Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-86/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja SOLUTION FOR ALL d.o.o., OIB: 30843488618, Bregana, Ulica Ljudevita Gaja 12, koga zastupa Marko Đurić, odvjetnik iz Varaždina, Kolodvorska ulica 12, protiv tuženika ET GEBIK d.o.o., OIB: 61886040774, Ždralovi, Mije Bobetka 22, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Berislava Mihalja iz Pakraca, Trg bana Josipa Jelačića 6, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-329/2024 od 14. lipnja 2024. u kojem je naloženo tuženiku ET GEBIK d.o.o., OIB: 61886040774, Ždralovi, Mije Bobetka 22, da tužitelju SOLUTION FOR ALL d.o.o., OIB: 30843488618, Bregana, Ulica Ljudevita Gaja 12, plati iznos od 16.453,00 EUR (šesnaesttisućačetiristopedesettrieura), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku

-na iznos od 129,00 EUR (stodvadesetdeveteura) od 11. travnja 2024.,

-na iznos od 3.894,00 EUR (tritisućeosamstodevedesetčetirieura) od 10. travnja 2024.,

-na iznos od 6.160,00 EUR (šesttisućastošezdeseteura) od 10. travnja 2024.,

-na iznos od 6.270,00 EUR (šesttisućadvjestosedamdeseteura) od 26. travnja 2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 773,16 EUR (sedamstosedamdesettrieurašesnaesteurocenti) po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.085,98 EUR (dvijetisućeosamdesetpeteuradevedesetosameurocenti) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. lipnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 688,15 EUR (šestoosamdesetosameurapetnaesteurocenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik na temelju priložene vjerodostojne isprave – otvorenih stavki od 6. svibnja 2024. duguje iznos od 16.453,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik Berislav Mihalj iz Pakraca, Trg bana Josipa Jelačića 6, po prijedlogu je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-329/2024 od 14. lipnja 2024.

3. Tuženik je protiv navedenog rješenja uložio prigovor u kojem navodi da je nesporno da je sklopio s tužiteljem ugovor o poslovnoj suradnji, te da su obje strane pristale potpisom na ispunjenje obveza iz ugovora. Nadalje navodi da je odredbama ugovora zahtijevao od tužitelja da za njega obavi elektroinstalaterske radove i radove elektromontaže radi dovršetka radova u SR Njemačkoj. Tijekom izvođenja radova od strane zaposlenih osoba kod tuženika da je došlo do brojnih problema, te iz toga razloga tuženik smatra kako je krajnje nemoguće i neprimjereno da tužitelj traži iznos naveden po računima, te u rješenju o ovrsi. Ističe da su tijekom obavljanja radova zaposlenici tužitelja počinili nebrojeno puno propusta glede elektroinstalaterskih radova te da su slijedom toga svi radovi i kasnili, zatim da su prekršeni rokovi izvedbe te u konačnici da tehnički pregled nije ocijenjen kao zadovoljavajući. Ističe da su samim time izazvani brojni troškovi jer su rokovi premašeni za 60 dana, a koje troškove je tuženik morao pokriti. Nadalje tuženik navodi da je tužitelju isplatio iznos od 7.285,00 eura po tada ispostavljenim računima, a isto tako da bi platio sve račune tužitelju koji bi bili realno navedeni, a u skladu sa stvarno izvršenim radnim zadacima te da nije došlo do propusta od strane tužitelja, a koji propusti su izazvali tuženiku brojne poteškoće prilikom potraživanja od strane njemačkog društva koje je voditelj radilišta. Uzimajući u obzir sve okolnosti tuženik ističe kako iznosi na računima nisu relevantni te samim time da rješenje o ovrsi nije relevantno. Tuženik napominje, da je zbog svih naprijed navedenih okolnosti bio primoran izvršiti ugovor s njemačkim trgovačkim društvom i po cijenu vlastitih nepredviđenih velikih troškova, te da slijedom toga predlaže korekciju računa i mogućnost dogovora oko mjesečne uplate korektiranih računa. S obzirom na sve naprijed navedeno moli da nadležni sud uvaži prigovor.

4. Sud je na temelju odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. , 114/22. i 6/2024. dalje: OZ), rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 25. listopada 2024. tužitelj navodi da su tužitelj i tuženik 9. veljače 2024. sklopili ugovor o poslovnoj suradnji br. 4/2024 kojim je tužitelj kao izvođač obavljao primarno elektromonterske, a po nalogu tuženika kao naručitelja i druge radove na gradilištu u Estorfu, u Saveznoj Republici Njemačkoj koje je bilo ugovoreno mjesto rada. Navodi da je tužitelj uredno ispunjavao obveze iz ugovora o poslovnoj suradnji i tuženiku ispostavljao račune za obavljene radove. Međutim, tuženik nije redovno plaćao ispostavljene račune pa je tužitelj, nakon opetovanog pozivanja tuženika na podmirenje dospjelih, a neplaćenih računa za obavljene radove, dana 15. travnja 2024. raskinuo ugovor o poslovnoj suradnji, sukladno članku 9. ugovora. Navodi da ni sam tuženik nije osporavao osnovu i visinu predmetnog dugovanja, što je i vidljivo iz korespondencije koju tužitelj dostavlja u spis predmeta, a iz koje proizlazi da zakonski zastupnik tuženika priznaje da je u zakašnjenju te u više navrata piše zakonskom zastupniku tužitelja da će dugovani iznos biti podmiren. Dakle, sve do podnošenja prigovora tuženik nije osporavao ni osnovu ni visinu duga te je glavni razlog neplaćanja utuženih računa, prema navodima tuženika, to što njegov drugi poslovni partner nije podmirivao svoje obveze prema tuženiku. Tužitelj ističe da je sukladno ugovoru izvršavao radove te sukladno tome ispostavljao račune za izvršene radove, a koje račune tuženik ni u jednom trenutku nije osporio, ni u osnovi ni u visini. Štoviše, ukazuje da je tuženik djelomično podmirio račun broj 8/24- 01 od dana 5. ožujka 2024. ispostavljen na iznos od 7.414,00 EUR, odnosno platio je tužitelju iznos od 7.285,00 EUR po tom računu. Tužitelj naglašava da je zaista obavljao radove sukladno ugovoru, a što dokazuje i specifikacija radnih sati, a iz koje su vidljivi radovi koji su izvršeni te vremensko trajanje predmetnih radova. Uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog predmeta, tužitelj dodatno ističe kako tuženik priznaje osnovu duga jer je u prigovoru samoinicijativno predložio „korekciju računa i mogućnost dogovora oko mjesečne uplate korektiranih računa“, ali da neosnovano i bespredmetno pokušava opravdati i umanjiti svoje dugovanje prema tužitelju. Slijedom svega navedenoga tužitelj smatra da je prigovor tuženika u cijelosti neosnovan te predlaže da Naslovni sud nakon provedene rasprave usvoji tužbeni zahtjev.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz otvorenih stavki od 6. svibnja 2024. ( list 15 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji od 9. veljače 2024. (list 54-58 spisa), e-mail korespondencija o raskidu ugovora o poslovnoj suradnji od 15. travnja 2024. (list 59 spisa), raskid ugovora o poslovnoj suradnji broj: 4/2024 od 15. travnja 2024. (list 60 spisa), korespondencija tužitelja i tuženika (list 61-75 spisa), račun broj: 8/24-01 od 5. ožujka 2024. (list 76 spisa), račun broj: 10/24-01 od 20. ožujka 2024. (list 77 spisa), račun broj: 11/24-01 od 20. ožujka 2024. (list 78 spisa), račun broj: 15/24-01 od 5. travnja 2024. (list 79 spisa), izvod iz otvorenih stavaka od 13. rujna 2024. (list 80 spisa), specifikacija radnih sati tužitelja (list 81-93 spisa), rješenje o ovrsi broj Ovrv-6991/2024 s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 100-110 spisa), potvrda Porezne uprave Ispostava Bjelovar, broj: Klasa: 471-04/25-06/8, Urbroj: 513-07-07-01-25-2 od 26. ožujka 2025. s prilogom knjige primljenih računa i prijave poreza na dodanu vrijednosti (list 113-117 spisa).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Među strankama nije sporno da su 9. veljače 2024. sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji br. 4/2024 (dalje: Ugovor o poslovnoj suradnji) kojim je tužitelj kao izvođač obvezuje za tuženika kao naručitelja obavljati elektromonterske radove i druge radove u Estorfu, u Saveznoj Republici Njemačkoj te da je tužitelj putem obavijesti od 15. travnja 2024. raskinuo navedeni Ugovor o poslovnoj suradnji. Također, među strankama nije sporno da je tuženik djelomično podmirio račun broj: 8/24-01 od 5. ožujka 2024. u iznosu od 7.285,00 EUR ispostavljen od strane tužitelja za izvršene usluge elektroinstalacijskih radova na ukupan iznos od 7.414,00 EUR.

9. Dakle, među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, ali je po tuženiku sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. Prema članku 1. i 3. Ugovora o poslovnoj suradnji naručitelj i izvođač odnosno ugovorne strane suglasno utvrđuju da je predmet ovog ugovora reguliranje poslova koje će izvođač obaviti za naručitelja i naknade koje će naručitelj platiti na ime obavljenih poslova te da se izvođač obvezuje obavljati sljedeće poslove za naručitelja: elektromonterske radove, također i moguće druge radove o kojima će naručitelj pravovremeno obavijestiti izvođača, a da je mjesto rada Estorf (Njemačka).

11. Prema članku 8. i 9. Ugovora o poslovnoj suradnji ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme, a ugovorne strane su suglasne da se ugovor može raskinuti bez razloga, a ona stranka koja raskida Ugovor mora obavijestiti drugu stranku pisanim putem te da će se Ugovor smatrati raskinutim istekom sedmog dana od dana primitka pisane obavijesti o raskidu Ugovora.

12. Sukladno članku 336. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

13. Prema članku 590. ZOO-a prema kojem se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

14. Naručitelj usluge je dužan platiti naknadu koju su stranke ugovorile i u smislu odredbe članka 9. ZOO-a dužan je ispuniti svoju obvezu.

15. Prema članku 368. stavku 2. ZOO-a u slučaju raskida ugovora ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

16. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Odredbom članka 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

18. Prema članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

19. Iz dopisa Porezne uprave Ispostava Bjelovar, broj: Klasa: 471-04/25-06/8, Urbroj: 513-07-07-01-25-2 od 26. ožujka 2025. (dalje: Potvrda) proizlazi da je tuženik utužene račune tužitelja (račun broj: 8/24-01 od 5. ožujka 2024., račun broj: 10/24-01 od 20. ožujka 2024., račun broj: 11/24-01 od 20. ožujka 2024., račun broj: 15/24-01 od 5. travnja 2024.) evidentirao u knjizi ulaznih računa za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. odnosno knjižio u svojim poslovnim knjigama te da je po istom u navedenom razdoblju koristio odbitak pretporeza.

20. Nadalje, uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja, sud je utvrdio da iz gore navedenih računa tužitelja, specifikacije radnih sati tuženika, te korespondencije tužitelja i tuženika proizlazi da je tužitelj dokazao da je izvršio svoju obvezu sukladno sklopljenom ugovoru o poslovnoj suradnji odnosno ugovoru o djelu, dok tuženik tijekom postupka nije predložio niti jedan dokaz kojim bi osporio dokaze i navode tužitelja.

21. Kako je gore navedeno prema članku 368. stavku 2. ZOO-a u slučaju raskida ugovora ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Međutim, ako vraćanje onoga što je dala po prirodi stvari ne bi bilo moguće, stranka koja je nešto dala ima pravo tražiti naknadu za učinjenu činidbu odnosno za izvršene radove (tako i Vrhovni sud Republike poslovni broj: Rev 1467/1996 od 6. prosinca 2000.).

22. Stoga, imajući u vidu da iz Potvrde Porezne uprave od 26. ožujka 2025. proizlazi da je tuženik prema gore navedenim utuženim računima odbio pretporez u cijelosti za ukupan iznos od 16.453,00 EUR, to sud sukladno odredbi članka 221.b stavka 1. ZPP-a smatra da je tužitelj dokazao postojanje predmetne tražbine. Slijedom navedenog, sud smatra da je tužitelj dokazao i visinu utuženog potraživanja te na temelju odredbe članka 590. ZOO-a u vezi s člankom 368. stavka 2. ZOO-a obvezao tuženika na plaćanje cjelokupnog utuženog iznosa.

23. Budući da tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju odredbe članka 183. stavka 1. ZOO-a i odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, tuženik je dužan platiti tužitelju i zateznu kamatu za nepodmireni dio računa broj: 8/24-01 te za preostale gore navedene utužene račune, tekuće od dana dospijeća pojedinog utuženog računa pa do isplate.

24. Iz navedenih razloga sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Berislava Mihalja, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-329/2024 od 14. lipnja 2024.

25. Sukladno odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju, koji je uspio u sporu, kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: OT), Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP) i vrijednosti predmeta spora odnosi na trošak sastava odgovora na prigovor od 25. listopada 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 11. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 19. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 6. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak PDV-a u iznosu od 375,00 EUR (Tbr. 46. OT), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 210,98 EUR, tako da ukupan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 2.085,98 EUR.

26. Kako sudu u vrijeme pisanja presude nije poznato hoće li punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude, sud tužitelju nije dosudio zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude uvećan za PDV u ukupnom iznosu od 125,00 EUR-a. Ukoliko punomoćnik tužitelja pristupi na ročište za objavu presude, sud će o tom trošku odlučiti dopunskim rješenjem.

27. Tužitelju nije priznat trošak povratnog putovanja na relaciji Varaždin- Bjelovar i trošak izbivanja iz pisarnice za gore navedena dva ročišta u ukupnom iznosu od 563,15 EUR-a s obzirom na to da trošak zastupanja od odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda. U konkretnom slučaju nema dvojbe da navedeni troškovi predstavljaju realne troškove punomoćnika tužitelja zbog dolaska na rasprave, međutim navedeni troškovi padaju na teret samog tužitelja, jer se ne radi o nužnim i svrsishodnim troškovima za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, koje bi trebala snositi protivna strana.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e-Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.