Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-3507/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TŽ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2022., poslovni broj: 51. Pp-4155/2023, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. TŽ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. TŽ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. TŽ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 32. stavka 1. i 4. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su mu na temelju citiranih propisa utvrđene novčane kazne u iznosu od 410,00 eura i 1.500,00 eura, a potom je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.910,00 eura.
1.1. U izrečenu kaznu, na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je uračunato vrijeme uhićenja 30. listopada 2022. u 02,03 sati do 13,30 sati, kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura novčane kazne, pa je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 1870,18 eura.
1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s time da će se vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole po policiji uračunati u izrečenu mjeru.
1.3. Istom odlukom okrivljenik je sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 50,62 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice Vesne Rajić, odvjetnice Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnika u Križevcima, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškova postupka.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. U pravu je žalitelj da je u uvodu pisanog otpravka presude navedena pogrešna godina objave presude, međutim u dnu iste odluke naznačen je datum donošenja presude koji u potpunosti odgovara danu objavu presude, kako to proizlazi iz zapisnika o objavi presude od 25. ožujka 2023., koji je sastavni dio predmeta. Navedena pogreška u pisanju nije odredbom članka 195. stavka 1. Prekršajnog zakona propisana kao bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, niti to predstavlja povredu iz odredbe članka 195. stavka 2., jer objavljivanje presude nema procesno pravni značaj za stranke. Stoga navedena nepravilnost nije od utjecaja na presudu.
6. Pogrešno žalitelj ističe povredu odredbe članka 45. stavka 1. Zakona o prekršajima, budući da je u ovom predmetu mjerodavan Prekršajni zakon (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
7. Ispitujući pobijanu odluku u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako na to upire žalitelj vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih propisa, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
7.1. Naime, žalitelj se u postupku pred sudom, pravilno upozoren na svoja prava, očitovao krivim i priznao počinjenje djela kako su mu optužnim aktom stavljena na teret, jasno i određeno opisujući svoje protupravno postupanje u prometu, pa je prvostupanjski sud ispravno i nesporno utvrdio sve odlučne činjenice.
7.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Razmatrajući u pogledu navoda žalbe odluku o kazni ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja počinjenih u stjecaju, opasnosti i pogibeljnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, pa tako i već u dovoljnoj mjeri cijenjenog primjerenog ponašanja okrivljenika u postupku pred sudom, na koje ponovno upire u ovoj žalbi. Suprotno tvrdnje žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno vrednujući sve poznate okolnosti na strani okrivljenika, za predmetna djela odmjerio kazne u neznatnoj mjeri iznad minimalno propisanih iznosa novčanih kazni, budući da je za prekršaj iz članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana kazna u rasponu od 390,00 do 920,00 eura, a za djelo iz članka 199. stavka 2. i 8. istog Zakona propisana je kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Prvostupanjski sud nije na strani okrivljenika utvrdio nikakve naročito olakotne okolnosti niti ih žalitelj ističe sada u žalbi i dokumentira, pa nema zakonskih uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne. Pogrešno upire žalitelj na povredu odredbe članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona, budući da u predmetnom slučaju nije postignut sporazum ovlaštenog tužitelja i okrivljenika o kazni, a sud nije vezan prijedlogom tužitelja za kaznu, pa ima mogućnost odmjeriti kaznu unutar zakonom propisane kazne, u skladu s utvrđenim okolnostima od utjecaja na kaznu. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena novčana kazna primjerena i pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno za djelovanje na ponašanje počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.
9. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku od trideset dana.
10. Suprotno tvrdnje žalitelja, odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. S obzirom na značaj i težinu počinjenih prekršaja u stjecaju koji predstavljaju drsko kršenje prometne discipline, velike pogibeljnosti, ovaj sud smatra pravilom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novih takvih prekršaja. Vremensko trajanje zaštitne mjere određeno je unutar zakonom propisanog trajanja od mjesec dana do dvije godine, i to bliže minimalno propisanom vremenu trajanja zaštitne mjere. Stoga je ocjena i ovog suda da je zaštitna mjera izrečena u razmjeru s težinom počinjenih prekršaja, opasnosti okrivljenika i prekršaja koji se s obzirom na dosadašnje postupanje u prometu mogu od njega očekivati, u smislu odredbe članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni (i ničim potkrijepljeni) navodi žalitelja da mu je vozačka dozvola potrebna zbog putovanja iz Republike Hrvatske u Njemačku i obrnuto, ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.
11. Ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud nalazi da je ista pravilna i zakonita, jer je žalitelj u smislu odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove koje je sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos troškova, određen unutar raspona propisanog iznosa Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13), s obzirom na radnje provedene u postupku te trošak upotrebe alkotesta, koji predstavlja materijalni trošak tužitelja za utvrđivanje prekršaja. Pri tome, iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi, niti žalitelji uz žalbu dokumentira da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, u smislu odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.
12. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imajuću na umu poznate materijalne prilike žalitelja.
13. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.