Poslovni broj: Us I-3359/2023-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RHP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714 zastupano po opunomoćeniku RH (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda) radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/23-01/300, Urbroj: 512-25-23-2 od 22. studenog 2023.
II. Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I-560-01/23-01/317, Urbroj: 512M2-6510-23-2 od 25. listopada 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/23-01/300, Urbroj: 512- 25-23-2 od 22. studenog 2023. je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I-560- 01/23-01/317, Urbroj: 512M2-6510-23-2 od 25. listopada 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.
2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 4. siječnja 1993. do 18. siječnja 1993. (vojna vježba – VP 1108 Drniš).
3. U tužbi i tijekom spora tužitelj u bitnom nakon iznošenja kronologije postupka citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19, 84/21; dalje: ZHBDR) te navodi da je zakonom nedvosmisleno određeno da se obuka i priprema za odlazak na bojište u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. smatra sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske. Potom tužitelj u bitnom iznosi sadržaj obrazloženja osporenog rješenja tuženika, te navodi da je zatražio da ako tuženik osporava da je bio na obuci i pripremi za odlazak na bojište, vojna vježba od 4. siječnja do 18. siječnja 1993., neka provede ispitni postupak sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a što je tužitelj tražio u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik da se niti na jedan način nije izjasnio o činjenicama koje su navedene u žalbi na prvostupanjsko rješenje, nije provelo ispitni postupak, ne navodi nikakve dokaze suprotne zahtjevu stranke, te da ne navodi niti jednu odredbu prema kojoj je žalba neosnovana. Ured za obranu Općine Šibenik upisao je u vojnu knjižici sudjelovanje u vojnoj vježbi od 4.1.1993. do 18.1.1993. jer su to oni radili u to vrijeme a isto su tako upisali i sudjelovanje u ratu od 10.2. do 31.7.1992. Stoga ističe da tuženik nije utvrdio činjenice, ne navodi nikakve pisane dokaze o tim činjenicama, nije proveo ispitni postupak, već da je doneseno tipsko rješenje protivno zakonskim odredbama. Smatra da ispunjava kumulativne zakonske uvjete za priznavanje traženog statusa. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje i nalaže tuženiku da u roku od 15 dana donese novo rješenje kojim se tužitelju priznaje vrijeme od 4. siječnja 1993. do 18. siječnja 1993. kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu.
4. U odgovoru na tužbu i tijekom ovog spora tuženik u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika, ističe da suprotno navodima tužbe smatra da je osporenim rješenjem pravilno utvrđeno činjenično stanje, te sagledavajući svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno ispravno zaključeno da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata budući postrojba u kojoj je bio na vojnoj vježbi nije potvrdila da je sudjelovao u pružanju oružanog otpora agresoru te nije otišao na bojište u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.
5. U sporu je održana rasprava 15. svibnja 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.
8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenih rješenja.
10. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 5. listopada 2023. za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 4. siječnja 1993. do 18. siječnja 1993. (vojna vježba – VP 1108 Drniš).
11. Nadalje, razvidno je da je tužitelj evidentiran u bazi IS-VE kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u razdobljima od 10.2.1992. do 31.7.1992., od 7.2.1993. do 3.7.1993. i od 4.7.1994. do 28.11.1994. (VP 1108 Drniš).
12. Iz vojne iskaznice tužitelja je razvidno da je u rubrici „vojna vježba“ upisano i ovjereno razdoblje od 4. siječnja 1993. do 18. siječnja 1993., a u rubrici „sudjelovanje u ratu“ razdoblje kao i u službenoj evidenciji IS-PU.
13. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
13.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
14. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.
15. Osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje se u suštini obrazlažu pozivanjem na očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Šibenik Klasa: 560-01/23-01/23, Urbroj: 512M2-69-23-2 od 17. listopada 2023. iz kojeg proizlazi da se vrijeme koje su pričuvnici tijekom Domovinskog rata proveli na vojnim vježbama priznaje pod sudjelovanjem u Domovinskom ratu ako su i postrojbe to potvrdile, a prema vojnoj knjižici tužitelja proizlazi da razdoblje koje tužitelj traži da mu se utvrdi kao sudjelovanje u ratu postrojba nije potvrdila upisom u rubriku „sudjelovanje u ratu“.
16. Ovakvo obrazloženje osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja ovaj sud ne nalazi pravilnim i zakonitim, dok tužbene prigovore tužitelja ovaj Sud nalazi osnovanim.
17. Osnovano prigovora tužitelj da upravna tijela u konkretnom slučaju nisu provela ispitni postupak, a čime je došlo do povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09, 110/21; dalje ZUP), a time niti pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje.
18. Naime, odredbom članka 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
19. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
20. Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, dok je odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.
21. Naime, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje, a što ovdje nije slučaj.
22. U konkretnom slučaju javnopravna tijela su u provedenom upravnom postupku propustila utvrditi je li tužitelj tijekom vojnih vježbi obavljao aktivnosti koje bi se mogle smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Prvostupanjsko javnopravno tijelo nije poduzelo niti jednu radnju u cilju utvrđivanja ove činjenice. Budući da se radi o odlučnoj su činjenici za rješavanje predmetne upravne stvari, pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, o čijem postojanju ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja, prvostupanjsko tijelo bilo je dužno utvrditi tu činjenicu, a što nije učinilo te je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
23. Navedene propuste nije otklonio niti tuženik u žalbenom postupku iako je tužitelj u žalbi iznosio prigovore u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te potrebe provedbe ispitnog postupka.
24. Također je pogrešan zaključak tuženika iznesen u odgovoru na tužbu da tužitelj nije otišao na bojište u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a obzirom iz podataka spisa predmeta proizlazi da se tužitelj nakon završenih vojnih vježbi uključio u jednu od postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske i nastavio u kontinuitetu pripadnost postrojbi. Tužitelj ima utvrđen status branitelja i za razdoblje od od 7.2.1993. do 3.7.1993. i od 4.7.1994. do 28.11.1994. na temelju pripadnosti VP 1108 Drniš. Dakle, nakon završenih vojnih vježbi uključio se u jednu od postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske.
25. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj Sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje čini nezakonitim.
26. Ovaj Sud utvrđuje da javnopravna tijela, na štetu tužitelja, nisu u cijelosti postupila u skladu s dužnostima koje imaju sukladno članku 8., članku 9., članku 47. stavku 1., članku 58. stavku 1. i članku 120. stavku 2. i 3. ZUP-a.
27. Stoga, je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a valjalo poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvažavajući pravnu prirodu predmetne upravne stvari predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.
28. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima te pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odluči o zahtjevu tužitelja, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
U Splitu 12. lipnja 2025.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela
- u spis.
