Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-84/2022-5

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. RV, zbog kaznenog djela iz čl. 252.a st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.-odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi opt. RV podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 1. veljače 2022. posl. br. K-268/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku Sande Pavlović Lučić i branitelja optuženika mr.sc. Željka Gulišije odvjetnika u Splitu

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženog RV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 1. veljače 2022. posl. br. K-268/2021, proglašen je krivim opt. RV zbog kaznenog djela protupravnom gradnjom iz čl. 252.a st. 2. KZ/97, te temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, potom je na temelju čl. 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen optuženik u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 800,00 HRK.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik RV po svom branitelju mr.sc. Željku Gulišiji odvjetniku u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se optuženik oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08, na zahtjev optuženika istaknut u žalbi, izvještene su stranke, te su sjednici u javnom dijelu prisustvovali zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku i branitelj optuženika, dok optuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog RV nije osnovana.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi navodi da je upitno je li njegovim postupanjem počinjeno kazneno djelo za koje je proglašen krivim, smatra da utuženom kaznenom djelu "nedostaje kvantiteta i intenzitet protupravnosti" i da kod njega nije utvrđen ni voljni element usmjeren na počinjenje kaznenog djela jer je poduzeo sve da ili legalizira objekt ili ukloni ono što se nije moglo legalizirati i da je s gradnjom počeo jer je imao obećanja (ne navodi se od koga) o mogućnosti gradnje te da je smatrao kako će samo oplemeniti okoliš sadnjom maslina i uređenjem prostora. Smatra upitnim je li mu uopće trebala dozvola za gradnju obzirom da se radilo o montažnim objektima koji ničim nisu narušavali izgled okoline, već ga samo unaprijedili, "kao i kvalitetu okoliša", uz opasku da dok je on kao investitor čekao dozvolu na otoku da su sagrađeni brojni objekti i da su svi "oni predmet legalizacije i postat će legalni".

7.1. Protivno takvim žalbenim navodima, koji se u suštini svode na optuženikovo subjektivno neslaganje s činjeničnim i pravnim utvrđenjima prvostupanjskog suda te preocjenjivanju zaključaka i utvrđenja prvostupanjskog suda na temelju subjektivnog viđenja stanja stvari prvostupanjski sud je savjesno i kritičkom ocjenom obrane optuženika i provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo pravilan zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

7.2. Iz obrane opt. RV jasno proizlazi, kako to osnovano utvrđuje prvostupanjski sud, da je on kao vlasnik zemljišta izgradio sve predmetne građevine na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ([adresa]), a da prethodno nije zatražio i pribavio potrebne akte o građenju, te je s gradnjom započeo 2007. ili 2008. godine, izgradnjom septičke jame, nadstrešnice i postavljanjem montažne kućice, a prije lipnja 2011. počeo je graditi i čelične konstrukcije s krovištima, što je nastavio i nakon lipnja 2011., jer da je vidio kako i druge osobe oko njega grade i da se počelo pričati o mogućnosti legalizacije, zbog čega je i odlučio krenuti, odnosno nastaviti gradnju. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica da je optuženik izgradio predmetne građevine za koje se tereti u činjeničnom opisu kaznenog djela, osim iz njegove obrane, proizlazi i iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom pregledu [obrt], [obrt] sastavljenog 4. veljače 2013., iz iskaza svjedoka DV i KV te iz rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, [obrt], [obrt], Područne jedinice u Šibeniku – Odjel Šibensko-kninske županije od 8. veljače 2013. i 19. veljače 2013. Iz njihovih iskaza i iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom pregledu prvostupanjski sud je točno utvrdio koje sve građevine je optuženik kao investitor izgradio na čestici svoje zemlje 585/2 K. O. [katastarska općina] ([adresa]), dimenzije tih građevina, oblik, materijal od kojeg su izgrađene i sl., a što je sve i u suglasju obrane optuženika koji i ne osporava da je on kao investitor izgradio sve te građevine na svojoj naprijed navedenoj parceli na otoku [adresa], u uvali [adresa]. U odnosu na kamp kućicu, koja je bila postavljena na betonski plato i pričvršćena, kao takva, kako proizlazi iz iskaza svjedokinje DV, ima se smatrati građevinom.

7.3. Obzirom na takva činjenična utvrđenja, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su se u ponašanju opt. RV stekla sva bitna obilježja kaznenog djela protupravnom gradnjom iz čl. 252.a st. 2. KZ/97 (koje kazneno djelo ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu protupravne gradnje iz čl. 212. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., - dalje u tekstu: KZ/11)), budući je na nedvojben način utvrđeno da je optuženik kao investitor i vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ([adresa]) na otoku [adresa], u uvali [adresa], gradio građevine navedene u činjeničnom opisu kaznenog djela iako svjestan da se radi o području od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i koje ima status područja zaštićene prirodne vrijednosti, bez da je prethodno zatražio i pribavio akte o gradnji.

7.4. Potpuno osnovano zaključuje prvostupanjski sud da njegova naprijed navedena utvrđenja nisu dovedena u pitanje stavom obrane da u ponašanju optuženika nema elemenata utuženog kaznenog djela protupravnom gradnjom iz čl. 252.a st. 2. KZ/97 budući je sam optuženik dio građevinskih objekata koje je izgradio sam i uklonio nakon što je nadležno tijelo naredilo njihovo uklanjanje, a za dio objekata koji nisu uklonjeni da je pokrenut postupak legalizacije. To što je optuženik dio objekata koji su nezakonito izgrađeni sam otklonio, nakon što je nadležno tijelo donijelo rješenje za njihovo otklanjanje, ne isključuje krivnju optuženika za predmetno kazneno djelo za koje je proglašen krivim, već se može samo cijeniti kao olakotna okolnost na strani optuženika prilikom izbora vrste i mjere kaznen sankcije, što je prvostupanjski sud optuženiku i cijenio, dakle činjenicu da je dio nezakonito izgrađenih objekata sam otklonio, kao olakotnu okolnost.

7.5. Subjektivni je dojam optuženika da se predmetni postupak protiv njega ne bi vodio da nije u pitanju on, RV, kao medijski i društveno eksponirana osoba i da nije u medijima objavljen tekst o objektima na njegovoj parceli. Naime, u čl. 2. ZKP/08 je propisano da se kazneni postupak provodi na zahtjev ovlaštenog tužitelja, za djela za koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti (a u predmetnom slučaju radi se o takvom djelu), kazneni postupak pokreće državni odvjetnik kao ovlašteni tužitelj, te državni odvjetnik je dužan pokrenuti kazneni postupak ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a nema zakonskih smetnji za progon te osobe. Nadalje, čl. 38. st. 1. ZKP/08 propisuje da je temeljna ovlast i glavna dužnost državnog odvjetnika progon počinitelja kaznenih djela za koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a čl. 341. ZKP/08 da optužnicu podiže državni odvjetnik kao ovlašteni tužitelj pred nadležnim sudom i ako ista bude potvrđena od strane optuženog vijeća nadležni sud provodi raspravu i donosi presudu kojom se optužba odbija ili se optuženik oslobađa od optužbe ili se proglašava krivim (čl. 451. st. 1. ZKP/08). Tako je postupljeno i u predmetnom slučaju i ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je optuženik diskreditiran po bilo kakvom osnovu, odnosno da je ovaj postupak protiv optuženik vođen iz razloga što je optuženik "medijski i društveno eksponirana osoba". To što su nadležna državna tijela (inspekcije i sl.) ili tijela kaznenog progona (policija ili državno odvjetništvo) reagirali nakon medijskih napisa o bespravno sagrađenim objektima na parceli optuženika je njihova obveza, dakle da postupaju na moguće nezakonitosti bez obzira na izvor saznanja o istima.

7.6. Subjektivni je i stav optuženika da se radi o "djelu koje ne zaslužuje kažnjivost", jer o tome što će biti zabranjeno, sankcionirano, kažnjivo i sl., nije na pojedincu, već na zakonodavnim i drugim ovlaštenim tijelima koja donose zakonske i druge propise.

7.7. Nema govora o tome da se u predmetnom slučaju radi o beznačajnom djelu, kako u svojoj žalbi tvrdi optuženik. Naime, beznačajno djelo (čl. 28 KZ/97, odnosno čl. 33. KZ/11) postoji, odnosno nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, a u predmetnom slučaju optuženik je postupao s izravnom namjerom, dakle radi se o najvećem stupnju krivnje, optuženik je u razdoblju kroz gotovo pet godina, što ukazuje na njegovu upornost, iako je kako se u žalbi navodi bio "medijski i društveno eksponirana osoba", izgradio niz objekata na otoku [adresa], K. O. [katastarska općina], na području koje ima status zaštićene prirodne vrijednosti, te itekako postoji potreba da počinitelji ovakvih kaznenih djela budu kažnjeni, i radi njih samih, ali i drugih, da im se pošalje poruka da se protupravna gradnja neće tolerirati i da će biti sankcionirana.

8. Optuženik smatra da je izrečena kaznena sankcija prestroga, obzirom na nizak stupanj krivnje, izostanak posljedica, protek vremena, mogućnost legalizacije, doprinos optuženika "nastanku Republike Hrvatske". Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda, žalba optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji nije osnovana jer je prvostupanjski sud pravilno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, dakle njegovu neosuđivanost, očinstvo petoro djece, odlikovanost za doprinos u Domovinskom ratu, protek vremena od počinjenja kaznenog djela i okolnost da je dio nezakonito izgrađenih objekata sam uklonio, i ne nalazeći otegotnih okolnosti na strani optuženika, osudio ga na minimalnu propisanu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo za koje je proglašen krivim (propisana kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 252.a st. 2. KZ/97 je od šest mjeseci do pet godina), uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od jedne godine, što je također minimalni rok provjere (od jedne do pet godina). Glede navoda žalitelja da se radi o niskom stupnju krivnje, kao što je naprijed već i navedeno, utvrđeno je da je optuženik postupao s izravnom namjerom, što je najveći stupanj krivnje.

9. Kako navodi podnesene žalbe opt. RV nisu osnovani, a ovaj drugostupanjski sud postupajući u smisli čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu navedene zakonske odredbe, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 12. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac