REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-635/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste NK, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa zaposlenica ĐK, prema generalnoj punomoći Su-493/24, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ĆK, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju DK iznos od 2.000,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 5. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 100,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. travnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.412,50 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 26. travnja 2023. pretrpio ozljedu na radu. Tužitelj je zaposlen kod poslodavca Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb. Navedenog datuma, tužitelj se ozlijedio tijekom radnog vremena, prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka. Preciznije, tužitelj je zadobio snažan udarac u desno koljeno, sve uslijed skliske i neravne površine na kojoj je obavljao rad, a zadobivena ozljeda je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Obzirom da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na radu odnosno prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta, to je uvodno naznačeni tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Tužitelju je vezano uz ozljedu zadobivenu 26. travnja 2023., postavljena dijagnoza contusio cruris dex te mu je ordinirano mirovanje i konzumiranje analgetika. Zbog predmetne ozljede desnog koljena tužitelj je bio na bolovanju od 27. travnja 2023. pa do 10. lipnja 2023. Zbog perzistirajućih tegoba vezano uz tu povredu te zbog novog udarca kojeg je tužitelj zadobio u lijevu nogu/koljeno, također na poslu nakon povratka s bolovanja (17. lipnja 2023.) prilikom obavljanja dodijeljenih mu radnih zadataka, isti je bio primoran hodati na brojne preglede i pretrage u bolnicu, a ordinirana mu je i fizikalna terapija. Usprkos dugotrajnijem liječenju, tužitelj i dalje osjeća bol i zatezanje u koljenima, ima bolne i ograničene pokrete, a koljena mu „otiču“ prilikom duljeg stajanja. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.700,00 EUR i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te iznos imovinske štete od 200,00 € za pruženu tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Dana 4. travnja 2023. tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, kojeg je tuženik zaprimio, sve u cilju mirnog rješenja spora, do kojeg međutim nije došlo.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 22. travnja 2025., na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 850,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 250,00 EUR, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.000,00 EUR, dakle ukupan iznos od 2.100,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2024. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Međutim, iz Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, a koji se primjenjuju na predmetnu policu, u čl. 8. st. 4. toč. 1. propisano je kako osiguranjem prema ovim uvjetima nisu pokrivene štete koje proizlaze iz odgovornosti za štete iz uporabe motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon u prometu kada je šteta nastala za vrijeme dok je vozilo/radni stroj bio u funkciji prijevoznog sredstva namijenjenog za kretanje po cesti. Naime, iz prijave o ozljedi na radu razvidno je kako je do navodnog štetnog događaja došlo za vrijeme vožnje, odnosno dok se vozilo kretalo po cesti, a tužitelj se vozio na papuči vozila. Tuženik nadalje osporava nastanak štetnog događaja, osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva, odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu štetu, kao i uzročnu vezu između navodnog štetnog događaja i predmetnih ozljeda. Tuženik ističe kako su u navodima i dokumentaciji tužitelja prisutne brojne nedosljednosti i nelogičnosti. Naime, u odštetnom zahtjevu se navodi kako je oštećeni zadobio ozljedu na radu 16. lipnja 2023., sve uslijed skliske površine na kojoj je obavljao rad, dok se dokumentacija HZZO-a kojom je priznata ozljeda na radu odnosi na štetni događaj koji se dogodio 26. travnja 2023. Nadalje, u odštetnom zahtjevu navodi se kako je tužitelj istog dana zaprimljen u KBC Sestre milosrdnice, odjel za traumatologiju, dok je iz medicinske dokumentacije razvidno kako je prva posjeta liječniku bila 19. lipnja 2023. Prilikom prvog pregleda tužitelj navodi kako je krivim pokretom ozlijedio lijevo koljeno, dok na pregledu od dana 1. kolovoza 2023. navodi kako je lijevo koljeno ozlijedio udarcem u vozilo. Tužitelj u tužbi međutim navodi kako je 26. travnja 2023. pretrpio ozljedu na radu, sve uslijed skliske i neravne površine na kojoj je obavljao rad, dok je u prijavi o ozljedi na radu navedeno kako je do štetnog događaja došlo za vrijeme vožnje, odnosno dok se tužitelj vozio na papuči vozila. Pritom tužitelj ne dostavlja nikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi se odnosila na predmetni štetni događaj, već samo u nalazima vezanima uz ozljedu od 16. lipnja 2023. navodi kako je prije par mjeseci pretrpio ozljedu na radu i ozlijedio desno koljeno. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći. Predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. Podneskom od 16. rujna 2024. tužitelj se očitovao na okolnost nastanka štetnog događaja. Dana 26. travnja 2023. na [adresa] u [adresa], tužitelj je zadobio ozljedu na radu na sljedeći način: U trenutku ozljeđivanja tužitelj je zaposlen od osiguranika tuženika kao radnik na odvoženju otpada temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sve kako je razvidno iz obrasca priznate ozljede na radu, a koji obrazac ima dokaznu snagu javne isprave. Tužiteljevo radno mjesto obuhvaća prikupljanje i odvoženje otpada pri čemu se isti, u svrhu obavljanja svojih radnih zadataka, svakodnevno vozi na „papučici“ poslodavčevog specijalnog vozila za odvoz otpada (kamiona). Kada se kamion zaustavi tužitelj i kolega siđu s „papučice“, kreću se javnoprometnom površinom i prikupljaju otpad koji se nalazi u kontenjerima, manevriraju kontenjerima u cilju pražnjenja kontenjera u spremnik specijalnog vozila za odvoz otpada. Nakon „pražnjenja kontenjera i vraćanja praznog kontenjera na raniju poziciju, tužitelj i ostali radnici koji obavljaju takve poslove, „ vraćaju“ se odnosno penju se na „ papučicu“, stoje na papučici i potom se nastavlja kretanje specijalnog vozila za odvoz otpada do drugog kontenjera s otpadom. Navedena „papučica“ nije fiksna, već se ,može pomicati gore dolje te je sklopiva, također tužitelj se na istoj vozi na način da na „papučici“ stoji nogama dok se rukama drži da ručku koja se nalazi na kamionu. Navedena ozljeda nastala je na način kao što je navedeno u obrascu prijave ozljede na radu, „Prilikom vožnje na papuči kamiona koja je na uzbrdici udarila u beton te je radniku ozlijedila potkoljenicu“. Preciznije, na navedenoj lokaciji na kojoj je tužitelj trebao obaviti dodijeljen mu radni zadatak, nalazila se jako strma nizbrdica te potom i ravnina, pri čemu se vozač kamiona po toj nizbrdici spuštao velikom brzinom te su se tužitelj i kolega jedva držali za navedenu ručku kamiona, prilikom prijelaza s nizbrdice na ravninu kamion je donjim dijelom i „papučicama“ nasjeo na cestu, pri čemu je tužitelj odskočio od „papučice“ te se u potpunosti priljubio uz kamion uslijed čega je desnim koljenom udario u kamion i zadobio predmetnu ozljedu, pri čemu je jedva izbjegao da ne upadne u unutrašnjost kamiona. Nastavno na izneseno, ukazuje se da je u javnoj ispravi- obrascu priznate ozljede na radu pod točkom 38. jasno navedeno da je uzrok ozljeđivanja „ neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad“. Nadalje, ukazuje se da spomenuti obrazac priznate ozljede na radu po svojoj pravnoj prirodi ujedno predstavlja rješenje (upravni akt) sve sukladno čl. 129. st 1. i st.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Nadalje, ukazuje da čl. 8. st. 4 Općih uvjeta tuženika koji sud dostavljeni uz tužbu govori o štetama koje su posljedica genetskog inženjeringa, pa slijedom navedenog, spomenuti članak općih uvjeta uopće nije primjenjiv na predmetni slučaj.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev (str. 4-5 spisa), Obavijest tuženika o neosnovanom odštetnom zahtjevu (str. 6-12 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 13-16 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (str. 18-20 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 21-43, 96-99 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] (str. 50 spisa), privitke Polici broj [broj police] (str. 52-58 spisa), Uvjete osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti (str. 60-65 spisa), fotografiju kamiona Čistoće (str. 80 spisa), presliku spisa HZZO-a (str. 223- 231 spisa), saslušani su svjedoci AK, EK i GK (str. 209- 210 spisa) i tužitelj (str. 236 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. VK (str. 191-204 spisa), koji je i usmeno saslušan na ročištu (str. 236 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem u smislu odredbe čl. 964. i 965. ZOO-a.

8. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost, uzročno- posljedična veza te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prije svega valja reći da je iako tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u ovom predmetu isključena njegova odgovornost za štetni događaj temeljem čl. 8. st. 4. Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti sud navedeni prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, tužba nije podnesena temeljem police osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti za štetu koju pretrpe treće osobe vezano uz djelatnost poslodavca, već temeljem police osiguranja od odgovornosti kojom se osigurava odgovornost za štetu koju radnici, odnosno zaposlenici kod navedenog poslodavca pretrpe na radu i prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta. Tako su policom osiguranja od odgovornosti broj 078700103018 od 31. ožujka 2023. po kojoj tužitelj i potražuje naknadu štete, zaposlenici poslodavca tužitelja Zagrebački holding d.o.o. bili osigurani na dan štetnog događaja za štete koje pretrpe prilikom obavljanja redovitih poslova svoga radnog mjesta kod toga poslodavca do ugovorenog iznosa od 236.436,87 EUR. Istom policom ugovorena je i javna odgovornost prema trećim osobama, te se isključeni rizik osiguranja određen čl. 8. st. 4. Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorene) odgovornosti odnosi upravo na osiguranje od javne izvanugovorne odgovornosti, a ne na osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima. Tim više što se prema čl. 2. citiranih Uvjeta za osiguranje trećim osobama ne smatraju djelatnici osiguranika, osim ako to nije posebno ugovoreno i naznačeno na polici osiguranja, a što ovdje nije slučaj. Stoga predmetni štetni događaj nije isključen iz osiguranja predviđenog predmetnim ugovorom o osiguranju.

11. Nadalje, iz Prijave o ozljedi na radu sud je utvrdio da se tužitelj ozlijedio 26. travnja 2023. u 15.00 sati na adresi [adresa], prilikom vožnje na papučici kamiona koja je na uzbrdici udarila u beton te radniku ozlijedila potkoljenicu.

11.1. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 125. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 26. travnja 2023. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 13 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

12. Iz iskaza svjedoka AK proizlazi da je stručnjak zaštite na radu kod Zagrebačkog holdinga odnosno osiguranika tuženika. Nadležna je za popunjavanje prijava o ozljedi na radu, a navedene popunjava na temelju obrasca kojeg dobije. Navodi da se sjeća, a vezano za tužitelja, da je obrazac dobila zbog površinske ozljede noge potkoljenice. Pojašnjava, a vezano za sam obrazac, da je isti dio interne procedure poslodavca te da isti popunjava osoba koja je nadležna da radnika u tom trenutku, najčešće je to poslovođa odnosno nadređena osoba. Sjeća se da je prilikom popunjavanja prijave o ozljedi na radu bilo 2 očitovanja. Jedan od kolege N, poslovođe, a drugi od kolege na zamjeni. Naime, uobičajeno je da očitovanje piše i osoba kod koje je tog dana radnik bio na zamjeni, ako je takav slučaj u pitanju. Također se sjeća, a vezano za prijavu, da je HZZO poslao upit i tražio dodatno očitovanje i to u dijelu da se pojasni kako je došlo do odskakanja papučice vozila odnosno dinamika nastanka kao i u dijelu da li se radilo o uzbrdici ili nizbrdici u kretanju vozila prilikom nastanka tog događaja. Sjeća se da su bile u pitanju neravne površine odnosno neravnine prilikom kretanja vozila. Navedeni događaj bio je prošle godine, ne sjeća se točno kada, ali se sjeća da je ta ozljeda priznata kao ozljeda na radu.

13. Iz iskaza svjedoka EK proizlazi da je tužiteljev kolega, da zajedno rade. Sjeća se da je navedenog dana kad se kolega ozlijedio bio s njim na terenu i to na kamionu sa sklopljivim papučicama. Pojašnjava da kamioni koje koriste u radu neki imaju fiksne papučice, a neki sklopljive papučice. Nadalje navodi da su sklopljive papučice labilne te da prilikom vožnje znaju odskakati gore dolje, a posebno na neravnim površinama. Sama brzina kamiona je maksimalno 30 km/h. Sjeća se da je prilikom vožnje tužitelj jauknuo, a kada su stali rekao mu je da ga je lupilo u koljeno i da ga isto boli. Ne sjeća se o kojem se koljenu radilo niti u kojeg dijelu grada su tada bili, ali se sjeća da je bila neravna cesta. Navodi da mu je šef rekao da ode na teren od tužitelja. Pojašnjava da u radu, a radi potreba posla šefovi šalju svoje radnike na tuđe terene na zamjene. Nadalje navodi da je ozljeda tužitelja bila za vrijeme radnog vremena kada su poslani kupiti kante za papir ili komunalni otpad, ne sjeća se sad točno što konkretno. Nadalje navodi da je tužitelj na sebi imao kompletnu radnu opremu, odijelo, rukavice, obuću, a uostalom ne bi mogao ni izaći na teren bez svega toga

14. Iz iskaza svjedoka GK proizlazi da je on navedenog dana bio poslovođa odnosno nadređeni tužitelju. Pojašnjava da u svakodnevnom radu svaki poslovođa ima svoje radnike, ali je taj dan, za potrebe posla, bio zadužen i za tužitelja i to zbog manjka ljudi. Ne sjeća se tko mu je javio za ozljedu tužitelja, ali se sjeća da je ozljeda nastala prilikom vožnje odnosno da je papučica udarila o asfalt te zagrebala asfalt obzirom se radilo o neravnom terenu nizbrdici, a sam kamion je nizak. Način nastanka rekao mu je tužitelj i svjedok koji je bio danas na ročištu. Takva je praksa kod Holdinga u slučaju ozljede na radu. Nadalje navodi, a vezano za ozljede ovakvog tipa da se zna dogoditi da 6 mjeseci nema nikakve ozljede, a onda u mjesec dana ih bude 5-6. Međutim, na godišnjoj razini ne radi se o velikom broju takvih ili sličnih ozljeda. Vezano za samu ozljedu misli da se radilo o istegnuću noge. Radilo se 4. mjesecu 2023. kada se ta ozljeda dogodila i koliko zna ta ozljeda tužitelju je priznata kao ozljeda na radu. Pojašnjava da se radi o pokretljivoj papučici odnosno da se ista može sklopiti, a prilikom kretanja mora biti fiksna samom činjenicom opterećenja zbog težine tijela. Nadalje navodi da se radi o IVECO kamionu iako nije siguran kao i da se ovakvi slučajevi rijetko događaju. Kad to kaže misli prije svega na razmak između papučice i asfaltne površine. Na poseban upit pun. tuženika, a vezano za visinu između asfalta i to ravnog asfalta i papučice vozila u mirovanju, svjedok navodi da mu je to teško procijeniti, ali da se radi otprilike o 30- 40 cm. Nadalje navodi da je tužitelj imao na sebi svu zaštitnu opremu i to odijelo odnosno reflektirajući prsluk, rukavice, cipele sa zaštitnom kapicom. Navodi da se ne sjeća na kojoj se lokaciji dogodila predmetna ozljeda. Radni zadatak tužitelja bio je prikupljanje određene vrste otpada. Tužitelj je osposobljen za rad na siguran način, svi radnici to prolaze. Navodi da postoji Pravilnik koji se odnosi na vožnju radnika na papučici na siguran način. Navodi da sve te edukacije po Pravilnicima radnici prolaze prije početka rada.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se štetni događaj dogodio na području iza Utrina kada je kamion bio na terasama. Prilikom prikupljanja otpada navodi da je navedenog dana bilo sklisko i mokro, kao i da je bio pun kamion. Pojašnjava da se radi o nizbrdici te da se događaj konkretno zbio kada je kamion silazio, a on je bio iza na papučici kamiona. Kamion je išao osrednje brzo i kada je kamion stupio na ravnu površinu zadnji dio papučice je udario u beton. Pojašnjava da se papučica savija te je u tim trenucima jako udario u dio pete, a onda zbog jačine udarca koljenom u šipku ispred njega je dio kamiona. Cijelo to vrijeme se držao za kamion. U tim trenucima koljeno ga je jako zaboljelo, odradio je smjenu do kraja iako je šepao te je po dolasku u sjedište obavijestio nadređene i otišao u Hitnu. Navodi da je posao toga dana obavljao na uobičajeni način.

16. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka AK, EK, GK i tužitelja jer su jasni, logični i uvjerljivi, međusobno su u bitnim činjenicama suglasni, a u skladu su i sa Prijavom o ozljedi na radu.

17. Imajući u vidu sve provedene dokaze sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužitelja došlo za vrijeme radnog vremena dok se tužitelj vozio na papučici specijalnog vozila za odvoz otpada – kamiona. Sud je iz iskaza svjedoka i tužitelja utvrdio kako navedena papučica nije fiksna već sklopiva te je dolaskom kamiona s nizbrdice na ravninu kamion donjim dijelom i papučicama udario u beton radi čega je tužitelj odskočio i desnim koljenom udario u kamion te zadobio ozljedu koja je predmet ovog postupka.

18. Iz odredaba 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti, međutim, iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja sud je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornost kao niti da postoji doprinos tužitelja. Imajući u vidu da je ozljeda od 26. travnja 2023. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

19. Radi utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze te osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. VK. Vještak je naveo da je u štetnom događaju od 26 travnja 2023. tužitelj zadobio ozljedu desne potkoljenice. Nejasan je mehanizam ozljede budući da iz prvog pregleda nakon ozljede od dana 27. travnja 2024. proizlazi da tužitelj ima bolove u listu od 26. travnja 2023. bez traume; na drugom pregledu istog dana čita se da je „krivo naskočio“ na nogu nakon čega je desna noga postala bolna i otečena; na pregledu u svrhu medicinskog vještačenja izjavljuje da je zadobio udarac paletom kamiona u desnu potkoljenicu. Iz tužbe pak proizlazi da je zadobio na dan 26. travnja 2023. snažan udarac u desno koljeno. Obzirom na navedeno ne može se sa sigurnošću očitovati o uzročno-posljedičnoj vezi između štetnog događaja i ozljede. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Kakav god je bio mehanizam ozljede tužitelja od 3 gore navedena, kod tužitelja nije zatekao trajne posljedice niti jednog od mogućih događaja. Liječenje tužitelja završeno je 19. lipnja 2023. pregledom ortopeda koji je obavio radi tegoba s lijevim koljenom. U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 7 dana ukupno. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 21 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju nije bila potrebna. Kod tužitelja nije zaostalo naruženje.

20. Obzirom je tužitelj imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, vještak je saslušan na ročištu održanom 16. travnja 2025. na kojem je naveo da nakon što je saslušao iskaz tužitelja koji je istim precizirao mehanizam nastanka štetnog događaja zaključuje da postoji uzročna veza između mehanizma nastanka štetnog događaja kao i zadobivenih ozljeda. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio istegnuće i natučenje lista desne potkoljenice te natučenje koljena. Nakon adekvatnog liječenja kod tužitelja su ipak zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon istegnuća i natučenja lista koje se manifestira bolovima prilikom i nakon opterećenja te povremenim oteklinama. Ispravlja netočni navod koji je pisao kao izjavu tužitelja u dijelu anamneze gdje je naveo da ima bolove u lijevom listu i lijevoj peti. Kasnije je izvršio klinički pregled desno, dakle, zaključuje da se radilo o ozljedi desne potkoljenice. Također, uslijed udarca u unutarnji dio desne pete, kod tužitelja je došlo do blažeg oštećenja dijelova stražnjeg tivijalnog živca, a koje se očituju u vidu parestezija odnosno utrnutosti dijela pete u području udarca. Uslijed navedenog tužitelj će u svom radu morati ulagati dodatne napore u omjeru od 5%, odnosno kod tužitelja je prisutno umanjenje opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 5%.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. VK kao i dodatno mišljenje dano na ročištu 16. travnja 2025. budući da su sačinjeni stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije te pregleda tužitelja te nakon razjašnjenja spornih činjenica. Nakon usmenog očitovanja vještaka stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje te je sud iz navedenog utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

22. Na temelju čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

23. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu 850,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 250,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 5 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1972. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 900,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos 2.000,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 100,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

24. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 5. travnja 2024. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 2. kolovoza 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 27. rujna 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 3. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 16. prosinca 2024. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, zastupanja na ročištu 16. travnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska 22. travnja 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 15. svibnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova odnosno ukupno 825 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.650,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 2.062,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, kao i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 2.412,50 EUR.

26. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 30. kolovoza 2024. obzirom je isto odgođeno na prijedlog tužitelja. Trošak sastava podneska od 16. rujna 2024. sud nije priznao obzirom da je tužitelj navode iz predmetnog podneska bio dužan iznijeti već u podnesku od 2. kolovoza 2024. Tužitelju nije priznat niti trošak podneska od 26. rujna 2024. obzirom isti nije bio potreban za vođenje postupka, dok trošak sastava podneska od 7. listopada 2024. nije priznat obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje.

27. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku