Poslovni broj: Us I-589/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ad. 1) SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2) KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3) RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćeniku Mariju Kaznačiću odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 17, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, Dropčeva 1, OIB: 43539267895 i ad.2) Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o tužbi tužitelja i odgovoru na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba, izvanraspravno dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/21-01/359, Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-23-05 od 12. siječnja 2023., kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n je

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/226, URBROJ: 2117/1-11/2-21-20 od 15. rujna 2021., kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20- 01/226, URBROJ: 2117/1-11/2-21-20 od 15. rujna 2021., u točci 1. izreke odbijen je zahtjev GR pok. S, ER iz [adresa], , SR iz [adresa], PR. K, KR rođ. PR pok. K, i RR pok. K iz R, , za utvrđivanje naknade za oduzetu imovinu u dijelu koji se odnosi na brodove, koji su činili dio imovine oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba" d.d. Dubrovnik, a u odnosu na suvlasničke dijelove vlasnika - dioničara oduzetog poduzeća i to HR, kao prijašnjeg vlasnika oduzete imovine dioničar s udjelom 86.715 dionica i VR. G, kao prijašnjeg vlasnika oduzete imovine - dioničara s udjelom od 153 dionice.

Točkom 2. izreke određeno je da će se o pravu na naknadu za preostale nekretnine koje su činile imovinu oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba" d.d. i to neotkupljene stanove u čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Točkom 3. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Tužitelji, u pravodobnoj tužbi osporavaju zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, te navode da je u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja propušteno izvesti dokaze vještačenjem i saslušanjem Atlantske plovidbe d.d. na okolnost je li predmetna oduzeta imovina (8 brodova) ušla u vrijednost društvenog kapitala u pretvorbi poduzeća Atlantska plovidba, a sve u skladu sa stavom iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Us-13790/2006-9 od 10. prosinca 2009. Pritom da nije uzeta u obzir ni činjenica da je, u trenutku nacionalizacije, imovinu poduzeća „Dubrovačka plovidba“ činilo 8 brodova od kojih su tri (brodovi „Sveti Vlaho, „ GR“ i „Dubravka“) postala sastavni dio imovine poduzeća Atlantska plovidba. Da je osporavanim rješenjem pravilno utvrđeno da je predmet naknade oduzeto poduzeće, stoga da se u konkretnom slučaju primjenjuju članci 45. do 47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi), a da se ne primjenjuje članak 7. toga Zakona, koji da se primjenjuje samo kada je riječ o pojedinačnoj oduzetoj imovini, a ne i u slučaju naknade za oduzeto poduzeće. Stoga, da je u ovom postupku ključno utvrditi, za pravilnu primjenu čl. 45 i 47 Zakona o naknadi, je li oduzeta imovina ušla u vrijednost društvenog kapitala poduzeća “Atlantska plovidba” kod provedene pretvorbe tog poduzeća. Tužitelji ističu da se ovdje ne traži naknada za oduzete brodove već da podnositelji zahtjeva traže naknadu kao bivši dioničari oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba“ d.d. za oduzete dionice tog poduzeća. Stoga da nema dvojbe da naknada za nacionalizirano poduzeće “Dubrovačka plovidba” predstavlja vrijednost oduzetih brodova odnosno imovine u trenutku oduzimanja, a ne u trenutku pretvorbe Atlantske plovidbe kao njezinog pravnog slijednika, a što daje smisao odredbi Zakona o povratu oduzete imovine. Slijedom navedenog, a budući da je u samom postupku dokazano i potvrđeno da je oduzeta imovina ušla u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Atlantska plovidba kod pretvorbe tog poduzeća, a što da potvrđuje i sama Atlantska plovidba, da je zahtjev za naknadu osnovan i na zakonu utemeljen, redi čega su predložili da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 4. svibnja 2023. u cijelosti ustrajao u navodima i razlozima iz obrazloženja osporavanog rješenja te je predložio da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Rješenjem ovog suda posl. br. UsI-589/2023-8 od 14. svibnja 2024. pozvane su zainteresirane osobe ad.1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku i ad.2) Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP), da sudjeluju u predmetnom upravnom sporu te im je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika, na odgovor.

6. Zainteresirana osoba ad.1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, iako pozvana, ovom sudu nije dostavila odgovor na tužbu.

7. Zainteresirana osoba ad.2) Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) u svom odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2024. je navela da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te je, u bitnom, navela da je iz Elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća „ATLANTSKA PLOVIDBA“, Dubrovnik, a kojim CERP raspolaže kao službenom evidencijom, utvrđeno da brod „Dubravka“ izgrađen 1905., brod „ GR“ izgrađen 1925. i brod „ OR“ izgrađen 1928. nisu svojom vrijednošću procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „ATLANTSKA PLOVIDBA“, Dubrovnik. Također, da je činjenica da Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96, 39/99, 80/02, 81/02 i 98/19 dalje: Zakon o naknadi) ne propisuje pravo na naknadu s osnova amortizacije osnovnih sredstava ovdje brodova i njihovog doprinosa u povećanju vrijednosti subjekta pretvorbe na dan donošenja rješenja o pretvorbi. Da taj zakon priznaje pravo na naknadu samo za imovinu oduzetog poduzeća koja je temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 dalje: ZPDP) procijenjena u društveni kapital subjekta pretvorbe prema procijeni postignutoj u pretvorbi i za imovinu oduzetog poduzeća koja nije procijenjena u postupku pretvorbe na temelju navedenog zakona, ali koja je u naravi postojala na dan 11.10.1996. godine kada je donijet Zakon o naknadi. Čak da su eventualno i fizički postojali neprocijenjeni brodovi oduzetog poduzeća na dan 11.10.1996. godine, da se visina naknade ne bi izračunala na način kako to predlažu tužitelji, nego da bi se izračunala primjenom Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih brodova i brodica (Narodne novine, broj: 64/2005) kojeg je na temelju ovlasti iz članka 63. stavka 3. Zakona o naknadi donio ministar tadašnjeg Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka. Također navodi, da se prema dosadašnjoj praksi odredba članka 7. Zakona o naknadi jednako primjenjuje na sve nekretnine neovisno jesu li one oduzete kao dio imovine pravne osobe (poduzeća) ili kao osobna imovina fizičkih osoba. Navedeno da proizlazi i iz odredbe članka 49. stavka 1. istog Zakona koja spada u glavu V. Zakona, načela naknade prema kojoj se imovina koja je predmet naknade daje ili naknađuje u drugom obliku prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se ista nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. Slijedom navedenog, a kako se prema odredbi stavka 2. članka 15. Zakona o naknadi u smislu istog Zakona, brodovi i brodice smatraju nekretninom, da je tuženik pravilno primijenio odredbu članka 7. istog Zakona jer da je u provedenom prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku utvrđeno na temelju dopisa Lučke kapetanije Dubrovnik od 11.10.2006. godine, da je brod " GR" brisan iz upisnika pomorskih trgovačkih brodova dana 11.03.1970. godine radi prodaje za staro željezo u Japan i dopisa Lučke kapetanije Split od 20.06.2007. godine da je m/b "Banija" brisan iz upisnika brodova 12.03.1966. godine radi prodaje, a m/b "Plitvice" da je brisan dana 21.08.1961. g. radi rashodovanja. Da je se navedenim potvrdama dokazuje činjenica da predmetni brodovi nisu postojali u naravi na dan pretvorbe društvenog poduzeća „ATLANTSKA PLOVIDBA“, Dubrovnik 03.01.1994. godine, te da zbog te činjenice nisu ni mogli biti predmetom procjene u postupku pretvorbe istog subjekta pretvorbe. Da se navedenim potvrdama dokazuje i činjenica kako predmetni brodovi nisu postojali u naravi na dan donošenja Zakona o naknadi 11.10.1996. godine, pa da u smislu ukupnosti odredbi članka 7., članka 15. stavka 2. i članka 49. stavak 1. istog Zakona, tužiteljima ne pripada pravo na naknadu u odnosu na iste.

7.1. U odnosu na tužbene navode tužitelja koji se odnose na rezervaciju dionica društvenog poduzeća „ATLANTSKA PLOVIDBA“, Dubrovnik zainteresirana osoba ad.2) CERP ističe da je Hrvatski fond za privatizaciju (dalje: HFP) nakon završetka pretvorbe poduzeća „ATLANTSKA PLOVIDBA“, Dubrovnik, uvjetovan Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-4641/98-8 od 28.05.1998. godine donijete po prijedlogu prijašnjih vlasnika za obnovu postupka pretvorbe društvenog poduzeća „ATLANTSKA PLOVIDBA“, Dubrovnik dana 16.07.2003. godine donio Rješenje KLASA: UP/I-943-06/03-01/40 URBROJ: 563-03-04/02-2003-5 kojim je rezervirao dionice u protuvrijednosti 10% temeljnog kapitala društva ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dubrovnik u svrhu naknade prijašnjim vlasnicima, ali da time HFP nije unaprijed i bezuvjetno priznao pravo na naknadu tužiteljima i drugim prijašnjim vlasnicima, jer da se o njihovim zahtjevima za naknadu trebalo pojedinačno odlučivati pred nadležnim tijelom na temelju provedenih dokaza i utvrđenih činjenica. Da HFP nije prihvatio Nalaz i mišljenje tvrtke LIST d.o.o. iz Splita iz 1995. godine na koji se pozivaju tužitelji u tužbi kojim se samo iskazuje kolika bi 1995. godine bila vrijednost početnog osnivačkog uloga bivše Općine Dubrovnik (od sedam brodova) u kapitalu ATLANTSKE PLOVIDBE, Dubrovnik, ako se isti iskaže metodom revalorizacije. Da navedeni Nalaz nije nastao na zahtjev društva ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dubrovnik, niti na zahtjev prijašnjih vlasnika - dioničara oduzetog poduzeća Dubrovačka plovidba d.d., Dubrovnik, nego na traženje Općine Dubrovnik, a isti da je trebao poslužiti u svrhu određenja broja dionica ATLANTSKE PLOVIDBE d.d. Dubrovnik koji bi eventualno trebao biti prenesen iz portfelja tadašnjeg HFP-a u vlasništvo Općine Dubrovnik, iz razloga što su sva prava u odnosu na upravljanje, raspolaganje i korištenje svih brodova koji su predstavljali osnivački ulog u društvenom poduzeću ATLANTSKA PLOVIDBA, Dubrovnik 1955. godine pripadala u cijelosti Općini Dubrovnik. Da HFP nikada nije postupio po navedenom Nalazu, niti da ga je koristio za bilo koju svrhu. Kao dokaz poziva se na uvid u Nalaz društva LIST d.o.o. iz 1995. g. koji je priložen spisu naknade te uvid u Rješenje HFP-a od 16.07.2003. godine koji je također priložen spisu naknade

7.2. Zaključno, u odnosu na tužbene navode koji se odnose na zahtjev za naknadu u pogledu "brodova" kao dijela imovine oduzetog poduzeća Dubrovačka plovidba, Dubrovnik, da je nizom presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske već davno stvorena sudska praksa. Zainteresirana osoba ad.2) CERP navodi da u ovom trenutku ne postoji nijedno pravomoćno rješenje o naknadi kojim je prijašnjem vlasniku dioničaru oduzetog poduzeća Dubrovačka plovidba, Dubrovnik ili njegovu nasljedniku utvrđeno pravo na naknadu za brodove oduzetog poduzeća Dubrovačka plovidba, Dubrovnik. Kao dokaz na navedene tvrdnje poziva se i prilaže presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-13790/2006-9 od 10.12.2009., Us-13457/2006-7 od 14.10.2010., Us-9165/2008-11 od 08.12.2011., presudu Upravnog suda u Splitu broj:

5 Uslnoi-44/20-12 od 31.03.2021. te presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-1400/23-2 od 23.05.2023.; Usž-616/2023-2 od 19.09.2023. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka te izvedenih dokaza u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja, a kako tužitelji u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen načelom učinkovitosti, predmetni upravni spor odlučio riješiti bez rasprave primjenom odredbe čl. 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a).

9. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, te isprava koje je tuženo tijelo ovom Sudu dostavilo uz odgovor na tužbu.

10. Stranke trošak nisu popisale, ni zatražile.

11. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava priloženih spisu, uzimajući u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Klasa: UP/II-942- 01/21-01/359, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-23-05 od 12. siječnja 2023.

13. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim Djelomičnim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/226, URBROJ: 2117/1-11/2-21-20 od 15. rujna 2021., odbijen zahtjev tužitelja, odnosno njihovih pravnih prednika, za naknadu oduzete imovine u dijelu koji se odnosi na brodove koji su činili dio imovine oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba" d.d. Dubrovnik, a u odnosu na suvlasničke dijelove vlasnika - dioničara oduzetog poduzeća.

14. Među strankama je sporno jesu li predmetni brodovi u postupku pretvorbe i privatizacije bili procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala poduzeća „Atlantska plovidba “Dubrovnik te s tim u vezi imaju li tužitelji pravo na naknadu u smislu odredbe čl. 45. Zakona o naknadi.

15. Odredbom članka 45. stavkom 3. Zakona o naknadi propisano je da za poduzeća iz stavka 1. tog članka Zakona prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjega vlasnika pripada naknada.

16. Odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina.

17. Odredbom članka 7. Zakona o naknadi propisano je da se odredbe ovoga Zakona ne odnose na imovinu koja je u društveno vlasništvo prenesena na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona, a koja na dan donošenja ovoga Zakona u naravi ne postoji.

18. Prvenstveno valja istaći da je u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Us-9165/2008-11 od 8. prosinca 2011., među ostalim, obrazloženo da presudom toga suda broj Us-4641/98 od 28. svibnja 1998., koja je donesena u stvari obnove postupka pretvorbe poduzeća „Atlantska plovidba“, nije odlučivano o pravu na naknadu prijašnjih dioničara „Dubrovačke plovidbe“ već da je to pitanje ostavljeno riješiti u posebnom postupku, nakon što se utvrdi je li oduzeta imovina ušla u vrijednost društvenog kapitala navedenog poduzeća. Navedena sporna činjenica utvrđivana je u okviru spora koji se kod ovog suda vodio u predmetu pod posl. br. UsI- 285/2022 po tužbi tužitelja pod 1) SR iz [adresa], pod 2) KR iz [adresa], pod 3) PR iz [adresa] i pod 4) RR iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, radi poništenja rješenja KLASA: UP/ II-942-01/18-01/334, Urbroj: 514- 04-02-01-01/08-21-02 od 17. prosinca 2021., a kojim rješenjem su odbijene žalbe tužitelja odn. njihovih pravnih prednika protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-01/97-01/702, URBROJ: 2117-04/1-18-29 od 18. svibnja 2018., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja odn. njihovih pravnih prednika za naknadu oduzete imovine u dijelu koji se odnosi na brodove koji su činili imovinu oduzetog poduzeća "Dubrovačka plovidba" d.d. Dubrovnik, te je odlučeno da će se o preostalim nekretninama odlučiti posebnim rješenjem, kao i da svaka stranka snosi svoje troškove.

19. Nadalje valja istaći da je presudom ovog suda u predmetnom upravnom sporu koji se vodio pod posl. br. UsI- 285/2022 donesena presuda UsI-285/22-5 od 20. prosinca 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž- 1105/2023-2 od 12. srpnja 2023. U obrazloženju citirane presude, u bitnom je navedeno da nema pravne mogućnosti da tužitelji ostvare pravo na naknadu za imovinu koja na dan donošenja Zakona o naknadi u naravi ne postoji, radi čega neosnovano prigovaraju da se pravo na naknadu treba utvrditi za svu imovinu koju je poduzeće imalo u vrijeme oduzimanja. Ovo stoga što je predmet postupka naknada za oduzete naprijed navedene brodove, koji nisu uneseni u društveni kapital u postupku pretvorbe (što je pravilno naveo i prvostupanjski sud u svojoj presudi) budući da se prvostupanjsko djelomično rješenje odnosi samo na iste.

20. Među strankama nisu sporne činjenice da je u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja kao nesporno utvrđeno:

- da je poduzeće „Dubrovačka parobrodska plovidba“ nacionalizirano i preneseno u državno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća od 25. studenog 1946. („Službeni list“ 48/46),

- da je iz očitovanja Agencije za upravljanje državnom imovinom od 15. lipnja 2012. vidljivo da su sve nekretnine i motorni brodovi, vlasništvo poduzeća procijenjeni u društveni kapital u postupku pretvorbe predmetnog poduzeća, kao i da se na popisu brodova nalaze dva broda istog imena „Dubravka“ i „Sv, Vlaho“ koji su procijenjeni u društveni kapital, međutim da se ne radi o predmetnim brodovima jer se razlikuju po svojim tehničkim karakteristikama od brodova koji su predmet ovoga spora,

- da je iz potvrda Lučke kapetanije Dubrovnik od 10. studenog 2006. i Lučke Kapetanije Split od 20. lipnja 2007. razvidno da su predmetni brodovi „ AR“, „Dubravka“ i „Sveti Vlaho“ još šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća rashodovani i prodani u staro željezo te da isti nisu postojali u naravi na dan donošenja Zakona o naknadi.

21. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, a pozivom na odredbu članka 7. Zakona o naknadi, tuženik je osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja odnosno njihovih prednika, smatrajući pravilnom ocjenu iz prvostupanjskog rješenja da predmetni brodovi nisu uneseni u društveni kapital poduzeća „Atlantska plovidba“ kod pretvorbe tog poduzeća.

22. S navedenim stavom tuženika, suglasan je i ovaj Sud, a s obzirom na prethodno navedena utvrđenja iz upravnog postupka koji je prethodio ovome sporu, a koja utvrđenja imaju uporišta u navedenim isprava koja su priložena spisu upravnog postupka.

23. Kod takvog stanja ove upravne stvari, nisu osnovani tužbeni navodi tužitelja da im pravo na naknadu pripada na temelju amortizacije, odnosno vrijednost oduzetih brodova, odnosno za doprinos koji su ti brodovi dali u razvoju i povećanju vrijednosti društvenog poduzeća "Atlantska plovidba" d.d. Dubrovnik, smatrajući pritom da imovina predmetnog poduzeća nisu samo brodovi kao takvi, nego i imovina i amortizacijski fond te da je procjena vrijednosti društvenog kapitala za potrebe pretvorbe temeljena na vrijednosti imovine, radi čega da bi tužitelji imali pravo na naknadu u smislu odredbe čl. 45. Zakona o naknadi.

24. Ovo stoga što je u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja kao nesporno utvrđeno da navedeni brodovi koji su činili dio imovine oduzetog poduzeća "Dubrovačka plovidba d.d." nisu procijenjeni u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Atlantska plovidba" Dubrovnik 1994., radi čega nije moguće isključiti primjenu odredbe čl. 7. Zakona o naknadi, kako to neosnovano tužitelji smatraju, a koje pravno shvaćanje je već izraženo i zauzeto brojnim sudskim odlukama, pa tako primjerice i u pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsInoi-20/14-20 od 2. lipnja 20217. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3842/17-2 od 2. lipnja 2017., te u naprijed citiranoj presudi ovog suda posl. br. UsI-285/2022-5 od 20. prosinca 2022. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž - 1105/2023-2 od 12. srpnja 2023.

25. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, izjavljenu protiv djelomičnog prvostupanjskog rješenja odbilo, uz obrazloženje koje u cijelosti kao pravilno, argumentirano i na Zakonu osnovano prihvaća i ovaj Sud. Stoga, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS- a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

26. Odluka o troškovima spora je izostala obzirom na činjenicu da stranke trošak nisu popisale, ni zatražile.

U Splitu 12. lipnja 2025.

SUDAC

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužiteljima ad.1) do ad.3) po opunom.

- tuženiku

- zain. o. ad.1) DORH zastupan po ŽDO u Spltiu

- zain.o. ad. 2) CERP

- Pozvati tužitelje od ad. 1) do ad.3) solidarno na uplatu pristojbe za tužbi u i presudu, po pravom.

- spis kal. do 26.08.2025.