope, ukoliko se zbroje samo pozitivne razlike anuiteta tužiteljica je zbog promjene kamatne stope od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR (30.09.2015. god.) preplatila tuženiku 10.891,21 EUR, navedeni iznos umanjen za iznos preplate u konverziji iznosi odnosno 10.781,90 EUR, a ukoliko se zbroje i pozitivne i negativne razlike anuiteta, tužiteljica je zbog promjene kamatne stope od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR preplatila tuženiku 9.511,34 EUR dok navedeni iznos umanjen za iznos preplate u konverziji iznosi 9.402,03 EUR,

- kod potraživanja tužiteljice samo za promjenu tečaja za CHF, ukoliko se zbroje samo pozitivne razlike anuiteta tužiteljica je zbog promjene tečaja za CHF od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR preplatila tuženiku 12.454,56 EUR, navedeni iznos umanjen za iznos preplate u konverziji iznosi 12.345,26 EUR, a ukoliko se zbroje i pozitivne i negativne razlike anuiteta, tužiteljica je zbog promjene tečaja za CHF od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR preplatila tuženiku 11.322,02 EUR dok navedeni iznos umanjen za iznos preplate u konverziji iznosi 11.212,71 EUR.

31. Naime, ovdje stranke su u skladu s odredbama ZID ZPK 15. trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, ali za vrijeme nakon njegovog sklapanja. Što se tiče visine zahtjeva tužiteljice, odnosno iznosa koji je tužiteljici priznat nakon što je ovaj sud od zatraženog iznosa pretplate odbio iznos koji je tužiteljici priznat u konverziji, ovaj sud je na tako utvrđenu razliku dosudio zakonsku zateznu kamatu jer smatra da su se sklapanjem navedenog aneksa stranke, osim sa glavnicom kredita (koja nije bila predmet kolektivnog spora), suglasile i sa iznosom priznate pretplate. Također je navesti kako je u konkretnom slučaju predmet spora povrat stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredaba ugovora, te je odlučna činjenica bila, s obzirom na utvrđenje da su odredbe ugovora ništetne, koliki iznos je tužena primila od tužiteljice temeljem tih ništetnih odredaba. Navedeni iznos utvrđen je kako je to već obrazloženo, na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke te je od tog iznosa odbijen iznos koji je tužiteljici priznat u konverziji, tako da je tužiteljici dosuđen iznos koji predstavlja razliku, odnosno iznos koji je ovdje tuženik stekao bez osnove.

32. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

33. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.

34. Tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužiteljice, istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.

35. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

36. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, pa kako je predmetna tužba podnesena 12. travnja 2019., to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.

37. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku ništetnost je cijelog ugovora. Stoga, budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Konačno, odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa. Stoga je zahtjev tužiteljice usmjeren na ništetnost cijelog ugovora te zahtjevom za isplatom cjelokupnog isplaćenog iznosa odbijen kao neosnovan.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23) te su tužiteljici priznati troškovi prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7.1.Tarife), za zastupanje na raspravi od 6. studenog 2019., 12. travnja 2023., 30. kolovoza 2023., 25. rujna 2023. i 26. svibnja 2025. sve po 100 bodova (Tbr.br. 9.1. Tarife), za sastav podneska od 24. kolovoza 2023. i 7. veljače 2024., svaki od po 100 bodova (Tbr.br. 8.1. Tarife), uvećano za iznos PDV-a od 25%, te sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 191,13 EUR (1.440,00 kuna), trošak vještačenja od 464,65 EUR, sveukupno iznosi 2.846,89 EUR.

38.1. Ovaj sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troška u iznosu od po 2.450,00 EUR kuna po radnji obzirom da je prema vrijednosti predmeta spora trošak zastupanja i sastava podneska propisan u iznosu od po 100 bodova, a odbijen je i zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 700,00 EUR obzirom da iste iznose po 191,13 EUR, a koliko je tužiteljica i platila za sudsku pristojbu na tužbu (uvećano za izradu rješenja). Nadalje je odbijen i zahtjev za naknadom troška sastava podneska od 18. siječnja 2021., 21. srpnja 2021., 14. rujna 2021., 22. ožujka 2022., 31. ožujka 2022., 27. lipnja 2022. i 26. travnja 2024. jer se radi o požurnicama na postupanje suda.

U Zadru, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1.Tužiteljici, po punomoćniku,

2.Tuženici, po punomoćniku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte