Broj:Ppž-12677/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda, predsjednice vijeća Renate Popović, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BU, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika BU, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, od 3. studenoga 2022. godine, broj: 10. Pp-1092/2022-7, na sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e :

I) Odbija se žalba okrivljenika BU kao neosnovana, te se pobijana presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik BU je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik BU proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,45 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 200,00 kuna / 176,96 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog kako navodi, pogrešne primjene zakona, ali suštinski, zbog odluke o sankciji ističući da prvostupanjski sud nije prilikom novčane kazne uzeo u obzir sve postojeće olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to činjenicu da je hrvatski ratni vojni invalid i da prima malu mirovinu.

Predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede koje ističe žalitelj.

5. Imajući u vidu obranu okrivljenika, prvostupanjski je sud proveo relevantne materijalne dokaze, te je temeljem tako provedenog postupka osnovano je zaključio da su se u ponašanju okrivljenika, koji je kroz naseljeno mjesto, gdje je brzina kretanja ograničena na 50 km/h, upravljao vozilom brzinom od 101 km/h, koja je dakle za 40 km/h (kad se oduzme10 % sigurnosne razlike), bila viša od dopuštene, stekli elementi prekršaja za koji je proglašen krivim i kažnjen.

6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud dakle donio odluku o krivnji, za koju je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, a žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Odlučujući o žalbi i razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o odmjeravanju kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao ublaženu novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Za napomenuti je, da za prekršaj za koji se tereti okrivljenika propisana je novčana kazna u rasponu od 390,00 EUR-a do 920,00 EUR-a.

Izrečena novčana kazna primjerena je, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

8. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, te je visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

9. Zbog naprijed izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r

HU v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.