REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: Pn-5/2019-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 30, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, radi naknade štete, nakon dana 25. travnja 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IA, koji glasi: „Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužitelju IA iznos od 9.150,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju IA da tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.348,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 27. siječnja 2016. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] u Mokricama bb, na kolniku državne ceste broj 640. Naveo je da je predmetnu nezgodu skrivio nepoznati vozač nepoznatog vozila, koje je došlo u susret tužitelju iz suprotnog smjera te je prešlo na njegovu stranu kolnika, a tužitelj je radi izbjegavanja sudara skrenuo u desno te udario u ogradu pored ceste te izgubio nadzor nad vozilom. Tužitelj stoga smatra da je tuženik u cijelosti odgovoran za štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

1. 2. Tužitelj je naveo da je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede opisane u liječničkoj dokumentaciji, da je proveo dugotrajno liječenje trpeći pri tome velike bolove.

1. 3. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio naknadu neimovinske i imovinske štete i to: za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 7.000,00 kn, za pretrpljeni strah 6.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 15.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.000,00 kn te je po navedenim kriterijima zatražio da se tuženiku naloži isplata iznosa od 29.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje da iz tužbe i priloženih isprava ne proizlazi da bi u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovalo nepoznato vozilo, kojim je navodno upravljao nepoznati vozač. Naveo je da iz zapisnika o očevidu sastavljenog povodom predmetne prometne nezgode proizlazi kako i zašto se dogodila prometna nezgoda te da je u istoj sudjelovao jedino tužitelj kao vozač osobnog vozila reg. oznake: [registarska oznaka], te da se u istome ne spominje niti jedan drugi sudionik te da nema naznaka da bi u nezgodi sudjelovalo nepoznato vozilo s nepoznatim vozačem. Naveo je da niti iz oslobađajuće presude Prekršajnog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, broj P- 316/16 od 9. listopada 2017. ne proizlazi da bi u prometnoj nezgodi sudjelovalo bilo kakvo drugo vozilo, osim tužiteljevog te da nije bio niti jednog drugog sudionika nezgode te da je navedeno rješenje donijeto prema pravnom načelu in dubio pro reo, budući da je u pogledu postojanja činjenice je li okrivljenik kritične zgode doista prouzročio prometnu nezgodu, postojala dvojba, koju je sud riješio na način koji je povoljniji za okrivljenika. Tuženik stoga tvrdi da je tužitelj jedini i isključivi krivac za prometnu nesreću, koju je prouzročio vozeći se osobnim automobilom brzinom koja je bila neprimjerena i neprilagođena uvjetima i stanju na kolniku, uslijed čega je došlo do izlijetanja vozila tužitelja sa ceste i udarca u metalnu zaštitnu ogradu. Tuženik je osporio odgovornost za štetu te visinu štete, osporio je uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i predmetnih ozljeda te je naveo da je nastanak nekih ozljeda kod tužitelja posljedica nekorištenja sigurnosnog pojasa.

2. 2. Tuženik je stoga predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 28. srpnja 2021. tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja istaknuo tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 52.215,99 kn (za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 15.675,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 11.340,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 22.500,00 kn i za trošak tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.700,00 kn).

4. Tuženik se protivio preinaci tužbe, koja je izvršena podneskom tužitelja od 28. srpnja 2021., kojim je povišen tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev iz tužbe. Tuženik se također protivio tijeku zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbe, smatrajući da na povišeni dio tužbenog zahtjeva kamate ne mogu teći od podnošenja tužbe već eventualno od dana isticanja povišenog tužbenog zahtjeva.

5. Podneskom od 25. travnja 2025. tužitelj je istaknuo tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.150,00 EUR, od čega potražuje: za fizičke bolove ukupno 2.670,00 EUR, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti od 15% 3.500,00 EUR, za pretrpljeni strah 2.500,00 EUR i za troškove tuđe pomoći i njege 480,00 EUR.

6. Tuženik se protivio preinaci tužbe izvršenoj podneskom od 25. travnja 2025.

7. Sud je dopustio preinaku tužbe temeljem odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 3/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i jer prije provođenja medicinskog vještačenja tužitelj nije mogao znati za točnu visinu štete, pa bez svoje krivnje nije mogao u potpunosti i precizno istaknuti tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete do zaključenja prethodnog postupka.

8. 1. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke ČA, IAŠ, HA, EA i UA, saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, proveo je očevid na mjestu prometne nezgode u nazočnosti prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća, izvršio je uvid u dokumentaciju na str. 6- 57 spisa, 65 i 73-95 spisa, u nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća na str. 135-139 spisa, u zdravstveni karton tužitelja na str. 157-209 spisa, u nalaz i mišljenje medicinskih vještaka doc. dr. sc. Dubravka Huljeva i dr. AA na str. 221-226 spisa te je navedene vještake saslušao na glavnoj raspravi, izvršio je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Petra Škavića na str. 439-448 spisa, izvršio je uvid u predmet ovog suda, poslovni br. Pp P-316/16.

8. 2. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja jer navedeni dokazni prijedlog smatra nepotrebnim, s obzirom da su se sudski vještaci doc. dr. sc. Dubravko Huljev i dr. AA u svom nalazu i mišljenju te u iskazima na glavnoj raspravi očitovali o svim pravno relevantnim činjenicama te odgovorili na sva pitanja stranaka.

8. 3. Sud je također odbio dokazni prijedlog za saslušanje prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća, jer stranke nisu iznijele nikakve konkretne primjedbe na njegov nalaz i mišljenje te iznijele pitanja na koja bi prometni vještak trebao odgovoriti na glavnoj raspravi i usmeno obrazložiti pisani nalaz i mišljenje.

9. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

10. Među strankama su bile nesporne činjenice da se dogodio predmetni štetni događaj. Bilo je sporno je li uzrok nastanka prometne nezgode bilo nepropisno kretanje nepoznatog vozila, bila je sporna odgovornost za štetu, pasivna legitimacija tuženika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužitelja opisanih u medicinskoj dokumentaciji, opseg i visina štete te tijek zakonskih zateznih kamata.

11. Uvidom u predmet Prekršajnog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pp P-316/16 utvrđeno je da je u istome vođen prekršajni postupak protiv okrivljenika IA zbog prekršaja iz čl. 47. st. 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da vozilo u kretanju nije držao na potrebnoj udaljenosti od desnog ruba kolnika, da s obzirom na brzinu kretanja vozila i uvjeta prometa ne izlaže sebe opasnosti, a vezano uz prometnu nesreću koja se dogodila 27. siječnja 2016. u 17,55 sati u Oroslavju - Mokrice bb, na kolniku državne ceste br. 640. Iz činjeničnog opisa predmetnog prekršaja proizlazi da je okrivljenik IA bio optužen da je 27. siječnja 2016. u 17,55 sati u Oroslavju, Mokrice bb, na kolniku državne ceste broj 640 kao vozač osobnog automobila izazvao prometnu nesreću upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] iz smjera Mokrica u smjeru Andraševca, na način da svoje vozilo u kretanju nije držao na dovoljnoj udaljenosti od desnog ruba kolnika, već je desnim kotačima zahvatio zemljanu bankinu te desnim bočnim dijelom osobnog automobila udario u metalnu zaštitnu ogradu, a potom se vozilo odbilo u lijevo gdje je lijevim bočnim dijelom udarilo u metalnu zaštitnu ogradu van lijevog ruba kolnika, nakon čega se osobni automobil ponovno odbio te prednjim dijelom udario u metalnu zaštitnu ogradu van desnog ruba kolnika, pri čemu je okrivljenik zadobio lake tjelesne povrede, dok je na osobnom automobilu i metalnoj zaštitnoj ogradi nastala materijalna štete. Usporedbom činjeničnog opisa prekršajnog djela i predmetnog štetnog događaja utvrđeno je da se radi o istom događaju. Presudom od 9. listopada 2017. okrivljenik IA oslobođen je optužbe da bi počinio gore navedeni prekršaj. Presuda je postala pravomoćna 9. listopada 2017. Iz obrazloženja presude proizlazi da je postojala dvojba glede postojanja činjenice je li okrivljenik prouzrokovao prometnu nesreću na način kako mu je to stavljeno na teret ili je uzrok nastanka predmetne prometne nezgode bio prelazak nepoznatog vozila na polovinu kolnika kojom se kretao okrivljenik. Sud je navedenu dvojbu riješio na način koji je povoljniji za okrivljenika primjenom pravnog načela „in dubio pro reo“.

12. Svjedokinja IAŠ iskazala je da je kritičnog dana radila u noćnoj smjeni i te je s kolegom upućena u Opću bolnicu Zabok radi obavljanja obavijesnog razgovora s tužiteljem. Tijekom tog obavijesnog razgovora tužitelj je izjavio da se neposredno prije prometne nezgode vozio cestom iz smjera Zagreba prema [adresa] i da je bio sam u vozilu. Tužitelj je opisao nastanak prometne nezgode navodeći da je u jednom trenutku njemu nepoznato vozilo došlo iz suprotnog smjera i prešlo je na njegovu stranu kolnika zbog čega je on instinktivno skrenuo volanom u desno, udario u zaštitnu ogradu s njemu desne strane kolnika, potom se vozilo odbilo u lijevo, pa ponovno u desno gdje je izletjelo sa ceste. O obavljenom obavijesnom razgovoru sastavila je službenu bilješku.

13. Svjedok ČA iskazao je da se slabo sjeća predmetnog događaja, zbog čega je prije dolaska na raspravu, a nakon dobivenog poziva izvršio uvid u informacijski sustav kako bi se prisjetio o čemu se zapravo radilo. Sjeća se da u vezi predmetne prometne nesreće nije bila zaprimljena nikakva dojava te su kolega i on slučajno naišli na mjesto nezgode gdje su vidjeli vozilo odbačeno u zaštitnu ogradu. Kolega UA je radio očevid, a on mu je samo pomagao. Ne sjeća se je li mu je tužitelj nešto govorio na mjestu prometne nezgode, moguće da s njim nije niti razgovarao, već da je obavijesni razgovor obavljen u Općoj bolnici Zabok.

14. Svjedok UA iskazao je da je kritične zgode bio u patroli s kolegom I te su slučajno naišli na prometnu nezgodu u kojoj je sudjelovao tužitelj. Tužitelj je svojim vozilom vjerojatno najprije prešao na travnatu bankinu s desne strane kolnika, pa je potom odbačen u lijevo u zaštitnu ogradu te je bio odbačen desno i zaustavio se u desnoj zaštitnoj ogradi. Kontakta s drugim vozilom nije bilo, a koji je razlog bio opisanog kretanja vozila tužitelja nije mu poznato. S tužiteljem nije razgovarao na mjestu događaja jer je on odvezen u Opću bolnicu Zabok gdje je razgovor s njime obavila kolegica, dok je on radio očevid na mjestu prometne nezgode. Ne zna koliko je vremena prošlo između trenutka same prometne nezgode i njihovog dolaska na to mjesto. Na pitanje što je po njegovom mišljenju bio uzrok prometne nezgode, svjedok je izjavio da smatra da je uzrok bio u tome što vozač nije držao dovoljan razmak od desnog ruba kolnika i od bankine, a koji je bio razlog tome nije mu poznato. Tragove kočenja nije vidio, prema njegovom mišljenju brzina kretanja vozila tužitelja neposredno prije nezgode mogla bi se eventualno utvrditi prema oštećenjima na vozilu i to prometnim vještačenjem, on istu ne može procjenjivati, prema svojem iskustvu može reći da je to bila nešto veća brzina. Tužitelj je na mjestu događaja bio ozlijeđen, jaukao je od bolova i nije u tom trenutku mogao razgovarati.

15. Svjedok ZA, sin tužitelja iskazao je da je 27. siječnja 2016. dok je bio kod kuće primio obavijest iz Opće bolnice Zabok da se tamo nalazi njegov otac i da je ozlijeđen te je otišao u bolnicu. Njegov otac je u bolnici bio ošamućen, nije bio priseban i nije mogao s njim ništa posebno razgovarati u tom trenutku te se u bolnici zadržao relativno kratko vrijeme, a nakon toga je otišao u Policijsku postaju Donja Stubica i tamo je preuzeo njegove osobne stvari, dok je auto vučna služba odvezla na parking tvrtke Inkop u Poznanovcu. Slijedećeg dana otac je bio prisebniji nego prethodnog dana te je ispričao da je do prometne nezgode došlo na način da je tijekom njegove vožnje po brzoj cesti nepoznato vozilo naišlo iz suprotnog smjera i prešlo na njegovu stranu kolnika, pa je on u cilju izbjegavanja sudara volanom instinktivno trznuo u desno, zahvatio je bankinu i udario u desnu zaštitnu ogradu pa je bio potom odbačen u lijevo i na kraju ponovno u desno.

16. Svjedok EA, također sin tužitelja, iskazao je da je kritičnog dana bio u Zagrebu i javljeno mu je da se prometna nezgoda dogodila. Došao je u [adresa] tek slijedećeg dana i tada mu je otac pričao kako je došlo do prometne nezgode te je rekao da je kritičnog dana bio u Zagrebu i da se vraćao u [adresa] te je tijekom vožnje naišlo vozilo iz suprotnog smjera koje je prešlo na njegovu stranu kolnika i on je u cilju izbjegavanja sudara skrenuo u desno i udario u zaštitnu ogradu. Nema neposrednih saznanja o prometnoj nezgodi, već takva saznanja ima iz pričanja svog oca. Naveo je da je njegov otac imao dugotrajne posljedice od zadobivenih ozljeda u nezgodi i o njemu su se uglavnom brinuli svjedokovi majka i brat.

17. 1. Tužitelj IA je iskazao da se kritične zgode vozio iz Zagreba prema [adresa] i na brzoj cesti, na dijelu od Mokrica prema Oroslavju, odnosno Andraševcu, u jednom trenutku zaslijepila su ga svjetla vozila iz suprotnog smjera. To je bilo nakon 18,00 sati i već je bio mrak, a on se vozio s oborenim svjetlima. Nakon što su ga zaslijepila svjetla vozila iz suprotnog smjera shvatio je da je to vozilo prešlo na njegovu stranu kolnika te je, izbjegavajući direktni sudar s tim vozilom, instinktivno volanom skrenuo u desno, začuo je da je udario vozilom u desni rubnik, pa je potom odbačen u lijevo i nakon tog trenutka više se ničega ne sjeća te se probudio u bolnici. Za vozilo iz suprotnog smjera prema položaju odnosno visini svjetala tog vozila može pretpostaviti da je to bilo osobno vozilo, a to se dogodilo u sekundi i ostale karakteristike tog vozila nije mogao uočiti. Ne sjeća se da je u bolnici razgovarao s djelatnicima policije. Pomoć i njegu u kući su mu pružali supruga i djeca jer jedno vrijeme nije mogao potpuno samostalno hodati i bio je sav natučen.

17. 2. Kako je tužitelj na raspravu došao uz pomoć jedne štake, na pitanje punomoćnika tuženika je odgovorio da prije ove nezgode nije koristio štaku za hodanje, istu koristi nakon nezgode, ali ne uvijek, već povremeno. Osjeća tegobe naročito prije promjene vremena tako da mu povremeno natiče koljeno i ima jače bolove nego inače te tada za hodanje mora koristiti štaku kao pomagalo. Zbog osnovne bolesti skočnih zglobova na obje noge, operiran je 1974. (desna noga) i 1976. (lijeva noga), a radilo se o operaciji skočnih zglobova na obje noge. Na pitanje je li prije nezgode hodao šepajući, izjavio je da je hodao otežano i da je to bio normalan hod bez ikakvih bolova, bez deformacije kukova i kralježnice. U takvom stanju je normalno radio i ostvario pravo na starosnu mirovinu, a ne na invalidsku mirovinu i to s navršenih 48 godina staža. Na pitanje je li prije prometne nezgode bio na procjeni radne sposobnosti kod liječnika za medicinu rada tužitelj je izjavio da se ne sjeća da bi ikada bio na takvom predmetu. Od 48. godine života nosi naočale i dioptrija mu iznosi 2,5. S obzirom na njegovo dugogodišnje vozačko iskustvo, a na pitanje može li se očitovati kakva svjetla je imalo upaljeno vozilo koje je naišlo iz suprotnog smjera, izjavio je da mu se čini da su to bila duga svjetla. Na pitanje da pojasni je li nakon što je uočio svjetla vozila iz suprotnog smjera shvatio ili vidio da je auto na njegovoj strani kolnika, tužitelj je ponovio da je taj auto prešao na njegovu stranu kolnika i zauzeo mu je prostor za vožnju, a da nije napravio tu radnju koju je napravio, došlo bi do direktnog sudara. Na pitanje je li shvatio, ili vidio, ili zaključio da je auto na njegovoj strani kolnika, tužitelj je izjavio da je to vidio i zaključio. Na pitanje koliko je auto bio udaljen od njega u trenutku kada ga je vidio, izjavio je da to ne može točno procijeniti, ali da ga je vidio u trenutku kad je gotovo već bio "na njemu". Tužitelj je odgovorio da se vozio dopuštenom brzinom za taj dio ceste i to oko 70 do 80 km/h. Ne može točno procijeniti brzinu kretanja vozila iz suprotnog smjera, ali smatra da je to bila neka normalna brzina. Boju vozila nije mogao uočiti jer je spašavao svoj život.

17. 3. Na pitanje kojom brzinom se vozio neposredno prije nezgode, tužitelj je izjavio da se vozio propisanom brzinom za taj dio ceste, a to je bilo oko 70 do 80 km/h.

18. Očevidom je mjesto prometne nezgode locirano na temelju kazivanja tužitelja i njegovog pokazivanja na terenu te na temelju dokumentacije u spisu. Utvrđeno je da je do prometne nezgode došlo na brzoj cesti u smjeru Mokrice – Andraševec, kojim smjerom je kritične zgode tužitelj upravljao osobnim vozilom. Tužitelj je pokazao gdje se otprilike nalazio s vozilom kad je ugledao svjetla vozila iz suprotnog smjera, koje je prema njegovoj tvrdnji prešlo na njegov kolnički trak. Tužitelj se nije mogao precizno izjasniti na kojem mjestu se nalazilo to drugo vozilo u trenutku kada ga je ugledao, ali je otprilike naveo da je to vozio ugledao kada je isto prošlo kroz zavoj, koji se proteže desno gledajući iz smjera kretanja tog drugog vozila, odnosno u lijevo gledajući iz smjera kretanja vozila tužitelja.

19. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća utvrđeno je da je provedena analiza pokazala slijedeće:

- tužitelj je u noćnim uvjetima vožnje upravljao osobnim vozilom usponom kolnika državne ceste ograđene zaštitnim ogradama s obje strane, dionicom u pravcu pred ulazak u lijevi zavoj, kada je došlo do usmjeravanja osobnog vozila u desno i silaska desnih kotača na bankinu s posmičnim udarom desnim bokom u branik desne ograde, kada je tužitelj reagirao povratno u lijevo i prešao s osobnim vozilom preko cijele širine kolnika te udario prednjim lijevim rubom i lijevim bokom u ogradu s lijeve strane, nakon čega je reagirao povratno u desno i prelaskom dijagonalno preko kolnika naletio prednjim desnim kutom osobnog vozila ponovno na desnu ogradu u kojem je položaju stao,

- od mjesta izlaska desno na bankinu do zaustavljanja zabijanjem u desnu ogradu, osobno je vozilo prešlo sveukupni put od oko 103 metra, s time da bi se tužitelj prije nesreće mogao kretati brzinom od oko 80 km/h, koliko je i ograničenje brzine prometnim znakom,

- zbog čega je osobno vozilo na kolniku koji je pravičast pred ulazak u lijevi zavoj skrenuto udesno prema bankini i zaštitnoj ogradi nije moguće utvrditi tehničkim putem,

- izlazak desno s kolnika mogao je biti posljedica odsustva pažnje tužitelja, ali i manevra izmicanja tužitelja nepoznatom osobnom vozilu iz suprotnog smjera koje je prešlo na njegovu stranu kolnika, budući da kasniji povratak u lijevo nakon udara u desnu ogradu pa sve do lijeve ograde nije posljedica samog udara u ograde, već reagiranja tužitelja skretanjem upravljačem u lijevo, a zatim u desno,

- u slučaju da se tužitelj micao nepoznatom vozilu koje je prešlo na njegovu stranu kolnika zbog izbjegavanja izravnog sudara, da je tog trena i snažno zakočio, ne može se isključiti da bi udario osobnim vozilom u desnu ogradu, ali bi stao pored nje bez kasnijeg vijuganja lijevo i desno s udarom najprije u lijevu i konačno desnu ogradu,

- je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom ili ne, prometno tehnički nije moguće zaključivati jer niti u jednom trenutku nesreće nisu ostvarene udarne sile koje bi uzrokovale zatezanje sigurnosnog pojasa polijetanjem gornjeg dijela tijela tužitelja prema naprijed, pa se prometni vještak nije mogao izjasniti o toj okolnosti, već je uputio na vještaka sudske medicine.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća jer je isti izrađen temeljem dokumentacije u spisu, neposrednog opažanja i mjerenja na mjestu prometne nezgode, detaljno, jasno i u skladu s pravilima struke, a na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

21. Prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013 i 152/2014.), oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

22. Kako tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala upotrebom nepoznatog vozila, tuženik Hrvatski ured za osiguranje je pasivno legitimiran u ovom postupku te je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

23. 1. Pitanje odgovornosti za štetu nastalu u slučaju nezgode izazvane motornim vozilima u pokretu prosuđuje se po kriteriju krivnje, sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

23. 2. Pretpostavke odgovornosti za štetu su postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

23. 3. S obzirom da je između stranaka bila sporna činjenica je li predmetnu prometnu nezgodu prouzrokovao vozač nepoznatog vozila, na tužitelju je bio teret dokaza činjenice da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo nepoznato vozilo i da je vozač tog vozila skrivio prometnu nezgodu.

23. 4. Prema odredbi čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

23. 5. Iz skice očevida te iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno je da se tužitelj kretao osobnim automobilom državnom cestom br. 640, ograđenom zaštitnim ogradama s obje strane, iz smjera Mokrica prema Andraševcu, u noćnim uvjetima vožnje. Prije ulaska u lijevi zavoj, došlo je do usmjeravanja osobnog vozila u desno i silaska desnih kotača na bankinu s posmičnim udarom desnim bokom u branik desne ograde, kada je tužitelj reagirao povratno u lijevo i prešao s osobnim vozilom preko cijele širine kolnika te udario prednjim lijevim rubom i lijevim bokom u ogradu s lijeve strane, nakon čega je reagirao povratno u desno i prelaskom dijagonalno preko kolnika naletio prednjim desnim kutom osobnog vozila ponovno na desnu ogradu u kojem je položaju stao. Na mjestu prometne nezgode nisu pronađeni tragovi kočenja vozila tužitelja, niti bilo koji drugi materijalni tragovi koji bi ukazivali na nepropisno kretanje nepoznatog vozila, koje je prema tužiteljevom iskazu, dolazilo iz suprotnog smjera te prešlo na njegovu polovicu kolnika. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka također proizlazi da tužitelj nije poduzeo radnju kočenja, jer bi u tom slučaju udario osobnim vozilom u desnu ogradu, ali bi stao pored nje bez kasnijeg vijuganja lijevo i desno s udarom najprije u lijevu i konačno desnu ogradu.

23. 6. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno je da se tehničkim putem ne može utvrditi razlog tužiteljevog skretanja u desnu stranu, a također se ne može isključiti mogućnost da je tužiteljev izlazak desno s kolnika bio posljedica manevra izmicanja tužitelja nepoznatom osobnom vozilu iz suprotnog smjera koje je prešlo na njegovu stranu kolnika, budući da kasniji povratak u lijevo nakon udara u desnu ogradu pa sve do lijeve ograde nije posljedica samog udara u ograde, već reagiranja tužitelja skretanjem upravljačem u lijevo, a zatim u desno. Međutim, uzrokovanje prometne nezgode nepropisnim kretanjem nepoznatog vozila, prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka, samo je hipotetična mogućnost.

23. 7. Na navedenu spornu okolnost saslušan je tužitelj, koji je opisao da je manevar skretanja u desno poduzeo kako bi izbjegao sudar s nepoznatim vozilom koje je naišlo iz suprotnog smjera i bilo na njegovoj polovici kolnika, po visini svjetala na tom vozilu pretpostavlja da je to bilo osobno vozilo, ali druge karakteristike tog vozila (npr. boju, marku i sl.) nije uočio, s time da je u to vrijeme bila noć. Tužitelj je na isti način opisao nastanak prometne nezgode svjedokinji IAŠ, djelatnici policije koja je s njim nakon prometne nezgode u Općoj bolnici u Zaboku obavila obavijesni razgovor. Dan nakon prometne nezgode tužitelj je na isti način opisao nastanak nezgode svojim sinovima – svjedocima HA i EA. Tužitelj je bio sam u autu te nitko od saslušanih svjedoka nije vidio sam trenutak prometne nezgode, pa tako niti da bi uzrok istoj bilo nepropisno kretanje nepoznatog vozila, a saslušani svjedoci o tome imaju samo posredna saznanja iz pričanja tužitelja. Na mjestu nezgode nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi o kretanju te eventualnom kočenju nepoznatog vozila, a također niti tragovi kočenja tužiteljevog vozila.

23. 8. Iako se tehničkim putem ne može isključiti mogućnost da je uzrok tužiteljevog skretanja u desno bio u nepropisnom kretanju nepoznatog vozila, isto tako se ne može isključiti da je uzrok tome bila tužiteljeva nepažnja. Ostaje upitno zbog čega tužitelj, ako je uočio nepoznato vozilo na svojoj strani kolnika, nije niti u jednom trenutku poduzeo radnju kočenja, a također ostaje upitno zašto na kolniku nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi od kretanja nepoznatog vozila, jer je životno logično da bi i vozač tog vozila, kada bi ugledao tužitelja, poduzeo nekakav manevar, prije svega kočenje i sretanje na svoju polovicu kolnika, što bi moglo dovesti do zanošenja njegovog vozila i do ostavljanja nekakvih materijalnih tragova na cesti. Kako takvih materijalnih tragova nema, ne može se niti isključiti mogućnost da tužitelj, nakon vožnje autocestom, do mjesta prometne nezgode subjektivno nije stigao prilagoditi vožnju uvjetima na brzoj cesti (iluzija brzine i načina vožnje autocestom za razliku od brze ceste, na kojoj je promet dvosmjeran), jer je mjesto nezgode izrazito blizu izlazu s autoceste A2, kojom se tužitelj prethodno vozio iz Zagreba.

23. 9. Činjenicu da je uzrok predmetne prometne nezgode nepropisno kretanje nepoznatog vozila potvrđuje isključivo iskaz tužitelja, koji je zainteresiran za ishod ovog postupka, kao što je bio i zainteresiran za ishod prekršajnog postupka, a tužiteljev iskaz ne potvrđuju nikakvi materijalni dokazi, niti neposredni očevici predmetnog štetnog događaja.

23. 10. U takvoj situaciji postoje dvije hipotetske mogućnosti: da je uzrok prometne nezgode u nepropisnom kretanju nepoznatog vozila ili da je uzrok prometne nezgode nepropisno kretanje vozila tužitelja uslijed nepažnje, odnosno u kazneno- pravnom smislu, nehaja. To su, dakle, samo hipotetske mogućnosti, od kojih niti jedna nije dokazana, a u ovom predmetu je na tužitelju teret dokazivanja činjenice da je do prometne nesreće došlo na način kako to on tvrdi.

23. 11. Slijedom navedenog, na temelju provedenih dokaza sud nije mogao na dovoljno pouzdan način utvrditi da je uzrok predmetne prometne nesreće bio u nepropisnom kretanju nepoznatog vozila, odnosno tužitelj nije dokazao postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, što je jedna od općih pretpostavki za naknadu štete i temeljem čega bi tuženik bio u obvezi naknaditi mu pretrpljenu štetu.

23. 12. Primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi nepropisno kretanje nepoznatog vozila bilo uzrok prometne nezgode u kojoj je ozlijeđen. Slijedom navedenog, sud nije analizirao i ocjenjivao dokaze na okolnost je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom te dokaze na okolnosti opsega i visine neimovinske te imovinske štete, već je odbio tužbeni zahtjev jer nije dokazana jedna od općih pretpostavki za naknadu štete, a to je štetnik (vozač nepoznatog vozila) i štetna radnja (nepropisno kretanje nepoznatog vozila).

24. Sud je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelju koji je izgubio parnicu naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka.

25. 2. Troškovi zastupanja tuženika odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova,

- za sastav podnesaka od 4. travnja 2019., 14. prosinca 2019., 11. veljače 2021. i 30. srpnja 2021. po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak,

- za sastav podneska od 4. studenoga 2019. po tbr. 8./4. u visini od 25 bodova,

- za sastav podnesaka od 20. rujna 2021., 8. siječnja 2024. i 14. siječnja 2025. po tbr. 8./3. u visini od 50 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima 7. svibnja 2019., 4. srpnja 2019., 3. listopada 2019., 15. rujna 2022. i 25. travnja 2025. po tbr. 9./1., u visini od 100 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 1.175 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 EUR, troškovi zastupanja tuženika iznose 2.350,00 EUR, kojem iznosu je dodan trošak PDV-a od 25% ili 587,50 EUR, pa njegovi troškovi zastupanja sveukupno iznose 2.937,50 EUR.

25. 3. Troškovima zastupanja tuženika dodani su troškovi za pristup svjedoka UA na glavnu raspravu u iznosu od 10,62 EUR, troškovi uplaćenih predujmova za sudsko-medicinsko vještačenje te za pristup medicinskih vještaka doc. dr. sc. Dubravka Huljeva i dr. AA na glavnu raspravu u ukupnom iznosu od 400,00 EUR, pa tuženikovi troškovi ukupno iznose 3.348,12 EUR.

25. 4. Sud tuženiku nije odmjerio troškove za zastupanje na ročištu 25. ožujka 2019., jer na tom ročištu nije bio prisutan njegov punomoćnik, za sastav podneska od 30. siječnja 2023. (kojim je tuženik dostavio potvrdu o uplati predujma), jer je potvrdu o uplati mogao dostaviti i bez podneska te za sastav podneska od 28. listopada 2024., u prilogu kojeg je dostavio novu punomoć za zastupanje, jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, a promjena punomoćnika tuženika i dostava nove punomoći za zastupanje ne može ići na teret tužitelja. Tuženiku nisu odmjereni niti troškovi sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i na presudu jer tuženik nije u obvezi plaćanja istih.

25. 5. Preko dosuđenog iznosa troškova postupka, sud je odbio tuženikov zahtjev za naknadu istih kao neosnovan.

26. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zaboku 12. lipnja 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa odluke.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Natalija Đuran Tršinski, Zabok, Matije Gupca 30, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4