REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P-1492/2021-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Iris Franić Tomić, odvjetnici u Omišu, Punta 3, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 21.svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Iris Franić Tomić, odvjetnice u Omišu, i zamjenice punomoćnika tuženika OB, odvjetničke vježbenice u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, na ročištu za objavu i uručenje presude 12.lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
1. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o namjenskom kreditu, broj 3208927025, od 20. travnja 2007.g., koji je sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao Banke i koji je, dana 23. travnja 2007.g., potvrđen od strane javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj, u Splitu, pod brojem: OV -7094/2007.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 14.853,63 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate obračunate do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023.g. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kako slijedi:
na iznos
od dana
12,14 EUR
10.11.2007.
11,59 EUR
10.12.2007.
14,03 EUR
10.01.2008.
16,54 EUR
13.02.2008.
33,10 EUR
10.03.2008.
30,51 EUR
10.04.2008.
26,78 EUR
13.05.2008.
27,42 EUR
11.06.2008.
27,41 EUR
16.07.2008.
25,02 EUR
13.08.2008.
24,91 EUR
03.09.2008.
31,94 EUR
10.10.2008.
38,55 EUR
10.11.2008.
32,32 EUR
10.12.2008.
44,13 EUR
10.01. 2009.
45,89 EUR
10.02.2009.
51,67 EUR
10.03.2009.
44,42 EUR
09.04.2009.
43,80 EUR
13.05.2009.
41,63 EUR
10.06.2009.
42,48 EUR
10.07.2009.
49,95 EUR
11.08.2009.
53,14 EUR
15.09.2009.
50,26 EUR
14.10.2009.
51,89 EUR
12.11.2009.
51,27 EUR
14.12.2009.
56,51 EUR
10.01.2010.
59,62 EUR
10.02.2010.
58,44 EUR
10.03.2010.
63,09 EUR
10.04.2010.
63,22 EUR
06.05.2010.
72,11 EUR
10.06.2010.
78,36 EUR
14.07.2010.
70,69 EUR
10.08.2010.
87,51 EUR
02.09.2010.
80,93 EUR
11.10.2010.
82,20 EUR
10.11.2010.
91,65 EUR
01.12.2010.
95,69 EUR
14.01.2011.
89,79 EUR
15.02.2011.
92,75 EUR
11.03.2011.
89,61 EUR
14.04.2011.
97,56 EUR
16.05.2011.
112,01 EUR
14.06.2011.
122,70 EUR
20.07.2011.
131,80 EUR
16.08.2011.
107,78 EUR
13.09.2011.
106,09 EUR
05.10.2011.
100,98 EUR
14.11.2011.
11.501,30 EUR
29.11.2011.
418,56 EUR
29.11.2011.
III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."
2. Prihvaća se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe Ugovora o namjenskom kreditu, broj 3208927025, od 20. travnja 2007.g., koji je sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao Banke i koji je, dana 23. travnja 2007.g., potvrđen od strane javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj, u Splitu, pod brojem: OV- 7094/2007 i to baš:
-stavak 1. članka 1. u dijelu u kojem je iznos kredita vezan za kunsku protuvrijednost iznosa od 55.000,00 CHF (slovima: pedesetipettisuća CHF-a) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke
- stavak 2. članka 1. „uz valutnu klauzulu“,
- stavak 1. članka 2. u dijelu u kojem je iznos glavnice kredita vezan za kunsku protuvrijednost iznosa od 55.000,00 CHF (slovima: pedesetipettisuća CHF-a), te u dijelu „ …..sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“ ,
- stavak 1. članka 7. „u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF “ ,
- stavak 1. članka 2. „koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama na tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ ,
- stavak 3. članka 2. „u skladu s Odlukama o kamatnim stopama Kreditora“,
- stavak 2. članka 7. „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora“.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 23. stavka 1. točke C) Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208927025, od 20. travnja 2007.g., koji je sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao Banke i koji je, dana 23. travnja 2007.g., potvrđen od strane javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj, u Splitu, pod brojem: OV- 7094/2007, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, u dijelu koji glasi:…. uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećom u trenutku prijevremene otplate.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 12.259,64 EUR (slovima: dvanaest tisuća dvije stotine pedeset devet eura šezdeset četiri centa) uvećano za zakonske zatezne kamate obračunate do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kako slijedi:
na iznos
od dana
1,76 EUR
13.02.2008.
4,65 EUR
10.03.2008.
2,43 EUR
10.04.2008.
3,66 EUR
10.10.2008.
9,31 EUR
10.11.2008.
3,98 EUR
10.12.2008.
14,09 EUR
10.01.2009.
15,60 EUR
10.02.2009.
20,55 EUR
10.03.2009.
14,34 EUR
09.04.2009.
13,81 EUR
13.05.2009.
11,77 EUR
15.06.2009.
12,69 EUR
14.07.2009.
9,95 EUR
11.08.2009.
12,55 EUR
15.09.2009.
10,20 EUR
14.10.2009.
11,53 EUR
12.11.2009.
11,02 EUR
14.12.2009.
15,28 EUR
10.01.2010.
17,82 EUR
10.02.2010.
16,96 EUR
11.03.2010.
20,64 EUR
10.04.2010.
20,74 EUR
06.05.2010.
27,98 EUR
10.06.2010.
33,07 EUR
14.07.2010.
30,89 EUR
16.08.2010.
40,51 EUR
02.09.2010.
35,16 EUR
11.10.2010.
36,19 EUR
10.11.2010.
40,84 EUR
30.11.2010.
47,17 EUR
14.01.2011.
42,37 EUR
15.02.2011.
44,78 EUR
11.03.2011.
42,22 EUR
14.04.2011.
48,69 EUR
16.05.2011.
60,45 EUR
14.06.2011.
69,14 EUR
20.07.2011.
82,42 EUR
16.08.2011.
62,41 EUR
13.09.2011.
61,00 EUR
05.10.2011.
56,74 EUR
14.11.2011.
10.703,72 EUR
29.11.2011.
418,56 EUR
29.11.2011.
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 2.593,99 EUR, preko dosuđenog iznosa od 12.259,64 EUR.
IV. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika za iznos od 24,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
-1,39 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,
- 3,61 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,
- 2,14 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,
- 1,90 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,
- 4,03 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,
- 2,20 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,
- 2,71 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,
- 0,47 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,
- 0,76 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,
- 0,22 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,
- 0,22 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,
- 2,27 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,
-2,37 EUR od 02.09.2008. pa do isplate.
V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.681,90 EUR (slovima: dvije tisuće šest stotina osamdeset jedan euro devedeset centi) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12.lipnja 2025. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 19.travnja 2021. navodi se da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao kreditorom dana 20.travnja 2007. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208927025, a koji ugovor je 23.travnja 2007., potvrđen od strane javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj u Splitu pod brojem OV-7094/2007. U konkretnom slučaju radilo se o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće, u kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to baš u iznosu od 55.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), uz ugovoreni rok otplate od 30 godina (članak 3. Ugovora). Odredbe čl.1., čl. 2. st.1., čl.7.st.1. i 2., čl. 2. st.3. i 23. C). nepoštene su jer se o istima nije posebno unaprijed pregovaralo, te tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj ugovorenih odredbi, a što je za posljedicu imalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, te su kao takve ništetne u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, a u skladu s Direktivom 93/13 EEZ Vijeća od 05. travnja 1993. godine. Sporne ugovorne odredba imaju neodređenu formulaciju po kojoj je upravo tuženik ovlašten npr. donijeti odluku o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita, a tužitelj je preuzeo neodređenu obvezu što ukazuje na opisanu neravnotežu među ugovornim strankama. U konkretnom slučaju radi se o kreditu koji nije konvertiran, odnosno koji je isplaćen i zatvoren prije stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je u pogledu istog sudska praksa već zauzela jasan stav u svezi ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to u sudskom postupku koji se vodio po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv različitih banaka, a između ostalog i protiv tuženika u ovom postupku. Predmetni ugovor o namjenskom kreditu predstavlja očiti primjer tipskog i adhezijskog ugovora sastavljenog od strane tuženika kod kojeg je unaprijed bio izrađen model ugovora i kod kojeg je bila potpuno isključena mogućnost da tužitelj pregovara i mijenja sadržaj samog ugovora, pa tako i odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu. Tužitelj smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci ugovora o kreditu, pa ništetnost tih odredbi ima za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu.
1.1. Slijedom navedenoga, tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom predlaže da se utvrdi ništetnim predmetni ugovor o kreditu u cijelosti, da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.853,63 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da se obveže tuženika da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
1.2. Ukoliko sud smatra da bi glavni tužbeni zahtjev bio neosnovan, tužitelj podrednim tužbenim zahtjevom predlaže da se pod točkom I. utvrdi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u člancima 1.st.1. i 2., čl. 2.st.1. i 3., čl.7.st.1. 2., kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, da se pod točkom II. utvrditi ništetnost odredbe čl.23.st.1.toč.C) ugovora o kreditu koja se odnosi na plaćanje nakande za prijevremenu otplatu kredita, da se pod točkom III. izreke naloži tuženiku da u roku 15 dna isplati tužitelju iznos od 14.853,63 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te da se pod točkom IV. naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
1.3. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 21.svibnja 2025. konačno uredio glavni tužbeni zahtjev pod točkom II. i podredni tužbeni zahtjev pod točkom III. kojima od tuženika sada potražuje isplatu iznosa od 12.259,64 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen. Na taj način tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 2.593,99 EUR, kojem povlačenju se tuženik izričito usprotivio.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnovu i visinu, kao i navode tužbe, ističe prigovor zastare, te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na naknadu troškova postupka. Tuženik osporava da bi odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i izlaznoj naknadi bile nerazumljive, nepoštene i da su kao takve uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih stranaka. Kao dokaz svojih navoda tuženik se poziva na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208927025, kreditna partija 7103617461 zaključenog 20.travnja 2007., solemniziranog 23.travnja 2007. od strane javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod brojem OV-7094/2007, Potvrde o zatvorenoj kreditnoj partiji od 8.veljače 2021., otplatnog plana, prometa po kreditu/Specifikacije uplata, pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu, uvidom u pismena priložena uz odgovor na tužbu, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Ines Lozić, i saslušanjem tužitelja.
4. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
5. Podredni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 20.travnja 2007. Ugovor o namjenskom kreditu 3208927025, kreditna partija 7103617461, solemniziranog 23.travnja 2007. od strane javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod brojem OV-7094/2007, kojim je tuženik- banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 55.000,00 CHF isplaćen u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita uz valutnu klauzulu (čl.1.st. 1. i 2. Ugovora), na rok otplate od 30 godina, i tamo pobliže navedene instrumente osiguranja, uz obvezu tužitelja na otplatu kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (čl.2.Ugovora). Nadalje, nije sporno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 275,75 CHF, po srednjem tečaju HNB važećim na dan plaćanja za CHF (čl.7.st.1. ugovora). Isto tako nije sporno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (čl. 2.st.1. Ugovora), i kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Nije sporno ni da je čl.23.st.3. Ugovora određeno da korisnik može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema odluci tuženika kao kreditora. Dakle, nije sporno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), te da je predmetni kredit otplaćen. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF.
7. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 20.travnja 2007.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).
8. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
9.Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
10.Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
11. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
12. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
14. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo prvotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora prvotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time prvotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prvotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prvotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prvotuženika.
15. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, nadalje:ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.
16. I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
17. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da su dijelovi spornih odredbi čl.1., 2. i 7. Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
18. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora.
19. Izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-a iznesenim u više sudskih odluka. Nadalje, postupanje tuženika kojim je kao trgovac kršio ranije navedene odredbe, ugovaranjem nepoštenih odredaba na štetu potrošača, svakako ne predstavlja zabranu manjeg značaja, imajući u vidu razliku u položaju i ukupnoj gospodarskoj moći bankarske institucije i potrošača. Osim toga, sud je mišljenja, da povećanje ukupnog iznosa otplate kredita u utuženom iznosu, koji je za tuženika možda neznatan, to nije i za potrošača. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje pretplatu samo po valutnoj klauzuli, dok utvrđenje ništetnosti traži u odnosu i na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.
20. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da dio odredbi članaka 1.st.1. i 2., čl. 2.st.1. i 3., čl.7.st.1. 2. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne.
21. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev tužitelja da se ništetnim utvrdi cijeli ugovor o kreditu, iz razloga što su naprijed navedene ništetne odredbe ugovora bitni sastojci predmetnog ugovora, pa povlače i ništetnost cijelog ugovora, sud isti smatra neosnovanim. Naime, navedeno je protivno odredbi čl. 324. ZOO-a koji propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, što u ovoj konkretnoj situaciji nije slučaj. Naime, po nalaženju ovog suda ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog ugovora o kreditu su nepoštene i time ništetne, no one ne čine bitne elemente ugovora o kreditu. Članak. 1021. ZOO/05 ugovor o kreditu definira kao ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je ugovoreno. U postupku je utvrđeno da je tuženik prihvaćanjem zahtjeva tužitelja istom sukladno njegovoj kreditnoj sposobnosti odobrio i isplatio namjenski kredit za adaptaciju nekretnine. Dakle, svrha predmetnog ugovora o kreditu bila je stjecanje novčanih sredstava za adaptaciju kuće, te mu je realizacijom kredita tuženik isplatio ugovoreni novčani iznos u kunama koji predstavlja protuvrijednost od 55.000,00 CHF umanjenu za naknade i troškove kredita, a tužitelj se obvezao vratiti primljeni iznos kredita u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećan za ugovorenu kamatu koja je promjenjiva, a u trenutku zaključenja ugovora je iznosila 4,5 % godišnje.
22. Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavne su odredba čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003, 46/2007 i 79/2007, dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (20.travnja 2007) kojim je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te odredba čl. 324. st. 1. ZOO/05 prema kojoj ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen time da će u smislu st. 2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Stoga po mišljenju ovog suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužitelju omogućeno potraživati od tuženika po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi (u tom je smislu tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi promjene u tečaju CHF). Slijedom navedenog glavni tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom 1./ I., II. i III.
23. Slijedom svega naprijed navedenoga, sud je prihvatio podredni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi 1.st.1. i 2., čl. 2.st.1. i 3., čl.7.st.1. 2. ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom 2./I.
24. Tužitelj traži i utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u dijelu čl.23.C) kojim je ugovoreno da u slučaju prijevremene otplate kredita, tuženik ima pravo obračunati naknadu. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio prijevremenu otplatu kredita 29.studenoga 2011. i da mu je banka izvršila naplatu naknade za prijevremenu otplatu u iznosu od 418,56 EUR-a. Radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, u pogledu naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve navedeno pod točkama 17.-20. ovog obrazloženja odnosi se i na ovu naknadu. Također se napominje da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom 5.studenoga 2020. zauzeto pravno shvaćanje da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se o naknadi za prijevremenu otplatu kredita kao pojedinačnoj odredbi ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je ugovorena njena visina, koja se određuje jednostranom odlukom tuženika kao banke, po ocjeni takva odredba uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl.23.C). ugovora o kreditu kojim je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom 2./II.
25. U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja tužitelja, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
25.1. Člankom 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
25.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu koji se odnosi na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplate uslijed promjene tečaja valute ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.
25.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 19.travnja 2021. znači da računajući od 14. lipnja 2018. pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a za potraživanje po osnovi ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, uslijed čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati u cijelosti neosnovanim.
25.4. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za potraživanje plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, treba navesti da ni u tom dijelu nije nastupila zastara jer se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od donošenja ove prvostupanjske presude (12.lipnja 2025.), jer je ovom presudom kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.
26. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužitelju kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući u vidu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik nije na tu okolnost predlagao izvođenje nikakvih dokaza.
27. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, koji su svom iskazu navodi da mu je novac trebao za adaptaciju obiteljske kuće, da se kod više banaka raspitivao o uvjetima kredita, da je njegov otac-sudužnik po kreditu- bio tuženikov dugogodišnji klijent, pa se zbog toga odlučio upravo na podizanje kredita kod tuženika. Prilikom razgovora o kreditu i prikupljanja dokumentacije, uvijek se razgovaralo o kunskom kreditu, da bi tužitelja pred samu realizaciju nazvao zaposlenik tuženika gdin. Č, i rekao da je njegova preporuka da uzme kredit u valuti CHF, jer je to bolja opcija, kamata je manja, na što je tužitelj pristao. Sam tekst ugovora o kreditu sastavio je tuženik, tužitelja nitko od zaposlenika tuženika prije sklapanja ugovora nije upozorio na rizike ugovaranja kredita u valuti CHF, niti je dobio ikakva tumačenja u pogledu promjenjive kamatne stope i načina njenog mijenjanja. Nije stekao dojam da bi mogao s tuženikom pregovarati o pojedinim odredbama, već je imao izbor da prihvati ili odbije sklapanje ugovora. Tekst ugovora djelomično je pročitao, isti podnio na ovjeru kod javnog bilježnika, koji mu tom prilikom nije ništa tumačio. U vrijeme sklapanja ugovora bio je sezonski obrtnik i to za obrt koji se bavio ribarstvom i turizmom odnosno točnije prodajom ribe, a obiteljskom kućom nije se koristio za obavljanje poslova obrta. Mjesečna rata kredita u početku je iznosila oko 265,45 EUR, ali je već negdje nakon 5-6 mjeseci od sklapanja ugovora počela rasti, te je s vremenom došla do iznosa od 530,89 EUR-597,25 EUR. Zbog svega toga tužitelja je bilo sram reći ocu, supruzi i drugim članovima obitelji da je sklopio kredit u valuti CHF, osjećao se prevareno i iskorišteno, te je posudio novac od prijatelja i zatvorio navedeni kredit "jer je vidio da tome nema kraja". Kredit mu je isplaćen u kunama, mjesečna rata iznosila je 265,45 EUR, pa mu je u podsvijesti uvijek bilo da se radi o kunama, tako da nije mislio da bi tečaj znatno utjecao na mjesečnu ratu.
28. U odnosu na status tužitelja kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je adaptacija obiteljske kuće tužitelja kao fizičke osobe, kako to tužitelj navodi i u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošio novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, tužitelja se ima smatrati potrošačem.
29. Što se tiče visine zahtjeva ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskoj vještakinji financijske struke Ines Lozić, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a koji i sud prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.
30. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja Ines Lozić navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do prijevremene otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, ukupan iznos preplata, koji je tužitelj preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 11.841,08 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 24,27 EUR. Iznos obračunate i naplaćene izlazne naknade kod prijevremene otplate kredita dana 29.studenoga 2011. iznosi ukupno 418,56 EUR.
31.Tužitelj je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
32. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.
33. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12.259,64 EUR, koji je tužitelj pretplatio na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnosti odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita, zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom 2./III.
34. Budući da je podneskom od 21.svibnja 2025. tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 2.593,99 EUR, kojem povlačenju se tuženik izričito usprotivio, to je za taj iznos tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom 2./III.
35. Tuženik je prije zaključenja prethodnog postupka istaknuo prigovor radi prijeboja iznosa od 24,30 EUR, odnosno iznosa koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita. Tužitelj je osporio osnovanost prigovora prijeboja iz razloga što tužitelj nije ništa primio plaćanjem anuiteta po manjem tečaju, pa nema ni obveze vraćanja stečenog bez osnove, a istaknuo je i prigovor zastare tuženikova potraživanja.
36. U konkretnom slučaju tuženik potraživanje koje stavlja u prijeboj u iznosu od 24,30 EUR temelji na stečenom bez osnove, pa je prije svega potrebno odlučiti o istaknutom prigovor zastare, uz napomenu da pokretanje i pravomoćni dovršetak postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu nije od utjecaja na tijek zastare tuženikova potraživanja. Za zastaru potraživanja prema pravilima stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina, pa je do podnošenja tužbe 19.travnja 2021. u cijelosti nastupila zastara svakog pojedinog iznosa tuženikova potraživanja, koji imaju dospijeće u razdoblju od 2.lipnja 2007. do 2.rujna 2008. Slijedom navedenoga, kako je tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja zastarjela, sud je odbio prigovor radi prebijanja kao neosnovan i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom 2./IV.
37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022, 126/2022 i 138/2023, nadalje: Tarifa) Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), i priloženom popisu parničnog troška, a prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe od 14.853,63 EUR (tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe) za sljedeće radnje: za sastav tužbe 250 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 21.veljače 2025. - 250 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 25.veljače 2025. i 21.svibnja 2025. po 250 bodova za svako ročište (250x2), odnosno ukupno 1 000 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.000,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 2.500,00 EUR. Na taj iznos treba nadodati trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 97,50 EUR, tako da je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu od 2.597,50 EUR.
37.1. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 EUR iz razloga što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 51/23) mijenjana toč.20. članka 11.st.1. Zakona o sudskim pristojbama, prema kojoj su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dakle u ovom sporu.
37.2. Tužitelj je u ovom postupku postigao uspjeh u osnovi 100 % i u visini 83%, odnosno 100% +83%=183/2=92%, dok je tuženik postigao uspjeh u iznosu od 8%. Kada se od postotka stranke koja je postigla veći uspjeh u sporu oduzme postotak stranke koja je postigla manji uspjeh u sporu, ili 92%-8%, proizlazi da bi tužitelju pripadala naknada parničnog troška u visini od 84% ili 2.181,90 EUR.
37.3. Na taj iznos tužitelju treba priznati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, tako da je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.681,90 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom 2./V.
U Splitu, 12.lipnja 2025.
SUTKINJA:
Sanja Bikić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika,
-tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.
