Poslovni broj: Us I-2236/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja FM, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po opunomoćeniku Jurici Tomiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) ŠM (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 16. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/285, Urbroj: 512-2501-24-2 od 07. kolovoza 2024.

II.Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/23-01/343, Urbroj: 512M2-6510-24-4 od 01. srpnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR-a na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/24-01/285, Urbroj:

512-2501-24-2 od 07. kolovoza 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/23-01/343, Urbroj:

512M2-6510-24-4 od 01. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za vrijeme služenja vojnog roka kao ročnika.

2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija navedeno drugostupanjsko rješenje navodeći da prvostupanjsko tijelo svoju odluku u bitnome obrazlaže da tužitelj nije za vrijeme vojnog roka sudjelovao u borbenim aktivnostima niti pružao otpor agresoru zbog čega mu se ne priznaje status hrvatskog branitelja za razdoblje od 05. prosinca 1995. do 06. svibnja 1996. kao pripadniku 263.IDS., a što da drugostupanjsko tijelo u cijelosti podupire. Ističe da je Zakonom određeno da se status hrvatskog branitelja iz domovinskog rata može steći od 05. kolovoza 1990. do dana 30. lipnja 1996. te da nije sporno da je zadnja operacija Hrvatske vojske u kojoj se pružao oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi sa tim otporom bila provedena od 08. listopada 1995. do 15. listopada 1995. pod operativnim nazivom Južni potez. Nadalje se navodi da nije sporno ni to da nakon tog dana nije bilo oružanog otpora agresoru s obzirom da ni taj agresor nije napadao Republiku Hrvatsku poslije tog datuma. Prema stavu prvostupanjskog tijela a posljedično i drugostupanjskog tijela nitko poslije 15. listopada 1995. ne bi trebao imati status hrvatskog branitelja budući da nije pružao aktivni otpor agresoru niti je sudjelovao u borbenim aktivnostima jer ih nije ni bilo. Međutim, ovakav stav prvostupanjskog a i drugostupanjskog tijela odnosno tuženika da je pogrešan s obzirom da je tužitelj prema članku 3. ZHBDR-a bio aktivni sudionik u vremenu od 05. prosinca 1995. do 06. svibnja 1996. te da je u tom vremenu bio smješten na području Korenice i svakodnevno postupao po zapovijedima svog nadređenog te sudjelovao u čišćenju terena i izviđanju sa bojevim oružjem i bojevom municijom i to na području za koje se smatralo da je kontaminirano zaostalim pripadnicima tzv. Vojske Republike Srpske Krajine, s obzirom da je riječ o području koje je tek vraćeno pod ustavno pravni poredak Republike Hrvatske Operacijom Oluja. Nadalje, se ističe da u konkretnom slučaju nije proveden niti ispitni postupak slijedom čega se traži provođenje istog te saslušanje svjedoka IM, zapovjednika 263. IDS i njegovog zamjenika VM, donedavnog zaposlenika MORH-a, koji da će potvrditi da je tužitelj aktivno sudjelovao u pružanju otpora agresoru i borbenim aktivnostima. Pored navedenog, ročnici ĆM, NM, OM te CM, koji su zajedno bili sa tužiteljem u 263. IDS, da su dobili status branitelja za vrijeme od 05. prosinca 1995. do 06. svibnja 1996. pa da je pitanje zbog čega je njima to pravo priznato a tužitelju nije. Tužitelj da ne traži da mu se prizna vrijeme provedeno na temeljnoj obuci te specijalističkoj obuci u vremenu od 06. svibnja 1995. do 04. prosinca 1995. jer da u to vrijeme kao ročnik nije ni sudjelovao u tada mogućim borbenim aktivnostima koje su se izvodile već u vremenu kada je bio raspoređen u borbenu postrojbu i to 263.IDS u kojoj je aktivno sudjelovao na terenu i provodio borbene aktivnosti te da je na taj način stekao pravo koje mu temeljem Zakona pripada i to od dana 05. prosinca 1995 do 06. svibnja 1996. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj protiv drugostupanjskog rješenja podnio tužbu iz svih razloga već neuspješno ponuđenih tijekom žalbenog postupka. Navode tužitelja smatra neutemeljenim. Poziva se na odredbe članka 3. stavak 1. i 2. te članak 179. stavak 1.a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21 – dalje ZHBDR), koje odredbe i citira, te u bitnome ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Smatra da se aktivnosti koje je tužitelj vršio tijekom služenja vojnog roka ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Postrojba da je potvrdila da tužitelj nije išao na bojište niti je sudjelovao u oružanom sukobu protiv neprijatelja. Osim toga da treba imati u vidu i razdoblje o kojem se govori, budući u razdoblju od prosinca 1995. do svibnja 1996. nije bilo ratnih operacija na području na kojem je tužitelj služio vojni rok. U to vrijeme da su sve ratne operacije bile uspješno završene te da nije bilo borbenih djelovanja HV na tom području. Predlaže da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4.U sporu je održavanjem rasprave 16. svibnja 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika ostao kod navoda iz tužbe te je ustrajao u saslušanju predloženih svjedoka na okolnosti da je tužitelj aktivno sudjelovao u pružanju otpora agresoru i borbenim aktivnostima.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja ustrajući u prijedlogu da se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je Sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke spora te saslušanjem svjedoka IM, VM, ĆM, NM, OM te CM, kao suvišne i nepotrebne, držeći da se pravilna i zakonita odluka o zakonitosti osporavanog rješenja može donijeti na temelju podatka spisa predmeta.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

10.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.

11.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 10. ožujka 2023. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 04. prosinca 1995. do 06. svibnja 1996.

12.Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

13.Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

15.Tužitelj u svom zahtjevu navodi da je kroz predmetno razdoblje kao ročni vojnik bio pripadnik ratne postrojbe 263. Izviđačko diverzantska satnija (263. IDS) Zbornog područja Gospić; da im je zapovjednik bio satnik IM, da je njegov zamjenik bio satnik VM, da je zapovjednik voda bio poručnik PM a njegov zamjenik ŽM; da su s njim u vodu bili NM, ĆM, ČM, ĐM, CM, UM i dr.

16.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz tužbu je razvidno da je izvršenom provjerom u službenim evidencijama utvrđeno da tužitelj nije evidentiran u bazi IS PU, Sudjelovanje u DR, kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, da je evidentiran kao ročnik u redovnom služenju vojnog roka, da postrojba nije potvrdila ispunjene uvjete koji bi doveli do donošenja potvrde o sudjelovanju „na prvoj crti bojišnice“ odnosno pružanja oružanog otpora agresoru te da se stoga ne može utvrditi jesu li ročnici u sastavu VP 3016 Gospić sudjelovali u bilo kakvim oblicima pružanja oružanog otpora agresoru za predmetno razdoblje.

17.Prvostupanjskim rješenjem od 01. srpnja 2024. zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da je podnositelj zahtjeva svojim djelovanjem u statusu ročnog vojnika dao znatan obol u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u spornom razdoblju, ali da se isto, po stavu tog odjela, ne može podvesti pod propisane pretpostavke koje moraju biti ispunjene za donošenje pozitivnog rješenja (potvrda postrojbe o sudjelovanju u Domovinskom ratu).

18.Nadalje, prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja navodi da je Područni odsjek za poslove obrane Zadar, na prijedlog podnositelja zahtjeva, pozvao radi davanja izjave svjedoka OM, ali da se isti nije odazvao. Međutim, spisu dostavljenom uz odgovor na tužbu ne prileže dokazi u navedenom smislu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo navodi da je iz izjave svjedoka ŽM razvidno da su predmetni, kao i UM, bili ročnici u njegovom vodu (zapovjednik desetine) da su provodili aktivnosti (izviđanja i sl.) na području Gospića, Udbine i Korenice. Navodi se i to da je iz izjave predloženog svjedoka ĆM razvidno, u bitnom, da je od 05. prosinca 1995. do 06. svibnja 1995., bio ročni vojnik u 263.IDS, da su mu kolege ročnici bili UM te FM (ovdje tužitelj) te da u tom razdoblju nisu sudjelovali u borbenim aktivnostima niti su pružali oružani otpor agresoru. Međutim, zapisnici o izjavama navedenih svjedoka ne prileže spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

19.Tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbija tužiteljevu žalbu na prvostupanjsko rješenje te potvrđuje pravilnost istoga. Drugostupanjsko tijelo se u obrazloženju svog rješenja poziva na izjave svjedoka ĆM i UM.

20.Ovaj Sud obrazloženje osporavanog

drugostupanjskog i

prvostupanjskog rješenja ovaj sud ne nalazi pravilnim i zakonitim.

21. Naime, kako je gore navedeno izjave svjedoka na koje se prvostupanjsko tijelo i tuženik pozivaju u obrazloženjima svojih rješenja ne prileže spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, a ne prileži ni dokaz da je svjedok OM uopće bio pozivan radi davanja izjave. Osim toga spisu ne prileži ni dokaz da bi tužitelj bio pozvan pozivan radi saslušanja.

22.Uzevši u obzir sve izloženo upitno je da li je u konkretnom slučaju uopće proveden ispitni postupak pa se ne mogu otkloniti prigovori tužitelja u navedenom smislu.

23.Naime, odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

24.Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

25.Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, dok je odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

26.Odredbom članka 30. stavak 1. ZUP-a je propisano da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Stavkom 2. Istog članka je propisano da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

27.Iz prednjih utvrđenja proizlazi da u konkretnom slučaju nije postupljeno sukladno citiranim odredbama ZUP-a.

28.Naime, na relevantne odnosno odlučne činjenice o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u spornom razdoblju u ovoj upravnoj stvari je trebalo izvesti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka koje je tužitelj naveo u svom zahtjevu, a po potrebi saslušati i druge svjedoke, te prilikom izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka službena osoba treba postavljati jasna i precizna pitanja po kojima bi svjedoci mogli dati konkretan odgovor o načinu i vremenskom razdoblju angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu. Dakle, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu, pa tako i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka. Stoga, ovaj sud utvrđuje da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili citirane odredbe ZUP-a.

29.Nadalje, tuženik i prvostupanjsko tijelo se u obrazloženjima svojih rješenja pozivaju na podatke iz službenih evidencija iz kojih, kako je i gore pojašnjeno, proizlazi da tužitelj nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata te da postrojba u kojoj se tužitelj nalazio kroz sporno razdoblje nije potvrdila da su ispunjeni uvjeti koji bi doveli do donošenja potvrde o sudjelovanju „na prvoj crti bojišnice“ odnosno pružanja oružanog otpora agresoru.

30.No, za istaći je da je notorna činjenica da evidencije često nisu uredno vođene pa tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, pa tako i putem svjedoka, dokazivati svoju pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske u spornom razdoblju.

31.U izloženom, a budući da osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nisu zakoniti valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a ista poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je to odlučeno kao u izreci presude.

32.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, osobito pri tome je dužno saslušati sve predložene (gore navedene) svjedoke, a po potrebi saslušati i druge svjedoke, saslušati tužitelja kao stranku te istom omogućiti izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti postrojbi 263. Izviđačko diverzantske satnije (263. IDS) Zbornog područja Gospić kroz sporno razdoblje od 04. prosinca 1995. do 06. svibnja 1996., pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

33.S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je, pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a, istome priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 16. svibnja 2025., svaka radnja po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23). Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 12. lipnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku, uz spis upravnog tijela,

-u spis.