Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-377/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, radi priznanja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 14. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je tužitelj GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi livada livade, površine 867 čhv i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica brijeg, površine 836 čhv, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu istog prava suvlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba Slatina, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.193,03 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 13. lipnja 2024. tužitelj je putem svog punomoćnika podnio tužbu protiv tuženika radi priznanja prava vlasništva. U tužbi se navodi da je tužitelj i vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] – livada Livada površine 867 čhv i zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] – oranica Brijeg površine 836 čhv. Predmetne nekretnine tužitelj je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora koji je sklopio s ĆŽ od **.**.2020. ĆŽ je predmetne nekretnine stekla rješenjem o nasljeđivanju O-326/13 od svoje majke, pokojne LŽ, a koja je iste stekla temeljem ugovora o darovanju broj 258/63 sklopljenim s OŽ 1963. Proizlazi da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine preko 50 godina. Tuženik je izvršio neistinit upis prava vlasništva na svoje ime i to temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV), u vezi čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Posljedica neistinitog upisa očito proizlazi iz nesređenog zemljišnoknjižnog stanja. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da su pravni prednici tužitelja u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine od 1955., a da je RH izvršila upis prava vlasništva tek 2007. Iz očitovanja tuženika od 12.10.2020. kojim odbija zahtjev za mirno rješenje spora proizlazi da je u posjedu – zakupu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ĐŽ [adresa], a u posjedu – zakupu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se PP Orahovica. Tvrdi da ĐŽ nije u zakupu nego je imao sklopljen ugovor o privremenom korištenju koji je istekao 21.7.2022. Uvidom u ispis Geoportala proizlazi da predmetne nekretnine nisu privedene namjeni i da se nad njima ne izvršava faktički zakup.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužitelj nije vlasnik ni posjednik predmetnih nekretnina. Osporava navode u pogledu izvanknjižnog prijenosa prava na spornim nekretninama i to u dijelu u kojem tužitelj iz činjenice upisane povijesti promjena na navedenim nekretninama izvodi zaključak da je u posjedu navedenih nekretnina preko 50 godina. Činjenica što su njegovi pravni prednici evidentirani kao navodni posjednici ne znači i da su samostalni posjednici navedenih nekretnina i da iste drže u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu, odnosno barem u poštenom posjedu. Da tužitelj, a ni njegovi pravni prednici, nisu u samostalnom posjedu spornih nekretnina ukazuje i činjenica da je tužena navedene nekretnine dala u zakup, odnosno na privremeno korištenje. Protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke FŽ i AŽ, tužitelja kao stranku, te je izvršio uvid u: zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], p.l. 273 k. o. [katastarska općina], p.l. 292 k. o. [katastarska općina], kupoprodajni ugovor od 14.7.2020., dopis, punomoć, povijest promjena na katastarskim česticama, rješenje o nasljeđivanju iza pokojne LŽ, zahtjev za mirno rješenje spora, obavijest, prijedloge za upis, uvjerenje, ugovor o dugogodišnjem zakupu, ugovor o privremenom korištenju, dopis, zapisnik i skicu izmjere sudskog vještaka.

4. Svjedok FŽ naveo je u svom iskazu da poznaje tužitelja i s njim ponekad poslovno surađuje. Zna gdje se nalaze predmetne nekretnine i više puta je bio na tim nekretninama, a može ih i pokazati na licu mjesta. Oranica Brijeg nekad je bila u naravi oranica, pa je onda bila šikara, a sad je to posječeno, a ta oranica se nalazi prema Bogatom polju. Da bi se došlo do te nekretnine, treba se ići do kraja sela [adresa], pa onda cestom desno prema Bogatom polju. Livada Livade nalazi se također na kraju sela [adresa] gledajući u pravcu Ćeralija, pa onda se ide cestom u lijevo. U naravi to više nije livada, već je to šikara i pašnjak. Ta nekretnina udaljena je od glavne ceste možda negdje oko 300 metara. Tamo dalje imaju svoje šume Hrvatske šume, odnosno Hrvatske šume su do ceste, a ovo je ispod. Kad je tužitelj kupovao predmetne nekretnine, zastupao je NŽ ili tako nekako se ta osoba zove i on je tužitelja uveo u posjed i pokazao mu gdje se nalaze te nekretnine, a to je bilo negdje 2020. Od te NŽ čuo je da je ona to uživala još od prije rata, a prije nje to su uživali njeni roditelji, a oni su tamo živjeli svi od prije. I NŽ, a i njeni roditelji, prije rata živjeli su u [adresa], a onda su prije rata otišli u Jugoslaviju, pa onda u Srbiju. Sada je u posjedu predmetnih nekretnina tužitelj. Koliko zna, te nekretnine nitko drugi nije uživao. Prvi put na tim nekretninama bio je 2020., kad je zastupao NŽ prilikom kupoprodaje.

5. Svjedok AŽ naveo je u svom iskazu da poznaje tužitelja iz viđenja i zna gdje se nalaze predmetne nekretnine. Rođen je u Goleniću, a od 1953. do 1969. živio je u [adresa], a njegovi roditelji su poslije toga prodali kuću u [adresa] i kupili u Mikleušu, a kasnije su došli kod njega u Josipovac. Točno zna gdje se nalaze predmetne nekretnine, pa se tako oranica Brijeg nalazi iza [adresa], tzv. stare [adresa] i to nakon sela cesta ide u desno prema Goleniću. Livada Livade nalazi se izvan sela [adresa] u lijevo gledajući u pravcu [adresa] i [adresa], između mlina i sela. Stalno je dolazio u taj kraj jer je bio lovac, a u [adresa] ima i vikendicu, a sada i živi u [adresa]. Dolazio je dakle i prije i poslije rata. Sjeća se da je u posjedu tih nekretnina bila OŽ, a ne zna točno ni kako se ona prezivala, a ona je imala dvije kćerke ili možda čak i troje djece. Ta OŽ je bila u posjedu tih nekretnina i to negdje od 60-ih godina prošlog stoljeća, a ne zna točno tko je to uživao nakon nje. Svjedok AŽ je i dopunski saslušan na ročištu na licu mjesta, te je u svom dopunskom iskazu naveo da ostaje kod svog iskaza koji je dao pred sudom. Nakon što je sudski vještak na licu mjesta pokazao predmetne nekretnine, može potvrditi da se radi upravo o onim nekretninama o kojima je i govorio. Negdje 60-ih godina u posjedu predmetnih nekretnina bila je OŽ, zajedno sa svojom kćerkom LŽ, a nakon što je OŽ umrla, više ni ne zna točno kada je to bilo, predmetne nekretnine je uživala Milka do 1991. kad su svi otišli, a za dalje ne zna.

6. Tužitelj GŽ naveo je u svom iskazu da je nekretnine stekao kupovinom u srpnju 2020. od SŽ, udate ĆŽ, iz [adresa]. On i SŽ se znaju dugo godina, išli su osam godina skupa u školu. Ona je te nekretnine naslijedila od majke LŽ, a njezina majka od svoje majke, tj. njezine bake OŽ. Nekretnine je kupio preko punomoćnika FŽ, prilikom ovjere kupovine kod bilježnice G u srpnju 2020. Poslije toga su išli na teren i uveo ga je u posjed, najprije su išli gdje je livada u brdo, a poslije dolje. Povremeno obilazi nekretnine. Od SŽ je čuo da je predmetne nekretnine uživala OŽ od početka 60-ih godina prošlog stoljeća, a možda i prije. Nakon smrti OŽ te nekretnine nastavila je uživati njena kćerka LŽ, a ona je to uživala do 1991. LŽ odselila je iz Bokana 1991., a predmetne nekretnine je povremeno obilazila i to 1998. i 1999., a poslije nje te nekretnine obilazila je ĆŽ, njena kćerka. Tvrdi da je ĆŽ redovno obilazila predmetne nekretnine najmanje jedanput godišnje, a nije ništa obrađivala, već je samo obilazila. Trenutno je u posjedu predmetnih nekretnina on. Jedna nekretnina koristi se za ispašu ovaca, a druga nekretnina koja je u naravi šuma uz put ne koristi se, samo on obilazi. Jedna nekretnina u naravi je većim dijelom šuma, a druga je pašnjak, a ima nešto i raslinja. Kada je ulazio u posjed tih nekretnina, iste nekretnine bile su zapuštene i nitko to nije obrađivao, niti je kultivirao livadu. Kad je ulazio u posjed, a i kasnije, nitko ga nije ometao u posjedu, niti mu je što prigovarao. PP Orahovica ima svoje nekretnine ili nekretnine koje ima u zakupu i tamo ima krave, a oni su svoje nekretnine ogradili i to električnim pastirom, a njegove nekretnine nisu ograđene, odnosno ograđen je dio njegovih nekretnina koje graniče s nekretninama PP Orahovica, a ogradu su oni podigli. Čuo je za ĐŽ i zna da on u blizini drži neke krave i pušta ih svuda, pa tako pušta i na njegovu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ta nekretnina nije predmet ovog postupka. Cijenu kupoprodajnu je isplatio prodavatelju. U posjed ga je uveo FŽ i on je znao točno gdje se nalaze predmetne nekretnine, a pokazao mu je i granice tih nekretnina. Njemu je to bilo poznato jer je prije živio u [adresa], a bio je prije u vezi s ĆŽ, a tada je bila LŽ i zna da je on dolazio pomagati i radio je na toj zemlji jer je imao traktor, pa mu je to sve bilo i poznato. Često prolazi i obilazi predmetne nekretnine i primijetio je da ovce prolaze kroz te nekretnine, međutim, on ih nikad nije zatekao. Predmetne nekretnine obilazi svaka dva – tri mjeseca. FŽ je bio u vezi s ĆŽ 1989. i 1990. i u tom razdoblju je pomagao oko spornih nekretnina. Poslije toga FŽ nije više pomagao, a ĆŽ je poslije odselila i udala se.

7. Sud je proveo očevid na licu mjesta i identifikaciju predmetnih nekretnina po sudskom vještaku geodetske struke Krunoslavu Cukoru koji je naveo u svom iskazu da je za identifikaciju predmetnih nekretnina koristio postojeće katastarske planove, te je na terenu pokazao gdje se nalaze sporne nekretnine. Iz skice izmjere utvrđeno je da se kč. br. [katastarska čestica] nalazi između nekretnine VŽ sa zapadne strane, te nekretnine Republike Hrvatske na istočnoj strani, a da se na sjevernoj strani nalazi nerazvrstana cesta, a na južnoj strani nekretnina EŽ, dok kč. br. [katastarska čestica] graniči na sjevernoj strani s nerazvrstanom cestom, a na zapadnoj i južnoj graniči s nekretninama Republike Hrvatske.

8. Iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] – livada Livade sa 867 čhv, upisana Republika Hrvatska.

9. Iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] – oranica Brijeg sa 836 čhv, upisana Republika Hrvatska.

10. Iz p.l. 273 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] – livada Mikaluša sa 3118 m , upisana Republika Hrvatska.

11. Iz p.l. 292 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] – oranica Strana sa 3007 m , upisana Republika Hrvatska, a kao zakupac upisano je Poljoprivredno poduzeće Orahovica d.d., S. Mlakara 5, Orahovica.

12. Iz kupoprodajnog ugovora od 14.7.2020. utvrđeno je da je sklopljen između ĆŽ, a koju je zastupao FŽ kao prodavatelj i GŽ kao kupca, a kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje predmetne nekretnine za 5.000,00 kuna.

13. Iz dopisa od 27.7.2020. proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora.

14. Iz punomoći od 6.7.2020. proizlazi da je ĆŽ ovlastila i opunomoćila FŽ da u njeno ime sklopi kupoprodajni ugovor za predmetne nekretnine.

15. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Slatina od 3.7.2020. proizlazi da je uvidom u službenu evidenciju katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] utvrđeno da su sporne čestice od nastanka katastarskog operata 1955. upisane u posjed OŽ koja iste daruje HŽ darovnim ugovorom broj Ev. 258/63, a koji ugovor je proveden u katastru 1991. Obje čestice upisane su u posjed RH 2007. rješenjem Općinskog suda.

16. Iz rješenja o nasljeđivanju od 22.7.2013. iza pokojne LŽ utvrđeno je da je ista umrla **.**.2012. i da ju je naslijedila u cijelosti SŽ, kćerka ostaviteljice.

17. Iz dopisa od 12. listopada 2020. proizlazi da je tuženik odbio zahtjev za mirno rješenje spora.

18. Iz obavijesti od 5.10.2020. proizlazi da je PP Orahovica izvijestila tuženika da se prema njihovoj evidenciji kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u njihovom posjedu.

19. Iz prijedloga za upis od 17. listopada 2006. proizlazi da je tuženik isti podnio Općinskom sudu u Slatini, ZK odjelu, protiv protustranke Društveno vlasništvo, a radi upisa prava vlasništva nekretnina na Republiku Hrvatsku, a prijedlog obuhvaća između ostalih čestica i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

20. Iz prijedloga za upis od 2. ožujka 2007. proizlazi da je tuženik isti podnio Općinskom sudu u Slatini, ZK odjelu, protiv protustranke Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije, a radi upisa prava vlasništva nekretnina na Republiku Hrvatsku, a prijedlog obuhvaća između ostalih čestica i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

21. Iz uvjerenja Ureda državne uprave RH, Ispostava Slatina, od 27. veljače 2007. utvrđeno je da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazila na dan 24.7.1991. izvan granica građevinskog područja naselja Bokane.

22. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da je isti zahtjev podnio tužitelj tuženiku 27.7.2020. koji je odbio zahtjev za mirno rješenje spora.

23. Iz ugovora o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države utvrđeno je da je sklopljen dana 6.6.2012. između Republike Hrvatske kao davatelja dugogodišnjeg zakupa i tvrtke PP Orahovica d.d. iz Orahovica kao dugogodišnjeg zakupnika, a kojim davatelj dugogodišnjeg zakupa daje, a dugogodišnji zakupnik prima na iskorištavanje poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH na području Općine Voćin i to između ostalih nekretnina i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

24. Iz dopisa od 5.10.2020. proizlazi da je PP Orahovica izvijestila tuženika da se prema njihovoj evidenciji kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u njihovom posjedu temeljem ugovora o dugogodišnjem zakupu iz 2016. godine.

25. Iz ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske utvrđeno je da je sklopljen između Republike Hrvatske kao davatelja poljoprivrednog zemljišta na privremeno korištenje (davatelja) i VŽ kao privremenog korisnika 21.7.2020., a kojim davatelj daje korisniku na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH na području Općine Voćin i to između ostalih nekretnina i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

26. Iz zapisnika o uvođenju u posjed proizlazi da je sklopljen između tuženika i PP Orahovica 18.7.2012., a kojim je tuženik uveo u posjed PP Orahovica na nekretninama prema ugovoru o dugogodišnjem zakupu od 10.5.2012.

27. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama vodila kao Društveno vlasništvo do 2006., a kč. br. [katastarska čestica] kao Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije, a nakon prijedloga za upis tuženika navedene čestice upisane su kao vlasništvo RH.

28. Sud je kao istinite prihvatio iskaze svjedoka FŽ i AŽ i samog tužitelja, budući da su njihovi iskazi logični i uvjerljivi i u suglasnosti s provedenim materijalnim dokazima, a osobito s povijesti promjena na katastarskim česticama, a iz čega proizlazi da su sporne nekretnine od nastanka katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] upisane u posjed OŽ koje je ista darovala HŽ, a da je u katastarskom operatu tek 2007. kao posjednik upisan tuženik. U iskazima navedenih svjedoka i samog tužitelja postoje određena odstupanja, međutim, nije ni za očekivati da će svjedoci točno znati činjenice koje su predmet utvrđenja u ovoj parnici. Dakle, iz iskaza gore navedenih svjedoka i tužitelja sud je nedvojbeno utvrdio kontinuitet posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika. Sud je uzeo u obzir ugovor o dugogodišnjem zakupu i ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta, te zapisnik o predaji u posjed, mada iz navedenih materijalnih dokaza sud nije utvrdio niti jednu činjenicu koja je odlučna za ishod postupka. Navedeni materijalni dokazi ne odnose se na sporno razdoblje dosjedanja, a što je odlučno u ovoj parnici, s obzirom da je dosjedanje dovršeno negdje 1995. i da je tada tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću.

29. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a propisano je da stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

30. Odredbom čl. 159. st. 4. ZV-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., određeno je da samostalni i pošteni posjednik nekretnine u vlasništvu RH stječe dosjelošću pravo vlasništva neprekidnim posjedom u trajanju od 40 godina.

31. U razdoblju od 6. travnja 1941. do 1. rujna 1980. u primjeni su bila pravna pravila bivšeg OGZ-a, kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje ZOVO), a ZOVO je bio u primjeni do stupanja na snagu ZV-a dana 1. siječnja 1997.

32. Odredbom čl. 29. ZOVO bilo je propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu dosjelošću steći pravo vlasništva ne može.

33. Međutim, taj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZV koji je u čl. 388. st. 4. propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava za stjecanje tih nekretnina dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta je odredba čl. 384. ZV-a ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj: U-I-58/97 od 17. studenog 1999., te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja.

34. Vrhovni sud RH je u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo slijedeće shvaćanje: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 7. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a (…), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

35. Tužba je u ovom predmetu podnijeta 13.6.2024. Tužitelj je zajedno sa svojim pravnim prednicima sporne nekretnine imao u mirnom i poštenom posjedu negdje od 1955. godine, tako da je dosjedanje dovršeno 1995., te je tužitelj dosjedanjem stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekla na temelju odredaba čl. 388. st. 4. ZV- a, nego na temelju drugih odredbi zakona, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci Rev-x-974/17 od 7. svibnja 2019.

36. Dakle vrijeme potrebno za dosjelost u trajanju od 40 godina samostalnog i poštenog posjedovanja se računa i u razdoblju prije 8. listopada 1991., a taj rok mora biti ispunjen do podnošenja tužbe, što je u ovom slučaju ispunjeno.

37. Prilikom donošenja odluke sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz odluka broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. i broj Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020. Prilikom donošenja odluke sud je uzeo u obzir i niz drugostupanjskih odluka, pa tako npr. i odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž- 87/2021. Sud je uzeo u obzir i pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u presudama tog suda u predmetima protiv Republike Hrvatske – predmet Trgo (zahtjev broj 35298/04), Ć (zahtjev broj 22768/12), L i dr. (zahtjev broj 37685/10) i Gashi protiv Hrvatske.

38. Tužitelj je zajedno sa svojim prednicima imao miran i savjestan posjed negdje od 1955. i dosjedanje je završilo 1995. Iz pravnog stajališta koje je iznijeto u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-1628/15-2 od 11. prosinca 2018. proizlazi da kod stjecanja vlasništva dosjelošću nije nužno potrebno dokazivati pravnu osnovu stjecanja. U navedenoj odluci se navodi da je dosjelost stjecanja prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti, kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno. Prema pravnom pravilu iz § 1460. OGZ-a i sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed s tim da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina (izvanredna dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbi čl. 28. ZOVO, te je i sada propisano u čl. 159. ZV-a. Prema tome odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed, a poštenje se pretpostavlja. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme, a nije nužno da bude i zakonit.

39. Odredba čl. 18. st. 5. ZV-a propisuje da se posjed smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno. Tuženik nije dokazao da je tužitelj nepošteni posjednik. Tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj bio u posjedu sporne nekretnine i da mu taj posjed nitko nije osporavao, a tužitelj prema okolnostima konkretnog slučaja imao je razloga osnovano vjerovati da posjed vrši kao vlasnik (odluke Vrhovnog suda RH Rev-1209/16, Rev-x-76/14 i Rev-329/17). Iz odluke Vrhovnog suda RH Rev-1519/92 proizlazi da kao zapreka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne može se izvesti iz same činjenice što su tuženi u zemljišnoj knjizi upisani kao njeni vlasnici jer bi to stanje moralo biti dokazano od onog koji se na nesavjesnost poziva.

40. U konkretnom slučaju može se primijeniti i čl. 1. Protokola broj 1 iz Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, uzimajući pri tome u obzir pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava izražena u više dosadašnjih presuda donesenih u predmetima protiv Republike Hrvatske – predmeti Trgo (zahtjev broj 35298/04), Ć (zahtjev broj 22768/12) i L i dr. (zahtjev broj 37685/10).

41. Republika Hrvatska je kao članica Europske unije dužna primjenjivati odredbe Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezinih Protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava.

42. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.193,03 eura, a koji se odnose na slijedeće troškove: sastav zahtjeva za mirno rješenje 200,00 eura, sastav tužbe 200,00 eura, zastupanje na raspravi 4.9.2024. 200,00 eura, zastupanje na raspravi 9.10.2024. 200,00 eura, zastupanje na raspravi 14.11.2024. 200,00 eura, sastav podneska od 15.1.2025. 200,00 eura, zastupanje na raspravi 14.5.2025. 200,00 eura, PDV 350,00 eura, predujam za vještačenje 363,48 eura, sudska pristojba na tužbu 26,55 eura i sudska pristojba na presudu 53,00 eura.

U Slatini 12. lipnja 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku iz Osijeka, Ivana Gundulića 36b,

2. Tuženik: po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, na broj: P-DO- 95/2024.