Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-320/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Ergasia d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 71a, OIB: 91802273649, zastupanog po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2023. poslovni broj: Povrv-1009/2022-17, u sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2023. poslovni broj: Povrv-1009/2022-17 u točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

II. Nepobijana točka II. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-17/2022 od dana 16. ožujka 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.431,87 EUR / 71.064,41 kn[1] sa zateznom kamatom od 04. siječnja 2022. do isplate (točka I. izreke). Djelomično je ukinut platni nalog sadržan u navedenome rješenju o ovrsi u dijelu platnog naloga u kojem je naloženo tuženiku platiti zateznu kamatu na nastali trošak u visini od 234,03 EUR / 1.763,30 kn od 16. ožujka 2022. do 19. prosinca 2023. te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke). Konačno, pod točkom III. izreke presude tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 234,03 EUR / 1.763,30 kn i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.137,43 EUR / 8.570,00 kn sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2023. pa do isplate.

2. Navedenu presudu u točkama I. i III. izreke pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.– dalje: ZPP), s prijedlogom ovome sudu da preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, sve uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom predmetu radi se o postupku nastavljenom povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. - dalje: OZ). Predmet spora je potraživanje dospjelih i neplaćenih obroka premije temeljem sklopljenih polica auto osiguranja broj 04400926935 od 03. studenoga 2020., broj 04400838498 od 27. srpnja 2020. i broj 0440904208 od 11. listopada 2020., u ukupnom iznosu od 9.431,87 EUR.

6. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na utvrđenju da je tuženik stupio u navedene ugovorne odnose sa tužiteljem, da premije nije platio niti je po stajalištu suda prvog stupnja dokazao da su ugovori prestali zbog neplaćanja premija, po sili zakona, istekom roka od 30 dana od primanja preporučenog pisma osiguravatelja s obaviješću o dospjelosti u smislu čl. 937. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 28/18., dalje: ZOO). Stoga sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića utvrđuje visinu potraživanja i održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika obzirom na potraživanja s osnova neplaćenih premija osiguranja i zateznih kamata na ove iznose.

7. U žalbi tuženik ističe da iz svih isprava u spisu proizlazi da je dospijeće premija za predmetne ugovore o osiguranju nastupilo 27. srpnja 2020., 11. listopada 2020. i 03. studenoga 2020., a da su u ovom predmetu utužene premije prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dana 21. veljače 2022., odnosno protekom više od godine dana od dana dospijeća posljednje premije prema utužena tri ugovora o osiguranju. Slijedom naprijed navedenog, primjenom odredbe čl. 937. st. 4. ZOO-a protekom roka od godinu dana od dana dospijeća premija, prema stajalištu tuženika, prestali su ugovori o osiguranju po samom zakonu i bez ikakve potrebe za ikakvom akcijom tužitelja ili tuženika. Kako se osiguratelj nije koristio pravom na raskid ugovora zbog neplaćanja premije, nije nastupio osigurani slučaj, niti se osiguratelj koristio pravom i sudskim putem zahtijevao plaćanje premije prije isteka roka od godine dana od dana dospijeća premija, to tuženik zaključuje da nije u obvezi platiti premiju osiguranja s obzirom da je otpao osnov po kojem bi imao platiti premiju.

8. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio isticanu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su obrazložene jasnim i detaljnim razlozima, a koji imaju uporište u stanju u spisu te presuda nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost, time da je sud valjano i dostatno obrazložio zbog čega istaknute prigovore tuženika ocjenjuje neosnovanim (prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije te prigovor zastare i prigovor nedostavljanja vjerodostojne isprave uz prijedlog za ovrhu koje razloge obrazloženja prihvaća i ovaj sud), a nije počinjena niti i jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja koje pravilnim prihvaća i ovaj sud, obzirom je rezultat temeljite analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da ugovori o osiguranju nisu prestali po samom zakonu u smislu čl. 937. st.4. ZOO-a, kao i da postoji obveza tuženika na plaćanje premija osiguranja.

10. Stranke su, prema polici moj auto 04400926935 (list 59 spisa), zaključile ugovor o osiguranju za osobni automobil marke Audi Q7 reg. oznake [registarska oznaka] i to obvezno osiguranje, kasko max, proširenu pomoć na cesti i prošireno osiguranje od nezgode za vozača i putnike s početkom 03. studenog 2020. do 03. studenog 2021. s time da se premija plaća u cijelosti na dan 03. studenog 2020. Prema polici moj auto 04400838498 (list 60 spisa) sklopljenoj 15. srpnja 2020. stranke su zaključile i ugovor o osiguranju za osobni automobil marke Audi A8L Quattro reg. oznake [registarska oznaka] i to obvezno osiguranje, kasko max, proširenu pomoć na cesti i prošireno osiguranje od nezgode za vozača i putnike s početkom 27. srpnja 2020. do 27. srpnja 2021., s time da se premija plaća u cijelosti na dan 27. srpnja 2020. Konačno, stranke su sklopile i policu moj auto 04400904208 (list 63 spisa) 09. listopada 2020. za osobni automobil marke Land Rover Range Rover sport reg. oznake [registarska oznaka] i to obvezno osiguranje, kasko max, proširenu pomoć na cesti i prošireno osiguranje od nezgode za vozača i putnike s početkom 11. listopada 2020. do 11. listopada 2021., s time da se premija plaća u cijelosti na dan 11. listopada 2020. Između stranaka nije sporno da tuženik nije izvršio svoje ugovorne obveze i nije platio dospjele premije osiguranja.

11. Odredbom čl. 937. ZOO na koju ukazuje tuženik propisane su posljedice neplaćanja premije pa je tako odredbom čl. 937. st. 3. ZOO predviđeno da, ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ili nakon isteka roka od 30 dana od kad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s time da taj rok ne može isteći prije nego što protekne 30 dana od dospjelosti premije. Odredba čl. 937. st. 4. ZOO nadalje, propisuje kako u svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu, ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti.

12. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predmetni ugovori o osiguranju nisu prestali po samom zakonu temeljem odredbe čl. 937. st. 4. ZOO. Naime, sam tuženik tijekom postupka nije dokazao niti je tvrdio da mu je uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije pa da bio ispunjen uvjet da protekom roka od 30 dana od kad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije bilo koji od ugovora bio raskinut po samom zakonu. Ugovori o osiguranju zaključeni na jednogodišnje razdoblje istekli su protekom roka na koji su zaključeni 03. studenog, 27. srpnja i 11. listopada 2020. u smislu odredbe čl. 211. ZOO-a te su u tom smislu promašene žalbene tvrdnje o prestanku ugovora temeljem zakona protekom godine dana od dospijeća premije osiguranja zbog neplaćanja premije. Međutim ovdje je tuženiku potrebno ukazati da je u trenutku dospijeća utuženih premija on još uvijek bio u ugovornim odnosima sa tužiteljem te njegove obveze i nadalje egzistiraju neovisno o načinu prestanka ugovora o osiguranjima vozila.

13. U tom kontekstu dakle kako su ugovori istekli protekom vremena ovdje ne možemo govoriti o prestanku obveze tuženika na ispunjenje ugovorom preuzetih obveza koje nije ispunio, a za koje sada tvrdi da ih niti ne mora ispuniti jer su otpale osnove ispunjenja. Tuženik kao ugovaratelj osiguranja koristio je prava proizašla iz sklopljenih pravnih poslova te su mu za vozila marke Audi A8L Quattro reg. oznake [registarska oznaka] i marke Land Rover Range Rover sport reg. oznake [registarska oznaka] izdane i potvrde o ugovorenom osiguranju upravo za potrebe registracije vozila. Iako prema tvrdnjama tuženika nije nastupio osigurani slučaj, ipak je tuženik koristio benefite ugovornih odnosa i tvrditi da sada nije u obvezi ispuniti obveze preuzete Ugovorima jer su ugovori (prema utvrđenju suda) prestali (istekom osiguranja) protivno je i zakonskim odredbama, ali i dobroj vjeri tuženika kao sudionika predmetnih ugovornih odnosa.

14. Naime, vjerovnik je od dužnika ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (čl. 342. st. 1. ZOO) te je isto tako u smislu čl. 65. st.1. ZOO na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Konačno, odredbom čl. 212. st. 6. ZOO propisano je i da vjerovnik trajnog obveznog odnosa s određenim rokom trajanja (kao u konkretnom slučaju) ima pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza prestala protekom roka ili otkazom.

15. U odnosu na visinu dugovanja koje je sud prvog stupnja utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića i ovaj sud ocjenjuje kako je ispravno utvrđena te je ovaj dokaz valjano ocijenjen. Slijedom navedenoga, tuženik je dužan platiti tužitelju utuženi iznos s obzirom da nije podmirio dospjele premije osiguranja sukladno sklopljenim policama osiguranja.

16. Zbog izloženog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 155. ZPP), kao i odluka o troškovima ovršnog postupka (čl. 14. st. 4. OZ). Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

18. Obzirom tuženik nije uspio sa svojom žalbom to mu nisu priznati troškovi žalbenog postupka u smislu čl.154.st.1. ZPP.

19. Nepobijana točka II. izreke ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun