U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FV, kojeg brani Carmen Ivančević Marinković, odvjetnica odvjetničkog društva UV i partneri, zbog prekršaja iz članka 43. stavak 1. i 3. u vezi članka 293. stavak 1. i članka 176. stavak 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 ), rješavajući o žalbi okrivljenika FV podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Pp-2343/2021 od 3. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe okrivljenika FV, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se temeljem odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), odbija optužba podnesena protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 43. stavak 1. i 3. u vezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom a) izreke pobijane presude.

II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba okrivljenika FV je u tom dijelu postala bespredmetna.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika FV i pobijana presuda se u preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, pobijana presuda se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se prihvaća od strane prvostupanjskog suda utvrđena novčana kazna za prekršaj pod točkom b) u iznosu od 390,00 (tristodevedeset), koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

V. Temeljem odredbe članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik FV je obvezan platiti trošak drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četredeset) eura u roku od 30 (trideset) dana, od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik FV proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 65. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, članka 43. stavak 1. i 3. u vezi članka 293. stavak 1. i članka 176. stavak 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 650,00 (šestopedeset) eura, radi prekršaja činjenično opisanih u izreci.

2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura.

4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno je podnio zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Presudu smatra proturječnom u odnosu na izrečenu novčanu kaznu i zaštitnu mjeru. Tokom postupka činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer nije utvrđena nastala materijalna šteta, već je samo utvrđena dinamika prometne nesreće, te smatra da je trebalo provesti prometno-tehničko vještačenje. O samoj prometnoj nesreći je saznao tek kad ga je kontaktirala policija, jer nikakav udarac nije osjetio niti je na njegovom vozilu bilo oštećenja. Izrečenu sankciju smatra prestrogom, osobito izrečenu zaštitnu mjeru s obzirom da nije kažnjavan zbog prometnih prekršaja.

Žalba okrivljenika je djelomično bespredmetna.

6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaje iz članka 43. stavak 1. i 3. u vezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka.

7. Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedeni prekršaj koji se okrivljeniku stavljaju na teret, a za koji je tužitelj obvezan izdati obavezni prekršajni nalog, zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako su prema okrivljenici inkriminirana djela počinjena dana 25. lipnja 2021., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenika u tom dijelu odbiti.

Žalba okrivljenika je djelomično neosnovana.

8. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika u odnosu na prekršae iz članka 176. stavak 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Neosnovano okrivljenik ističe da je pobijana presuda proturječna jer iz sadržaja iste proizlazi suprotno. Naime, iz sadržaje iste proizlazi da je presuda nije proturječna sama sebi ili razlozima presude, i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni i obrazloženi.

10. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane da kontakt svog vozila i vozila oštećenika nije osjetio, da nisu nastala nikakva oštećenja, te da nije bilo razloga da napusti mjesto prometne nesreće kada je imao mogućnost popuniti Europsko izvješće. Ovakvu njegovu obranu sud nije prihvatio jer je iz provedenog dokaznog postupka, i to iskaza ispitanih svjedoka AV, oštećenika, te LV i IV, policijskih službenika koji su obavljali očevid ove prometne nesreće, koje iskaze je u cijelosti prihvatio kao logične, uvjerljive i suglasne, proizlazi da je okrivljenik vožnjom unazad vozilom oštetio vozilo oštećenika, na kojem je nastala materijalna šteta, nakon čega je napustio mjesto događaja a da sa oštećenim nije razmijenio osobne podatke i podatke o vozilu. Iskaze ispitanih svjedoka potvrđuje i dokumentacija spisa u koju je izvršen uvid. Naime, iz zapisnika o očevidu, ali i iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da su na vozilu oštećenika, ali i okrivljenika, nastala oštećenja, zbog čega je okrivljenik bio dužan postupiti sukladno odredbi članka 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Sam oštećeni je iskazao da je sa okrivljenikom komunicirao tek nakon prometne nesreće, a sam očevid je obavljen u odsutnosti okrivljenika.

11. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.

12. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom iznosu. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje novčane kazne, tim više što je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne već u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje okrivljenik u žalbi ističe.

13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Ponašanje okrivljenika predstavlja jedan od najtežih oblika kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenog djela prekršaja.

14. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika isti je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.

13. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanja Klauda v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.