Gž-515/2022-10

                

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku               Gž-515/2022-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I  R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jagode Renje, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ljudevita Zoričića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. D.., OIB …, iz S., protiv tužene Z. banke d.d. sa sjedištem u Z., OIB …, zastupane po punomoćnicima P. i P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužene i tužitelja, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu br. Pmal-673/2014 od dana 21. travnja 2020. godine, ispravljene rješenjem Općinskog suda u Splitu br. Pmal-673/2014 od dana 2. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. kolovoza 2023. godine

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o

 

 

I. Djelomično se odbija žalba tužene kao neosnovana te se u toč. 1., 2. i 3. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu br. Pmal-673/2014 od dana 21. travnja 2020. godine, ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu br. Pmal-673/2014 od 2. ožujka 2023. godine.

II. Uvažava se žalba tužitelja, a djelomično i žalba tužene te se u toč. 4. i 5. izreke ukida prvostupanjska presuda i u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

III. Žalba tužene podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Splitu br. Pmal-673/2014 od dana 2. ožujka 2023. godine odbija se kao neosnovana.

IV. Dopuna žalbe tužitelja odbacuje se kao nepravodobna.

V. O trošku žalbenog postupka odluku će donijeti prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. 1. izreke utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. toč. 2. Ugovora o kreditu broj 3210106629 od 3. srpnja 2007. godine, solemniziran kod javnog bilježnika N. K. 4. srpnja 2007. godine pod brojem Ov-6843/07 koji glasi „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“. U toč. 2. izreke utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6. toč. 2. istog Ugovora, a koji glasi „za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“. U toč. 3. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju 5.215,71 kn sa zateznim kamatama koje teku po dospijeću svakog pojedinog iznosa do isplate. U toč. 4. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 18. st. 1. toč. D. Ugovora o kreditu koji glasi „uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate“, kao i zahtjev za isplatom iznosa od 487,75 kn sa zateznim kamatama. U toč. 5. izreke obvezana je tužena naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 6.033,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

Protiv toč. 1., 2., 3. i odluke o troškovima sadržane u toč. 5. izreke žalbu je podnijela tužena iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

1.1. Rješenjem o ispravku od 2. ožujka 2023. godine ispravljena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je došlo do očite omaške u pisanju.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv toč. 4. i 5. izreke iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda. Tužena je, pak, podnijela žalbu protiv toč. 1., 2., 3. i 5. izreke iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao i žalbu protiv rješenja o ispravku iz istih žalbenih razloga, te predlaže da se prvostupanjska odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.2. Dana 25. svibnja 2020. godine tužitelj je podnio i dopunu žalbe.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

3.1. Žalba tužitelja je osnovana u cijelosti.

3.2. Dopuna žalbe tužitelja je nepravodobna.

 

U odnosu na žalbu tužene

 

4. Žalba podnesena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) nije osnovana jer je prvostupanjski sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, dok je očita omaška u izradi presude kojom je sud propustio navesti početak tijeka kamate na iznose od 1.244,53 kn i 23,82 kn ispravljena rješenjem o ispravku, sukladno odredbi članka 342. ZPP, te navedeni propust ne predstavlja naprijed istaknutu postupovnu povredu.

4.1. Također, nije osnovana ni žalba izjavljena iz žalbenog razloga iz članka 354. st. 1. ZPP u svezi članka 190. ZPP pri čemu tužena obrazlaže da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sadržanu u podnesku tužitelja od 25. veljače 2015. godine pogrešno je ocijenivši kao „ispravak“, iako se navodnoj preinaci tužena tijekom postupka protivila.

4.2. Suprotno ovim navodima, okolnost što je tužitelj prije okončanja prethodnog postupka uredio i dopunio svoj tužbeni zahtjev na način da je umjesto prvotno izraženog zahtjeva u CHF potraživao iznos u kunskoj protuvrijednosti doista ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, slijedom čega prednji navodi žalbe tužene nisu osnovani.

5. Nije osnovana ni žalba podnesena iz žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice:

- da su prednik tužiteljice Z. D. kao korisnik kredita i tužena kao kreditor dana 3. srpnja 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu br. 3210106629 (dalje: Ugovor) na iznos od 15.256,23 CHF uz dogovoreni rok otplate od 63 otplatne rate,

- da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje uz odredbu da u slučaju izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, korisnik kredita pristaje na povišenje ili sniženje iznosa anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,

- da je prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za knjigovodstvo i financije M. T. prednik tužiteljice u razdoblju od 15. srpnja 2009. do 15. ožujka 2013. godine zbog promjene kamatne stope više platio 890,71 CHF što preračunato u kune po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća svakog anuiteta iznosi 5.191,89 kn i odnosi se na više plaćene kamate dok je na dan prijevremene otplate kredita 15. ožujka 2013. godine platio 83,25 CHF odnosno preračunato u kune 511,57 kn.

5.2. Nakon što je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe ugovora koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetne, pravilno je primijenio članak 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i dr,; dalje: ZOO) kojim je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. ZOO.

6. Neutemeljeno tužena ponavlja i u žalbi da je trebalo tužbeni zahtjev sagledati obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope te u tom pravcu utvrditi vrijednosti LIBOR za CHF – koje prigovore je prvostupanjski sud sa pravom ocijenio neosnovanim, jer je u pobijanoj presudi, a na temelju stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, pravilno utvrdio da razlika kamata iznosi 5.191,89 kn.

7. U odnosu na prigovor zastare koji tuženik ponavlja i u žalbi za istaknuti je da je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da „zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“. Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 14. studenog 2014. godine, dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ovaj prigovor nije osnovan.

8. Što se pak tiče žalbenog prigovora da tužitelj nije izvršio sve uplate pa da stoga tužena ne može biti u obvezi spram tužitelja da mu isplati iznose koje je netko drugi uplatio, ovi žalbeni navodi nisu osnovani jer iz cjelokupnog činjeničnog supstrata i stanja spisa predmeta proizlazi da su uplate obavljene za račun tužitelja.

9. U pobijanoj presudi pravilno je primijenjena i odredba članka 1115. ZOO te su tužitelju dosuđene zatezne kamate od dana stjecanja.

10. Obzirom da se nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi, kao ni oni na koje se pazi temeljem ovlaštenja iz članka 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem članka 268. st. 1. ZPP presuditi kao u toč. I. izreke.

11. Žalba tužene podnesena protiv rješenja o ispravku presude koje je prvostupanjski sud donio dana 2. ožujka 2023. godine nije osnovana obzirom da je ovo rješenje doneseno pravilnom primjenom članka 342. ZPP te je istim ispravljena očita pogreška u pisanju. Niti ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu članka 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao u toč. III. izreke.

 

U odnosu na žalbu tužitelja

 

 

12. Žalba tužitelja podnesena protiv toč. 4. izreke pobijane presude osnovana je iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer su u tom dijelu izostali razlozi o odlučnim činjenicama te se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

12.1. Naime, tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu usmjeren je na utvrđenje da je ništetna odredba članka 18. St. 1. toč. D Ugovora kojom je ugovoreno plaćanje naknade zbog prijevremene otplate kredita, kao i zahtjev za isplatom tako isplaćenog iznos od 487,55 kn.

12.2. Tužitelj je tijekom postupka isticao da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tužena nije imala nikakve troškove nastale uslijed toga što je prednik tužiteljice prijevremeno otplatio kredit.

12.3. Prema razlozima pobijane presude prvostupanjski je sud utvrdio da je ova odredba razumljiva i lako odrediva, da se radi o ugovorenom iznosu na koji tužena ima pravo i koji je određen sukladno Tarifi naknada u poslovanju s građanima od 31. prosinca 2012. godine.

12.4. Međutim, odlučno pitanje da bi se odlučilo o ovom dijelu tužbenog zahtjeva jeste koji je stvarni karakter predmetne naknade, odnosno, radi li se o naknadi štete koju je banka naplatila zbog izgubljene kamate koja bi joj bila plaćena da se kredit redovno otplaćivalo, ili se pak radi o pravednim i objektivno nastalim troškovima koji je tužena pretrpjela zbog prijevremene otplate kredita.

12.5. U tom pravcu valja naglasiti da bi tužena imala pravo na naknadu troškova koji bi joj, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita, ali ona u tom pravcu mora dokazati koje je to troškove i u kojoj visini pretrpjela. Ukoliko bi se, pak, sporna odredba odnosila na naknadu štete zbog izgubljene kamate, takvo ugovaranje sukladno odredbi članka 1024. st. 4. ZOO nije dopušteno i radilo bi se u tom slučaju o ništetnoj odredbi.

12.6. U pobijanoj presudi su, međutim, izostali razlozi o odlučnim činjenicama glede naprijed navedenih pitanja, pa se ista u tom dijelu ne može ispitati, slijedom čega je temeljem članka 369. st. 1. ZPP riješeno kao u toč. II. izreke.

13.  U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti na što se točno odnosi odredba članka 18. st. 1. toč. D Ugovora, pa će u tom pravcu provesti sve do sada provedene dokaze i zatim pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

14. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti i žalbe obje strane glede odluke o troškovima postupka (toč.5. izreke) te istu temeljem članka 166. st. 3. ZPP ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje (toč. II. izreke), te će prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka odlučiti i o troškovima ovog žalbenog postupka (toč. V. izreke).

15. Što se tiče dopune žalbe tužitelja, ista je podnesena prvostupanjskom sudu 25. svibnja 2020. godine, dok je rok za podnošenje žalbe, računajući od dana dostave prvostupanjske presude (7. svibnja 2020.), istekao 22. svibnja 2020. godine.

16.  Stoga je temeljem članka 358. st. 1.ZPP riješeno kao u toč. IV izreke.

 

U Šibeniku, 28. kolovoza 2023. godine

 

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                                Jagoda Renje