U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CT, zbog prekršaja iz članka 57. stavak 4. i 7. u vezi članka 293. stavak 1., članka 176. stavak 3. i 5. i članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika CT podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1904/2021-15 od 10. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika CT i pobijana presuda se potvrđuje.
II. Temeljem odredbe članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik CT je obvezan platiti trošak drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik CT proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 57. stavak 4. i 7. u vezi članka 293. stavak 1., članka 176. stavak 3. i 5. i članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.600,00 (tisućušesto) eura, radi prekršaja činjenično opisanih u izreci.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 69,01 (šezdesetdeveteuraijedancent) eura.
4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno je podnio zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, da je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da su izrečene sankcije prestroge. Tvrdi da je za prometnu nesreću jednako odgovoran i sam oštećenik, da je sud njegovom iskazu poklonio vjeru dok je navode njegove obrane zanemario. Mjesto prometne nesreće ne bi napustio da je znao da je na vozilu oštećenika nastala materijalna šteta. Svoju alkoholiziranost nije osporavao, ali ističe da je za to djelo prekršaja već pravomoćno kažnjen. Prilikom izricanja sankcije sud nije cijenio olakotne okolnosti na primjeren način.
Žalba okrivljenika je neosnovana.
6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane da je došlo do blagog kontakta njegovog vozila i vozila oštećenika, da je nesreću jednako odgovoran i oštećeni, te da na vozilu oštećenika nije uočio štetu, jer da bi u protivnom ostao na mjestu prometne nesreće. Ovakvu njegovu obranu sud nije prihvatio jer je iz provedenog dokaznog postupka, i to iskaza ispitanog svjedoka AT, oštećenika, te cjelokupne dokumentacije spisa u koju je izvršen uvid, jasno proizlazi da je u trenutku prometne nesreće oštećenik već bio u kružnom toku, te ničim nije pridonio nastanku štetnog događaja. Na utvrđenu dinamiku prometne nesreće, kako je to opisano u izreci pobijane presude, upućuje sam iskaz oštećenika, ali i nastala oštećenja na vozilima sudionika prometne nesreće, kao i fotografije i skica mjesta prometne nesreće. Iz dokumentacije očevida, suprotno navodima žalbe okrivljenika, jasno je vidljivo da je na vozilu oštećenika nastala znatna materijalna šteta, koju okrivljenik nekritički minimalizira. Naime, iz zapisnika o očevidu, ali i iskaza ispitanog svjedoka proizlazi da su na vozilu oštećenika, ali i okrivljenika, nastala oštećenja, zbog čega je okrivljenik bio dužan postupiti sukladno odredbi članka 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a što je propustio učiniti.
8. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje. Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Okrivljenik u svojoj žalbi neosnovano ističe da je zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama već kažnjen, jer iz dostavljenog prekršajnog naloga proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o istom djelu prekršaja, a niti o produljenom djelu prekršaja. Pobijanom presudom okrivljenik je sankcioniran za prekršaj počinjen 13. lipnja 2021. u 6,50 sati u Varaždinu, na istočnoj zaobilaznici, dok je prekršajnim nalogom, kojeg okrivljenik prilaže, proglašen krivim za istovrsni prekršaj koji je počinjen u Frankopanskoj ulici u Ludbregu.
10. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom iznosu, time da je za svako pojedini počinjeni prekršaj novčana kazna ublažena ispod zakonom propisanog minimuma. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenih djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za dodatno ublažavanje novčane kazne, tim više što je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne već u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje okrivljenik u žalbi ističe.
11. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Ponašanje okrivljenika predstavlja jedan od najtežih oblika kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenih djela prekršaja u stjecaju, odnosno stupnju alkoholiziranosti okrivljenika.
12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika isti je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.
13. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 12. lipnja 2025.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
