REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-161/2025-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja OI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Maru Mihočeviću i Denisu Bajsu, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, uz sudjelovanje Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kao umješača na strani tuženika, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ČI, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice tuženika JI, mag.iur., prema generalnoj punomoći Su-150/2018 i punomoćnice umješača OIO, državnoodvjetničke savjetnice, te presude javno objavljene dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković isplatiti tužitelju OI iznos od 657,70 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- iznos od 67,81 eura počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 eura počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 eura počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 eura počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 eura počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 eura počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 eura počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 eura počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 eura počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 47,41 eura počevši od 16.2.2015. pa do isplate

i to do 31. srpnja 2015. po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, naknaditi tužitelju OI, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.562,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada. U tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27.03.1996.godine.

Nadalje navodi da Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN 203/03, Dodatkom III NN 28/06, Dodatkom IV NN 11/08, Ispravak Dodatka IV NN 46/08, dalje: KU) koji se prema čl. 2. primjenjuje na parnične stranke, u čl. 48. određeno je da radnicima koji rade u posebnim uvjetima rada pripada dodatak na plaću u visini od 5-15% proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme, odnosno uvjeti izloženosti opasnostima, s time da je u čl.52. st. 2. KU navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik. Popis poslova odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi, te popis radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu znanosti u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl.52.st.4. KU utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju prethodno navedeni podaci, te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Nadalje navodi da je dana 22. listopada 2010. godine sklopljen novi KU za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) koji sadržajem odgovara ranijem gore navedenom KU. Ističe da je ispunjavajući obvezu iz čl. 80. KU-a tuženik Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008. godinu, a kasnije i za 2013. godinu koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti od ukupnog radnog vremena.

Također ističe da su ugovorne strane KU kršile obvezu iz čl. 52. st.4. KU-a te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

Navodi da je zaposlen kod tuženika i da ima pravo na dodatak na plaću za vrijeme od 01. veljače 2013. godine pa nadalje. Naglašava da je naveden na popisu radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2013. godine i to u okviru Službe za održavanje čistoće prostorija i okoliša te je izložen izvorima opasnosti i utvrđen mu je dodatak na plaću u iznosu od 10%. Također naglašava da u skladu s odredbom čl. 51. st. 2. KU zaposlenici koji čiste odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti imaju pravo na dodatak na plaću i to od 18. srpnja 2013. godine pa nadalje u iznosu od 10% bruto proračunske osnovnice. Nadalje navodi da od 01. travnja 2011. godine pa do 01. siječnja 2017. godine osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kn bruto, tako da u tom razdoblju ima pravo na mjesečni dodatak na plaću u iznosu od 510,88 kn. Također navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr- 8705/14 od 13. veljače 2015. godine naloženo tuženiku platiti mu pripadajuće iznose dodatka na plaću u iznosu od 2/3 od 7% proračunske bruto osnovice i to počev od 16. ožujka 2013. godine do 16. kolovoza 2013. godine, a u iznosu od 10% proračunske bruto osnovice počev od 16. rujna 2013. godine pa do 16. siječnja 2014. godine.

Ističe da je navedeni KU za znanost i visoko obrazovanje dana 27. prosinca 2013. godine otkazan od strane RH, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te je isti prestao vrijediti s danom 27. ožujkom 2014. godine. Međutim navedeni otkaz KU za znanost i visoko obrazovanje od 27. prosinca 2013. godine nije zakonit i dopušten te ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Kako je KU za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), sukladno čl. 4. st.1. bio na snazi do dana isteka roka od 4 godine - 22. listopada 2014. godine, odnosno sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu još 3 mjeseca od isteka toga roka, odnosno do dana 22. siječnja 2015. godine, tuženik mu je dužan temeljem KU za znanost i visoko obrazovanje platiti dodatke na plaću za posebne uvjete rada do 22. siječnja 2015. godine.

Potražuje isplatu manje isplaćene plaće kako je to uređeno podneskom od 12.05.2025. uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj potražuje isplatu dodataka na plaću uslijed rada s izvorima opasnosti nakon prestanka važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10).

Ističe da je prema propisanoj obvezi iz Granskog kolektivnog ugovora sastavio Popis za 2013. godinu, dok za 2014. godinu obveza sastava Popisa nije postojala. Naglašava da je dana 27. prosinca 2013. godine Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, slijedom koje Odluke je Granski kolektivni ugovor prestao s važenjem dana 27. ožujka 2014. godine, a njegovim prestankom prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje, te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodatka na plaću.

Nadalje ističe da neovisno o tome što tužitelj navodi kako otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nije zakonit i dopušten, te ne proizvodi pravne učinke, nesporno je kako postupak (koji se vodi između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i Vlade RH) nije pravomoćno okončan te se ishod istoga ne može prejudicirati i stoga predlaže da sud temeljem članka 213. ZPP-a donese rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja naprijed navedenog postupka koji se vodi pod brojem Pr-8589/14.

Također ističe da je popis za 2013. godinu rađen sukladno aktivnostima koje je tužitelj obavljao u ranijim razdobljima, te se isti ne primjenjuje na razdoblje za 2014. godinu i za naredna razdoblja.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno donijeti rješenje o prekidu postupka do donošenja pravomoćne odluke u predmetu Pr-8589/14 koji se vodi upravo radi raskida Granskog kolektivnog ugovora između stranaka potpisnica Granskog kolektivnog ugovora, a koje je pitanje prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari.

Nadalje predlaže da sud o otpočetoj parnici sukladno, članku 211. ZPP-a, obavijesti Republiku Hrvatsku radi zasnivanja građanskog pravnog učinka slijedom činjenice da je Republika Hrvatska temeljem Zakona o ustanovama osnivač tuženika.

3. Na prijedlog tuženika sud je o otpočetoj parnici obavijestio Republiku Hrvatsku, koja je podneskom od 30.10.2018.. godine izvijestila sud da stupa u ovu parnicu pridružujući se navodima tuženika. U istom podnesku je naglasila da tužitelju ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koja teče na pojedine mjesečne iznose bruto plaće. Nadalje predložila je tužbeni zahtjev odbiti i naložiti tužitelju da joj naknadi parnični trošak sa kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja (str. 77-78 spisa).

5. Na temelju tako provedenog postupka, sud je 19.05.2021. godine donio presudu broj Pr-4423/2018-26 kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev, odnosno kao neosnovan je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio zatezne kamate na ime poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

6. Protiv gore navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog troškova postupka, a Županijski sud u Osijeku je rješenjem Gž R -1001/21 od 29.04.2022. ukinuo odluku o troškovima i vratio na ponovni postupak, dok je u ostalome dijelu presuda Pr-4423/2018-26 postala pravomoćna.

7. Tuženik je dana 11.07.2022. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka jer je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021. godine ukinuta presuda ovog suda broj Pr-8589/14 od 29. siječnja 2018. godine te presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-700/2018 od 04. prosinca 2018. godine.

8. Navedenom prijedlogu tuženika tužitelj se nije protivio te je 10.05.2023. godine donio rješenje broj Pr-4423/2018-36 kojim se dopušta ponavljanje postupka u ovom predmetu i ukida se presuda ovog suda broj Pr-4423/2018. Nadalje, sud donio rješenje 28.11.2024.kojim je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-16194/2021 (ranije Pr- 8589/14) sukladno odredbi čl. 213.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer odluka u navedenom predmetu predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak.

9. Presudom ovog suda broj Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024. godine utvrđeno je da je odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. godine nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. godine.

Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. godine.

10. Kako je pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred ovim sudom broj Pr- 16194/2021, sud je 31.01.2025. godine donio rješenje pod brojem Pr-161/25 kojim se nastavlja postupak.

11. Tužitelj je podneskom od 09. travnja 2025. godine uredio tužbeni zahtjev na način da ga je specificirao u službenoj valuti Republike Hrvatske te potražuje na ime dodatka za posebne uvjete rada ukupan iznos od 657,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

12. Na temelju ovako provedenog postupka, cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu u kojem tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada za period od 01. travnja 2014. godine do 16. siječnja 2015. godine, dakle individualnog prava iz radnog odnosa koje sukladno odredbi čl.5. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 7. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14) može ostvariti samo prema poslodavcu, a poslodavac je sukladno odredbi čl.2. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama (NN 74/94) dužan pridržavati se odredbi Kolektivnih ugovora koje je na temelju ovlaštenja iz čl. 21. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama zaključila Vlada Republike Hrvatske.

14. Među parničnim strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva kao ni tijek zakonske zatezne kamate.

15. Među parničnim strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodatka s osnova posebnih uvjeta rada u utuženom periodu.

16. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i tuženika od 01. veljače 2011. godine proizlazi da će tužitelj obavljati poslove na radnom mjestu samostalni tehničar.

17. Uvidom u Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima o postotku na plaću iz srpnja 2013. godine utvrđeno je da se tužitelj nalazi na popisu radnika tuženika i to u okviru Uprave na radnom mjestu glavni skladištar kemikalija, te da je izložen izvorima opasnosti 10-25%% od ukupnog radnog vremena i da ima dodatak na plaću od 10%.

18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da kod tuženika radi kao skladištar , da sve opasne kemikalije prolaze kroz njegove ruke, osim zračenja, te da unatoč zaštitnoj odjeći je izložen opasnim kemikalijama, a cijelo razdoblje je radio na isti način.

19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit i uvjerljiv, te je zaključio da je tužitelj u utuženom periodu radio na istom radnom mjestu i na istim poslovima kao i 2013. godine kada je sačinjen Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, a u koji Popis je tužitelj uvršten te da u pogledu uvjeta rada i izloženosti opasnosti nije bilo nikakvih promjena u odnosu na 2013. godinu.

20. Iz pravomoćne presude ovog suda br. Pr- Pr-4423/2018-26 od 04.06.2019. godine proizlazi da je tuženiku naloženo da tužitelju isplati razliku plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada za

21. Čl. 56. KU (NN 142/10) propisano je da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.

22. Čl. 54. KU (NN 142/10) propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem procjene opasnosti i popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, te da su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima pripada dodatak na plaću u visini od 7-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama, a čl. 57.st.1. KU (NN 142/10) određena je visina dodatka na plaću s obzirom na vrijeme izloženosti izvorima opasnosti u odnosu na ukupno radno vrijeme, a u konkretnom slučaju tužitelju pripada dodatak na plaću od 10% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

23. Čl. 58. st. 1. KU (NN142/10) propisano je da će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izraditi Procjena opasnosti, a st. 3. istog čl. da će se na temelju procjene opasnosti iz st. 1.ovog čl. na svakoj ustanovi izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obavezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Nadalje st. 4. istog čl. propisano je da će popis iz st. 3. ovog čl. učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, a st. 5. da je popis iz st.3. ovog čl. poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno sa dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti, a jednom godišnje će se sačiniti reažuriranje podataka iz popisa.

24. Iz navedenih odredaba KU nedvojbeno proizlazi pravo zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima rada na dodatak na plaću po navedenoj osnovi.

25. S obzirom da je tužitelj u 2013. godini radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a tuženik nije dokazao da su se tužiteljevo radno mjesto i uvjeti rada promijenili u utuženom razdoblju, sud je zaključio da tužitelj na temelju činjenice da je radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, ima pravo na isplatu dodatka na plaću zbog rada u posebnim uvjetima rada, a navedeni dodatak dužan mu je isplatiti tuženik kao njegov poslodavac.

26. Okolnost što tuženik nije izradio procjenu opasnosti i popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima rada u utuženom periodu, odnosno nakon 2013. godine ne oslobađa tuženika obveze da tužitelju isplati dodatak na plaću zbog rada u posebnim uvjetima jer je tužitelj u utuženom periodu radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a kako to proizlazi iz naprijed provedenih dokaza. Navedeno postupanje tuženika ne može ići na štetu radnika koji su navedeni u Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013. godine, sastavljenom u skladu s odredbama KU-a, već se isti popis ima primjenjivati sve dok tuženik ne ispuni svoju zakonsku obvezu i ne izradi novi popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada.

27. Nadalje tu treba naglasiti da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena nezakonitom Odluka Vlade RH o otkazu KU, te se smatra da takva Odluka nije niti donesena, odnosno ista ne proizvodi pravne učinke, što znači da su odredbe KU bile na snazi u cijelom utuženom razdoblju i da ih je tuženik kao poslodavac bio u obvezi primjenjivati.

Naime, presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. godine potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr -16194/2021 od 23. travnja 2024. godine kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju KU-a nezakonita i nedopuštena i da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. godine.

Sukladno odredbi čl. 199.st.1. ZR/14 nakon isteka roka na koji je sklopljen KU u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih Ugovora o radu do sklapanja novog KU, u razdoblju od 3 mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen KU, odnosno 3 mjeseca od isteka otkaznog roka.

28. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime dodatka na plaću zbog rada u posebnim uvjetima, sukladno odredbama KU dosudio ukupan iznos od 657,70 eur bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je odbio dio zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

28. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 15. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17.st.3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl. 155. ZPP-a.

Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova, VPS-657,70 eura. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 6. rujna 2018., 6. studenog 2018., 04. svibnja 2020., 07. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 eur za svaki (Tbr. 8/1), troška sastava podneska od 02. lipnja 2021. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta 27. rujna 2018., 25.svibnja 2020., 07.travnja 2021., 28.studenog 2024., i 14. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eur za svako (Tbr. 9/1), kao i troška pristupa na ročišta na kojima se presuda objavljuje dana 19.svibnja 2021. i 12. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 eur za svako (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 1.250,00 eur. ,a navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% a što ukupno iznosi 1.562,50 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 27.09.2018. jer je isti predan na ročištu za koje mu je priznat trošak, a navode iz podneska je mogao iznijeti na navedenom ročištu.

31. Nadalje, sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

3. Umješaču po OGDO u Zagrebu (na broj: Pr-DO-356/2018)