Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-965/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice BH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljice TH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) te obje zastupane po punomoćnicima odvjetniku Hrvoju Vukiću i drugi. iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, B [adresa], 9/V-VI, protiv tuženika DH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), radi isplate, vrijednost predmeta spora 54.696,38 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 8. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH i u odsutnosti tuženika DH, dana 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku DH iz [adresa] T 1 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da 1. tužiteljici BH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljici TH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 19.200,00 EUR (slovima: devetnaest tisuća i dvjesto eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče
- na iznos od 8.000,00 EUR od dana 16.9.2012. pa do isplate,
- na iznos od 8.000,00 EUR od dana 16.12.2012. pa do isplate i
- na iznos od 3.200,00 EUR od dana 15.12.2011. pa do isplate,
po kamatnoj stopi koja od 15.12.2011. do 31.7.2015. iznosi 12 % godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1.1.2016. do 30.6.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88 % godišnje, a od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 7,68 %, od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41 % godišnje, a od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1.1.2020. do 17.4.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 18.4.2020. do 18.10.2020. po stopi od 0 % godišnje, od 19.10.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.7.2020. od 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 %, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25 % godišnje, a od 1.1.2025. pa do isplate po stopi od 6,15 % godišnje odnosno za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku DH iz [adresa] T 1 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da 1. tužiteljici BH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljici TH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 27.200,00 EUR (slovima: dvadeset i sedam tisuća i dvjesto eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče
- na iznos od 800,00 EUR od dana 10.1.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.2.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.3.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.4.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.5.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.6.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.7.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.8.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.9.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.10.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.11.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.12.2011. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.1.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.2.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.3.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.4.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.5.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.6.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.7.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.8.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.9.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.10.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.11.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.12.2012. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.1.2013. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.2.2013. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.3.2013. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.4.2013. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.5.2013. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.6.2013. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.7.2013. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.8.2013. pa do isplate,
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.9.2013. pa do isplate i
- na iznos od 800,00 EUR od dana 5.10.2013. pa do isplate,
po kamatnoj stopi koja od 10.1.2011. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1.1.2016. do 30.6.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88 % godišnje, a od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 7,68 %, od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41 % godišnje, a od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1.1.2020. do 17.4.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 18.4.2020. do 18.10.2020. po stopi od 0 % godišnje, od 19.10.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.7.2020. od 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 %, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25 % godišnje, a od 1.1.2025. pa do isplate po stopi od 6,15 % godišnje odnosno za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku DH iz [adresa] T 1 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da 1. tužiteljici BH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljici TH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 8.296,38 EUR (slovima: osam tisuća dvjesto devedeset i šest eura te trideset i osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče
- na iznos od 3.812,92,00 EUR od dana 25.11.2013. pa do isplate,
- na iznos od 4.483,46 EUR od dana 25.11.2013. pa do isplate,
po kamatnoj stopi koja od 25.11.2011. do 31.7.2015. iznosi 12 % godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1.1.2016. do 30.6.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88 % godišnje, a od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 7,68 %, od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41 % godišnje, a od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1.1.2020. do 17.4.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 18.4.2020. do 18.10.2020. po stopi od 0 % godišnje, od 19.10.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.7.2020. od 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 %, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25 % godišnje, a od 1.1.2025. pa do isplate po stopi od 6,15 % godišnje odnosno za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku DH iz [adresa] T 1 (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da 1. tužiteljici BH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljici TH iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.905,91 EUR (slovima: tri tisuće devetsto i pet eura te devedeset i jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 12. lipnja 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se 1. tužiteljica BH i 2. tužiteljica TH odbijaju s ostatkom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Dana 25. studenog 2013. zaprimljena je tužba pravnog prednika 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH tj. pok. CH protiv tuženika DH s time da se naglašava da ovaj spor proizlazi iz ugovora od dana 19.06.2007. godine te aneksa tome ugovoru od dana 08.04.2011. godine. Naglašava se da kako čl. 18. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. tako i čl. 8. Aneksa između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. ugovorena je nadležnost Općinskog suda u Rijeci. Po prosudbi pravnog prednika 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH ove činjenice ne bi trebale biti sporne između stranaka odnosno u slučaju potrebe predlaže se izvršiti uvid u prethodno navedene ugovore. Naglašava se da temeljem prethodno navedenog ugovora i aneksa tuženik DH ima obvezu platiti: 19.200,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja i to: a) 8.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja danom ishodovanja pravomoćne potvrde glavnog projekta, b) 8.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja tri mjeseca nakon toga i c) 3.200,oo EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja s danom 15.12.2011. godine. Naglašava se da ova obveza je određena u Aneksu ugovora – članak 4. Nadalje se navodi da obveza plaćanja 800,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, plativo mjesečno na ime najamnine počinje od dana 10.01.2011. godine, a nakon toga svakog 5. u mjesecu za tekući mjesec, a kako je to određeno u članku 3 aneksa i članku 6 ugovora. Potom se ističe da je tuženik DH u obvezi platiti iznos komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa u visini od 29.168,09 kuna (vodni doprinos) i 64.896,79 kuna (komunalni doprinos). Naime, upravo iz razloga što je ugovorom određeno kako će KH tužitelj kao najmodavac priznati ulaganje tuženika DH (članak 5), smanjena je zakupnina za prvih 5 godina sa 1.400,00 EUR mjesečno na 800,00 EUR mjesečno. Međutim tuženik DH ne samo da nije ništa uložio već su troškovi ishođenja potrebitih dozvola u vidu komunalnog i vodnog doprinosa pali na teret pravnog prednika 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH tj. CH koji ih je i podmirio. Ističe se da tuženik DH nije platio ništa od ovih dugovanja. Potvrda glavnog projekta (preslik u privitku) je donesena 28.08.2012. godine, a pravomoćna od dana 15.09.2012. godine (29.08.2012. primio ju je tuženik DH kao punomoćnik CH u toj stvari). Međutim kako vodni tako i komunalni doprinos je platio KH. Posebno se ističe kako je KH za te obveze plaćanja uvijek saznao naknadno (stoga i postoje zatezne kamate) jer je, sukladno ugovoru, tuženik DH bio taj koji ih je trebao podmiriti. Nadalje se navodi da tuženik DH nije platio ništa na ime najamnine. Pored već predloženih dokaza predlaže se: uvid u presliku potvrde glavnog projekta, po potrebi upit na Primorsko-goransku županiju – Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostava Crikvenica, uvid u potvrde o plaćanju vodnog i komunalnog doprinosa, uvid u rješenje o komunalnom doprinosu Grada Novog Vinodolskog klasa: UP/I-944- 09/11-01/25 ur.broj: 2107/02-08-11-2 od dana 19.08.2011. godine, uvid u rješenje Hrvatskih voda klasa: UP/I-325-08/11-01/0021406 up.br. 374-3303-2-11-4, po potrebi upit na Hrvatske vode / Grad Novi Vinodolski za dostavom predmeta u kojima su donesena rješenja o komunalnom doprinosu i vodnom doprinosu, Prema tvrdnjama CH on je višekratno pozvao tuženika DH na plaćanje dugovanog iznosa, ali tuženik DH nije podmirio taj iznos. Stoga je KH kao pravni prednik 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH ustaje ovom tužbom te je predložio predlaže donošenje slijedeće presude: „I Nalaže se tuženiku DH, da tužitelju KH isplati iznos od 19.200,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče: a) na iznos od 8.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja od dana 16.09.12012. godine do isplate, b) 8.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja od dana 16.12.2012. godine do isplate i 3.200,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja od dana 15.12.2011. godine po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II. Nalaže se tuženiku DH, da tužitelju KH isplati iznos od 27.200 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od svakog pojedinog specificiranog novčanog iznosa od dospijeća do isplate pri čemu se zakonske zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. III. Nalaže se tuženiku DH, da tužitelju KH isplati: a) 29.168,09 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana podnošenja ove tužbe i b) 64.896,79 kuna sa zakonskom zateznom kamato mna taj iznos od dana podnošenja ove tužbe pri čemu se zakonske zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe i IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju d.o.o. isplati iznos troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. U svom odgovoru na tužbu od 7. veljače 2014. tuženik DH je u cijelosti osporio osnov i visinu utuženog potraživanja. Naime, prema tvrdnjama tuženika DH nisu se ispunili uvjeti iz navedenog Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. tako da nisu nastupili potrebni uvjeti da bi Aneks između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. postao važeći. Zatim tuženik DH ukazuje na neispunjenje od strane pravnog prednika 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH i to članaka 3, 5, 7, 8, 9, 10, 11 i 17 Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. te poglavito čl. 3 i 5. Aneksa između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. Naime, KH nije njega kao najmoprimca točno i istinito izvijestio o svim problemima vezanim za objekt, o svim problemima vezanim za objekt, o svim sudskim sporovima koje se iz prošlosti u svezi toga vode te o iznosu i veličini dugovanja koje sam po sebi objekt već ima, naročito vezano za obveze prema državnim institucijama i tijelima te prema pružateljima komunalnih usluga, isporučiteljima električne energije te opskrbe vodom i kanalizacije. Prema tvrdnjama tuženika DH dugovanja s toga osnova ustanovila su se tek po potpisivanju ugovora, a u konačnici su se nastavila ostvarivati i pokazivati i nakon potpisivanja aneksa. Ta dugovanja bez kamata premašuju svotu od 50.000,00 kn! Prema tvrdnjama tuženika DH jasno je kako nisu bili mogući nikakvi radovi na objektu prije plaćanja i saniranja istih (budući da su za izvođenje bilo kakvih građevinskih radova bili potrebni struja, voda i slično !). Nadalje tuženik DH ističe da tehničku dokumentaciju, njeno ishođenje, projektiranje kako za izdavanje lokacijske dozvole tako i za potvrdu glavnog projekta, izradio je on sam te je također snosio sve troškove i plaćanja vezana uz to. Ti troškovi iznose od prilike (bez kamata i nadoknade štete koju je pretrpio) 250.000,00 kn. Kada se na to doda kako je ne njegovom krivnjom već upravo zbog netočnog i neistinitog prikazivanja stanja CH kao najmodavca došlo je do bitnih i značajnih zastoja u ukupnom trajanju od sada već punih 7 godina, jasno je kolika mu je šteta nanesena u materijalnom i poslovnom smislu, kao i koliko su se bitno izmijenile opće tržišni, ekonomski i poslovni uvjeti na njegovu štetu. Kako se je sve ove godine on brinuo o objektu, zatim objekt u građevinski u svakom drugom smislu pripremio za početak radova, te ga održavao preko zime u vrijeme poznatih bura jasno je da su i iz tog osnova njegovi troškovi itekako značajni. Sve gore navedeno prema tvrdnjama tuženika DH njegova potraživanja nadmašuju iznos od 350.000,00 kn. Samo uplata doprinosa koji je Grad Novi Vinodolski te državna uprava odredila vezano za odobrenje glavnog projekta učinjena je od strane CH kao najmodavca svojevoljno i samovoljno iako je on bio određen za vođenje svih poslova oko toga i usprkos tome što je on KH izričito pismeno upozorio da to ne čini. Naime prema tvrdnjama tuženika DH nisu nastupili zakonski osnovi da je to bilo potrebno izvršiti. Postupci državne uprave i Grada Novog Vinodolskog zato su bili zakonski neutemeljeni te je njihovo postupanje podlijegalo upravnom postupku to jest žalbi na takvo postupanje, za koje je on inzistirao da se podnesu, a ne da se plate navedena davanja koje nisu zakonski dospjela. Iz svih gore navedenih razloga kao i svih materijalnih dokaza koji će na zahtjev suda dostaviti (a koji su prema tvrdnjama tuženika DH mnogobrojni) smatra kako nema zakonskih osnova za navedenu tužbu te podnosi protutužbu radi isplate za odštete iz sljedećih osnova: a) troškovi sanacije, održavanja, uređenja i privođenja svrsi objekta i parcele na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 350.000, kn uvećano za pripadajuće kamate od nastanka troškove pa do isplate, b) troškovi izrade sve projektne dokumentacije vezano za idejni projekt za lokacijsku dozvolu u iznosu od 60.000,00 kn uvećano za pripadajuće kamate od nastanka troškova pa do isplate, c) troškovi izrade sve projekte dokumentacije vezano za glavni projekt za lokacijsku dozvolu u iznosu od 160.000,00 kn uvećano za pripadajuće kamate od nastanka troškova pa do isplate i d) svi ostali troškovi s osnove izgubljene dobiti, zastoja u projektu izazvanih netočnim i neistinitim ili nepotpunim prikazivanjem stanja od strane KH kao najmodavca u paušalnom iznosu od 150.000,00 kn uvećano za pripadajuće kamate od nastanka troškova pa do isplate što ukupno čini njegovog potraživanje u iznosu od 720.000,00 kn uvećano za pripadajuće kamate od nastanka troškova pa do isplate. Na kraju tuženik DH ističe da dokumentaciju vezano za navedeno dostaviti će na poziv suda naknadno ili na pripremnom ročištu kao i popis svih svjedoka i izvođača radova i projektne dokumentacije. Sukladno naredbi suca u čijem je zaduženju tada bio taj parnični spis u svezi protutužbe tuženika DH formiran je novi spis koji je dobio poslovni broj P-401/2014 odnosno kasnije P- 968/2024).
3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. (list sudskog spisa od broja 18 do 22) te Aneks između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. (list sudskog spisa broj 23 i 24) kao i svu ostalu dokumentaciju. Također na ročištu dana 8. svibnja 2025. saslušan je u svojstvu svjedoka JH (list sudskog spisa broj 183 i 184).
4.U svom podnesku od 10. veljače 2015. tuženik DH je zatražio otkazivanje pripremnog ročišta zakazanog za dan 27. veljače 2015. budući je dana 30. rujna 2014. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač motocikla te zbog zdravstvenih razloga nije u mogućnosti putovati. Sukladno prijedlogu tuženika DH to pripremno ročište je odgođeno te je zakazano naredno ročište za dan 11. prosinca 2015. na koje je tuženik DH pristupio te je predložio mirenje. Mirenje stranaka nije uspjelo.
5. Na novom pripremnom ročištu dana 27. siječnja 2017. tuženik DH je predložio da se u daljnjem tijeku postupka provedu dokazi vještačenjem na okolnost njegovih ulaganja. U svezi navedenog tuženik DH tvrdi da posjeduje cjelokupnu foto i građevinsku dokumentaciju koju je dostavio svome punomoćniku i istu se obvezuje dostaviti u roku od 30 dana. Ističe se da u navedenoj dokumentaciji nalazi se relevantna dokumentacija vezana za stanje objekta, a iz koje dokumentacije proizlaze opravdani razlozi za ne postupanje po ugovoru sklopljenim sa SH. Naime iz dokumentacije je razvidno da nisu nastupili uvjeti za ispunjenje ugovorne obveze. Tuženik DH je na tom ročištu uložio pismena iz kojih se prema njegovim tvrdnjama vidi da je kontaktirao KH vezano za uklanjanje nedostataka odnosno potrebno je ispuniti određene uvijete kako bi on mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu. Tuženik DH je istaknuo kako je za potrebe ovog postupka kao i postupka povodom protutužbenog zahtjeva angažirao građevinskog vještaka koji je započeo izradu nalaza i mišljenja kako bi se utvrdile obaveze stranaka. Nakon što građevinski vještak sačini nalaz i mišljenje prema tvrdnjama tuženika DH isti će biti dostavljen tužitelju CH da se o njemu očituje. Tuženik DH predlaže da se o u daljnjem tijeku postupka provede dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka i to:
ČH iz [adresa], ĆH iz [adresa], GH i MH iz [adresa] kao i državnih službenika te referenata koji su sudjelovali u postupku i svjedočili o troškovima koji je on plaćao. Rješenjem suda na ročištu 27. siječnja 2017. naloženo je tuženiku DH da u roku od 30 dana dostavi u sudski spis svu dokumentaciju kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka na koje se poziva na tom ročištu.
6. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3119/2013-30 od 6. travnja 2017. prekinut je ovaj parnični postupak budući je tužitelj KH preminuo dana **.**.2016.
7. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3119/2013-31 od 21. veljače 2024. nastavljen je ovaj parnični postupak budući su parnicu preuzele nasljednice pok. KH tj, njegove kćerke 1. tužiteljica BH i 2. tužiteljica TH.
8. Naredna pripremna ročišta zakazana dana 16. srpnja 2024. i 7 kolovoza 2024. su bila odgođena na prijedlog tuženika DH koji je to opravdavao zdravstvenim razlozima.
9. Naredbom predsjednika Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 12 Su-1359/2024-5 od 26. rujna 2024. naređeno je sucu koji ima u zaduženju ova parnični predmet da između ostalih nabrojanih parničnih predmeta intenzivira rad i na ovom parničnom predmetu.
10. Na pripremno ročište dana 17. listopada 2024. tuženik DH je bio uredno pozvan ali isti nije pristupio ili opravdao svoj izostanak. Punomoćnik 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH je predložio da sud ažurira rad na ovom predmetu. Naglašava se da 1. tužiteljica BH i 2. tužiteljica TH se protive spajanju ove parnice sa parnicom koja se vodi pod poslovnim brojem P-968/2024, a ranije je imala poslovni broj P-401/2014 budući u toj parnici tuženik DH traži neko novčano obeštećenje za svoja ulaganja, a što nema utjecaja na odlučivanje u ovoj parnici. Nadalje navodi se da se ne predlaže saslušanje 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH koje su zakonske nasljednici pok. CH budući sve pregovore sa tuženim DH je vodio KH tako da njegove nasljednice niti nemaju nekih saznanja o predmetu spora. Predlaže se saslušanje svjedoka JH koji je zet pok. KH i poznate su mu okolnosti sklapanja samoga ugovora. Također se predlaže uvid u dokumentaciju koja se nalaze u ovosudnom spisu te financijsko vještačenje na okolnost visine tražbine 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH. Međutim naglašava se da se to predlaže samo opreza radi budući 1. tužiteljica BH i 2. tužiteljica TH drže da se radi o osnovnim matematičkim operacijama što zna i sam sud. Osim navedenog 1. tužiteljica BH i 2. tužiteljica TH nemaju drugih dokaznih prijedloga. Naglašava se da 1. tužiteljica BH i 2. tužiteljica OH se protive dokaznim prijedlozima tuženika DH u smislu saslušanja svjedoka: 1) ČH, 2) VH, 3) ĐH i 4) MH budući su navedeni svjedoci predloženi na okolnost navodnih ulaganja tuženika DH, a o čemu će se raspravljati u parničnom predmetu koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem P-968/2024 i što nije predmet ove parnice. Što se tiče nekih svjedoka državnih službenika i referenta punomoćnik 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH naglašava da nisu navedeni niti njihova ime i prezimena kao niti adrese, a niti na koje okolnosti se isti predlažu radi davanja svog iskaza. Što se tiče prijedloga tuženika DH da se njega sasluša u svojstvu stranke, punomoćnik 1. tužiteljica BH i 2. tužiteljica TH je s time suglasan. Na pripremnom ročištu dana 17. listopada 2024. ovaj sud je napokon zaključio prethodni postupak. Nadalje odbijen je prijedlog tuženika DH da se na ovu parnicu spoji radi zajedničkog raspravljanja i parnični spis ovoga suda poslovni broj P-968/2024. Nadalje naloženo je tuženiku DH da točno navede imena i prezimena svih svjedoka sa njihovim adresama koje treba saslušati u ovoj parnici i navede okolnosti na koje bi se isti trebali saslušati uz napomenu da sud neće saslušavati one svjedoke koje imaju isključiva saznanja u svezi ulaganja tuženika DH budući je to predmet parničnog postupka ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem P- 968/2024 i koji je u tijeku. Odmah je zakazano i naredno ročište za dan 23. siječnja 2025. na koje je pozvan tuženik DH s naznakom saslušanja kao i svjedok JH.
11. Svojim podneskom od 22. siječnja 2025. tuženik DH je ponovo zatražio odgodu ročišta zakazanog za dan 23. siječnja 2025. opravdavajući to zdravstvenim razlozima budući niti fizički a niti psihički on uopće nije u stanju sudjelovati u sudskom postupku. U prilogu je dostavio i određeno medicinsku dokumentaciju iz koje ovaj sud nije mogao zaključiti da je tuženik DH raspravno nesposoban i da kako on tvrdi ne može ravnopravno sudjelovati u ovom parničnom postupku.
12. Na ročište dana 23. siječnja 2025. tuženik DH nije pristupio već je sud dana 22. siječnja 2025. zaprimio podnesak tuženika DH zajedno s medicinskom dokumentacijom kao i brzojav tuženika DH kojim se predlaže odgoda toga ročišta zbog njegove bolesti. Punomoćnik 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH predložio je da ukoliko će sud odgoditi to ročište da u tom slučaju odredi odmah novo ročište. Naglašava se da iz podneska tuženika DH ne proizlazi da bi on bio psihofizički nesposoban za rasuđivanje budući tada ne bi niti mogao napisati podnesak kakav je napisao. Naglašava se da tuženik DH je psihofizički sposoban za rasuđivanje te on nije siromašna stranka koja nije u mogućnosti snositi potrebne troškove postupka te kvalificiranog punomoćnika tj. odvjetnika. Na ročištu dana 23. siječnja 2025. ovaj sud je donio slijedeće rješenje: „I. Određuje se provođenje medicinskog vještačenja kojeg će sud odrediti naknadno, a čiji će zadatak biti da utvrdi da li je dana 17. listopada 2024, tuženik bio psihofizički nesposoban za pristup na raspravu dana 17. listopada 2024. odnosno da li je uopće psihofizički sposoban za aktivno sudjelovanje u ovom parničnom postupku, a kako bi u slučaju potrebe mu se odredio po službenoj dužnosti poseban skrbnik koji bi ga zastupao u ovoj parnici. II. Nalaže se
tuženiku DH da u roku od 15 dana na depozitni račun ovoga suda kod Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb broj: [broj bankovnog računa]; MODEL HR00; POZIV NA BROJ PRIMATELJA: 1-06-96524 (bez slova i kose crte); OPIS PLAĆANJA: uplata za broj predmeta P-965/2024 uplati iznos od 400,00 € kao predvidiv trošak medicinskog vještačenja i kopiju uplatnice dostavi u ovosudni spis. Sud će odustati od izvođenja toga dokaza ako tuženik DH u ostavljenom roku ne dostavi u spis uplatnicu o plaćenom predujmu. Također tuženik DH u istom roku treba dostaviti sudu u dva primjerka svu relevantnu dokumentaciju koju posjeduje, a koja prema mišljenju tuženika DH će biti relevantna za angažiranog medicinskog vještaka. III. Nalaže se tuženiku DH da sukladno čl. 107. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, 80/2022 i 114/2022, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) sve svoje podneska i priloge dostavlja ovome sudu u dva primjerka (tj. za sud i protivnu stranu). IV. Ukoliko tuženik DH zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti prisustvovati raspravi radi njegovog saslušanja na Općinskom sudu u Rijeci na prijedlog tuženika DH ovaj sud može donijeti odluku da se njega zamolbeno sasluša preko njemu najbližeg općinskog suda, a njega se može saslušati i u njegovom stanu ukoliko tuženik DH to predloži te prethodno predujmi troškove izlaska suda na lice mjesta. V. Ukoliko je tuženik DH siromašna stranka koja zbog svoga lošeg imovnog stanja nije u mogućnosti plaćati troškove sudskog postupka i/ili odvjetnika koji bi ga zastupao u ovoj parnici ovaj sud ukazuje tuženiku DH da u tom slučaju sukladno čl. 16. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine br. 143/2013, 98/2019) može podnijeti zahtjev nadležnom upravnom tijelu na području čije teritorijalne nadležnosti on ima prebivalište ili boravište a u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na pružanje pravne pomoći. VI. Slijedeće ročište u ovoj pravnoj stvari određuje se za dan: 08. svibnja 2025. u 10:30 sati (u Rijeci, ulica Frane Kurelca 3 IV kat soba broj 2.) što prisutni pun. tužitelja prima na znanje te se neće posebno pozivati, a pozvat će se tuženik zajedno sa kopijom današnjeg raspravnog zapisnika.“ Također na tom ročištu je uručen i poziv za saslušanje svjedoku JH koji je pristupio.
13. Saslušan na ročištu dana 8. svibnja 2025. svjedok JH je iskazao da mu je poznato što je predmet ovoga spora budući pok. KH je bio njegov punac, tj. otac njegove supruge, 2. tužiteljice TH. Poznato mu je da su stranke još negdje 2006. se dogovorile da KH će ustupiti svoju gostionu sa okućnicom kako bi tuženik DH imao pravo građenja. Obaveza tuženika DH je bila da adaptira i dogradi taj objekt, ishodi svu potrebnu dokumentaciju o svom trošku te plati sve doprinose, a za protuuzvrat bi imao pravo koristiti taj objekt u periodu od 15 godina. Također, refundirali bi mu se svi troškovi na osnovi ulaganja. Dogovorena je visina zakupnine koja je u prvo vrijeme od pet godina je bila umanjena sa 1.400,00 EUR na 800,00 EUR radi očekivanih ulaganja DH. Prema tvrdnjama svjedoka JH uzelo bi se u obzir i kasnija stvarna ulaganja tuženika DH te moguće je da bi ista bila veća ili manja. Nadalje svjedok JH je potvrdio vjerodostojnost Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. uz napomenu da je on bio određen kao nadzorni inženjer budući je po struci građevinar. Točno je da je bilo izvjesnih problema oko sređivanja papirologije, ali nakon što se to sredilo tuženik DH nije ništa napravio. Naime, najprije je dobivena pravomoćna lokacijska dozvola, a poslije i pravomoćna potvrda glavnog projekta tj. građevinska dozvola od 27.8.2012. Prije toga bilo je potrebno platiti komunalni doprinos i vodne naknade, a što je bila obaveza tuženika DH, jer dok se ne podmire te obveze ne bi se uopće niti dobila građevinska dozvola. Posebno svjedok JH napominje da DH je imao sve potrebne punomoći od KH, tako da je mogao u njegovo ime i za njegov račun obavljati sve pravne radnje kod upravnih organa radi sređivanja dokumentacije, a u svezi adaptacije i nadogradnje nekadašnje gostione „Zagreb“ u Novom Vinodolskom. Nadalje svjedok JH je iskazao da njegovom puncu je samo došlo rješenje o ovrsi zbog neplaćenog komunalnog doprinosa Grada Novog Vinodolskog, kao i rješenje Hrvatskih voda za plaćanjem vodnog doprinosa. Te iznose po dogovoru stranaka je trebao platiti tuženik DH koji međutim to nije platio, nego je samo konstatirao da to nije potrebno platiti. Posebno se napominje da tuženik DH je imao punomoć od njegovog punca KH. Nejasno je zašto nije tuženik DH uložio žalbu, nego je dopustio da ta rješenja postanu pravomoćna. Te iznose je u konačnici platio njegov punac KH, jer u protivnom ne bi mogao dobiti pravomoćnu građevinsku dozvolu, tj. potvrdu glavnog projekta od 27.8.2011. Po prosudbi svjedoka JH bilo je očito da tuženik DH niti nema ozbiljne namjere da privede nekadašnju gostionu „Zagreb“ poslovnoj svrsi tj. renovirani restoran. Iz navedenih razloga napravio se je 8.4.2011. Aneks ugovora stranaka od 19.6.2007. Naime, prema tom Aneksu bila je obaveza tuženika DH da plati određene novčane iznose bez obzira što nije ugostiteljski objekt priveden ugovorenoj svrsi. Međutim, niti te svoje obaveze tuženik DH nije ispunio. Prema tvrdnjama svjedoka JH nikakvih nekih ulaganja tuženika DH nije niti bilo. Poznato mu je da GH je radila sve projekte u svezi adaptacije i nadogradnje nekadašnje gostione „Zagreb“ u Novom Vinodolskom, a koje je naručio DH te iz pričanja GH zna da ni ona nije plaćena za svoj rad, a što je on saznao negdje oko 2022. godine. Budući je od stranaka on određen kao nadzorni inženjer poznati su mu odnosi stranaka, a ono što je trebalo napraviti tuženik DH počeo je raditi njegov punac KH, ali još uvijek to nije u potpunosti dovršeno. Naime, njegov punac KH je preminuo 2016. Prema kazivanju svjedoka JH gostionicu „Zagreb“ zajedno sa okućnicom su naslijedile njegove kćerke tj.
1. tužiteljica BH i njegova supruga 2. tužiteljica TH. Posebno se napominjem da tuženik DH je napustio posjed tog ugostiteljskog objekta još 2015. godine i od tada više uopće tamo ne dolazi, a sam ugovor stranaka je prestao istekom ugovorenog roka. Također prema tvrdnjama svjedoka JH na ime ugovorene zakupnine tuženik DH pokojnom CH ili njegovim kćerkama nije ništa platio. Bila je obaveza tuženika DH da o svom trošku ishoduje pravomoćnu građevinsku dozvolu te plati komunalni doprinos i vodni doprinos. Tuženik DH je ušao u posjed ugostiteljskog objekta „Zagreb“ još 2006., a prije njega zakupac tog poslovnog prostora je bio gospodin D (čijeg se prezimena ne sjeća) te štoviše tuženik DH je otuđio neke njegove pokretnine, tj. uređaje koje je on donio za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Prema tvrdnjama svjedoka JH zaključno tuženik DH nije ništa uložio nego je samo odnio ono što je mogao.
14. Na ročištu dana 8. svibnja 2025. punomoćnik 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH je u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) upozoren da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 8. svibnja 2025. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (osim prijedloga tuženika DH da se izvedu dokazi s osnova njegovih ulaganja a što je predmet drugog sudskog postupka koji je u tijeku a ne ove parnice tako da su ti dokazni prijedlozi u ovoj parnici odbijeni) to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi punomoćnik 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.
15. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH je osnovan u cijelosti.
16. Između stranka nije sporno da je zaključen Ugovor između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. te nakon toga i Aneks između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. Prema čl. 1. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. predmet najma je stambeno-poslovni objekt i pripadajuće zemljište u Novom Vinodolskom 12. Sukladno čl. 2. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. taj ugovor o najmu je sklopljen na razdoblje od 15. godina te je ugovorena najamnina u iznosu od 1.400,00 EUR plativo u kunama svaki mjesec unaprijed do 5 dana u mjesecu. U čl. 3. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. je konstatirano da navedene nekretnine u trenutku potpisivanja toga Ugovora nisu uređene za obavljanje poslovnih djelatnosti niti su useljivi pa ih je potrebno urediti, opremiti i privesti namijeni. Iz navedenih razloga KH kao najmodavac je dozvolio tuženiku DH kao najmoprimcu da navedene nekretnine bez posebnih dozvola od njegove strane uredi prema upotpunjenom građevinskom elaboratu odobrenog od nadzornog organa, opremi i privede svrsi za stanovanje i obavljanje poslovne djelatnosti shodno potrebama, prvenstveno uslužne, ugostiteljsko-trgovačke i turističke namjene. U čl. 7. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. je također konstatirano da za privođenje objekta namjeni potrebno je izvršiti određene pripremne radnje, sakupiti i izraditi potrebnu tehničku i drugu dokumentaciju koju traže tijela državne Uprave nadležne za ozakonjenje objekta i izdavanje lokacijske, građevinske i uporabne dozvole. Iz navedenih razloga KH kao najmodavac je dozvolio tuženiku DH kao najmoprimcu da u njegovo ime i za njegov račun uz njegovu punomoć i suglasnost poduzima sve potrebne pravne radnje kako bi se taj objekt stavio u funkciju. Sukladno čl. 4. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. obveza plaćanja najma počinje teći nakon što objekt dobije pravovaljanu Uporabnu dozvolu za rad objekata tj. kada se ispune svi zakonski uvjeti za obavljanje poslovne djelatnost i dobije dozvola za rad od nadležnih Državnih tijela i organa Uprave
Grada Novog Vinodolskog. Nadalje je čl. 5. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. ugovoreno da će se tuženiku DH kao najmoprimcu priznati troškovi uređenja nekretnina koje se daju u najam i to do iznosa unaprijed dogovorenog i navedenog u dokumentaciji potrebnoj za uređenje i dogradnju objekata, a sve u svrhu i namjenu da se navedeni objekti privedu namjeni i ozakone tj. dobiju Uporabne dozvole, potrebne da bi se dobile dozvole za poslovanje. Navodi se da navedeni trošak će se kroz vrijeme od 5 godina odbijati od iznosa najma tj. tuženik DH kao na najmoprimac će kroz vrijeme od 60 mjeseci plaćati KH kao najmodavcu mjesečno smanjeni iznos najma za iznos troška uređenja. Prema čl. 6. stranke su suglasno utvrdile da je iznos mjesečne najamnine kroz razdoblje od prvih pet godina trajanja najma 800,00 EUR tj. na taj iznos je tuženiku DH priznat trošak uređenja u iznosu od 600,00 EUR što ukupno čini iznos najamnine utvrđenu čl. 2. ovoga Ugovora u iznosu od 1.400,00 EUR. Također se navodi da budući uloženi trošak može biti i veći od navedenog.
17. Prema čl. 1. Aneksa između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. stranke su međusobno utvrdili kako je tuženik DH kao najmoprimac do sada ispoštovao sve točke navedenog ugovora kako je bilo i dogovoreno. To u praksi znači da je kod mjerodavnih tijela, organizacija i ustanova državne i gradske uprave tuženik DH kao najmoprimac ishodovao sve potrebno za Zahtjev za lokacijsku dozvolu i njeno izdavanje te je ista izdata dana 03 . studenog 2008., a postala je pravomoćna dana 05. siječnja 2009. Konstatira se da na brzinu i rok izdavanja tuženik DH kao najmoprimac nije imao utjecaj već je to stvar državne i gradske uprave i brzine kojom oni rješavaju takve predmete tj. Zahtjeve. U čl. 2. Aneksa između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. stranke suglasno konstatiraju da zbog sporosti državne i gradske uprave nije moguće ostvariti predviđene rokove izgradnje i obnove objekta, a s istim se ne smije i ne može započeti bez odgovarajućih dozvola i dokumentacije - izrada čijih je u tijeku i ne ovisi o KH kako najmodavcu kao ni od tuženika DH kao najmoprimca, stranke su dogovorile a tuženik DH kao najmoprimac kao izraz dobre volje to je i prihvatio potpisom ovog ANEKSA, da plaćanje najma započne i prije nego li je dogovoreno UGOVOROM (u članku 4. UGOVORA). Sukladno čl. 3. Aneksa između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. početak plaćanja najma od strane tuženika DH kao najmoprimca započeti će 10. siječnja 2011. a dalje valjanim ostati će odredbe iz članka 4, i članka 17. UGOVORA, kao i svi ostali članci istoga UGOVORA. U čl. 4. Aneksa između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. se navodi da stranke su se ujedno dogovorile da tuženik DH kao najmoprimac za razdoblje do kojeg je bilo predviđeno izdavanje dozvola – kraj 2007. godine ili sam početak 2008. godine – unatrag plati mjesečni iznos od 200,00 EUR plativo u protuvrijednosti u kunama. Navodi se da taj iznos se ima smatrati izrazom dobre volje KH kao najmodavca i njegovim postupkom da tuženiku DH kao najmoprimcu umanji štetu nastalu zbog sporosti i neučinkovitosti u radu državnih i gradskih tijela i organa uprave. To bi prakti6no značilo ukupan iznos od 16.000,00 EUR plativo u protuvrijednosti u kunama, za razdoblje od siječnja 2007. godine pa zaključno do početka plaćanja najma dogovorenog ovim ANEKSOM. Navedeni iznos tuženik DH kao najmoprimac se je obvezao isplatiti KH kao najmoprimcu u u tri (3) rate na način kako slijedi : a) I ratu u iznosu od 8.000,00 EUR platiti će u času ishodovanja pravomoćne potvrde glavnog projekta, b) II ratu u iznosu od 8.000,00 EUR platit će tri mjeseca po uplati I rate i c) III ratu u iznosu od 3.200,00 EUR platiti će zaključno s 15. prosincem 2011. godine.
18. Prema čl. 369. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZOO) ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. U smislu čl. 369. st. 2. ZOO-a izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. Potom je čl. 369. st. 3. ZOO-a propisano da strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze. Nadalje je čl. 369. st. 4. ZOO-a propisano da kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene. Na kraju je čl. 369. st. 5. ZOO-a propisano da ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga. U ovoj konkretnoj parnici očito je da tuženik DH se je protivio raskidu ugovora, a što je razvidno i iz njegovih kasnijih dopisa od 30. siječnja 2013, 20. travnja 2013. i 1. rujna 2013. (list sudskog spisa od broja 100 do 104) kada se je također protivio raskidu ugovora. Naime, očito je da zbog sporosti rada lokalne i državne administracije (ne ulazeći u to da li su možda postojali i neki subjektivni propusti samoga tuženika DH kod ishodovanja potrebne dokumentacije, a zašto je imao punomoć KH kao najmodavca) za obje stranke toga ugovornog odnosa je nastala šteta. Naime, za KH kao najmodavca budući nije mogao ubirati puni iznos ugovorene najamnine, a za tuženika DH kao najmoprimca zato što nije mogao poslovati i ostvarivati neku predviđenu dobit. Iz navedenog razloga ugovorne stranke su i zaključile Aneks između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. kojim je predviđeno da za razdoblje od kraja 2007. ili sam početak 2008. unatrag tuženik DH plati umanjeni iznos mjesečne najamnine od 200,00 EUR tj. kako je to definirano u citiranom čl. 4. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. Također je predviđeno čl. 3. Aneksa između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. da početak plaćanja najma kako je to ugovoreno u čl. 4. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. počinje teći od 10. siječnja 2011. i to u iznosu od 800,00 EUR mjesečno (budući ostatak od 600,00 EUR je uzeto u obzir na ime ulaganja tuženika DH koje je već učinio i koje još mora učiniti). Naime sukladno dogovoru stranka sva ta ulaganja tuženika DH će valorizirati odnosno njemu priznati i nadoknaditi od strane KH kao najmodavca po završetku ulaganja tuženika DH koja mogu biti i veća od prvotno procijenjenog iznosa od 5 godina x 12 mjeseci = 60 mjeseci x 600,00 EUR = 36.000,00 €. Iz priložene potvrde glavnog projekta Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko- goranske županije, Ispostave Crikvenica Klasa: 361-03/11-01/11; Ur. broj: 2170/1-03- 02/7-12-14 od 27. kolovoza 2012. (list sudskog spisa broj 15, 16 i 17) razvidno je da ona je dostavljena tuženiku DH (kao punomoćniku investitora te vlasnika i najmodavca KH) dana 29. kolovoza 2012. Ista je dakle postala i pravomoćna dana 15. rujna 2012. i od tada je tuženik DH pao u zakašnjenje za ispunjenjem svoje obveze sukladno čl. 4. zaključenog Aneksa između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. Ta njegova obveza je potpuno nezavisna od toga da li su tuženiku DH i ako jesu u kojoj mjeri nadoknađena njegova ulaganja i što je predmet drugog parničnog postupka koji je u tijeku. Prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.
19. Prema čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema čl. 16. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (Narodne novine br. 125/2011, 64/2015, 112/2018, 123/2024 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZZKP) zakupnik je dužan zakupodavcu platiti ugovorom utvrđeni iznos zakupnine u roku utvrđenom ugovorom. Doduše stranke kod svojih pisanih ugovora i aneksa koriste termine (najam, najmodavac, najmoprimac itd.) iako sukladno citiranom ZZKP u biti se radi o ugovoru o zakupu, a ne o najmu koji se izraz koristi za nekretnine koje se ne koriste pretežno u poslovne svrhe već za stanovanje. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz saslušanog svjedoka JH, koji doduše nije neki nepristran svjedok ali njegov iskaz u potpunosti je suglasan nespornoj dokumentaciji koja je priložena u ovom parničnom spisu. Prema tvrdnjama svjedoka JH njemu je poznato da tuženik DH nije platio niti jedan obrok ugovorene najamnine tj. zakupnine sukladno čl. 2. i 3. Aneksa između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 8. travnja 2011. vezano uz ugovor stranka od 19. lipnja 2007. Posebno se napominje da tuženik DH niti ne tvrdi, a niti bilo čime dokazuje da je platio bili koji dospjeli obrok ugovorene najamnine iako je na njemu teret dokaza u navedenom smislu. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.
20. Iz priloženog rješenja Hrvatskih voda VGI Kvarnersko podmorje i otoci Klasa:
UP/I-325-08/11/0021406; Ur. broj: 374-3303-2-11-2 od 30. lipnja 2011. razvidno je da obvezniku KH je razrezan vodni doprinos za građevinu rekonstrukcija i dogradnja stambeno-poslovne građevine i izgradnja pomoćne građevine na mjestu natkrivene terase koja se uklanja (u postupku izdavanja potvrde glavnog projekta) na lokaciji Novi Vinodolski na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 28.662,38 kn i koji iznos dospijeva dana 30. srpnja 2011. (list sudskog spisa broj 9). Citirano rješenje poslano je tuženiku DH kao punomoćniku CH. Iz priloženih kopija uplatnica (list sudskog spisa broj 25) razvidno je da navedeni iznos je plaćen od strane CH. Također iz priloženog rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša Grada Novi Vinodolski Klasa: UP/I-944-09/11- 01/25 te Ur. broj: 2107/02-08-11-2 od 19. kolovoza 2011. razvidno je da obvezniku KH zastupanog po DH je naloženo plaćanje komunalnog doprinosa za rekonstrukciju i dogradnju stambeno-poslovne građevine i izgradnju pomoćne građevine na mjestu natkrivene terase koja se uklanja (u postupku izdavanja potvrde glavnog projekta) na lokaciji Novi Vinodolski na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 59.904,79 kn. Navedeni iznos je trebalo platiti u na dan konačnosti toga rješenja koje je postalo pravomoćno dana 6. listopada 2011. (list sudskog spisa od broja 10 do 13). Iz priloženih uplatnica (list sudskog spisa broj 26) razvidno je da navedeni iznos zajedno s zakonskim zateznim kamatama je platio dana **.**.2012. KH. Navedene novčane iznose je trebao sukladno Ugovoru između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. platiti tuženik DH, kao i nepodmirena dugovanja nastala za vrijeme trajanja prethodnog najmoprimca i što bi se sukladno čl. 12. Ugovora između CH kao najmodavca i DH kao najmoprimca od 19. lipnja 2007. tuženiku DH odbilo od troška ugovorene najamnine. Dakle, radi se o pravomoćnim i ovršnim upravnim rješenjima tako da ovome sudu je neprihvatljivo tumačenje kako to ne treba platiti. Ukoliko po prosudbi tuženika DH se je trebalo žaliti na ta nepravomoćna prvostupanjska upravna rješenja nejasno je zašto tuženik DH kao punomoćnik KH se na ista nije žalio budući su ista njemu dostavljena. Također tuženik DH ničim ne dokazuje da je on pravovremeno s istim upoznao KH i da se je on navodno protivio tome da se uloži žalba na ta rješenja. Uostalom pod hipotetičkom pretpostavkom da je ta tvrdnja tuženika DH istinita taj trošak bi u konačnici također pao na teret KH budući bi se to tuženiku DH priznalo kao potrebna ulaganja. Osim toga ulaganjem žalbi na navedena prvostupanjska rješenja bi se prolongiralo na znatno vremensko razdoblje i ishodovanje potvrde glavnog projekta Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostave Crikvenica Klasa: 361-03/11-01/11; Ur. broj: 2170/1-03-02/7-12-14 od 27. kolovoza 2012. što objektivno ne bi trebao biti cilj niti jednoj ugovornoj strani. Prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke broj 226, utvrđena na dan 22.11.2013., primjenjuje se od 23.11.2013. (koja je javno dostupna na internetskim stranicama Hrvatske narodne banke) i koja je bila važeća u trenutku podnošenja tužbe dana 25.11.2013. srednji tečaj 1,00 EUR za kunu je iznosio 7,649800 kn. Dakle, utuženi iznos od 29.168,09 kn je protuvrijednost od 3.812,92 EUR dok iznos od 64.896,79 kn je protuvrijednost od 4.483,46 EUR. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III. Uzgred se napominje da nakon što je ishodovana potvrda glavnog projekta Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostave Crikvenica Klasa: 361-03/11- 01/11; Ur. broj: 2170/1-03-02/7-12-14 od 27. kolovoza 2012. koja je postala i pravomoćna dana 6. listopada 2011. po prosudbi ovoga suda nisu više postojale nikakve pravne zapreke da tuženik DH o svom prethodnom trošku privede ugovoreni objekt najma poslovnoj svrsi. Umjesto navedenog u svom dopisu od 1. rujna 2013. (list sudskog spisa broj 104) tuženik DH između ostaloga tvrdi da on s građevinskim radovima može započeti odmah tj. 15. rujna 2013. kako bi se objekt priveo svrsi do slijedeće turističke sezone (tj. što je prije moguće!).
21. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz navedenih razloga 1. tužiteljici BH i 2. tužiteljici TH su primjenom prethodno citiranih propisa dosuđen parnični trošak zastupanja po angažiranim punomoćnicima i to: 1) za sastav tužbe pravnog prednika 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH tj. KH od 25.11.2013. po Tbr. 7. toč. 1. važeće odvjetničke tarife zatraženi iznos od 500,00 € i 2) za sastav podneska pravnog prednika 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH tj. KH od 27.01.2017. po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife zatraženi iznos od 500,00 EUR tj. ukupno 1.000,00 EUR. Također 1. tužiteljici BH i 2. tužiteljici TH su priznati i troškovi njihovog zastupanja po angažiranim punomoćnicima i 3) za pristupe ročištima punomoćnika 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH dana 17.10.2024. i 23.01.2025. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 500,00 EUR za svako od tih ročišta i 4) za pristup ročištu punomoćnika 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH dana 8.05.2025. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife zatraženi iznos od 500,00 EUR tj. ukupno 1.500,00 EUR. Budući u toj fazi ovoga parničnog postupka su isti punomoćnici zastupali dvije stranke navedeni iznos od 1.500,00 EUR je sukladno Tbr. 40. važeće odvjetničke tarife uvećan za 10% tj. 150,00 EUR što ukupno iznosi 1.650,00 EUR odnosno ukupni priznati troškovi zastupanja 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH iznose 2.650,00 EUR. 1. tužiteljici BH i 2. tužiteljici TH nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 02.02.2017. u zatraženom iznosu od 500,00 EUR budući obzirom na sadržaj istoga ovaj sud ga je ocijenio nepotrebnim. Što se tiče troška sudske pristojbe na tužbu od 25.11.2013. valja naglasiti da u spisu nema dokaza da je ista plaćena, a obzirom na protek vremena u međuvremenu je nastupila i zastara naplate te sudske pristojbe prinudnim putem. Tome iznosu valja još pribrojiti i trošak sudske pristojbe na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-965/2024-15 od 12. lipnja 2025. u iznosu od 593,41 EUR tako da ukupno priznati parnični troškovi 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH iznose 3.905,91 EUR. Iz prethodno navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom IV.
U Rijeci 12. lipnja 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
Dostaviti:
- pun. 1. tužiteljice BH i 2. tužiteljice TH zajedno s rješenjem o dužnosti plaćanja sudske pristojbe na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-965/2024-15 od 12. lipnja 2025. u iznosu od 593,41 EUR i
- tuženiku DH.
