REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-738/2025-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojU zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika ERGOACTIV d.o.o., Zagreb, Međimurska 21, OIB: 32748850605, koGA zastupa punomoćnik Iva Zlatić, odvjetnica u Karlovcu, Trg hrvatskih branItelja 4, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 29. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

Nalaže se ERGOACTIV d.o.o., Zagreb, Međimurska 21, OIB: 32748850605, isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 128.686,22 EUR sa zakonskom kamatom tekućom na iznos od:

- 1.958,92 EUR od 1. studenoga 2013., pa do isplate;

- 1.958,92 EUR od 1. prosinca 2013., pa do isplate;

- 1.958,92 EUR od 1. siječnja 2014., pa do isplate;

- 1.952,80 EUR od 1. veljače 2014., pa do isplate;

- 1.952,80 EUR od 1. ožujka 2014., pa do isplate;

- 1.952,80 EUR od 1. travnja 2014., pa do isplate;

- 1.956,43 EUR od 1. svibnja 2014., pa do isplate;

- 1.956,43 EUR od 1. lipnja 2014., pa do isplate;

- 1.956,43 EUR od 1. srpnja 2014., pa do isplate;

- 1.957,58 EUR od 1. kolovoza 2014., pa do isplate;

- 1.957,58 EUR od 1. rujna 2014., pa do isplate;

- 1.957,58 EUR od 1. listopada 2014., pa do isplate;

- 1.955,29 EUR od 1. studenoga 2014., pa do isplate;

- 1.955,29 EUR od 1. prosinca 2014., pa do isplate;

- 1.955,29 EUR od 1. siječnja 2015., pa do isplate;

- 1.944,76 EUR od 1. veljače 2015., pa do isplate;

- 1.944,76 EUR od 1. ožujka 2015., pa do isplate;

- 1.944,76 EUR od 1. travnja 2015., pa do isplate;

- 1.910,70 EUR od 1. svibnja 2015., pa do isplate;

- 1.910,70 EUR od 1. lipnja 2015., pa do isplate;

- 1.910,70 EUR od 1. srpnja 2015., pa do isplate;

- 1.912,23 EUR od 1. kolovoza 2015., pa do isplate;

- 1.912,23 EUR od 1. rujna 2015., pa do isplate;

- 1.912,23 EUR od 1. listopada 2015., pa do isplate;

- 1.887,35 EUR od 1. studenoga 2015., pa do isplate;

- 1.887,35 EUR od 1. prosinca 2015., pa do isplate;

- 1.887,35 EUR od 1. siječnja 2016., pa do isplate;

- 1.921,99 EUR od 1. veljače 2016., pa do isplate;

- 1.921,99 EUR od 1. ožujka 2016., pa do isplate;

- 1.921,99 EUR od 1. travnja 2016., pa do isplate;

- 1.912,04 EUR od 1. svibnja 2016., pa do isplate;

- 1.912,04 EUR od 1. lipnja 2016., pa do isplate;

- 1.912,04 EUR od 1. srpnja 2016., pa do isplate;

- 1.951,27 EUR od 1. kolovoza 2016., pa do isplate;

- 1.951,27 EUR od 1. rujna 2016., pa do isplate;

- 1.951,27 EUR od 1. listopada 2016., pa do isplate;

- 1.924,47 EUR od 1. studenoga 2016., pa do isplate;

- 1.924,47 EUR od 1. prosinca 2016., pa do isplate;

- 1.924,47 EUR od 1. siječnja 2017., pa do isplate;

- 1.927,54 EUR od 1. veljače 2017, pa do isplate;

- 1.927,54 EUR od 1. ožujka 2017., pa do isplate;

- 1.927,54 EUR od 1. travnja 2017., pa do isplate;

- 1.965,24 EUR od 1. svibnja 2017., pa do isplate;

- 1.965,24 EUR od 1. lipnja 2017., pa do isplate;

- 1.965,24 EUR od 1. srpnja 2017., pa do isplate;

- 2.037,19 EUR od 1. kolovoza 2017., pa do isplate;

- 2.037,19 EUR od 1. rujna 2017., pa do isplate;

- 2.037,19 EUR od 1. listopada 2017., pa do isplate;

- 2.113,94 EUR od 1. studenoga 2017., pa do isplate;

- 2.113,94 EUR od 1. prosinca 2017., pa do isplate;

- 2.113,94 EUR od 1. siječnja 2018., pa do isplate;

- 2.147,04 EUR od 1. veljače 2018., pa do isplate;

- 2.147,04 EUR od 1. ožujka 2018., pa do isplate;

- 2.147,04 EUR od 1. travnja 2018., pa do isplate;

- 2.191,44 EUR od 1. svibnja 2018., pa do isplate;

- 2.191,44 EUR od 1. lipnja 2018., pa do isplate;

- 2.191,44 EUR od 1. srpnja 2018., pa do isplate;

- 2.276,61 EUR od 1. kolovoza 2018., pa do isplate;

- 2.276,61 EUR od 1. rujna 2018., pa do isplate;

- 2.276,61 EUR od 1. listopada 2018., pa do isplate;

- 2.293,06 EUR od 1. studenoga 2018., pa do isplate;

- 2.293,06 EUR od 1. prosinca 2018., pa do isplate;

- 2.293,06 EUR od 1. siječnja 2019., pa do isplate;

- 2.392,58 EUR od 1. veljače 2019., pa do isplate;

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika ERGOACTIV d.o.o., Zagreb, Međimurska 21, OIB: 32748850605 prema tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, u iznosu od 28.867,35 eur.

III Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 28.300,20 eur, u roku 8 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 12.100,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 10. rujna 2019. tužitelj je pokrenuo parnični postupak, te predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev, te se tuženiku nalaže da tužitelju plati iznos od 750.00,00 kn, s zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do plateža, te da sud naloži tuženiku platež parničnih troškova.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da je tužitelj, odnosno Republika Hrvatska vlasnik 1/2 dijela poslovnog prostora površine 141,09 m2, koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], izgrađene na zk.č.br. 416 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. da je tuženik je koristio poslovni prostor u površini 141,09 m2, temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog s ĐJ od 17. svibnja 2017. bila je ugovorena zakupnina za 1/2 dijela tog poslovnog prostora u visini 10.000,00 kn mjesečno, odnosno da je tuženik neovlaštenim korištenjem poslovnog prostora u površini 141,09 m2 stekao korist u visini 10.000,00 kn za svaki- mjesec korištenja, time da se navedeni iznos s uvećava se za iznos PDV-a sukladno odredbama čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/13., 99/13., 148/13. i 153/13) i odredbom čl. 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 79/13., 85/13. i 160/13.) i iznosi 12.500,00 kn mjesečno, Tuženik je u posjedu predmetnog poslovnog prostora od 1. studenoga 2011. odnosno za razdoblje od listopada 2013. do studenog 2018., odnosno ukupno 60 mjeseci stekao korist u visini od 750.000,00 kn, a koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku.

3. U podnesku od dana 28. listopada 2019. tuženik je dao očitovanje na navode tužbe i naveo da osporava navode tužbe koji su navedeni pod toč. I tužbe, iz razloga što je tužitelj Dopunskim rješenjem Grada Zagreba Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 23. travnja 2012. utvrđen suvlasnikom ½ suvlasnog dijela poslovnog prostora u Mesničkoj ulici br.7 u Zagrebu ukupne površine od 154,81 m2, da se pravo vlasništva na nekretninama temeljem čl. 120 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stječe uknjižbom u zemljišne knjige, da tužitelj nije bio upisan kao zemljišnoknjižni suvlasnik predmetne nekretnine sve do 2018., a što proizlazi iz zk. Izvadka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 31. kolovoza 2017.

4. Nadalje, u odnosu na navode iz toč. II tužbe, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava navod tužitelja da je tuženik koristio koristio poslovni prostor u površini od 141,09 m2, obzirom da je već je tuženik sklopio Ugovor o zakupu od 11. listopada 2011. kao zakupnik s. OJ kao zakupodavcem i to ½ dijela poslovnog prostora u Mesničkoj ulici 7 uz ugovorenu zakupninu od 900,00 eur mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. koja je iznosila od 6.751,75 kn do 6.826,06 kn ovisno u tečaju eura, da je tuženik temeljem citiranog Ugovora imao u posjedu samo ½ dijela predmetnog poslovnog prostora u [adresa], time da dok nije koristio dio koji je fizički odvijen zidom, s koji se u naravi sastoji hodnika i dvije zasebne prostorije, te šupe koja se nalazi u dvorištu, da je tuženik kao zakupnik nakon toga sa ĐJ kao zakupodavcem sklopio Ugovor o zakupu dana 31. listopada 2013. sa ugovorenom zakupninom u iznosu od 1.200,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb.

5. Tuženik je kao zakupnik sklopio s TJ kao zakupodavcem Ugovor o zakupu dana 17. svibnja 2012. također za ½ poslovnog prostora u Mesničkoj ulici 7 površine od 141,09 m2 uz ugovorenu zakupninu od 10.000,00 kn, time da je tuženik sporazumno raskinuo ugovor o zakupu Poslovnog prostora sa 30. siječnja 2019. te se tuženik od 01. veljače 2019. više ne nalazi u zakupu i suposjedu predmetnog poslovnog prostora.

6. Nadalje, tuženik je u svom očitovanju naveo da je uputio Dopis Agenciji za upravljanje državnom imovinom Sektoru upravljanja nekretninama dana 10. travnja 2013. kojim je izvijestio Agenciju o tome daje u zakupu samo ½ dijela, da tužitelj nije kontaktirao tuženika radi sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora, niti je kao vlasnik vodio brigu o predmetnoj nekretnini, u skladu s odredbom čl. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

7. U odnosu na toč. III i IV tužbe tuženik je naveo da osporava osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno pozivanje na stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, kojom odredbom je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, jer se ne radi o imovini niti o stjecanju ikakve koristi od strane tuženika niti ta korist iznosi 10.000,00 kn mjesečno, te je tuženik istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja, obzirom da tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom odnosu, dok je zakup nekretnine strogo formalni pravni posao koji mora biti sklopljen u pisanom obliku.

8. Tuženik je u svom očitovanju naveo da ističe prigovor prijeboja potraživanja poslovnog prostora u odnosu na troškove režije koje je u spornom periodu od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. podmirivao pružateljima usluga i za dio ½ nekretnine tužitelja, i to troškove komunalne naknade, spomeničke rente, troškove struke, troškove grijanja, te prigovor prijeboja potraživanja za nužna ulaganja u uređenje poslovnog prostora, time da je uz podnesak tuženik dostavio račune za troškove grijanja plinom, za troškove električne energije, za troškove Vodoopskrbe i odvodnje, za komunalnu naknadu i spomeničku rentu, za nužna ulaganja u uređenje poslovnog prostora, time da je uz odgovor na tužbu dostavio kopije računa na koje se poziva u odgovoru na tužbu.

9. Zaključno, tuženik je u svom o odgovoru na tužbu naveo da nije nije koristio ½ poslovnog prostora tužitelja, da nije stekao korist u u iznosu od 10.000,00 kn mjesečno, te predložio odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1779/2019-63 od 14. studenoga 2024. pod točkom I. izreke utvrđeno je da postoji potraživanje tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 prema tuženiku ERGOACTIV d.o.o., Zagreb, Međimurska 21, OIB: 32748850605, u iznosu od 128.686,22 eur (I) da ne postoji potraživanje tuženika ERGOACTIV d.o.o., Zagreb, Međimurska 21, OIB: 32748850605 prema tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, u iznosu od 1.055,04 eur (II), da se potraživanje tužitelja prebija se s potraživanje tuženika u iznosu od 1.055,04 eur (III),da se nalaže tuženiku ERGOACTIV d.o.o., Zagreb, Međimurska 21, OIB: 32748850605, tužitelju Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, isplati iznos od 127.631,18 eura sa zateznim kamatama tekući od 21. lipnja 2024. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 dana (IV) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 21.840,63 eur, u roku od 15 dana (V.), te je Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1779/2019-63 od 14. studenoga 2024. utvrđeno je da je vrijednost predmeta spora 128.686,00 eur.

11. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 24/2025-2 od 4. veljače 2025., pod točkom I. izreke ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1779/2019-63 od 14. studenoga 2024. u dijelu pod točkama I., II., III. i IV. I V. izreke te je u navedenom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Pod točkom II. odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika izjavljena protiv točke VI. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1779/2019-63 od 14. studenoga 2024. Pod točkom III. uvažena je žalba tuženika i ukinuto je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1779/2019-63 od 14. studenoga 2024. Pod točkom IV. Izreke određeno je da će se o naknadi troškova žalbe odlučiti prvostupanjski sud svojom konačnom odlukom.

12. U svom očitovanju od dana 03. prosinca 2019. tužitelj je naveo da je tužitelj stekao pravo vlasništva Rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 23. travnja 2012., Klasa: UP/1-942-02/2010- 013/37, Urbroj: 251-14-02/202- 12-09 (list 4-7 spisa), da je na očevidu održanom dana 23. ožujka 2018. utvrđeno je kako društvo koristi cjelokupni prostor, a što je tijekom postupka bilo vrlo sporno, neovisno o sklopljenom ugovoru o zakupu s ĐJ, a kojim ugovorom je ugovoreno da je društvo ovlašteno koristiti samo ½ dijela poslovnog prostora, odnosno suvlasnički dio zakupodavca ĐJ, da suvlasnici ĐJ i [adresa] nemaju uređen međusobni odnos u vezi načina korištenja suvlasničkih dijelova, zbog čega tužitelj smatra da tuženik ne posjeduje ovlaštenje svih suvlasnika za korištenje cijelog poslovnog prostora, a što je tuženik faktično činio.

13. U odnosu na navode tuženika da nije imao saznanja o činjenici daje Republika Hrvatska od 2012. suvlasnik navedenog poslovnog prostora, tužitelj je osporio navedene navode tuženika, obzirom da je tuženik u odgovoru na na tužbu naveo da je 2013. obavijestio Agenciju za upravljanje državnom imovinom kako koristi ½ dijela poslovnog prostora iz čega tužitelj izvodi zaključak da je tuženik imao spoznaja o suvlasničkom dijelu Republike Hrvatske.

14. Na ročištu održanom dana 12. ožujka 2020., tužitelj je osporio navode tuženika, te predao u spis Zapisnike od 14. srpnja 2017. i 23. ožujka 2018. te fotografije, o izvršenom očevidu od strane IJ i DJ, te ih predložio za svjedoke (list 121-126 spisa), time da se u pisanom očitovanju od dana 08. travnja 2025. tužitelj ponovo pozvao na ova dva Zapisnika i ponovo ih postavio u spis (list 666- 667 spisa).

15. U svom očitovanju od dana 20. svibnja 2020. tužitelj je naveo da je Rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 23. travnja 2012. Klasa: UP/I- 942-02/2010-013/37, Urbroj: 251-14-02/202-12-09 Republika Hrvatska stekla suvlasništvo navedenog poslovnog prostora po zakonu danom pravomoćnosti navedenog rješenja, time da je u citiranom Rješenju navedeno kako trgovačko društvo Ergoactiv d.o.o. koristi cjelokupni poslovni prostor, te je trgovačko društvo Ergoactiv d.o.o. navedeno na dostavnoj listi Rješenja, slijedom iste je i obaviješteno o stjecanu prava vlasništva Republike Hrvatske na dijelu poslovnog prostora.

16. Nakon dostave Nalaza i mišljenja, tužitelj je u svom očitovanju (list 301-302 spisa) naveo da je u Nalazu i mišljenju utvrđena naknada za korištenje ½ dijela predmetnog prostora za pojedine mjesece u različitim iznosima (u rasponu od 7.000,00 do 9.000,00 kn) te je za razdoblje korištenja nekretnine od listopada 2013. pa do siječnja 2019. utvrđena tržišna vrijednost zakupnine ½ dijela predmetnog poslovnog prostora u ukupnom iznosu od 479.000,00 kn, slijedom čega smatra da nije opravdano da drugi suvlasnik istoga prostora za jednaku veličinu suvlasničkog dijela ima za jednako razdoblje pravo na viši iznos zakupnine nego Republika Hrvatska, posebno stoga jer je tuženik pristao plaćati ugovorom određenu cijenu za predmetni poslovni prostor, da je kasnije donesenom Odlukom Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od dana 12. lipnja 2018. koja u svojoj točki II. stavku 3. određuje da se u slučaju kada korisnik plaća drugom suvlasniku naknadu koja je viša od one utvrđene po kriterijima jedinice lokalne samouprave, istome će se odrediti naknada u iznosu koji isti plaća drugom suvlasniku, kao i da je tužitelj s novim zakupoprimcem predmetnog prostora društvom ALTO TRADE d.o.o. zakupnina za predmetni suvlasnički dio nekretnine određena Ugovorom o zakupu broj: 392-03/2019, u visini od 12.000,00 kn uvećano za iznos PDV-a, te dostavio presudu, koju priloženo dostavljamo, u čijem obrazloženju se navodi da je trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. porezni obveznik u smislu odredbe članka 5. stavka 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost u vezi s člankom 6. stavkom 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te se na iznos naknade pravilno obračunava PDV po stopi od 25%, time da je uz očitovanje dostavio kopiju Ugovora o zakupu od dana 26. ožujka 2019. (list 303-314 spisa), kopiju Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 30. travnja 2020. poslovni broj: Pž-3962/2018- 3 od 30. travnja 2020. (list 315-322 spisa), te kopiju Odluke Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od dana 12. lipnja 2018. (list 323-324 spisa).

17. Nakon dostave Nalaza i mišljenja vještaka UJ tužitelj je u svom očitovanju od dana 02. travnja 2024. naveo da smatra da je vještak utvrđene iznose trebao uvećati za iznose poreza na dodanu vrijednost sukladno odredbi čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i odredbi čl. 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost kako bi se utvrdila ukupna visina koristi koju je tuženi stekao, i predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje u tom dijelu, te je osporio dio nalaza koji se odnosi na procjene nužnih troškova s osnove ulaganja u predmetni poslovni prostor u visini 1.872,10 eur jer ovi troškovi nisu opravdani troškovi, odnosno da su navedeni troškovi bili korisni jedino tuženiku, a ovi troškovi nisu troškovi koji bi sprječavali propadanje nekretnine i umanjenje njezine vrijednosti, a što je vještak učinio dostavom očitovanja od dana 13. svibnja 2024. (list 567 spisa), nakon čega je tužitelj u podnesku od dana

21. lipnja 2024. specificirao tužbeni zahtjev.

18. Tijekom prvog postupka dokaznog postupka tužitelj je u pisanim očitovanjima osporavao navode tuženika, time da je nakon donošenja drugostupanjske odluke tužitelj u podnesku od dana 08. travnja 2025. dostavio svoje očitovanje na drugostupanjsku odluku, pozvao se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1292/2021 od 13. lipnja 2023. (list 649-652 spisa), odluku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju posl. br. Pž1757/2024-2 od 31. prosinca 2024. ( list 563-659 spisa ), te naveo da smatra da iz dostavljenih presuda proizlazi da se poštenje posjednika ima ocjenjivati s obzirom na sve okolnosti slučaja, a ne temeljem činjenice je li korisnik pozvan na predaju posjeda nekretnine, a u odnos suda da nije bilo moguće utvrditi je li tuženik u spornom razdoblju koristio cijeli prostor, navodimo da je tuženikovo korištenje cijelog prostora razvidno iz očevida koji su glede predmetnog prostora izvršeni, te dostavio kopije Zapisnika o očevidu od dana 14. srpnja 2017. (list 666 spisa) i 23. ožujka 2018. (list 667 spisa), time da tužitelj nije predložio izvođenje nekog novog dokaza, i predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev kako je to tužitelj naveo u podnesku od dana 21. lipnja 2024.

19. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke (toč. 26) proizlazi da je drugostupanjski sud prihvatio navode tuženika vezano za plaćanje PDV-a, a a koji je sastavni dio tužbenog zahtjeva tužitelja, te naveo da se sukladno odredbi čl. 75. Zakon o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24. i 152/24.) plaća kod isporuke dobara i usluga te da se u konkretnom slučaju ne radi o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na isporuku dobara niti usluga (jer tužitelj i tuženik nisu bili u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zakupu), time da tužitelj nakon dostave drugostupanjske odluke nije umanjio tužbeni zahtjev, već je ostao kod tužbenog zahtjeva koji je istaknuo prije donošenja prve prvostupanjske odluke.

20. Iz dva dostavljena Zapisnika proizlazi da su da su predstavnici tužitelja izvršili očevid na licu mjesta 14. srpnja 2017. time da da zapisnik od 14. srpnja 2017. nije potpisan niti posjeduje prijemni žig (list 121. spisa) te da u njemu nije navedeno što je tijekom očevida utvrđeno, kao i dana 23. ožujka 2018., pri čemu su predstavnici tužitelja sačinili Zapisnik, a koji je uredno potpisan i posjeduje prijemni žig, u kojem je navedeno da cijeli poslovni prostor koristi tuženik (list 122. spisa), time da se ne može utvrditi na koji način je utvrđeno da tuženik „u potpunosti koristi“ cijeli prostor.

21. Na ročištu održanom dana 12. ožujka 2020. tuženik je naveo da je tuženik ustvari uložio prigovor radi prijeboja, kao i da tužitelj neosnovano obračunava retroaktivno PDV obzirom na okolnost da među strankama nije sklopljen nikakav Ugovor niti je izvršena isporuka dobara i usluga što je preduvjet za obračun PDV-a.

22. U očitovanju od dana 19. ožujka 2020 tuženik je osporio sadržaj Zapisnika Ministarstva državne imovine od 14. srpnja 2017. i Zapisnika od 23. ožujka 2018. i osporio navode tužitelja da je tuženik stjecao korist od od listopada 2013. pa do studenog 2018. u visini od 750.000.00 kn, iz razloga što tužitelj do 2018 nije poduzeo niti jednu jedinu radnju kao suvlasnik poslovnog prostora kao i što nije bio upisan u zemljišnim knjigama niti je ikada od ikoga tražio stupanje u suposjed poslovnog prostora uslijed čega tuženik ne može prihvatiti odgovornost za nepostupanje tužitelja.

23. Nakon primitka Nalaza i mišljenja, tuženik je u svom očitovanju osporio navode vještaka u dijelu koji se odnosio na dio nalaza vještaka u kojem vještak navodi da da je tuženik izvršio ulaganja u neamortiziranom iznosu od 1.629,12 eur i iznos osiguranja od 242,98 eura čemu se tuženik protivi iz razloga što je poslovni prostor u trenutku kada je tuženik stupio u posjed bio potpuno u neadaptiranom stanju odnosno tuženik je morao u cijelosti urediti poslovni prostor kako bi u njemu mogao obavljati svoju djelatnost odnosno kako bi ishodio minimalne tehničke uvjete sukladno zakonu, odnosno da je za kakvoću navedenog poslovnog prostora sva ulaganja izvršio upravo tuženik jer je poslovni prostor prije toga bio nekorišten i neadaptiran pa je stoga kontradiktoran ovaj elaborat procjeni nužnih troškova tuženika u visini od 1.629,12 eur te tuženik i dalje ističe da su njegova ulaganja podigla tržišnu vrijednost poslovnog prostora kao i visinu zakupnine.

24. Tijekom prvog postupka tuženik je pisanim očitovanjima osporavao navode tuženika, time da je nakon donošenja drugostupanjske odluke tuženik dostavio očitovanje dana 17. travnja 2025., naveo da smatra da tužitelj kao suvlasnik poslovnog prostora nikada od tuženika nije tražio predaju u posjed predmetni poslovni prostor, pa iz odredbe čl. .164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima proizlazi da tuženik kao pošteni posjednik nije dužan tužitelju dati naknadu za to što je upotrebljavao tuđu stvar, time da tuženik ima pravo na nužne i korisne troškove koje je imao, te je ponovo istaknuo navode vezano za osporavanje plaćanja PDV-a, odnosno da tuženik smatra da tužitelj nema pravo niti na porez na dodanu vrijednost koji se obračunava kod isporuke dobara i usluga sukladno čl.75. Zakona o porezu na dodanu vrijednost koji prigovor je tuženik također istakao već u odgovoru na tužbu, te osporio navode tužitelja da iz Zapisnika o očevidu od dana 14. srpnja 2017. i dana 23. ožujka 2018. ne proizlazi činjenica da li je tuženik koristio cijeli poslovni prostor jer tužitelj kao suvlasnik niti ne zna da postoje osim samo izložbenog prostora još druge prostorije koje se nisu koristile, te nije predložio izvođenje drugih dokaza, osim onih koji su izvedeni, a iz obrazloženja drugostupanjske odluke (toč. 16) proizlazi da samo samo na temelju činjenice što je tuženik naveden na dostavnoj listi Rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 23. travnja 2012, Klasa: UP/I- 942- 02/2010-013/37, Urbroj: 251-14-02/202-12-09 nije moguće utvrditi da je tuženik koristio cijeli prostor i da je nepošteni posjednik, time da stranke nisu predlagale druge dokaze osim dokaza koji su izvedeni tijekom prvog postupka.

25. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i to kopiju Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, Klasa: UP/I- 942-02/2010-013/37 od 23. travnja 2012. (list 4-7 spisa), kopiju zk. izvatka za nekretninu (list 8-9 spisa), kopiju Zahtjeva za mirno rješenje spora s dostavnicom od 24. listopada 2018. (list 14- spisa), kopiju očitovanja tuženika na prijedlog mirnog rješenja spora od dana 25. siječnja 2019. (list 120 spisa), kopiju Zk. izvatka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 31. kolovoza 2017. (list 2324 spisa), kopiju Ugovora o zakupu od 11. listopada 2011. (list 25-28 spisa), kopiju Ugovora o zakupu od 31. listopada 2013. (list 29-32 spisa), kopiju Ugovora o zakupu od 17. svibnja 2017. (list 10-14 spisa, ponovo dostavio tuženik, list 33-36), kopiju Dopis Ergoactiv d.o.o. od 10. travnja 2013. sa potvrdom o preporučenoj pošiljci (list 37-39 spisa), kopiju Dopisa punomoćnice tuženika Državnim nekretninama d.o.o. Zagreb od 19. veljače 2019. s prilozima (list 41 spisa), kopiju kartice salda konti za dobavljača Gradska plinara d.o.o. od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. (list 42-53 spisa), kopiju Kartice salda konti za dobavljača HEP Elektra Zagreb od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. (list 54-68 spisa), kopiju Kartice salda konti za dobavljača Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. (list 69-80 spisa), kopiju Kartice salda konti za dobavljača Gradski ured za prostorno uređenje od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. (list 81-92 spisa), kopiju računa Anvego studio d.o.o. R1 br. 12/1/1-2015. od 92.865,44 kn (list 93 spisa) računa Izvor osiguranje br. 12012491 od 27. svibnja 2012. od 1.839,10 kn (list 94 spisa), računa St. radiona Verović broj: 301/VP-P01/1 od 12.2016.g. u iznosu od 7.237,50 kn (list 95 spisa), računa BLD podovi br. VP 3/1/4 od 10.729,55 kn (list 96 spisa), i Račun Rl-51 l-VPŽ-91 od 46.042,50 kn (list 97 spisa), kopiju računa Žaruljoteka Rl- 1400-VP01-91 na iznos od od 5.507,40 kn (list 98 spisa), kopiju računa M&Dž elektroinstalacijski obrt [obrt] od 16. veljače 2013. u iznosu od 656,25 kn (list 99 spisa), računa kopiju računa [obrt] od 30. studenog 2011. (list 100 spisa), kopiju računa BK profil R2: 07/11 od 16. studenog 2011. u iznosu od 8.070,00 kn (list 101 spisa), kopiju računa BK profil R2: 01/12 od 18. siječnja 2012. (list 102 spisa), računa R2 13/12 od 04. rujna 2012. u iznosu od 2.745,00 kn (list 103 spisa), računa broj 282/2011 od dana 25. studenog 2011. na iznos od 9.592,00 kn (list 104 spisa), račun Gorica staklo d.o.o. br. 3314-2011 od 6.095,55 kuna od 30. studenog 2011. (list 105,-106 spisa), računa Temako d.o.o. br. ROT-3/2011-001221 od 28. studenog 2011. od 10.624,51 kn (list 107 spisa), računa Spectolux br. 019/2012 od 11. siječnja 2012. u iznosu od 1.998,71 kn (list 108 spisa) račun Reprogradnja d.o.o. br 07-12 od 26. lipnja 2012. od 2.100,00 kn (list 109 spisa), kopiju Sporazuma o raskidu ugovora o zakupu od 30. siječnja 2019. sa zapisnikom o primopredaji (list 110-112 spisa), kopiju Zapisnika o primopredaji od 31. siječnja 2019. (list 112 spisa), kopije Zapisnike od 14. srpnja 2017. i 23. ožujka 2018. o izvršenom očevidu (list 121-126 spisa), kopiju Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-176/16-11 od 30. kolovoza 2016. (list 129-132 spisa), kopiju Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-278/16-4 od dana 15. studenog 2016. (list 133-136 spisa), kopiju Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-175/16-4 od dana 14. srpnja 2016. (list 137-140 spisa), kopiju Presude Trgovačkog suda u Osijeku, broj P-358/18- 4 od dana 8. studenog 2018. (list 141-143 spisa), kopiju Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-267/17-26 od dana 13. srpnja 2018. (list 145-149 spisa), kopiju Ugovora o zakupu od dana 26. ožujka 2019. (list 303-314 spisa), kopiju Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 30. travnja 2020. poslovni broj: Pž-3962/2018-3 (list 315-322 spisa), te kopiju Odluke Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od dana 12. lipnja 2018. (list 323-324 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1292/2021 od 13. lipnja 2023. (list 649-652 spisa), odluku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju posl. br. Pž1757/2024-2 od 31. prosinca 2024. (list 563-659 spisa) kopiju dopisa društva Državne nekretnine d.o.o. od 16. kolovoza 2018. (list 662-663 spisa) i dopisa od dana 29. siječnja 2019. (list 664,665 spisa) kopiju Zapisnika o očevidu od dana 14. srpnja 2017. (list 666 spisa) i 23. ožujka 2018. (list 667 spisa), izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika LJ (list 193, 194 spisa), saslušanjem svjedoka ŽJ (list 189 spisa), AJ (list 190 spisa), VJ (list 191 spisa), izveden je dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, time da je vještakinja dostavila Nalaz i mišljenje dana 13.045.2021. (list 265- 284 spisa) kao i dodatnu dokumentaciju uz Nalaz i mišljenje (list 285-292 spisa), a isto tako je izveden dokaz dopunskim vještačenjem vještak je dostavio ELABORAT NALAZA I MIŠLJENJA ( list 412-434 spisa) PROCJEMBENI ELABORAT (list 435-484 spisa ), kao i pisano očitovanje na podnesak tužitelja od 2. travnja 2024., i podnesak tuženika od 9. travnja 2024. (list 565-575 spisa).

26. Obzirom da su stranke imale primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka, vještak se pisanim putem očitovao na navode podneska tužitelja (list 565-573 spisa), kao i na navode podneska tuženika (list 574 spisa), te je na ročištu održanom dana 7. listopada 2024. (list 588-589 spisa), nakon čega su stranke navele da nemaju primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

27. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je FJ kao vlasnik 1/2 dijela nekretnine zaključio s tuženikom ukupno tri Ugovora o zakupu 1/2 dijela sporne nekretnine, da je u vrijeme zaključenja prvog Ugovora o zakupu (11. listopada 2011.) tužitelj nije bio suvlasnik spornog prostora, da je tuženik u posjedu spornog prostora bio u razdoblju od 11. listopada 2011. do 1. veljače 2019. (utuženo razdoblje je od listopada 2013. do listopada 2018.) da je tuženik u utuženom razdoblju plaćao ugovorenu zakupninu FJ, da je tužitelj postao suvlasnik ½ dijela sporne nekretnine 24. svibnja 2012. da je tuženik u zemljišne knjige kao suvlasnik nekretnine upisan tek 2018., da su predstavnici tužitelja izvršili očevid na licu mjesta 14. srpnja 2017. i 23. ožujka 2018., da zapisnik od 14. srpnja 2017. nije potpisan niti posjeduje prijemni žig (list 121. spisa) te da u njemu nije navedeno što je tijekom očevida utvrđeno da su predstavnici tužitelja 23. ožujka 2018. prilikom očevida sastavili Zapisnik (koji je uredno potpisan i posjeduje prijemni žig) u kojem je navedeno da cijeli poslovni prostor koristi tuženik (list 122. spisa) da je tužitelj ispostavio tuženiku račune za najam prostora u listopadu 2017., da da je tužitelj dostavio tuženiku zahtjev za mirno rješavanje spora 25. listopada 2018.

28. Predmet spora između tužitelja i tuženika je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za korištenje nekretnine u vlasništvu tužitelja, odnosno 1/2 dijela poslovnog prostora površine 141,09 m , koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], izgrađene na zk.č.br. 416 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], za razdoblje od 1.11.2023. do 11/2018, time daje Rješenjem suda od dana 1. ožujka 2021. odlučeno je da se spaja spis ovog suda poslovni broj P-1003/20 (nova tužba) na spis ovog suda poslovni broj P-1779/19 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, time da se postupak i dalje vodi pod brojem P-1779/19.

29. Nakon spajanja postupaka, sud je rješenjem od dana 8. ožujka 2021. odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem radi utvrđenja visine koristi koju je tuženik stekao korištenjem 1/2 dijela poslovnog prostora površine 141,09 m2 koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja korist odgovara visini prosječne mjesečne zakupnine u utuženom razdoblju (listopad 2013. – siječanj 2019.) za navedeni poslovni prostor, time da je za vještaka imenovana Maja Petrović, dipl. ing. građevine, Zagreb, Rapska 46b, nakon čega je imenovana vještakinja dostavila Nalaz i mišljenje dana 13.045.2021. (list 265-284 spisa) kao i dodatnu dokumentaciju uz Nalaz i mišljenje (list 285-292 spisa), te pisano Očitovanje na navode stranaka dana

03. studenog 2022. (list 342 spisa).

30. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da sud smatra da je predmet spora između tužitelja i tuženika kvaliteta posjeda (toč. 25 drugostupanjske odluke, odnosno da u ponovnom postupku treba utvrditi da li je tužitelj postavio zahtjev za suposjed te nekretnine i je li tuženik branio tužitelju stupanje u suposjed predmetne nekretnine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3299/14-2 od 21. studenog 2018. i Rev-1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.).

31. Obzirom da su stranke imale primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka, te okolnost da su stranke suglasno predložile da se izvede dokaz dopunskim vještačenjem, rješenjem suda od dana 4. svibnja 2023. određeno je izvđenje dokaza građevinskim vještačenjem radi utvrđenja visine koristi koju je tuženik stekao korištenjem 1/2 dijela poslovnog prostora površine 141,09 m2 koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja korist odgovara visini prosječne mjesečne zakupnine u utuženom razdoblju (listopad 2013. – siječanj 2019.) za navedeni poslovni prostor. Isto tako, zadatak vještaka je izračunati visinu zakupnine u skladu s Ugovorom o zakupu od dana 17. svibnja 2017. sklopljenim između ĐJ, preostalog suvlasnika nekretnine, i tuženika, za istu veličinu suvlasničkog dijela predmetnog prostora. Zadatak vještaka je izvršiti provjeru dostavljenih računa tuženika za koje tuženik tvrdi da je izvršio ulaganja, odnosno izvršiti provjeru troškova koji su bili nužni i vlasniku nekretnine, a koji račune se odnose na radove koji su bili korisniku nekretnine, odnosno tuženika koje je dostavio tijekom postupka, te kao prilog podneska od dana 15. rujna 2023. time da je iz navoda podneska i priložene dokumentacije vidljivo da je tuženik navode iz očitovanja naveo u odgovoru na tužbu, time da je dokumentacija dostavljena uz podnesak tuženika (list 349-396 spisa) dostavljena uz odgovor na tužbu.

32. U skladu s rješenjem suda, vještak je dostavio ELABORAT NALAZA I MIŠLJENJA (list 412-434 spisa) PROCJEMBENI ELABORAT (list 435-484 spisa), kao i pisano očitovanje na podnesak tužitelja od 2. travnja 2024., i podnesak tuženika od 9. travnja 2024.

33. U odnosu na dostavljene račune i prigovor radi prijeboja tuženika, vještak je u svom nalazu (list 423-427 spisa) izvršio provjeru dostavljenih računa tuženika za koje tuženik tvrdi da je izvršio ulaganja, odnosno izvršiti provjeru troškova koji su bili nužni i vlasniku nekretnine, a koji račune se odnose na radove koji su bili korisniku nekretnine, odnosno tuženiku koje je dostavio tijekom postupka, te kao prilog podneska od dana 15. rujna 2023. (list 349-396 spisa).

34. Obzirom da su stranke imale primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka, vještak se pisanim putem očitovao na navode podneska tužitelja (list 565-573 spisa), kao i na navode podneska tuženika (list 574 spisa), te je na ročištu održanom dana 7. listopada 2024. (list 588-589 spisa), nakon čega su stranke navele da nemaju primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

35. Tijekom postupka sud je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika LJ (list 193- 194 spisa), koji je u svom iskazu naveo da je 2011. došao u Grad Zagreb, gdje su mu rekli da je Grad Zagreb u sporu sa RH, da je bivši najmoprimac bio je u ugovornom odnosu sa Gradom Zagrebu i njima plaćao, da je RH kasnije utvrđena vlasnikom jedne polovine, da su dobili to rješenje, u tom je postupku JJ rekao da nema Ugovor sa RH niti sa Gradom Zagrebom te da nikome ništa ne plaća, međutim RH od tada pa do 2018. nije provela postupak uknjižbe niti je pokazala interes za prostor, te je naveo da je bilo više očevida prostora, kao i da je od 2013. do 2018.g. nitko drugi osim tuženika nije koristio poslovni prostor, kao i da je tuženik koristio samo izložbeni prostor oblika slova U.

36. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je imao saznanja o rješenju kojim je Republika Hrvatska postala vlasnik nekretnine, time da je rješenje od dana 23. travnja 2012., a rješenje je također dostavljeno i tuženiku, time da tužitelj potražuje naknadu za korištenje poslovnog prostora od studenog 2013.

37. Isto tako, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽJ (list 189 spisa) koji je iskazivao o sastavljanju Zapisnika, te je naveo da je sastavio zapisnik o utvrđenom,da je ušao sam u prostor i utvrdio da se radi o dosta velikom poslovnom prostoru bez odvojenih prostorija, da je prostor samo fotografirao, da nije prije sačinjavanja zapisnika obavijestio tuženika da će izvršiti očevid, da stranka nije potpisala zapisnik, da nije nakon očevida dostavio kopiju Zapisnika tuženiku, odnosno da je njegov zadatak utvrditi tko koristi poslovni prostor.

38. Isto tako, svjedok je u svom iskazu naveo da je prostor samo fotografirao s ulaznih vrata, time da smatra da se radi samo o jednom prostoru, veličine 150 m2, te da mu nije bilo poznato da li još netko koristi prostor.

39. Iz iskaza svjedoka proizlazi da se ne može sa sigurnošću utvrditi o kolikom prostoru se radi, koje veličine, te koliki dio nekretnine koristi tuženik, kao ni okolnost da li još netko pored tuženika koristi prostor, kao ni činjenica da li se cijeli prostor sastoji od samo jedne prostorije, ili više njih.

40. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je iskazivao u skladu sa Zapisnikom, time da na zapisniku nije navedeno tko je bio od stranaka, stanje brojila, te nije potpisan od strane ovlaštene osobe tuženika (list 122 spisa), time da je tužitelj u svom očitovanju od dana 08. travnja 2025. (list 647-648 spisa) naveo da je sadržaj Zapisnika dokaz da je tuženik da je tuženikovo korištenje cijelog prostora razvidno iz očevida koji su glede predmetnog prostora izvršeni.

41. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AJ (list 190 spisa) koji je iskazivao o okolnostima sačinjavanja Zapisnik od dan od dana 14. srpnja 2017., te je sud prihvatio njegov iskaz kao logičan i istinit, obzirom da je dan u skladu s navodima pisanog Zapisnika (list 121 spisa .

42. Sud uzima kao dokazanu činjenicu da su bili očevidi na kojima su sačinjeni Zapisnici, time da su svjedoci o tome iskazivali, a u svom iskazu zakonski zastupnik tuženika je naveo da su bili održani očevidi, odnosno da on ima saznanja da su održani.

43. Uvidom u iskaz VJ (list 191 spisa) sud je utvrdio da je svjedokinja u svom iskazu navela da su imali sklopljene ugovor za razdoblje 2011.-2012., 2013.- 2014., i 2017. da im se 2013. obratio AUDIO putem dopisa u kojem je tražio da im se dostavi dostavimo, u ožujku, da su u travnju poslali sve papire, da su u listopadu 2017. zaprimili račune za najam prostora Mesničkoj 7, i to za razdoblje do rujna 2017. u iznosu 10.000,00 kn + PDV, a kao saldo je naveden dug od oko 180.000,00 kn, da su 30. kolovoza 2017. dobili račune za razdoblje od 2012. do 30. kolovoza 2017. za najam prostora i to do 2016. bez PDV-a a od 2016. sa PDV-OM, da računi nisu dolazili za studeni i prosinac 2017. te siječanj, veljača i ožujak 2018., da bi u travnju 2018. dobili račun na ime naknade za korištenje poslovnog prostora na iznos 10.000,00 kn + PDV, kao i da su zaprimili nacrt tužbe gdje je navedeno da duguju naknadu za korištenje od 01. studenog 2013. do 01. studenog 2018.

44. Isto tako iz iskaza svjedokinje proizlazi da tuženik nije Gradu Zagrebu plaćao najamninu, da ih nisu evidentirali u poslovnim knjigama, kao i da su ih vratili Državne nekretnine d.o.o. uz dopis, kao i da je zakonski zastupnik tužitelja (vjerojatno greška u pisanju, tuženika) kontaktirao sa AUDI-jem, Ministarstvom državne imovine i sa Državnim nekretninama, ali da nema saznanje što se tamo događalo jer nije bila nazočna.

45. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je u ožujku 2013. od tuženika zatražena dokumentacija vezano za zakup poslovnog prostora, time da tužitelj potražuje naknadu od studenog 2013., slijedom čega sud smatra da je tuženik imao saznanje da je u obvezi platiti korištenje nekretnine, kao i da nema pravnu osnovu za korištenje nekretnine, a što tužitelj potražuje u ovom postupku, time da je isto tako svjedokinja navela da tuženik nije plaćao Gradu Zagrebu najamninu, da su stizali računi po kojima tuženik nije postupao, kao i da je tuženik zaprimio nacrt tužbe od tužitelja, te svojom neaktivnošću prouzrokovao pokretanje ovog postupka.

46. Tijekom postupka izveden je dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, time da je vještakinja dostavila Nalaz i mišljenje dana 13.045.2021. (list 265-284 spisa) kao i dodatnu dokumentaciju uz Nalaz i mišljenje (list 285-292 spisa), time da je sud rješenjem od dana 19. svibnja prihvatio Nalaz i mišljenje.

47. Na ročištu održanom dana 4. svibnja 2023. stranke su navele da nemaju primjedbi na Nalaz i mišljenje, time da su samo tražili dopunu Nalaza, o čemu je sud odlučio Rješenjem od dana 23. studenog 2023.

48. Sud je nalazu i mišljenju vještakinje poklonio vjeru u cijelosti nalazeći isti neupitno stručnim, suglasnim s ispravama koje prileže spisu, poklanjajući tako u potpunosti vještakinji vjeru obzirom na njezinu nepristranost u predmetu i stručnost njezine ekspertize time da sud nije utvrdio proturječnosti niti nedostatke u izraženom mišljenju, niti su se pojavile osnovane sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja, time da treba svakako napomenuti da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje, već su samo tražile nadopunu Nalaza i mišljenje, odnosno određivanje dodatnog zadatka vještakinji.

49. U skladu s citiranim rješenjem vještak UJ je u skladu s rješenjem suda izradio i dostavio ELABORAT NALAZA I MIŠLJENJA (list 412-434 spisa) PROCJEMBENI ELABORAT ( list 435-484 spisa ), kao i pisano očitovanje.

50. Obzirom da su stranke imale primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka, vještak se pisanim putem očitovao na navode podneska tužitelja (list 565-573 spisa), kao i na navode podneska tuženika (list 574 spisa), te je na ročištu održanom dana 7. listopada 2024. (list 588-589 spisa), nakon čega su stranke navele da nemaju primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

51. Nalaz i mišljenje vještaka kao i pisanu i usmenu dopunu na ročištu sud ocjenjuje stručnim, potpunim i nepristranim, jer je vještak detaljno obrazložio koju dokumentaciju je imao kod izrade Nalaza i mišljenja, time da je dopuna sačinjena u skladu s prijedlogom tužitelja vezano za visinu tužbenog zahtjeva, kao i po prijedlogu tuženika, odnosno vještak je sačinio detaljnu analizu dostavljenih računa tuženika koje je dostavio uz svoj prigovor radi prijeboja.

52. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja u iznosu od 28.867,35 eur, u slučaju da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku.

53. Nakon provedenog postupka sud je donio odluku da odbija tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženika, slijedom čega nije odlučivao o postojanju ili nepostojanju tražbine tuženika prema tužitelju, a obzirom da sud mora donijeti odluku o istaknutom prigovoru radi prijeboja, odbija se prigovor se prigovor tuženika radi prijeboja, obzirom da ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku, pa slijedom toga ni potraživanje tuženika prema tužitelju, odnosno donijeti odluku o postojanju ili nepostojanju tražbine tuženika prema tužitelju, odnosno sud može utvrđivati tražbinu tuženika prema tužitelju samo do visine tužiteljeve tražbine, a obzirom da tražbina tužitelja ne postoji, ne postoje pretpostavke za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti postojanja tražbine tuženika prema tužitelju.

54. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo prigovor zastare potraživanja tuženika, a obzirom da sud nije odlučivao o tuženikovom prigovoru radi prijeboja, tako nije odlučivao ni o ovom prigovoru tuženika.

55. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaz zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

56. Provedenim dokazima sud nije utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju stekao korist korištenjem jedne polovice poslovnog prostora poslovnog prostora u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/125., 78/15., 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) koji propisuje obvezu vraćanja vrijednosti stečenog bez osnove, niti je utvrđeno da je tuženik nepošten posjednik, slijedom čega bi se primijenile mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) dalje: ZV) o davanje naknade za to što je upotrebljavao tuđu stvar kao nepošteni posjednik

57. Utvrđeno je da je tuženik u utuženom razdoblju koristio jednu polovicu predmetnog poslovnog prostora kao pošteni posjednik, temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenim sa drugim upisanim suvlasnikom nekretnine, slijedom čega u smislu članka 164. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) kao pošteni posjednik nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerenom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

58. Odredbom čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. S druge strane, čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je predviđeno da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, odnosno za razliku od poštenog posjednika koji je u obvezi samo predati stvar vlasniku na njegov zahtjev, nepošteni posjednik je dužan vlasniku predati sve koristi koje je imao od stvari ili ako to nije moguće dati naknadu za te koristi.

59. Naime, ako je određena stvar u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) bila u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, a tek ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili gospodarski opravdano vraćanje te stvari valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje. Takav stav zauzet je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009.

60. S obzirom da se poštenje posjeda predmnjeva (članka 18. stavak 5. ZV), na tužitelju je bio teret dokaza suprotnog, a koju činjenicu nije dokazao. Pozivanje na zapisnik od 14. srpnja 2017. nije adekvatan dokaz, jer zapisnik nije potpisan niti posjeduje prijamni žig (list 121 spisa), a u njemu nije navedeno što je tijekom očevida utvrđeno nije dokazao. Činjenica da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela sporne nekretnine, nije samo po sebi dokaz da je tuženik nepošten posjednik, jer je tuženik u posjede navedene nekretnine ušao temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenim sa drugim upisanim suvlasnikom nekretnine slijedom čega je imajući u vidu čl. 38. ZV-a, svoje pravo na suposjed izvodio iz prava suposjeda drugog suvlasnika. To je u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-24/2025-2 od 4. veljače 2025.

61. Odredbom čl. 38. st. 1. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik, ako što drugo nije određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, s time da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje. Kao što je već navedeno, poštenje posjeda predmnjeva (čl. 18. st. 5. ZV-a), na tužitelju je bio teret dokaza suprotnog, pri čemu treba naglasiti da činjenica da je tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela sporne nekretnine, nije sama po sebi dokaz da je tuženik nepošten posjednik, jer je tuženik u posjed navedene nekretnine ušao na temelju sklopljenog Ugovora o zakupu s drugim upisanim suvlasnikom slijedom čega je imajući u vidu odredbu čl. 38. ZV-a, svoje pravo suposjeda izvodio iz prava suposjeda drugog suvlasnika.

62. Odredba čl. 164. st. 1. ZVDSP-a propisuje da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok odredba čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisuje da nepošten posjednik tuđe stvari je mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja. Dakle, da bi tužitelj kao predmnjevani suvlasnik predmetnog poslovnog prostora osnovano mogao potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora u utuženom periodu i to u visini zakupnine za vrijeme korištenja predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika bez pravne osnove, tužitelj prvenstveno mora dokazati da je tuženik bio nezakoniti i nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora, a posebice imajući u vidu da se poštenje presumira sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP-a.

63. Isto tako, u odnosu na sporna pitanja koja su navedena u obrazloženju drugostupanjske odluke, vezano za kvaliteta posjeda ( toč 25 drugostupanjske odluke, odnosno utvrđenja da li je tužitelj postavio zahtjev za suposjed te nekretnine i je li tuženik branio tužitelju stupanje u suposjed predmetne nekretnine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3299/14-2 od 21. studenog 2018. i Rev- 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.), sud smatra da tužitelj nije dokazao postojanje ove dvije činjenice, niti je predložio izvođenje dokaza na ove okolnosti.

64. Isto tako, iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi ( toč 23 ) da se poštenje posjeda predmnjeva (čl. 18. st. 5. ZV-a), slijedom čega je na tužitelju je bio teret dokaza suprotnog, time da je tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela sporne nekretnine, nije sama po sebi dokaz da je tuženik nepošten posjednik, jer je tuženik u posjed navedene nekretnine ušao na temelju sklopljenog Ugovora o zakupu s drugim upisanim suvlasnikom slijedom čega je imajući u vidu odredbu čl. 38. ZV-a, svoje pravo suposjeda izvodio iz prava suposjeda drugog suvlasnika.

65. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022,155/23) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/2023 ) slijedom čega je tuženiku priznat trošak zastupanja za sastav odgovora na tužbu od dana 29. listopada 2019. (Tbr.8 toč. 1.OT) 1.936,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 12. ožujka 2020. (Tbr. 9. toč.1 OT), 1.936,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 09. srpnja 2020. (Tbr. 9. toč.1.OT) 1.936,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 16. rujna 2020. ( Tbr. 9. toč.1. OT),1.936,00 eur, trošak sastava podneska od dana 31. svibnja 2021. kojim se tuženik očitovao na navode Nalaza i mišljenja vještaka (Tbr. 8. toč.1. OT) 1.936,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 04. svibnja 2023. (Tbr. 9. toč.1 OT) 1.936,00 eur, trošak sastava podneska od dana 14. rujna 2023. ( Tbr.8 toč. 1 OT) kojim je tuženik dostavio kompletnu dokumentaciju vezano za istaknuti prigovor radi prijeboja 1.936,00 eur, trošak sastava podneska od dana 09. travnja 2024. (Tbr. 8 toč. 1.OT), kojim se tuženik očitovao na navode Nalaza i mišljenja vještaka Zrinoslava Ceranac 1.936,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 04. listopada 2024. (Tbr. 9. toč.1 OT), trošak sastava podneska od dana 16. travnja 2025. kojim se tužitelj očitovao na tijeku postupka, navode i obrazloženje drugostupanjske odluke 1.936,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 29. travnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT), 1.936,00 eur, ukupno 21.296,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 5.324,00 ukupno 26.620,00 eur.

66. Tuženiku je priznat trošak predujma za vještačenje 1.016,59 eur, time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023), te je tuženiku je priznat trošak sudskih pristojbi na žalbu, obzorom da je po žalbi tuženika drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku odluke 663,61 eur, odnosno tuženiku je priznat sveukupni trošak u iznosu od 28.300,20 eur (26.620,00+1.016,59 eur vještačenje + 663,61 eur trošak pristojbe), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

67. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za trošak sastava podneska od dana 19. ožujka 2020.(Tbr. 8 toč. 1.OT), 1.936,00 eur, dana 28. svibnja 2020.(Tbr.8 toč. 1. OT) 1.936,00 eur, kao i trošak sastava podneska od dana 12. lipnja 2020.(Tbr.8 toč. 1.OT 1.936,00 eur, iz razloga što sud smatra da je tuženik navode iz ova tri podneska mogao istaknuti u odgovoru na tužbu, a ne svakim podneskom osporavati pojedine navode tužitelja, slijedom čega sud smatra da nisu bili nužni za vođenje postupka, trošak sastava podneska od dana 27. svibnja 2022. (Tbr.8. toč.1. OT),obzirom da sud smatra da nije bio nužan za vođenje postupka 1.936,00 eur, trošak sastava podneska od dana 04. srpnja 2024. (Tbr.8 toč. 1. OT) u kojem je tuženik samo ponovio istaknute navode tijekom postupka, slijedom čega sud smatra da nije bio neophodan za vođenje postupka 1.936,00 eur, ukupno 9.680,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 2.420,00 eur, sveukupno 12.100,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. IV izreke.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju, po ŽDO

2. Tuženiku po punomoćniku