Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: Pn-140/2023-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠI iz [adresa], 121. brigade HV-a 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, OIB: 26187994862, zastupana po punomoćnicima iz OD Hanžeković i partneri iz Zagreba Allianz osiguranje d.d. iz Zagreba, Heinzlova 70, OIB: 23759810849, zastupano po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 15. svibnja 2025. održane u nazočnosti tužiteljice osobno sa punomoćnikom i punomoćnika I i II tuženih, te nakon objave presude dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica ŠI iz [adresa], 121. brigade HV-a 32, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženicima CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, OIB: 26187994862, i ALLIANZ OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Heinzlova 70, OIB: 23759810849, solidarno isplatiti tužiteljici ŠI iz [adresa] HV-a 32, OIB: [osobni identifikacijski broj] o osnovi naknade neimovinske štete iznos od 23.727,72 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženicima CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, OIB: 26187994862, i ALLIANZ OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Heinzlova 70, OIB: 23759810849, solidarno isplatiti tužiteljici ŠI iz [adresa] HV-a 32, OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi imovinske štete – naknade za tuđu pomoć i njegu – iznos od 46.267,86 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženicima CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, OIB: 26187994862, i ALLIANZ OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Heinzlova 70, OIB: 23759810849, solidarno plaćati tužiteljici ŠI iz [adresa] HV-a 32, OIB: [osobni identifikacijski broj] ubuduće iznos od 184,26 EUR, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec."

II Nalaže se tužiteljici ŠI iz [adresa] HV-a 32, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime parničnog troška I tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, OIB: 26187994862, naknadi iznos od 7.063,00€ te da II tuženiku ALLIANZ OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Heinzlova 70, OIB: 23759810849, naknadi iznos 12.219,25€ sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 12. lipnja 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III S preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa I tuženi CROATIA OSIGURANJE d.d. i II tuženi ALLIANZ OSIGURANJE d.d. se odbijaju .

IV Tužiteljica ŠI iz [adresa], 121. brigade HV-a 32, OIB: [osobni identifikacijski broj] po zakonu je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je tužbom od 4.3.2009. utužila tuženike Croatia osiguranje d.d. Zagreb i Allianz Zagreb osiguranje d.d. Zagreb, radi naknade štete u iznosu od 397.310,00kn. U tužbi navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški broj K-304/06 od 09.10.2007. okrivljeni CI iz [adresa] proglašen krivim da je dana 30.05.2005. oko 11,00 sati u mjestu [adresa] u gospodarskom dvorištu tvrtke za preradu drveta [obrt] vl. MI, upravljajući teretnim vozilom marke Mercedes reg. ozn. [registarska oznaka] i poluprikolicom reg. ozn. [registarska oznaka] vlasništvo tvrtke "MZA" Dugo Selo olako misleći da se neće ništa dogoditi, kretao se vozilom unatrag pa je zadnja stranica poluprikolice udarila u elevator, uređaj za utovar drva koji se prevrnuo i udario tužiteljicu ŠI, radnicu tvrtke [obrt], koja je zadobila višedijelni lom trupa desne natkoljenične kosti i lom lijeve preponske kosti, tjelesne ozljede teške naravi pa da je time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano i kažnjivo po čl.271 st.3 KZ-a, a u vezi sa čl.263 st.1 i 4 KZ-a.

Temeljem navedene presude istom je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci s time što se ista neće izvršiti ako okrivljenik ne počini novo kazneno djelo. Ova odluka je potvrđena presudom županijskog suda od 16.04.2008.

Teretno vozilo marke Mercedes u vrijeme prometne nezgode bilo je osigurano policom broj [broj police] kod tužene osiguravajuće tvrtke Allianz Zagreb d.d. dok je priključno vozilo bilo osigurano policom broj [broj police] 225620818 kod tužene Croatia osiguranja d.d. Zagreb. Obzirom da je vučno i priključno vozilo osigurano kod dvije različite tvrtke, tužiteljica smatra da one solidarno odgovaraju tužiteljici za štetu. Ista je pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu, zadobila je prijelom oba ramusa lijeve pobočne kosti sa dislokacijom ulomaka te višedijelni prijelom srednje trećine dijafize femura. Liječena je operativno, a uslijed pucanja pločice pristupila je u mjesecu kolovozu reosteosintezi, a nakon toga podvrgnuta fizikalnoj rehabilitaciji u Lipiku. Kroz tijek gotovo cijelog liječenja tužiteljica je upotrebljavala dolaktne štake. Zbog pretrpljene štete tužiteljica potražuje na ime nematerijalne štete i to za pretrpljeni strah iznos do 30.000,00 kn, za fizičke bolove 55.000,00 kn, za duševne bolove zbog naruženosti 20.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 270.000,00 kn, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 20.000,00 kn te troškove prijevoza na relaciji [adresa] iznos od 2.310,00 kn. Dakle sve ukupno tužiteljica potražuje iznos od 397.310,00 kn za sve vidove neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu (str. 39 spisa) prvotužena Croatia osiguranje d.d. priznaje nastanak štetnog događaja, činjenicu da je priključno vozilo bilo osigurano kod prvotuženika. Dalje ističe kako se štetni događaj zbio 30.05.2005., a tužba podnesena 04.03.2009. to se prvenstveno ističe prigovor zastare. Nastavno osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te se i osporavaju i potraživanja s osnova taksi prijevoza.

3. Drugotuženik Allianz osiguranje d.d. u svom odgovoru na tužbu od 10.04.2009. (str. 41 spisa) priznaje nastanak štetnog događaja kao i činjenicu da je tužiteljica zadobila teške tjelesne povrede. Nadalje, priznaje da je u štetnom događaju sudjelovalo teretno vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] koje je imalo policu auto odgovornosti kod drugotuženika. Naposljetku drugotuženik u odnosu na tužiteljicu ne spori solidarnu odgovornost oba tuženika. Međutim, osporava se visina utužene neimovinske štete, kao i osnov i visina utužene imovinske štete. Tuženik je pristupio isplati nesporne štete u ukupnom iznosu od 100.000,00 kn o čemu će dostaviti i dokaz te smatra da je isplatom nesporne naknade u cijelosti ispunio svoju obvezu pa se predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom. Predlaže se dostava cjelokupnog zdravstvenog kartona prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

4. U kasnijem tijeku postupka tužiteljica je podneskom od 04.12.2009. (str. 43 spisa) proširila tužbeni zahtjev, tako da potražuje iz štetnog događaja na ime izgubljene zarade i rente mjesečne iznose i to za godinu 2005., 2006., 2007. i 2008. mjesečne iznose od po 2.600,00 kn, a za 2009.g. iznos od 2.800,00 kn., da bi na ročištu od 11.01.2012. iskazano kako je došlo do greške u pisanju te se na ime rente potražuje iznos od 2.600,00 kn i nadalje, a ne 2.800,00 kn kako je navedeno u podnesku od 04.12.2009.

5. Prvo tuženik Croatia osiguranje je nakon preciziranja tužbenog zahtjeva istakla prigovor zastare za izgubljenu zaradu za razdoblje od 2005. do 2008. te zahtjev za mjesečnu rentu za izgubljenu zaradu ubuduće a obzirom da se štetni događaj desio 30.5.2005. a tužbeni zahtjev za ovaj vid štete je postavljen 4.12.2009. Osporava se uzročno posljedična veza između povrede tužiteljice u štetnom događaju te nemogućnost obavljanja dotadašnjih poslova. Iz dostavljene radne knjižice tužiteljice vidljivo je da ista na dan štetnog događaja nije bila u stalnom radnom odnosu dok se u tužbi navodi da je bila zaposlena u tvrtki [obrt] vlasništvo TI iz [adresa] te da je radila na fizičkim poslovima slaganja ispiljenog ogrjevnog drveta u palete. Ista je poslove u tvrtki [obrt] obavljala periodično prema potrebi te se nije nalazila u stalnom radnom odnosu. Za utvrđenje izgubljene zarade te rente s osnova iste predlaže se pribaviti podatak da li je tužiteljica u invalidskoj mirovini u vezi povrede iz štetnog događaja te da se pribavi podatak o broju invalidskog spisa tužiteljice. I tužena prigovara te navodi da je isplatom iznosa od 100.000,00kn tužiteljici od strane II tuženika Allianz Zagreb tužiteljici u cijelosti naknađena šteta.

6. Nakon provedenih medicinskih vještačenja po medicinskom vještaku dr. Dragutinu Križanović koji pismeni nalaz je dostavljen u spis sa 9.12.2010. (str. 71 spisa) i pismenog nalaza dr. II spec. medicine rada od 16.2.2011. (str.84 spisa) punomoćnik tužiteljice je nakon zatraženih dopuna istih nalaza precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 9.1.2012. (str. 111 spisa) pa tako po osnovi nematerijalne štete na ime fizičkih bolova potražuje iznos od 25.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 15.000,00 kn i na ime duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 15.000,00kn, te duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti 120.000,00 kn.

7. Podneskom od 29.5.2013. (str. 156 spisa) punomoćnik tužiteljice je nakon dostave podataka od Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška od 18.4.2013. prihvatio podatke o visini pomoći za uzdržavanje koji je tužiteljica primala i to u razdoblju od 31. svibnja 2005. do 31. ožujka 2013. kada je primila iznos od 62.573,51kn te doplatka za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 31.886,66kn za razdoblje od 17. rujna 2007. do 31. ožujka 2013. Na ime pomoći za uzdržavanje primala je mjesečni iznos od 665,68kn te mjesečne iznose od 483,19kn doplatka za tuđu pomoć i njegu, odnosno ukupno po oba osnova 1.148,87kn. Imajući navedene podatke tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev pa potražuje na ime izgubljene zarade za razdoblje od lipnja 2005. do 17.09.2007. iznos od 1.934,32 kn, a od 17.09 pa do 01.01.2010. mjesečne iznose od 1.431,13 kn.

8. Podneskom od 10.6.2014. (str. 156 – 164 spisa) tužiteljica precizira tužbeni zahtjev te navodi da u pogledu nematerijalne štete iz štetnog događaja ostaje kod utuženih vidova štete i iznosa specificiranih u podnesku od 7.1.2012. (zaprimljenog u sudu sa 9.1.2012. – str. 111 spisa). U pogledu materijalne štete podneskom od 25. svibnja 2013. je izmijenio tužbeni zahtjev koji se odnosi na izgubljenu zaradu kroz vrijeme nakon nesreće kada je tužiteljica bila nesposobna za rad a koji se sada specificira pa se za 2005.g. na ime izgubljene zarade traži isplata od po 1.934,32kn za razdoblje od 6. do zaključno 12. mjeseca 2005. te nadalje isti iznos za 2006. do zaključno 8. mjeseca 2006. a nadalje od 9. mjeseca 2006. iznos od po 1.451,13kn koji se potražuje i za 2007., za 2008. i 2009. godinu. Na ime tuđe njege i pomoći za vrijeme od dvije godine potražuje se iznos od 300,00kn mjesečno ili ukupno 7.200,00kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. do isplate i na ime troškova prijevoza od [adresa] do Nove Gradiške iznos od 2.310,00kn sa kamatama od 1.6.2007. do isplate.

9. Tuženik Allianz osiguranje se protivi preinaci tužbenog zahtjeva te navodi da je v.p.s. u tužbi naznačena iznosom od 397.310,00kn te da se treba ispravno naznačiti v.p.s. obzirom na kasnije precizirane tužbene zahtjeve.

10. U postupku su dalje provedena nova vještačenja po medicinskim vještacima i to po vještaku dr. medicine rada Josipu Silovski te je nakon pismenog nalaza istog vještaka od 31.12.2014. (str. 176 spisa) punomoćnik tužiteljice podneskom od 05.02.2015. (str. 187 spisa) precizirao je dalje iznose koje potražuje i to na ime izgubljene zarade i rente za 2010., 2011., 2012., 2013., 2014. i za mjesec siječanj 2015. iznose od po 1.451,13 kn.

11. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po Medicinskom fakultetu Osijek i dostave pismenog nalaza istog sa 9.2.2016. u spis (str. 222 – 231 spisa) tužitelj je podneskom od 29.11.2016. (str. 260 spisa) precizirao tužbeni zahtjev te potražuje na ime izgubljene zarade za razdoblje od 01.02.2015. pa do zaključno studenog 2016. također mjesečne iznose od 1.451,13 kn i dalje rentu u istom novčanom iznosu. U istom podnesku precizirana su i potraživanja po osnovu nematerijalne štete tako da sada potražuje iznos od 80.000,00 kn. Zahtjeva se i naknada imovinske štete na ime prijevoza prema ranijoj specifikaciji te na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 167.781,86 kn pa ističe da se traži 25,00 kn po satu, tj. za svaki dan 50,00 kn ili godišnje 18.250,00 kn, odnosno za razdoblje od štetnog događaja do ovog podneska iznos od 209.875,00 kn umanjen za nesporno isplaćene iznose na ime doplatka za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 66.680,20 kn. Tužiteljica u prosjeku prima mjesečni iznos do 483,19 kn na ime doplatka za tuđu pomoć i njegu. Iznos od 25 kn po satu uzet je u obzir budući da se u toj stavci odlučuje sukladno cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a predlaže se da sud sukladno odredbi čl.223 ZPP-a po slobodnoj ocjeni cijenu odredi sa 25,00 kn po satu. Također se traži isplata iznosa od 143.194,78 kn s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Isto tako se traži da se ubuduće solidarno plaćaju mjesečni iznosi od 1.016,81kn po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu. Punomoćnik tužiteljice u istom podnesku nije naznačio v.p.s., istim je utužen iznos neimovinske štete na 80.000,00kn, izgubljena zarada za razdoblje od mjeseca lipnja 2005. pa nadalje kao i buduća renta zbog izgubljene zarade u iznosima kako je precizirano podnescima. Nadalje traži se isplata naknade na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od ukupno 143.194,78kn za razdoblje do preciziranja tužbenog zahtjeva 28. studenog 2016. te ubuduće naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.016,81kn.

12. Prvotuženik Croatia osiguranje u kasnijem tijeku postupka u cijelosti ostaje kod svojih ranijih navoda odgovora na tužbu, a prvenstveno stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije pozivajući se na odredbu čl. 83 st.1 Zakona o osiguranju koji je na snazi u času štetnog događaja (Narodne novine 46/97 te kasnije izmjene do stupanja na snagu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu 1.1.2006.) prema kojoj je bilo propisano da su motorna vozila u smislu tog zakona sva vozila na motorni pogon koja se kreću javnim putem i ostalim površinama na kojima se odvija promet pa se razvila sudska praksa prema kojoj je za postojanje pasivne legitimacije osiguravatelja motornog vozila po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u odnosu na odštetni zahtjev oštećene osobe iz uporabe istog vozila, potreban, pored osnovnog uvjeta ugovora o osiguranju za predmetno osiguravateljno razdoblje i uvjet koji se odnosi na mjesto nastanka štetnog događaja iz uporabe motornog vozila. Sudska praksa te praksa VSRH je zauzela stav da se za postojanje valjane pasivne legitimacije osiguravatelja i postupanje po odštetnom zahtjevu osobe oštećene iz uporabe osiguranog motornog vozila nužno mora raditi o situaciji u kojoj je predmetna šteta nastala na javnim putevima ili ostalim javnim površinama, onim koja su redovito dostupna većem broju različitih korisnika. Izrijekom je ustanovljeno da dvorišta i slične površine nisu javne površine na kojima se odvija promet. Županijski sud u Bjelovaru Gž-2383/2008 od 12. veljače 2009. navodi da dvorište zgrade u kojoj stanuje oštećeni i osiguranik i u kojem se zbio štetni događaj ne predstavlja javni put ili neku drugu površinu po kojoj se odvija promet prometnim vozilima pa stoga osiguravatelj motornog vozila ne odgovara za štetu koja je nastala od tog osiguranog vozila. U presudi VSRH Rev-1014/06-2 u odnosu na štetni događaj koji se dogodio na šumskom putu Vrhovni sud pravi distinkciju prema kriteriju dostupnosti predmetne površine. Odlučno je da li se radi o putu koji je dostupan većem broju raznih korisnika. Kada bi neki šumski put bio dostupan samo nekom gospodarstvu i služio za potrebe tog gospodarstava onda se takav put ne bi u smislu citiranog propisa smatrao nerazvrstanom cestom kojom se odvija promet. U presudi Vrhovnog suda Rev-960/03 stoji da je osiguranjem obuhvaćena šteta nanesena trećim osobama uporabom motornog vozila na javnim putevima i ostalim površinama na kojima se odvija promet a nisu prema pravnom shvaćanju istog suda obuhvaćene štete nastale uporabom motornog vozila izvan javnih puteva i ostalih površina na kojima se odvija promet. U konkretnom slučaju do nesreće je došlo uporabom traktora na oranici, dakle izvan površine na kojoj se odvija promet. Takva površina oranica u vlasništvu određene osobe nije nerazvrstana cesta koja se prema tada važećoj odredbi čl. 4 točka 9 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 84/92, 5/93,6/93, 26/94, 43/96, 46/96, 54/96, 59/96) smatra površinom koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putevi, putevi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste i prostori parkirališta, benzinskih crpki i slično). To podrazumijeva određenu površinu zemljišta koja se koristi za promet od strane većeg broja korisnika. Oranice jesu površine po kojoj se kreće traktor za vrijeme oranja i obavljanja drugih radova ali se ne koriste za promet i nije dostupna većem broju korisnika u smislu te zakonske odredbe.

U pogledu izostanka pretpostavki za pravo na rentu zbog gubitka zarade tuženik Croatia osiguranje ostaje kod ranije iskazanog stajališta u pogledu prigovora promašene pasivne legitimacije tvrdeći da tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade koju je ostvarivala radom na crno na temelju neformalno zaključenog ugovora o djelu u obrtu [obrt] vlasništvo TI iz [adresa]. Ugovor o djelu za razliku od ugovora o radu se zaključuje za izvršenje određenog pojedinačnog djela s određenim naručiteljem istog djela. U takvom pravnom odnosu vrijeme (razdoblje) rada nije temeljni element već je to samo djelo za koje se izvođač angažira. Kraj činjenice postojanja takvog radnog angažmana (na crno) prethodno štetnom događaju ni u kojem slučaju ne može se govoriti o dokazu da bi oštećenik ovdje tužiteljica prema redovitom tijeku stvari doista trajno gubila zaradu i nadalje u budućnosti kao da je izvorište takve zarade redoviti i trajni radni odnos. Uvidom u podatke o statusu obrta za koji tužiteljica tvrdi da je ostvarivala zaradu vidljivo je da je isti subjekt prestao djelovati još 2010. što upućuje na neutemeljenost zaključka da bi tužiteljica trajno gubila zaradu kod istog poslodavca. Kraj prigovora promašene pasivne legitimacije ostaje se i kod prigovora zastare utuženog potraživanja tužiteljice koji se odnosi na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade jer je tužiteljica tek preinakom tužbenog zahtjeva od 4.12.2009. prvi puta utužila tražbinu naknade imovinske štete zbog gubitka zarade a tužba je podnesena 4.3.2009. U presudi VSRH Rev 662/07 se navodi "Naknadu štete s osnove izgubljene zarade koja nastaje sukcesivno da je moguće potraživati unutar zastarnog roka od tri godine iz čl. 376 ZOO jer rentni odštetni zahtjevi nisu povremena potraživanja u smislu čl. 373 ZOO. U ovom predmetu utužena je buduća šteta s osnova izgubljene zarade koja je po redovnom tijeku stvari izvjesna pa se smatra da je za štetu oštećenik već saznao i neposredno nakon isplate naknade za bolovanje."

U presudi VSRH Rev 714/2003 sud konstatira da "Nižestupanjski sudovi nisu prihvatili prigovor zastare potraživanja za ovaj vid materijalne štete zauzevši stav da zastara potraživanja rente počinje teći od dana završetka liječenja odnosno stabilizacije zdravstvenog stanja. Po shvaćanju VSRH isto stajalište nije pravilo jer da se zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni prema odredbi čl. 376 st. 1 ZOO-a bez obzira na to zahtjeva li se naknada za već nastalu štetu ili štetu za koju je prema redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to zahtjeva li se naknada buduće štete u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Renta za tuđu njegu i pomoć te medicinsku pomoć ne predstavlja povremeno potraživanje pa ne dolazi do zastare samog prava zahtijevati rentu u smislu čl. 373 st. 1 i 2 ZOO-a. Vrijeme zastare potraživanja naknade štete počinje teći otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila a za buduće štete rok zastare počet će teći od dana kada u budućnosti šteta bude nastala. Ako se buduća šteta može već zajedno sa sadašnjom sagledati i ako je ona već sada po redovnom tijeku stvari izvjesna, riječ je o šteti za koju je oštećenik već saznao a ne o šteti za koju će doznati tek u vrijeme kada bude izložen izdacima za taj oblik štete."

U presudi VSRH Rev 842/2007 u sporu radi naknade štete s naslova izgubljene zarade zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu iz čl. 376 i 377 ZOO bez obzira na to da li se naknada zahtjeva za već nastalu štetu ili za štetu koja će po redovnom tijeku stvari izvjesno sukcesivno nastajati u budućnosti i bez obzira da li se naknada buduće štete zahtjeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu.

Da je tužiteljica ostvarila pravo na invalidsku mirovinu te da potražuje naknadu izgubljene zarade kao razliku između plaće koju je ostvarivala i visine invalidske mirovine tada bi početak saznanja za takvu štetu bio već od trenutka kada tužiteljica primi rješenje o toj mirovini iz kojeg može ustanoviti istu štetu. Kako tužiteljica nije ostvarila pravo na invalidsku mirovinu ona saznaje za štetu u vidu izgubljene zarade najkasnije u lipnju 2005. kada je redovito trebala ostvariti mjesečnu zaradu koju zbog štetnog događaja iz svibnja 2005. nije ostvarila i u tom trenutku ima spoznaju o vlastitom gubitku zarade te od tada teče trogodišnji zastarni rok prema odredbi čl. 376 ZOO-a. Izgubljena zarada tužiteljice je šteta za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti pa se u odnosu na istu treba uvažiti stav VSRH koji navodi da ako se buduća šteta može zajedno sa sadašnjom sagledati i ako je ona već sada po redovnom tijeku stvari izvjesna riječ je o šteti za koju je oštećenik već saznao a ne o šteti za koju će on doznati tek u vrijeme kada bude izložen izdacima za taj oblik štete. Kako je tužiteljica potraživanje za izgubljenu zaradu utužila tek 4.12.2009. radi se o zastari tog potraživanja jer je od časa saznanja tužiteljice iz svibnja 2005. do utuženja prošlo više od četiri godine. Tužena Croatia osiguranje se očitovala i na nalaz Medicinskog fakulteta u Osijeku navodeći da se iz istog ne može zaključiti sadašnji status radne sposobnosti tužiteljice i sadržaj njezine preostale radne sposobnosti. Iz priložene medicinske dokumentacije da je vidljivo da su kod tužiteljice prije štetnog događaja postojale bolesti lokomotornog sustava koje imaju kronični karakter (lumboishialgija, kronična lumbalna skolioza i dr.) te da od 1995. pa nadalje postoji jasan kontinuitet tih tegoba kod tužiteljice što je zahtijevalo njezino ambulantno, rehabilitacijsko i bolničko liječenje pa je po tuženiku sporno da li su ta stanja i prethodne bolesti zajedno s ozljeđivanjem od iz svibnja 2005. bilo uzrokom umanjenja radne sposobnosti tužiteljice.

13. Na ročištu od 7. rujna 2017. (str. 278 spisa) tužiteljica je ostala kod tužbenog zahtjeva preciziranog podneskom od 29.11.2016. kao i kod zadnjeg podneska od 31.07.2017.

Prvotuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda iznesenih tijekom postupka prije svega navoda prigovora promašene pasivne legitimacije, zastare dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje izgubljene zarade. Čak i kad se ne bi radilo o promašenoj pasivne legitimacije i zastari prvotuženik ističe da je na temelju provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno da kod tužiteljice postoji preostala radna sposobnost i mogućnost zapošljavanja na određenim poslovima pa stoga tužiteljica i nakon štetnog događaja može raditi i tim radom ostvarivati zaradu. Tužiteljica nije predočila niti jedan dokaz o pokušaju zapošljavanja u skladu s preostalom radnom sposobnošću.

Drugotuženik po punomoćniku osporava pravni osnov tužbenog zahtjeva iz razloga što se štetni događaj nije dogodio na prometnici kojim se redovno prometuju motorna vozila već u gospodarskom dvorištu tvrtke [obrt] u kojoj je radila tužiteljica. Gospodarsko dvorište je privatno vlasništvo na kojem se ne odvija javni promet i temeljem kojeg osiguranje za nanošenje ozljeda trećim osoba ne odgovara pa se pridružuje navodima prvotuženika kako se radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji. te je u spis dostavljena pravomoćna presuda Gž-2556/11 Županijskog suda u Bjelovaru te odbijena revizija tužitelja broj Rev-2459/12 a u kojem se upravo navodi kako privatna površina nije namijenjena za promet većeg broja korisnika i stoga osiguranje u konkretnim slučajevima niti ne odgovara.

Tužiteljica je nastradala na radu pa tuženik smatra da pravo naknade štete upravo crpi iz odredbi Zakona o radu po kojem poslodavac odgovara za naknadu štete. Ostaje kod prigovora zastare potraživanja izgubljene zarade kao i tuđe pomoći i njege jer je zahtjev za naknadu izgubljene zarade postavljen konačno s datumom 01.01.2010., a tek naknadno podneskom od 30.01.2015. tužiteljica potražuje novčane naknade za izgubljene zarade za 2010. pa nadalje a time što nije postavljen zahtjev za ubuduće iznose izgubljene zarade da je izgubila pravo na utuženje iste. Osporava se i sam osnov izgubljene zarade jer tužiteljica koja je dužna ničim nije dokazala svoj osnovni zahtjev, a također nije dokazala niti visinu. Za izgubljenu zaradu potrebno je po redovitom tijeku stvari tužiteljica gubi određenu novčanu naknadu, a iz spisa je evidentno kako trgovački obrt " [obrt]" u kojem je radila ugašen. Predlaže da sud službenim putem zatraži podatak od HZMO-a da li je tužiteljica s osnova invalidske mirovine prima određenu novčanu naknadu.

14. Sud je u ranijem prvostupanjskom postupku odbio stranke sa svim ostalim predloženim dokazima uz obrazloženje da u spisu postoji dovoljno materijalnih dokaza za donošenje odluke po tužbenom zahtjevu.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je donio prvostupanjsku presudu Pn- 3/15-42 sa 16. listopada 2017. (str. 288 spisa) kojom je naložio I i II tuženoj da tužiteljici solidarno isplate iznos od 5.000,00kn s osnova naknade neimovinske štete te iznos od 77.529,80kn po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sve to sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 16.10.2017. do isplate a sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena.

16. Na donesenu presudu I tužena Croatia osiguranje je uložila žalbu u odnosu na dosuđujući dio u točki I izreke te u točki III izreke u pogledu dosuđenog parničnog troška. U žalbi se ponovo ističe prigovor promašene pasivne legitimacije a obzirom da je do štetnog događaja došlo na prostoru koji nije javna površina i koji po svojem prostornom položaju i namjeni nije dostupna većem broju različitih korisnika. Predmetni događaj da se dogodio u privatnom dvorištu. Prema režimu Zakona o osiguranju važećem u času nastanka predmetnog štetnog događaja a i prema sada važećem zakonskom režimu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu da je predviđeno isključenje pokrića po osnovi zaključenog ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti odnosno isključenje obveze osiguravatelja naknaditi štetu koja bi nastala uporabom motornog vozila van javnih površina. U žalbi tužena Croatia osiguranje se poziva na ranije iznesenu sudsku praksu vezano za istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije a obzirom na definiranje pojma javnih površina i ostalih površina na kojima se odvija promet.

16. II tuženik Allianz Zagreb d.d. u svojoj žalbi ističe da se ozljeda tužiteljice desila u gospodarskom dvorištu tvrtke [obrt] a uslijed udarca kamiona s priključnim vozilom u elevator uslijed čega je došlo do prevrtanja istog i ozljede tužiteljice. Štetni događaj da se dogodio izvan javne površine te se radi isključivo o privatnom prostoru koji nije opremljen propisanim i nužnim sadržajem za odvijanje prometa. Dinamika štetnog događaja u konkretnom slučaju da se ne bi mogla dogoditi kako se desila u konkretnom slučaju da se dogodila na javnoj prometnoj površini. Čl. 83 Zakona o osiguranju koji je vrijedio u vrijeme štetnog događaja 30.5.2005. kao materijalni pravni propis koji se kasnije nastavlja sa Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu čl. 22 točka 3 decidirano navodi što pokriva automobilsko osiguranje te navodi da su ugovorom o osiguranju pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet a u privatnom gospodarskom dvorištu se ne odvija promet propisan Zakonom o osiguranju te se u prilog iste tvrdnje poziva na sudsku praksu Gž-2556/11 rješenje VSRH Rev 2459/11, Rev 1014/06 i Rev 627/99. Tužiteljica u konkretnom slučaju obzirom na mjesto štetnog događaja privatni posjed i okolnost nastupa štetnog događaja može i ima pravo od svog poslodavca potraživati kao radnik nastradao na radu naknadu štete temeljem odredbi Zakona o radu i zakona o zaštiti na radu u skladu s Zakonom o obveznim odnosima. Zbog navedenog je u odnosu na tuženike osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Iako je II tuženik uplatio tužiteljici nesporan iznos od 100.000,00kn osiguranje vozila nije bezuvjetno te isplata navedenog iznosa ne znači pristanak na štetu već zaustavljanje tijeka zakonskih kamata a sve kraj istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije. U skladu s nalazima Medicinskog fakulteta tužiteljica je postavila zahtjev na isplatu iznosa od 80.000,00kn a II tuženik je isplatio 100.000,00kn pa je nejasno kako se presudom dosuđuje još dalji iznos od 5.000,00kn kada je zahtjev tužiteljice bio manji od isplaćenog. Tuženik je preplatio štetu tužiteljici. Ističe se i prigovor zastare potraživanja zahtjeva imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći a ako se uzme u obzir i duži zastarni rok s obzirom na kazneno djelo koji se računa tri godine a isti počinje teći od 16.4.2008. tj. pravomoćnosti kaznene presude a tužiteljica u tužbenom zahtjevu od 4.3.2009. nije postavila zahtjev za periodičnom tuđom pomoći i njegom za svaki mjesec u obliku rente već je takav zahtjev postavljen tek 28.11.2016., osam godina od saznanja za štetnika kao subjektivni element, a protekao je i objektivni rok od pet godina pa je zahtjev za tuđom pomoći i njegom u zastari. Žalba je uložena i na dosuđeni trošak parničnog postupka te obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora koji se nije mijenjao od v.p.s. iz tužbe od 397.310,00kn a u obrazloženju presude se navodi da je tužiteljica dosuđenim iznosom (5.000,00kn za neimovinsku i 77.529,80kn za

- 1 0 -

imovinsku štetu) uspjela sa 46% tužbenog zahtjeva jer je uspjela sa svega 20% te je parnični trošak pogrešno obračunat.

17. Žalba tužiteljice na presudu uložena je iz razloga jer sud nije uzeo u obzir predložene dokaze po tužiteljici a vezano za dio koji se odnosi na izgubljenu zaradu te vezano za saslušanje predloženih svjedoka koji se odnosi na izgubljenu zaradu zbog smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost. U pogledu provedenih medicinskih vještačenja ističe se da je kod tužiteljice preostala radna sposobnost no vezano za određenu vrstu poslova na kojima se tužiteljica nije mogla zaposliti. Tužiteljica nema nikakvu stručnu spremu a posao pomoćne kuharice nije mogla pronaći niti dok je bila potpuno radno sposobna već je obavljala poslove manualnog radnika kako bi od toga mogla preživjeti. U odluci o odbijanju zahtjeva za rentu s osnova zahtjeva za tuđu pomoć i njegu ističe se da ista prima mjesečni iznos od 1.148,87kn po osnovi pomoći za uzdržavanje i doplatka za tuđu pomoć i njegu no da bi samo po osnovi tuđe njege i pomoći trebala primati iznos od 900,00kn a prima manje jer od Centra po tom osnovu prima mjesečni iznos od 483,19kn a trebalo je dosuditi još i mjesečnu rentu u iznosu od 416,81kn.

18. Drugostupanjski Županijski sud u Slavonskom Brodu je presudom Gž-1578/2017 od 24. rujna 2018. (str. 318 spisa) odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu a žalbe tuženih su prihvaćene te je I stupanjska presuda Pn-3/15-42 od 16. listopada 2017. potvrđena u stavku II izreke kojom je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom a preinačena u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka u točki I i III izreke te je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim se nalaže tuženima da tužiteljici solidarno isplate iznos od 5.000,00kn s osnova naknade neimovinske štete te iznos od 77.529,80kn po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Tužiteljici je drugostupanjskom odlukom naloženo naknaditi parnične troškove tuženima.

19. Na drugostupanjsku odluku tužiteljica je uložila reviziju (str. 329 spisa) te je po reviziji Vrhovni sud RH rješenjem broj Rev 468/2019-5 od 29.3.2023. (str. 336 spisa) prihvatio reviziju, ukinuo presudu županijskog suda i spis vratio na ponovno suđenje županijskom sudu.

20. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-238/23-6 od 4. srpnja 2023. (str. 343 spisa) prihvaćene su žalbe svih stranaka, ukinuta je prvo stupanjska presuda Pn-3/15-42 od 16. listopada 2017. u cijelosti i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. Punomoćnik tužiteljice je podnio zahtjev za suđenje u razumnom roku sa 16.7.2024. (str. 362 spisa) te je po istom riješeno 28. listopada 2024. i naloženo da se o tužbenom zahtjevu odluči u najkraćem mogućem roku ne duljem od 6 mjeseci od dana dostave rješenja.

Zadnjom presignacijom spisa od 25.10.2024. isti je dodijeljen u rad sucu kod kojeg je spis sada u radu i kojem je upućen u rad sa 8.1.2025. a preuzet je u rad 9.1.2025.

22. Prije zakazivanja novog pripremnog ročišta sud je dopisom od 30.12.2024. pozvao punomoćnika tužiteljice da u roku od 15 dana precizira tužbeni zahtjev ranije oznake Pn-3/15 a nove oznake Pn-140/2023 a obzirom da je isti preciziran u više različitih podnesaka bez jasno vidljive naznake što se konačno potražuje i bez

- 1 1 -

naznake v.p.s. zadnjeg preciziranog tužbenog zahtjeva. Pozvan je da točno navede koje vidove naknade imovinske i neimovinske štete tužiteljica potražuje zajedno sa ispravno naznačenom zakonskom zateznom kamatom na utuženi iznos te da naznači vrijednost predmeta spora prema tako preciziranom tužbenom zahtjevu a obzirom da je isti do sada preciziran više puta a zadnje preciziranje tužbenog zahtjeva je nejasno i neprecizno.

Naloženo je da izvijesti sud kako je okončan upravni postupak, odnosno postupak koji je vođen za tužiteljicu ŠI u pogledu priznanja prava iz mirovinskg osiguranja na osnovi invalidnosti prema čl. 34 Zakona o mirovinskom osiguranju a obzirom da je u spis dostavljena presuda Visokog upravnog suda RH kojom se poništava rješenje HZMO Središnja služba Zagreb, Klasa: 141-02/09-01, Urbroj: 341- 99-05/3-09-3804 broj spisa 527335 od 29. svibnja 2009. Tužiteljica je pozvana da dostavi u spis pravomoćno prvostupanjsko rješenje HZMO te da dostavi u spis podatak o tome koje vrste naknada za tuđu pomoć i njegu prima tužiteljica preko ranijeg Centra za socijalnu skrb sada Hrvatski zavod za socijalni rad u vidu naknade ili inkluzivnog dodatka te za koje vrste tjelesnog oštećenja ili eventualno utvrđene invalidnosti tužiteljice. Tužiteljica je pozvana da pruži dokaze vezano na naputak Vrhovnog suda RH na strani 3 rješenja Rev-468/2019-5 od 29. ožujka 2023. gdje se štetni događaj desio (broj 14. obrazloženja), da li se radi o javnoj površini na kojoj se odvija promet, o gospodarskom dvorištu, te da li se isto koristi za promet većem broju korisnika, te da u spis dostavi presliku radne knjižice tužiteljice te dokaz da li se ista prijavljuje na Zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba ukoliko nije u invalidskoj mirovini te da dostavi rješenje o stjecanju prava na invalidsku mirovinu ukoliko je tužiteljica otišla u istu. Tužiteljica je pozvana da dostavi točno naznačena imena i adrese svjedoka koji se predlažu kao i okolnosti na koje se isti predlažu.

23. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (str. 404 spisa) proizlazi da je tužiteljica bila prijavljena u evidenciju nezaposlenih osoba u više navrata te da se iz iste odjavljivala i to 21.1.2003. i 4.7.2003. je odjavljena iz evidencije zbog zapošljavanja a 31.8.2004. je odjavljena zbog ostvarivanja mjesečnog primitka temeljem ugovora o djelu. Sa 30.9.2008. je odjavljena iz evidencije nezaposlenih zbog nejavljanja Zavodu u dva uzastopna mjeseca odnosno zbog neaktivnosti u traženju posla. Nikada nije ostvarila pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti niti bilo kakvu drugu naknadu od Zavoda a o trenutnom statusu Zavod nema podatka jer se ne prijavljuje u evidenciju nezaposlenih nakon 30.9.2008.g. kada je odjavljena zbog nejavljanja Zavodu. Iz potvrde Zavoda vidljivo je da se vodila u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 2.7.1996. do 21.1.2003., od 5.2.2003. do 4.7.2003., od 24.9.2003. do 31.8.2004. i od 21.10.2004. do 30.9.2008.

24. Uz dopis HZMO od 28.1.2025. dostavljena su rješenja istog i to od 6. lipnja 2012. (str. 410 spisa) kojim je uvažena žalba podnositeljice ŠI te je poništeno rješenje HZMO Područna služba Slavonski Brod od 18. veljače 2009. kojim istoj nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti iz razloga da kod žaliteljice ne postoji invalidnost u smislu odredbe iz čl. 34 ZOMO pa se spis vraća u prvi stupanj na novo vještačenje uz pribavljenu kompletnu medicinsku dokumentaciju kojom tužiteljica raspolaže.

U rješenju HZMO od 30.8.2012. (str. 409 spisa) osiguraniku ŠI se ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti prema čl. 34 ZOMA iz razloga što kod osiguranika ne postoji trajni gubitak sposobnosti za rad niti trajno

- 1 2 -

smanjenje radne sposobnosti za više od polovine prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe ili sposobnosti. Dostavljeno je i rješenje od 6.11.2012. (str. 407 spisa) kojim se odbija žalba osiguranika ŠI protiv rješenja HZMO od 30. kolovoza 2012. U obrazloženju istog se navodi da iz priložene dokumentacije osiguranika postoji stanje nakon prijeloma desne bedrene kosti i obje grane lijeve stidne lijevo zbog čega je operativno liječena u dva navrata 3.5. i 3.8.2005. te je bila na rehabilitaciji u Lipiku od 26.1.2006. a potom nastavila fizikalnu terapiju ambulantnim putem. Prema nalazu ortopeda od 29.7. i 20.8.2008. postoji prisutna nestabilnost desnog koljena koja je rezultat ozljede kolateralnog ligamenta dok su prema nalazu od 30.3.2011. prisutni i bolni sindromi slabinske kralježnice koji nikada nisu dijagnostički obrađeni.

25. Podneskom tužitelja od 5.2.2025. (str. 414 spisa) punomoćnik tužiteljice je naznačio v.p.s. preciziranog tužbenog zahtjeva sa 81.051,18€ te navodi da smatra za neimovinsku štetu tužiteljici pripada 4.000,00€ za pretrpljene bolove, 3.000,00€ za pretrpljeni strah, 3.000,00€ za naruženost te 27.000,00€ za opće smanjenje životne aktivnosti. Budući da je po osnovi naknade štete od strane tuženika Allianz osiguranje d.d. isplaćen nesporan iznos od 100.000,00kn / 13.272,28€ tužiteljica na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 23.727,72€ sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

Tužiteljica potražuje iznos od 59.800,00 EUR za razdoblje od dana nesreće 30.5.2005. do zaključno 31. siječnja 2025., koji predstavlja naknadu za pomoć i njegu nekvalificirane osobe na bazi ukupno 14950 sati, umanjeno za iznose isplaćene po osnovi naknade za pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 13.532,14 EUR. Primijenjena vrijednost 1 sata pomoći i njege nekvalificirane osobe iznosi 4,00 EUR (prema cijenama u vrijeme donošenja presude) te stoga tužiteljica po ovoj osnovi potražuje iznos od 46.267,86 EUR (14950X4 EUR – 13.532,14 EUR), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude.

Tužiteljica potražuje buduću štetu u mjesečnom iznosu od 184,26 EUR mjesečno, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a koji iznos predstavlja razliku između 240 EUR koji tužiteljici mjesečno pripadaju po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu i iznosa socijalne naknade za tuđu pomoć i njegu. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kojim se nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete iznos od 23.727,72 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude kao i po osnovi imovinske štete – naknade za tuđu pomoć i njegu – iznos od 46.267,86 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude.

Preciziranim tužbenim zahtjevom traži se da tuženi solidarno plaćaju tužiteljici ubuduće iznos od 184,26 EUR, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec a koji iznos predstavlja razliku između 240,00€ koji mjesečno pripadaju tužiteljici po osnovi naknade za tuđu pomoći njegu i iznosa socijalne naknade za tuđu pomoć i njegu.

26. Među strankama je sporno da li je osnovan prigovor tuženih u pogledu promašene pasivne legitimacije te da li je osnovan prigovor zastare u pogledu specificiranih utuženih iznosa koji su u tijeku postupka povećavani a napose u pogledu zatražene naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u pogledu budućih dospijevajućih iznosa a obzirom da isti vid naknade imovinske štete u pogledu budućih utuženih iznosa naknade na ime tuđe njege i pomoći nije tražen pri podnošenju tužbe.

- 1 3 -

27. Među strankama je sporno da li je tužiteljica namirena na ime naknade neimovinske štete u pogledu nesporno isplaćenog iznosa od 100.000,00kn koji iznos je isplaćen od strane tuženika Allianz Zagreb d.d. prije podnošenja tužbe.

28. Na okolnost visine utuženih vidova neimovinske i imovinske štete u predmetu su provedena medicinska vještačenja po više medicinskih vještaka a vezano za zadobivene povrede tužiteljice u štetnom događaju od 30. svibnja 2005. kada je ista zadobila višedjelni lom trupa desne natkoljenične kosti i lom lijeve preponske kosti. Ista vještačenja su provedena u razdoblju dok je spis bio u radu ranijih sudaca. Nakon dodjele spisa zadnjem sucu u rad isti je odlučio prije ocjene dostavljenih nalaza medicinskih vještaka i usuglašavanja istih vještaka prvo odlučiti o istaknutom prigovoru tuženih u pogledu promašene pasivne legitimacije jer je to prethodno pitanje, a prije bilo kakve odluke o osnovu i visini tužbenog zahtjeva.

Nesporno je da je tužiteljica zadobila navedene ozljede koje su teške naravi a iste ozljede su kod tužiteljice nastale dok je neprijavljena radila u tvrtki [obrt] vlasnika TI u [adresa].

29. Uvidom u priklopljeni spis K-304/06 vidljivo je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški broj K-304/06 od 09.10.2007. (strana 66) okrivljeni CI iz [adresa] proglašen krivim što je dana 30.5.2005. oko 11,00 sati u mjestu [adresa] u gospodarskom dvorištu tvrtke za preradu drveta [obrt] vl. MI, upravljajući teretnim vozilom marke Mercedes reg. ozn. [registarska oznaka] i poluprikolicom reg. ozn. [registarska oznaka] vlasništvo tvrtke "MZA" Dugo Selo olako misleći da se neće ništa dogoditi, kretao se vozilom unatrag pa je zadnja stranica poluprikolice udarila u elevator, uređaj za utovar drva koji se prevrnuo i udario tužiteljicu ŠI, radnicu tvrtke [obrt], koja je zadobila višedijelni lom trupa desne natkoljenične kosti i lom lijeve preponske kosti, tjelesne ozljede teške naravi pa da je time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano i kažnjivo po čl.271 st.3 KZ-a, a u vezi sa čl.263 st.1 i 4 KZ-a.

Temeljem navedene presude istom je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci s time što se ista neće izvršiti ako okrivljenik ne počini novo kazneno djelo. Ova odluka je potvrđena presudom županijskog suda od 16.04.2008.

Teretno vozilo marke Mercedes u vrijeme prometne nezgode bilo je osigurano policom broj [broj police] kod tužene osiguravajuće tvrtke Allianz Zagreb d.d. dok je priključno vozilo bilo osigurano policom broj [broj police] 225620818 kod tužene Croatia osiguranja d.d. Zagreb. Obzirom da je vučno i priključno vozilo osigurano kod dvije različite tvrtke, tužiteljica smatra da su oboje solidarno odgovorni tužiteljici za nastalu štetu. Istom presudom je drugookrivljenik TI privatni poduzetnik proglašen krivim jer je u mjesecu svibnju 2005. omogućio radnici ŠI ovdje tužiteljici da radi u njegovoj tvrtki Iver za preradu drveta u [adresa] bez prijave za ostvarivanje prava na zdravstveno i mirovinsko osiguranje sve do stradavanja 30. svibnja 2005. postupajući tako protivno članku 101. stavak 1 i 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju i članka 98. stavka 1 Zakona o mirovinskom osiguranju te uskratio građaninu prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja što su utvrđena zakonom, pa je počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina, te povrede prava na rad opisano i kažnjivo po članku 114. Kaznenog zakona pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.608,00 kn. Oštećena ŠI je po članku 132. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku s imovinsko pravnim zahtjevom upućena na parnicu.

- 1 4 -

Iz iskaza oštećene ŠI proizlazi da je za tvrtku [obrt] radila tri mjeseca i to dva mjeseca u 2004. godini i jedan mjesec u 2005. godini i to od 1.5.2005 . a nastradala je 30. svibnja 2005. Kritičnog dana je radila, viljuškar je bio pokvaren, a tamo je bio PI i bila je dizalica za utovar drveta koja je nestabilna. Kod iste su radila dva radnika i vršila pripreme za utovar u vozilo na kojem je cerada bila spuštena i još se nije tovarilo jer je vozilo stajalo. Vozilo je najedanput krenulo unatrag, a ona je bila udaljena 1 m od dizalice tzv. elevator za utovar drveta kada je čula kako PI viče "pada". Vidjela ga je kako bježi i ona je pokušala bježati ali je dizalica pala na nju. Pritrčali su dečki i ona se podigla a KI ju je osobnim vozilom odvezao u bolnicu, a prije bolnice je navratio kući po majku VI koja je s njima išla u bolnicu. Prije dolaska na hitnu joj je rekao da u bolnici kaže da je pala sa štaglja, što je ona na hitnoj i rekla i TI joj je plaćao mjesečno 1.500,00 kuna zaključno s 10. mjesecom 2005. godine, a za 11. mjesec 2005. joj je dao 100,00 eura i tada joj je prestao plaćati. Prima socijalnu pomoć od 740,00 kuna, a u vrijeme kada je radila u tvrtki [obrt] je primala socijalnu pomoć. Svjedok PI je iskazao da je dvorište bilo puno graba i neravno te je vidio u uzvratnom ogledalu elevator i tovarni sanduk kamiona je zahvatio vrh elevatora koji je pao na tlo i pri padu zahvatio ŠI koja je zadobila teške tjelesne ozljede.

30. Uvažavajući naputke drugostupanjskog suda u presudi broj Gž-238/2023 od 4. srpnja 2023. (str. 347 spisa) da se ocjeni kakav je intenzitet prometa u gospodarskom dvorištu tvrtke" Š" i radi li se o površini koja se koristi za promet većeg broja korisnika sud je proveo dalje dokaze te odlučio o prigovoru tuženih u pogledu promašene pasivne legitimacije tuženih.

31. Provedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu i račune vezano za liječenje (str.6-36 spisa), radnu knjižicu za tužiteljicu (str. 50-56 spisa), zdravstveni karton (str.64), nalaz vještaka Dragutina Križanović sa ročišta od 24.05.2010. i njegov pisani nalaz od 09.12.2010., nalaz vještaka Ivana Radišića spec.med.rada od 16.02.2011., nalaze vještaka Dragutina Križanovića i Ivana Radošića od 24.02.2011., nalaz dr. AI od 30.03.2011., te dopunu nalaza vještaka Ivana Radišića od 25.05.2011., dopunu nalaza Ivana Radišića od 26.07.2011., presudu Općinskog suda u Novoj Gradiški K-304/06-21 od 07.10.2007., presudu Županijskog suda od 22.04.2008 Kž-269/07-6, pročitani su iskazi svjedoka RI i tužiteljice ŠI od 04.04.2013., izvršen je uvid u nalaz vještaka med.rada Josipa Silovski od 31.12.2014., nalaz vještaka Josipa Silovski danog na raspravi 15.04.2015., nalaz Medicinskog fakulteta u Osijeku od 09.02.2016. sa kasnijim dopunama tog nalaza od 28.10.2016. i 05.04.2017., ovosudni kazneni spis K-304/06, kao i u sve pisane podneske i usmene navode parničnih stranaka, u podneske dostavljene nakon ukidanja I i II stupanjske presude, u zapisnik o očevidu na licu mjesta, u iskaze svjedoka MI, LI, SI, u dodatno saslušanje tužiteljice te u sve ostale pristigle podneske u spis.

32. Na pripremnom ročištu od 5. veljače 2025. punomoćnik tužiteljice je predložio saslušanje svjedoka koji su pozvani na ročište MI, CI, ŽI i UI na okolnosti da je prometna površina na kojoj se dogodila predmetna nesreća predstavljala gospodarsko dvorište koje je koristio veći broj vozila. Predloženo je i saslušanje svjedoka koji su bili zaposlenici u firmi " [obrt]" Goran

- 1 5 -

MI i ZI koji su bili zaposlenici firme, te VI koja nije zaposlenik već je bivša supruga vlasnika firme MI čije se saslušanje isto predlaže.

Kako bi se i neposredno vidjelo na kojem prostoru se nezgoda desila, predložen je očevid na licu mjesta u dvorištu bivše firme [obrt] gdje je do nesreće došlo, a to je u [adresa], gdje je bila tvrtka za preradu drveta [obrt].

Zamjenik punomoćnika prvotuženika Croatia osiguranje d.d. je ostao kod svih navoda odgovora na tužbu te navoda iz podnesaka te kod ranije istaknutih i obrazloženih prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika i prigovora zastare. U odnosu na zaprimljenu dokumentaciju od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje navodi da je iz iste razvidno da u vrijeme štetnog događaja tužiteljica nije bila zaposlena tj. vodila se u evidenciji nezaposlenih u periodu od 21. listopada 2004. pa do 30. rujna 2008. kada je ista odjavljena iz evidencije zbog nejavljanja Zavodu. Predlaže da sud službenim putem pribavi podatak od HZMO-a je li tužiteljica korisnik mirovine i kakve mirovine odnosno ako jest, od kada se ista nalazi u mirovini.

Punomoćnik drugotuženika Allianz Hrvatska d.d. ostao je kod odgovora na tužbu, svih navoda tijekom postupka te osporava pravni osnov tužbenog zahtjeva i ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije. Tuženik smatra kako s obzirom na konkretan predmetni slučaj tuženi nisu odgovorni jer polica osiguranja od automobilske odgovornosti ne pokriva štete koje se nisu dogodile na javnom putu niti na površini kojom se odvija promet. U konkretnom slučaju štetni događaj se zbio u privatnom dvorištu za što odgovara poslodavac sukladno Zakonu o radu i Zakonu o zaštiti na radu. Tuženik smatra kako postoji i doprinos tužiteljice nastupu štetnog događaja budući se ista nalazila na mjestu na kojem nije trebala biti u trenutku ulaska skupa motornog vozila i samim time je doprinijela vlastitoj šteti. Tužiteljica nije bila zaposlena na redovan način, nije imala dokumentaciju koja je potrebna, nije položila zaštitu na radu, a radila je na vrlo kompleksnom radnom mjestu pa predlaže provesti kombinirano prometno-tehničko–vještačenje po vještaku zaštite na radu da se utvrdi gdje se u trenutku štetnog događaja tužiteljica nalazila, da li je mogla izbjeći štetni događaj i da li je trebala imati saznanja o opasnosti djelatnosti i opasnosti primicanja skupa vozila, a što je uzročno povezano sa štetnim događajem ne mjestu gdje je nastradala prilikom utovara ogrjevnog drveta u prikolicu. Predlaže da vještak izađe na lice mjesta događaja i na taj način pisano sačini nalaz i mišljenje. Predlaže da se priklopi kazneni spis K-304/06 te da se zatraži od nadležne PP Nova Gradiška skica lica mjesta, fotoelaborat i zapisnik o očevidu ako isti ne postoje u kaznenom spisu. Da se sasluša osiguranik prvo i drugotuženika CI na okolnost načina i dinamike štetnog događaja.

U odnosu na precizirani tužbeni zahtjev od 5. veljače 2020. koji je uručen tuženima na ročištu od istog dana a kojim zahtjevom je tužitelj povukao zahtjev u odnosu na naknadu izgubljene zarade, no koji je zahtjev proširio i povisio, protivi se preinaci tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare u pogledu povećanog zahtjeva imovinske štete u vidu zahtjeva za tuđu pomoć i njegu. Tužba je podnesena 2009. godine te istom nije zatražena naknada trajne tuđa pomoći i njege u vidu budućih mjesečnih novčanih iznosa već je isključivo zatražena tuđa pomoć i njega nastupila iz štetnog događaja. Zahtjev za naknadu imovinske štete na ime trajne tuđe pomoći i njege je postavljen 7 godina nakon štetnog događaja, podneskom iz 2016., što je proširenje tužbenog zahtjeva na koji drugotuženik nije dao pristanak i za koje je također nastupila zastara. Smatra kako se utužena visina tuđe pomoći i njege ne

- 1 6 -

može cijeniti retroaktivno budući je ista tijekom godina kada je pružana bila 2 eura, a tek od nedavno je sudska praksa istu povisila na 4 eura pa se prigovara visini takvog zahtjeva (po satu). Smatra kako financijsko vještačenje nije potrebno u dijelu tuđe pomoći i njege jer postoji sudska praksa visine sata tuđe pomoći i njege.

33. Saslušani svjedok TI vlasnik firme " [obrt]" iskazao je da taj dan kada je ŠI nastradala 30.5.2005., nije bio u firmi " [obrt]".. Tada je bio u Zagrebu ili negdje dalje. Kada je došao kući iz Zagreba čuo je od žene da je došao vozač iz Zagreba na utovar, koji je sa svojim kamionom išao na rikverc pri utovaru, a radnici za utovar su bili oko kamiona i trake. Vozač kamiona je udario u elevator, a to je traka sa kojim se utovaraju iscijepana drva u kamion, koja je dužine 9 metara. Kako je kamion išao unazad i udario u traku, traka je pala i svi su se drugi razbježali, jedino ŠI nije stigla i nju je ta traka udarila jer je jedan dio elevatora pao na nju. Supruga svjedoka je tužiteljicu nakon toga odvezla u Novu Gradišku u bolnicu. Zna da je imala povredu kuka. ŠI je bila kod odvjetnika Fiurija iz Požege i on je zvao svjedoka i pitao tko je vozač i vlasnik kamiona koji je vozio u rikverc. Svjedok iskazuje da taj vlasnik ima 10 kamiona i da je vozač CI. Odvjetnik mu je rekao da neće teretiti firmu već vlasnika vozila koji je išao u rikverc, ne zna da li je protiv vlasnika kamiona vođen kakav kazneni postupak te iskazuje da protiv njega nije vođen nikakav kazneni postupak.

Firma [obrt] više ne postoji, a vodio ju je do 2010., kada je prešla na sina. Sin je poslije imao firmu pod novim nazivom Iverak, a to je bilo j.d.o., a svjedok je imao firmu [obrt] registriranu kao obrt. Poslije je sin firmu prebacio na ženu, a više ta firma i ne postoji. Firma je imala sjedište na adresi svjedoka u [adresa], gdje joj je bilo sjedište obrta. ŠI je nastradala u [adresa] na kbr. 25. Na toj adresi nema više ništa od firme. Širina tog posjeda u [adresa] je širina oko 20 m fronte, a duboko je oko 200 metara. Na tom prostoru su se odlagala drva koja su se cijepala pomoću strojeva. Mjesečno je mogao dovesti drva za 40 kamiona ta drva je odlagao na tom prostoru i ona su se tu cijepala i dalje su cijepana, u paletama i u rinfuzama odvožena u Italiju.

S ulice je mogao doći jedan kamion i svjedok je napravio da isti može skrenuti udesno ako je trebao ići utovareni kamin na ulicu, a koji bi imao za izlazak. Kada je vozač CI došao na utovar, došao je na taj prostor firme na rikverc kada je bio prazan.

Da bi kamioni nesmetano ušli na taj prostor prilikom utovara i istovara drveta svjedok je kupio susjedno imanje i napravio mogućnost kružnog toka kako ne bi jedan kamion smetao drugom, ako se istovremeno zateknu na prostoru firme. Ako se zateklo više kamiona, neki kamioni su čekali na ulici pred firmom, a u prostoru firme je bila roba i kada bi kamion koji bi bio na utovaru izišao, drugi kamion bi ušao. Ako bi se zateklo da dolazi pun kamion s drvima on bi radi istovara skretao udesno, a mogao je drugi kamion koji je bio na utovaru izaći iz tog prostora bez da smeta ovome koji je ušao. U prostor su mogla ući dva, tri kamiona-šlepera s robom, a više ne, a ako je došlo više, oni su čekali na ulici. Tri su kamiona mogla stati u prostor firme u dvorište, a ako su još došla koja, oni su morali čekati na ulici. U firmi [obrt] je povremeno imao zaposlenih i do 15 ljudi, a ŠI nije prijavljivao jer je ona rekla da je ne prijavljuje da ne ostaje bez socijale. Prije nego što je nastradala radila je samo jednom 15 dana i to zna žena bolje, a kada je došla raditi taj puta kada je nastradala, radila je prije možda dvadesetak dana. Koliko se svjedok sjeća, tužiteljica nije ostajala u bolnici, a žena ju je u dva tri navrata vozila u bolnicu u Novu Gradišku. Moguće da je poslije bila u bolnici ne zna jer je nije viđao iako stanuju u

- 1 7 -

istoj ulici u [adresa]. Tužiteljica na kbr. 32, a on na kbr.12. Ne zna je li tužiteljica prije toga gdje radila ili poslije. Da je bila osigurana sigurno bi nešto dobila od osiguravatelja kod stradanja, no nije bila jer je sama tražila da je ne prijavljuje da ne izgubi socijalu, a i neki drugi radnici su to tražili da ih ne prijavi i da ne izgube socijalni dodatak. Svjedok dodaje da kao vlasnik firme tada nije imao sklopljenu policu osiguranja za svoje zaposlenike, no da su zaposlenici prošli obuku radi sigurnog rada na radnim mjestima gdje su radili jer su to bila radna mjesta gdje je bilo opasno raditi jer se radilo sa cjepačima koji su cijepali drva. U firmu su se nekada dovozile klade koje su se cijepale u duže metrice, a one poslije na 25 dužine. Na dan kada je tužiteljica nastradala u blizini tog šlepera koji je išao na rikverc radi utovara, nije bilo drugih kamiona.

Firmu je otvorio 2000., a BI je nastradala 2005., a on je poslije 2006. digao kredit i proširio firmu koju je predao sinu 2010. U vrijeme kada je BI nastradala u dvorištu je bio jedan kamion na utovaru i nitko drugi nije bio u dvorištu. U vrijeme kada je BI radila 2 kamiona su bili za odvoženje robe i dva za dovoženje robe, tada nije bilo drugih kamiona, a drugi kamioni su počeli tu dolazit na utovar i istovar kada je proširio firmu 2006. i kada je kupio susjednu kuću. Na pitanje da li je u vrijeme kada je tužiteljica stradala da li je tada imao kružni tok, svjedok iskazuje da isti kružni tok nije bio jer da je bio kružni tok, taj kamion koji je zahvatio elevator ne bi išao na rikverc već bi išao tim kružnim tokom, što je bilo sigurnije. Na dan kada je BI nastradala, drugi kamion nije čekao na istovar, a kamion koji je udario u elevator ju je udario jer je išao na rikverc i srušena je traka na elevatoru koji je pao na BI koja nije uspjela pobjeći, a drugi su pobjegli. Sada se u [adresa] može vidjeti gdje je bio taj prostor gdje je ŠI nastradala, jer je on dao jednom čovjeku da u tom prostoru odlaže bale sijena. U vrijeme kada je BI nastradala nije kupio staru susjednu kuću do kuće u [adresa] i tada dok to nije bilo kupljeno ovaj prostor je bio dosta uzak oko 20 metara. S ovom novom česticom fronta do ulice je ukupno 35 m. U vrijeme kada je nastradala tužiteljica ulazilo se i izlazilo samo na jednu kapiju. Do 2006. nije imao nikakav svoj kamion već je morao platiti kamione i za utovar radi odvoženja cijepanih drva i za dovoženje drva iz šume. U vrijeme kada je Marica stradala da je plaćao jednog čovjeka koji je vozio drva iz šume, a kada su odvožena cijepana drva za Italiju, tada je morao platiti šleper koji je vozio, a tada se u početku šleper tovario na ulici jer su vozili rinfuzu.

U tijeku 2005. u firmu svjedoka u [adresa], u gospodarsko dvorište firme [obrt] su dolazila dva kamiona za dovoženje i 2 za odvoženje.

Možda su dolazila dva tri kamiona tjedno jer je trebalo tjedna dana da se drva dovezena iz šume iscijepaju i tek tada su se mogla odvesti iscijepana drva. U 2005. godini odvoz drva je znao vršiti vozač po imenu CI i jedan vozač iz Bosne, a poslije su počeli naručivati drva i C pa je 2006. proširio posao. Kada je BI nastradala, kod njega je bilo zaposleno 5 ljudi, jedan je bio vozač i još je bilo 4 čovjeka.

Dvorište [obrt] u [adresa] u 2005. nije bilo nasuto i propadalo je u blato, a 2007. je nasuo to dvorište kamenom i tada je napravio kružni tok. U 2006. godini je proširio ulaz u dvorište u [adresa].

Kada je dolazio kamion za utovar cijepanog drveta i prijavljeni i neprijavljeni radnici koji su radili na utovaru su bili kraj kamiona i oni su ga navodili. Tako je bilo i kada je nastradala BI, koja je bila kraj tog kamiona koji je došao na utovar, a kamion je udario u elevator dok se kretao unazad. Nitko od njegovih zaposlenih nema bolje saznanje o firmi, od njega osobno te se dobro sjeća onoga što je iskazao.

- 1 8 -

34. Svjedok DI iskazao je da je kod svog oca Mirka Agatića 2007. bio zaposlen kao vozač teretnog vozila i to za prijevoz trupaca.

Nije bio prisutan u dvorištu obrta [obrt] u [adresa] kada je 2005. nastradala BI. Istu poznaje osobno. Ona je povremeno radila kod njegovog oca, u firmi, a čuo je od drugih da je nastradala na način da je teretno vozilo koje je vršilo utovar cijepanog drveta, kada je išlo u "rikverc" zahvatilo traku (elevator) koji putem pokretne trake vrši utovar cijepanog drveta u prikolicu.

Isti elevator je pao pri čemu je ozlijeđena gđa. BI koja se nije uspjela skloniti. Sve to je čuo od drugih i sama BI je to ispričala njegovoj majci VI, koja također nije bila u dvorištu te firme već je o štetnom događaju čula osobno od ŠI i od ostalih koji su se tamo nalazili. Prije ročišta svjedoka je nazvao PI koji sada živi na Pagu i koji je rekao da je dobio poziv za ročište, no da ne može doći jer vodi restoran i nema zamjene.

35. Svjedok CI iskazao je da je kao vozač išao kamionom i poluprikolicom na rikverc na mjesto gdje će se vršiti utovar iscijepanog ogrjevnog drveta. Jedan dečko ga je navodio koji je stajao iza kamiona koliko može ići u rikverc. Prilaz je bio neravan, bile su rupe od traktora i dok je išao u rikverc zadnja desna strana poluprikolice je možda upala u tu rupu – kolotrag i poluprikolica je udarila u elevator sa ćoškom poluprikolice i elevator je pao. Nakon toga je bila galama, šok i strka. Izašao je van i vidio da su se svi sjurili oko ovdje ovdje tužiteljice i ljudi su maknuli taj elevator sa gospođe. Pitao je hoće li zvati hitnu, a oni su rekli da će gospođu odvesti na hitnu jer da će to biti brže nego da hitna dolazi. Nakon toga su natovarili ta drva po koja je došao kamionom kao vozač i on je otišao iz tog mjesta [adresa] u [adresa] na carinu i odvezao je drva u Italiju.

Mjesto na kojem se desio štetni događaj kada je prikolicom zakačio elevator koji služi za utovar drva i koji je pri padu ozlijedio tužiteljicu, je dvorište gdje se vršio utovar iscijepanih drva, a čovjek ga je navodio u rikverc upravo iz razloga da zna na kojem mjestu treba zaustaviti kamion. Radilo se o gospodarskom dvorištu i pri ulasku u isto je išao u rikverc kamionom jer je širina ulaza bila takva da je mogao ući samo jedan kamion i ulaz nije bio širok. Sjeća se da je u taj prostor gdje se vršio utovar išao u rikverc jer se u dvorištu ne bi imao gdje okrenuti. Protiv njega je vođen kazneni postupak i osuđen je uvjetno na pet godina zbog tog slučaja.

Prilikom saslušanja svjedoku se predočava fotografija sa Googla snimljena 2011., a što je 6 godina nakon nesretnog slučaja u kojem je ozlijeđena tužiteljica te svjedok iskazuje da u vrijeme 2005. kada je išao u rikverc pri utovaru drva, to stanje tada, ne odgovara ovom stanju na slici jer je na slici sada drugačije stanje i da se sada radi o asfaltiranom velikom putu kojim se može ući u dvorište, a tada nije bilo tako i da je išao u rikverc upravo zbog toga što je ulazak u dvorište bio uzak i u dvorištu se nije moglo okrenuti.

Ni prije ni poslije tog događaja da nije ponovo bio na utovaru u tom prostoru, a tada radio kao vozač radio za firmu MZA i ne zna da li su drugi vozači te firme vozili na tu lokaciju. Ne može konkretnije opisati to gospodarsko dvorište jer je bio u šoku kada je vidio da je gospođa povrijeđena. Prostor dvorišta kojim je išao u rikverc u dvorište nije bio betoniran, bilo je blato postojala su udubljena, bilo je grbavo i zna da je bila zemlja i nije bilo nasuto. Prilaz u dvorište je bio uži i se sjeća nekog zidića. Na pitanje suca kada je prostor gdje je vršio utovar nazvao gospodarskim dvorištem da li je isto po veličini i objektima bilo gospodarsko dvorište ili se radilo o prostoru koje je više odgovaralo dvorištu uz kuću gdje se vršilo cijepanje i dovoz drva za cijepanje, svjedok odgovara da je taj prostor nazvao gospodarskim dvorištem zbog

- 1 9 -

toga jer je na taj prostor kao vozač došao na utovar cijepanog drveta a ne sjeća se da je bilo nekih objekata i koliko je to dvorište bilo široko, a nije bilo široko niti dovoljno za okretanje kamiona. Nije bilo nikakvog kružnog toka ili slično, a iskazao je samo o onome čega se sjeća

36. Na očevidu lica mjesta 31. ožujka 2021. na adresi [adresa] gdje je bila smješten obrt [obrt] u kojoj je nastradala tužiteljice, koja je radila na utovaru cijepanih drva u kamion, danas postoji željezna kapija i ograda, a koje mjesto je, prema kazivanju tužiteljice, sada drugačije jer prije takva ograda od lima nije postojala već je bio normalni kolni ulaz u dvorište. Kroz taj ulaz je mogao ući šleper. Do ulice je bila drvena derutna ograda te je tužiteljica pokazala da je ista izgledala kao plot na suprotnoj strani ulice. Širina ulaza u dvorište je bila takva da je mogao ući samo jedan šleper. Tužiteljica je pokazala gdje je bio šleper, u dvorištu obrta [obrt], koji je udario u elevator i koji je elevator pao na nju jer se nije uspjela izmaći.

Kolni ulaz je bio zemljani sa ćuprijom gdje je mogao ući šleper i nije bio nasuti šljunak već je bilo dvorište prekriveno blatom i piljevinom, osim na dijelu gdje su ugazili kamioni. Ništa prije nije bilo nasuto šljunkom. Kamion je stajao i kada je krenuo udario je u elevator. U dvorištu je postojala jedna nadstrešnica oko koje su se kamioni okretali kada su ušli u dvorište i taj je dio bio od zemlje i nije bio nasut. Prema šupi gdje su se okretali je bilo vagaša i puno blata, a u prednjem dijelu dvorišta je bilo manje blata. Na licu mjesta je saslušan svjedok ZI koji je bio prisutan u trenutku kada je tužiteljica nastradala.

37. Svjedok ZI saslušan na licu mjesta u [adresa] iskazao je da je bio prisutan u dvorištu kuće u koju je kolnim ulazom na rikverc ulazio kamion radi utovara drvne mase cijepanog drveta za ogrjev. Bio je udaljen od kamiona toliko da je vidio da je kamion zadnjim krajem udario u elevator koji služi za utovar drva. To je metalna dizalica duga 8 do 9m koja ima koš i u elevator se ubacuju drva za ogrjev. Širina elevatora je 70cm. Putem gumene trake elevatora drva se prenose u kamion, a traka se pokreće putem el. struje. Kada kamion stane za utovar, elevator se doveze i prisloni uz njega i tako se vrši utovar. Svjedok je vidio da kamion ide u rikverc i da je udario u elevator, a tužiteljica je stajala kraj elevatora koji ju je pri padu ozlijedio. Širina kolnog ulaza je bila oko 6m toliko da može ući šleper, no nisu se mogla mimoići dva šlepera. Površina je bila nečim nasuta da bi mogao prolaziti kamion, no danas je stanje drugačije nego te 2005. Prostor ispred kolnog ulaza tada nije bio nasut niti je bila ova širina pristupa vanjskog dijela. U prostor gospodarskog dvorišta su ulazili kamioni koji su dovozili trupce i kamioni koji su odvozili iscijepano drvo. Kada je bio utovar nitko nije mogao ući niti izaći iz dvorišta. Kada su se drva uvozila da se ulazilo prednjim dijelom kamiona, a potom se kamion okrenuo i normalno izlazio na cestu. Kada je bio utovar nije bilo ulaženja drugih kamiona u dvorište i tako je bilo taj dan kada je tužiteljica nastradala. Te 2005. je bio početak i nije bilo puno kamiona ali se radilo. Nije dolazio isti kamion i isti vozač već su dolazili različiti kamioni i vozači. U to vrijeme posao je vodio TI otac svjedoka.

38. Saslušana ponovno kao stranka, a obzirom na promjenu suca kojem je spis dodijeljen u rad, tužiteljica ŠI je iskazala, nakon što joj je pročitan njen iskaz sa zapisnika od 4. travnja 2013. da ostaje kod svog iskaza. Iskazuje da je radila cijelu 2004., a u 2005. je radila do 31.5.2005. kada je nastradala. Navodi da je 2005. počela raditi u siječnju mjesecu te godine odmah nakon blagdana Tri kralja pa sve dok nije nastradala.

- 2 0 -

Poriče da je ranije pri saslušanju rekla da je u 2005. počela raditi sa 1.5.2005., a da je nastradala u tom mjesecu, to nije rekla, već da je radila od mjeseca siječnja 2005. Na pitanje suca zašto je u priklopljenom kaznenom spisu poslovni broj K-304/2006, na zapisniku od 5. lipnja 2007 (str. 53 prikopljenog spisa) rekla da je u tvrtki [obrt] radila ukupno tri mjeseca i to 2 mjeseca u 2004. i jedan mjesec u 2005., a predmetni događaj kada je nastradala bio 30.svibnja 2005. a da je počela raditi sa 1.5.2005., tužiteljica iskazuje da je tada bila istraumatizirana kada je davala tu izjavu (a izjava je dana 5.lipnja 2007.), a sada zna točno koliko je dugo radila. Kada je nastradala u svibnju 2005. još nije počeo utovar drva u elevator. Kamion je bio parkiran pa kada je pokrenuo kamion u rikverc udario je u elevator i M je povikao "pazi" no ona se nije uspjela skloniti i elevator je pao na nju. Nije niti znala da će kamion ići u rikverc. Nitko drugi nije bio kraj nje od ljudi, a ovi koji su radili su popravljali neki viljuškar, M je bio 2-3m od nje.

Misli da vozač kamiona koji je danas saslušan nije išao u rikverc jer se mogao okrenuti na kružnom toku gdje su se mogli okretati i drugi kamioni, a ne zna zašto je taj moment krenuo na rikverc.

Na pitanje suca da li je stanje na očevidu 21. ožujka 2025., gdje je i sama bila nazočna u [adresa], a vezano za kolni ulaz i širinu istoga bilo isto 2005. kada je nastradala i u vrijeme očevida, iskazuje da su one dvije stare kuće bile tamo i između njih je mogao ući veliki šleper, a mogao je ući samo jedan, a ne istovremeno dva šlepera. Prije nije bila velika kapija koja je zatečena kada se bilo na očevidu u [adresa], nju je poslije napravio sin od TI kada je on preuzeo firmu.

Na ulazu je bila utrta zemlja nije bilo nikakvih uvala ali nije bilo asfaltirano, nije bilo nasuto već je bila piljevina na zemlji. Bila je jedna manja šupa u dvorištu, a nije bila ona velika koja se vidjela na očevidu.

Tužiteljica je bila samohrana majka kada je nastradala i morala je raditi iako je nitko nije prijavljivao i primala je socijalnu pomoć. Sa 48 godina je stradala i ostala je trajno nesposobna za rad i imala je teške operacije nakon povrede.

Nastavila je primati socijalnu pomoć. Išla je na vještačenje preko Centra za socijalnu skrb i dobivala je 400,00kn naknade za tuđu pomoć i njegu. Bila je često gladna u kući, a kćerka ju je uzdržavala kada je počela raditi. Prima 162,00€ invalidnine, a ne zna da li je to je taj inkluzivni dodatak, što je prije imala 800,00kn zajamčene naknade sada za istu socijalnu pomoć prima 180,00€.

Kada se desila nesreća dobila je 100.000,00kn za pretrpljene boli i strah i to preko ranijeg odvjetnika Alojzija Fiuri koji ju je ranije zastupao.

Iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku je došla 1992., a radila je u Modriči u tvornici obuće i ima oko 10 godina radnog staža dok je bila u Bosni i Hercegovini. Prije toga je u Hrvatskoj je 1979. radila u Zagrebu i radila je 6 godina gdje je bila prijavljena, a onda se vratila u Bosnu i tamo je radila sve do dolaska 1992. u Hrvatsku.

Tužiteljici se predočava fotografija sa Googla snimljena 2011. godine, a koju je u spis na zadnjem ročištu, na kojem je zaključena glavna javna rasprava, predao punomoćnik tužiteljice (str. 500 spisa), na kojoj je snimljen ulaz u dvorište gdje je nastradala tužiteljica 2005. godine. Tužiteljica tvrdi da je 2005. bio kružni tok i da su bile te dvije stare kuće i da ih je vlasnik obje kupio 2005. U dvorištu da je bilo po nekoliko kamiona i strojevi za rezanje i cijepanje drva.

Povredom 2005. tužiteljica navodi da joj je uništen život i puno vremena je provela u bolnici gdje je ležala, imala je operacije i vanjske fiksatore. Imala je 2005. operaciju koja je trajala 5 sati. Godine 2006. joj je pukla pločica kojom je bila fiksirana kost, tri

- 2 1 -

godine je trajala rehabilitacija i hodala je uz pomoć hodalice. Tužiteljicu od nesreće sve boli i noge i kičma i stalno treba injekcije, a ne može spavati i nije psihički dobro. Tužiteljica da trpi bolove i troši tablete protiv bolova, da ima kraću nogu 3cm zbog te povrede te joj trebaju ortopedske cipele na koje nema pravo. Suši joj se lijeva noga. Ne može se kretati bez štake, ne može čučnuti, ne može se sagnuti. Ako dugo leži vrti joj se u glavi u puca joj u ramenima i vratu.

Nakon štetnog događaja je bila neko vrijeme prijavljena kao nezaposlena osoba na Zavodu za zapošljavanje, kao nezaposlena, a poslije se nije prijavljivala na Zavod za zapošljavanje nakon što je poslije štetnog događaja bila radno nesposobna. Vozač kamiona je udario u elevator, sredinom jer je elevator bio postavljen za utovar u prikolicu i cerada na prikolici je bila dignuta.

Na ime tuđe pomoći njege iskazuje da prima inkluzivni dodatak 162,00€ te prima socijalnu zajamčenu minimalnu pomoć od 180,00€ i drugo ništa ne prima. Primjedba pun. II tuženika je na iskaz saslušane tužiteljice je bila u dijelu iskaza koji je u suprotnosti sa njenim iskazom danim u kaznenom postupku te je nelogično da se ista sada, nakon 20 godina bodlje sjeća detalja od dana kada je davala iskaz 2007. u kaznenom postupku. Iskaz tužiteljice je u suprotnosti i sa iskazom ostalih saslušanih svjedoka MI i SI koji su suglasno iskazali da kružni tok nije postojao u vrijeme štetnog događaja. Ovo je logično i životno jer je sam vlasnik iskazivao kako je tek naknadno firma počela bolje raditi te je dobio kredite 2006. godine, jer je tužiteljica zainteresirana za ishod spora i samim time je iskazivala u svoju korist.

Tužiteljica ŠI je u ranijem iskazu u ovom parničnom predmetu prilikom saslušanja iskazala da je obavljala poslove u "Iveru" i da je dnevna zarada iznosila 90,00 kn. Radila je od ponedjeljka do petka, tj. 5 dana te ističe da se tako mogla zaraditi nešto preko 1.000,00 kn. U slučaju kad bi padala kiša, ne bi radili i nisu bili plaćeni. Iskazuje da je i prije obavljala poslove kod privatnih ugostitelja te bi za svoj rad dobila 800,00 kn, ali sve na ruke. Na pitanje drugotuženika ističe kako je točno da je tijekom 2004. u "Iveru" radila 2 mjeseca, tijekom 2005. jedan mjesec te da je počela raditi 01.05. pa sve do nezgode.

39. Sud je prihvatio predaju skinute fotografije ulaza u dvorište na kućnom broju [adresa] koju je u spis priložio punomoćnik tužiteljice, a koja je sa Googla snimljena 2011., time da je Obrt [obrt], vlasnika TI, odjavljen 2010., a novi obrt je od 2011. pod nazivom Iverak bio na imenu sina TI, kako to proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka TI. Fotografija sa Googla po ničemu ne odgovara opisu stanja ulaza u dvorište na kbr. [adresa], koje je bilo u vrijeme 2005. niti stanju u dvorištu koje je u naravi služilo kao gospodarsko dvorište za potrebe [obrt]. Nije postojala velika ulazna ćuprija niti široka kapija koja je zatečena pri očevidu i koja je postojala i 2011. Prema priloženoj fotografiji. U 2005. kada je nastradala tužiteljica postojali su dvije kapije, jedna uz kuću pod brojem 25 i jedna uz susjednu kuću, koja je derutnija te su obje kuće vidljive na fotografiji sa Googla snimljene 2011. godine. Sama tužiteljica i saslušani svjedok TI, vlasnik [obrt] suglasno su iskazali da su postojale dvije kapije i svjedok TI je iskazao da je u 2006. kupio susjednu derutnu kuću radi proširenja prostora za svoju djelatnost, a kasnije, nakon što je dobio kredit, isti je prostor i nasut te je pri očevidu zatečena nasuta šljunčana površina sa asfaltiranim prilazom. Iako se tijekom postupka za mjesto gdje se desila nezgoda u kojoj je nastradala tužiteljica spominju izrazi i gospodarsko dvorište, kako ga označava tužiteljska strana i samo dvorište kako ga naznačavaju tužena strana, iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a napose iz iskaza same tužiteljice

- 2 2 -

vidljivo je da je u to vrijeme taj prostor, koji je služio za potrebe [obrt], bio neuređeni prostor, da se radilo o zemljanoj površini koja je u prednjem dijelu bila tvrđa zbog prolaska kamiona i utrta, a u ostalom dijelu dvorišta se radilo o dvorištu prekrivenom blatom i piljevinom, osim na dijelu gdje su isto ugazili kamionu. Ništa nije bilo nasuto šljunkom i postojala je jedna nadstrešnica oko koje su se kamioni okretali kada su ušli u dvorište i taj dio je bio od zemlje i nije bio nasut. U dijelu gdje su se okretali kamioni je bilo vagaša i puno blata, a u prednjem dijelu dvorišta je bilo manje blata. Opis dvorišta [obrt] gdje je obavljana djelatnost iste najzornije je opisan od strane tužiteljice pri očevidu, koja je iskreno opisala kako je taj prostor izgledao.

40. Zbog navedenog sud je pri ocjeni prigovora tuženika u pogledu promašene pasivne legitimacije prvenstveno morao ocijeniti stanje "gospodarskog dvorišta" gdje se obavljala djelatnost [obrt] te je očevidom na licu mjesta, a napose iz iskaza saslušanih svjedoka i vozača SI te svjedoka TI i DI nesporno utvrđeno da taj prostor nije bio javni put niti ostala javna površina koja je redovito bila dostupna većem broju različitih korisnika. Radilo se o prostoru obrta [obrt] gdje je isti obavljao svoju djelatnost dovoženje trupaca, rezanje istih te cijepanje u ogrjevno drvo i na taj prostor su dolazili samo kamioni koji su tu robu dovozili u vrijeme 2005. i to 2-3 kamiona tjedno koji su dovozili trupce i isto toliko kamiona koji su odvozili tu drvnu pocijepanu masu. Taj prostor nije bio dostupan većem broju korisnika već samo onim kamionima koji su morali dovesti i odvesti robu i taj prostor je bio ograđen do ulice kapijom. U tijeku 2005. dvorište firme [obrt] je bila zemljana površina pokrivena blatom i piljevinom sa vagašima, a na kojem se mogao kamion okrenuti, no na način da u dvorištu ne može istovremeno biti više kamiona, a napose u dijelu dvorišta kod kolnog izlaza i ulaza gdje je mogao ući i izaći samo jedan kamion zbog širine istog. Ako je na kolnom ulazu stajao kamion zbog utovara ogrjevnog drveta tek kada bi on bio gotov sa utovarom, drugi kamion bi mogao ući u dvorište i ostaviti trupce, okrenuti se u zadnjem dijelu i izaći preko istog kolnog ulaza koji je kasnije znatno proširen na kolni ulaz susjedne kuće, koja je kupljena u 2006. godini.

Prihvaćeni su iskazi saslušanih svjedoka koji su iskazivali u pogledu stanja "gospodarskog dvorišta" [obrt] u 2005. gdje se točno navodi da se radilo o jednom kolnom ulazu kraj kojeg se nisu mogla mimoići dva kamiona te je upravo svjedok CI iz tog razloga i išao u rikverc kamionom sa priključnim vozilom prilikom utovara. U prostoru tog dvorišta su se odlagali trupci koji su se poslije rezali u metrice i kasnije cijepali u ogrjevno drvo, a na kojem utovaru je neprijavljeno radila i tužiteljica u [obrt]. Tužiteljica je nesretno stradala uslijed pada elevatora koji je pao na nju i povrijedio joj kuk i natkoljeničnu kost, a nezgoda se dogodila odmah nakon ulazne kapije u prednjem dijelu dvorišta koji je bio prostor širine dovoljno samo za ulazak jednog kamiona i vozač CI i ostali saslušani svjedoci iskazali su da su u dvorište mogla stati maksimalno tri kamiona, a kada su dovozili trupce da su se kretali oko jedne šupe. Tek u 2006., prostor koji je koristio [obrt] se proširio na prostor dvorišta susjedne kuće, a time se proširio i kolni ulaz na kolni ulaz susjedne kuće pa je ulaz u istu firmu od 2006. pa nadalje bio širi i isti je naknadno asfaltiran i poprimio je izgled fotografije koju je punomoćnik tužiteljice predao u spis, a koja se nalazi na strani 500 spisa. Ta fotografija ne odražava stanje gospodarskog dvorišta [obrt] u kojem je tužiteljica radila "na crno" jer je u vrijeme njenog stradavanja [obrt] koristio samo jedan kolni ulaz uz kuću na kućnom broju [adresa], a kasnije se proširila i na prostor dvorišta susjedne kupljene derutne kuće, a čime se površina

- 2 3 -

gospodarskog dvorišta znatno povećala i kasnije nakon preuzimanja obrta sina ranijeg vlasnika, isti prostor se nasuo šljunkom i poprimio obrise sa fotografije Googla iz 2011. godine. Intenzitet prometa 2005. je bio znatno manji i svodio se na ulazak 2- 3 kamiona trupca tjedno i odvoženje pripremljenog ogrjeva od tih trupaca. Posebno je bitno istaći da nikakav kružni tok namijenjen za prolazak većeg broja vozila, nije postojao u trenutku stradavanja tužiteljice, već se kamion mogao okrenuti samo oko jedne šupe, a zbog čega su kamioni prilikom utovara lakše ulazili na rikverc, kako je to iskazao saslušani svjedok CI.

Sudska praksa je zauzela stav da se za postupanje valjane pasivne legitimacije osiguravatelja i postupanje po odštetnom zahtjevu osobe oštećene iz uporabe osiguranog motornog vozila, nužno mora raditi o situaciji u kojoj je predmetna šteta nastala na javnim putevima i ostalim javnim površinama, onima koja su redovito dostupna većem broju različitih korisnika. Dvorišta i slične površine nisu javne površine na kojima se odvija promet pa tako niti dvorište uz kuću na kojoj je [obrt] obavljala svoju djelatnost rezanja trupaca u metrice i kasnije cijepanja u ogrjevno drvo, nije javni put ili neka druga površina na kojoj se odvija promet prometnim vozilima, pa stoga osiguravatelji motornih vozila, ovdje teretnog vozila sa priključnim vozilom, ne odgovaraju za štetu, a obzirom na način kako je nastradala tužiteljica. Ranije obrazloženo kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, teško djelo protiv opće sigurnosti iz članka 271. st.3. KZ-a u svezi sa čl. 263.st.1.i 4. KZ-a pokazuje da, iako se radi o kaznenom djelu, isto ne upire na kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, već protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. Već u podizanju optužnog prijedloga Općinsko državo odvjetništvo je razgraničilo i isključilo kvalifikaciju istog kaznenog djela, ne navodeći da je isto učinjeno na površinama koje se koriste po bilo kojoj osnovi većem broju raznih korisnika. Površina gospodarskog dvorišta koja je bila u puno manjim gabaritima, nije se koristila za promet i nije dostupna većem broju korisnika u smislu zakonske odredbe članka 4. točke 9. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine: 84/1992, 5/1993, 6/1993…. 59/1996). Na istom prostoru su odlagani trupci koji su se trebali pripremiti za rezanje i kasnije cijepanje ogrjevnog drveta i između istog nije postojala površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi, koja bi bila dostupna većem broju raznih korisnika, kao što su seoski, poljski, šumski putevi, putovi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste, prostori parkirališta, benzinskih crpki i slično. U prilog tome tužena Croatia osiguranje d.d. je u svojim podnescima ukazala na sudsku praksu.

41. Sud prihvaća prigovor prvo i drugo tuženih u pogledu promašene pasivne legitimacije tuženih, a pozivajući se na odredbu čl. 83 st.1 Zakona o osiguranju koji je bio na snazi u času štetnog događaja (Narodne novine 46/97 te kasnije izmjene do stupanja na snagu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu 1.1.2006.) prema kojoj je bilo propisano da su motorna vozila u smislu tog zakona sva vozila na motorni pogon koja se kreću javnim putem i ostalim površinama na kojima se odvija promet pa se razvila sudska praksa prema kojoj je za postojanje pasivne legitimacije osiguravatelja motornog vozila po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u odnosu na odštetni zahtjev oštećene osobe iz uporabe istog vozila, potreban, pored osnovnog uvjeta ugovora o osiguranju za predmetno osiguravateljno razdoblje i uvjet koji se odnosi na mjesto nastanka štetnog događaja iz uporabe motornog vozila. Sudska praksa te praksa VSRH je zauzela stav da se za postojanje valjane pasivne legitimacije osiguravatelja i postupanje po odštetnom zahtjevu osobe oštećene iz uporabe osiguranog motornog vozila nužno mora raditi o situaciji u kojoj

- 2 4 -

je predmetna šteta nastala na javnim putevima ili ostalim javnim površinama, onim koja su redovito dostupna većem broju različitih korisnika. Izrijekom je ustanovljeno da dvorišta i slične površine nisu javne površine na kojima se odvija promet. Županijski sud u Bjelovaru Gž-2383/2008 od 12. veljače 2009. navodi da dvorište zgrade u kojoj stanuje oštećeni i osiguranik i u kojem se zbio štetni događaj ne predstavlja javni put ili neku drugu površinu po kojoj se odvija promet prometnim vozilima pa stoga osiguravatelj motornog vozila ne odgovara za štetu koja je nastala od tog osiguranog vozila. U presudi VSRH Rev-1014/06-2 u odnosu na štetni događaj koji se dogodio na šumskom putu Vrhovni sud pravi distinkciju prema kriteriju dostupnosti predmetne površine. Odlučno je da li se radi o putu koji je dostupan većem broju raznih korisnika. Kada bi neki šumski put bio dostupan samo nekom gospodarstvu i služio za potrebe tog gospodarstava onda se takav put ne bi u smislu citiranog propisa smatrao nerazvrstanom cestom kojom se odvija promet. U presudi Vrhovnog suda Rev-960/03 stoji da je osiguranjem obuhvaćena šteta nanesena trećim osobama uporabom motornog vozila na javnim putevima i ostalim površinama na kojima se odvija promet a nisu prema pravnom shvaćanju istog suda obuhvaćene štete nastale uporabom motornog vozila izvan javnih puteva i ostalih površina na kojima se odvija promet.

U konkretnom slučaju do nesreće je došlo uporabom traktora na oranici, dakle izvan površine na kojoj se odvija promet. Takva površina oranica u vlasništvu određene osobe nije nerazvrstana cesta koja se prema tada važećoj odredbi čl. 4 točka 9 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 84/92, 5/93,6/93, 26/94, 43/96, 46/96, 54/96, 59/96) smatra površinom koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putevi, putevi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste i prostori parkirališta, benzinskih crpki i slično). To podrazumijeva određenu površinu zemljišta koja se koristi za promet od strane većeg broja korisnika. Oranice jesu površine po kojoj se kreće traktor za vrijeme oranja i obavljanja drugih radova ali se ne koriste za promet i nije dostupna većem broju korisnika u smislu te zakonske odredbe.

Provedenim dokazima u postupku nesporno je da intenzitet prometa u gospodarskom dvorištu [obrt] nije bio takav da bi bio dostupan većem broju različitih korisnika već su to bili smo kamioni koji su dovozili trupce i to u 2005. do tri kamiona tjedno te isti broj kamiona koji je odvozio iscijepano drvo. Ista površina nije bila dostupna ostalim korisnicima. Izgled tog gospodarskog dvorišta koji je u 2005.godini kada se dogodio štetni događaj bio u naravi dvorište prilagođeno za odlaganje trupaca , njihovo rezanje i cijepanje u drvo za ogrjev nije prostor koji bi dopuštao intenzitet prometa kojim bi se koristio veći broj korisnika već samo kamioni za potrebe tog obrta. Zbog navedenog je prihvaćen prigovor promašene pasivne legitimacije jer je prema zakonu predviđeno isključenje pokrića po osnovi zaključenog ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti odnosno isključenje obveze osiguravatelja naknade štete koja bi nastala uporabom motornog vozila van javnih površina, a obzirom da se štetni događaj ozljeda tužiteljice dogodio u privatnom prostoru koje se može nazvati gospodarskim dvorištem jer je služilo za potrebe obrta [obrt], a koje nikako nije bilo namijenjeno za veći broj korisnika niti se u njemu odvijao promet koji se odvija na javnoj površini, na cesti ili koja je jednostavno dostupna većem broju korisnika.

Nesporno je da je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede na način kako su to opisali i saslušani svjedoci i tužiteljica u svom iskazu, a kada je kamion s priključnim vozilom kojim je upravljao saslušani svjedok CI došao na utovar cijepanog ogrjevnog drveta i kada je priključno vozilo zakvačilo stražnjom stranom elevator

- 2 5 -

kojim se iscijepano drvo tovarilo u prikolicu. Iako je tužiteljica dobila nakon štetnog događaja iznos od 100.000,00 kuna od strane drugotuženika Allianz Zagreb osiguranje d.d. kod kojeg je bilo osigurano teretno vozilo isti nesporno isplaćeni iznos tužitelj ne spominje u tužbi, a tek nakon danog odgovora a tužbu od strane istog drugotuženika tužiteljska strana priznaje da je taj iznos nesporno isplaćen. Isplata tog nespornog iznosa ne onemogućava istog tuženika da stavi prigovor promašene pasivne legitimacije a sve iz razloga jer je tužiteljica mogla i morala zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete zatražiti upravo od osobe kod koje je radila, a to je obrt [obrt], odnosno vlasnik TI koji je istu tužiteljicu angažirao ne prijavljujući je i ne plaćajući obveze za istu kod HZZO-a i HZMO-a , no nesporno je da je ista povredu zadobila upravo radeći za obrt [obrt]. Na koji način i zašto je drugotuženi isplatio nesporan iznos tužiteljici sudu nije poznato, no očito je da se radi o povredi na radu za koju odgovara poslodavac, odnosno vlasnik obrta i u konačnici fizička osoba koja je angažirala tužiteljicu da radi za istu. Iz kvalifikacije kaznenog djela za koje je osuđen vozač CI i to kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine kažnjivo po članku 271. stavak 3. KZ-a u vezi sa člankom 263. stavak 1 i 4. KZ-a a koje je počinjeno iz nehaja opće opasnom radnjom te izazvao opasnost za život i tijelo ljudi i kojom je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe vidljivo je da se ne radi o kaznenom djelu opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa te se ne spominje da je vozač prekršio ikoji prometni propis iz članka 26. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer se radi o kaznenom djelu protiv opće sigurnosti ljudi i imovine uslijed čega je zbog vožnje unatrag teretnog vozila s priključnim vozilom došlo do udara u elevator i njegovog pada uslijed čega je tužiteljica zadobila teške tjelesne povrede. Nigdje se u presudi ne spominje da bi vozač počinjenjem kaznenog djela prekršio ikoju odredbu tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama, no nesporno je da se radi o kaznenom djelu protiv opće sigurnosti ljudi i imovine koju je iz nehaja opće opasnom radnjom izazvao CI kao vozač teretnog automobila na prostoru gospodarskog dvorišta [obrt] pri utovaru ogrjevnog drveta. U pravu su tuženi kada tvrde da takva šteta nastala tužiteljici na opisani način nije obuhvaćena osiguravateljnim pokrićem.

42. Prvostupanjski sud se zbog osnovanog prigovora promašene pasivne legitimacije nije upuštao dalje u ocjenu ranije provedenih dokaza te je odbio tužiteljicu i tužene sa svim daljnjim predloženim dokazima usmjerenim na dokazivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Sud tako nije saslušao predloženu svjedokinju od strane tužitelja VI, koja nije niti bila na licu mjesta kada se desio štetni događaj, a niti svjedoka UI, koji je telefonski izvijestio sud da ne može pristupiti zbog vođenja restorana na moru i nemogućnosti nalaženja zamjene. Sama tužiteljica u svom iskazu je iskazala da je upravo taj svjedok bio kraj nje kada je prikolica kamiona zakvačila dizalicu za utovar drveta (elevator) koja je bila nestabilna, a na kojoj su radila dva radnika i vršila pripreme za utovar u vozilo.

Tužiteljica konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 5.2.2025. (str. 414. spisa) potražuje ukupan iznos od 81.051,18 € koliko je naznačen VPS tim zadnjim preciziranim tužbenim zahtjevom, a kako je to u obrazloženju presude u točki 25 navedeno. Sud je odbio provođenje svih predloženih dokaza stranaka jer dalje provođenja istih nije potrebno zbog osnovanog prigovora zbog promašene pasivne legitimacije tuženih. U ranijem postupku provedena medicinska vještačenja po više različitih vještaka čije usuglašavanje je trebalo uslijediti nisu potrebna a obzirom na osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženih. O prigovoru zastare

- 2 6 -

utuženih potraživanja koji prigovor su istakli tuženi također nije odlučivano, a obzirom na osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženih.

43. Ovaj sud prihvaća nalaze i mišljenja provedenih medicinskih vještačenja u ovome postupku, a napose nalaz koji je dao Medicinski fakultet Sveučilišta u Osijeku kao i činjenice da je tužiteljica i zbog ranijih bolesti imala ograničenu radnu sposobnost te da je zbog štetnog događaja 30.05.2005. došlo do daljnjeg umanjenja radne sposobnosti pa je tužiteljica sposobna obavljati samo poslove u okviru preostale radne sposobnosti i to poslove koji ne zahtijevaju dizanje i prenošenje težih tereta, duži nepovoljni položaj kralježnice, duže stajanje i hodanje, čučanje, rad na visini sl. Treba napomenuti kako su i raniji vještaci iskazivali da tužiteljica može obavljati poslove u okviru preostale radne sposobnosti upravo na način kako je to obrazložio i Medicinski fakultet u Osijeku. Nesporno je da je tužiteljica u štetnom događaju dana 30.05.2005. pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu te ima pravo potraživati satisfakciju od odgovorne osobe, no to nisu prvo i drugo tuženi jer isti nisu pasivno legitimirani odnosno nisu odgovorni za naknadu utuženih vidova imovinske i neimovinske štete iako je dio štete od 100.00,00 kuna nesporno isplaćen tužiteljici od strane drugotežnika. Zbog osnovanog prigovora tuženik u pogledu promašene pasivne legitimacije, tužiteljica je odbijena s cjelokupnim tužbenim zahtjevom, pobliže označenim kao u izreci presude, a kojim je ista potraživala daljnji iznos od 81.051,18 € i to 23.727,72 eura s osnova naknade neimovinske štete, a 46.267,86 eura na ime naknade imovinske štete, naknade za tuđu pomoć i njegu, kao i budući iznos od 184,26 eura.

44. Naknadno je, u tijeku postupka, u više navrata mijenjana je vrijednost predmeta spora na način da je tužiteljica kasnije utužila i naknadu za izgubljenu zaradu podneskom od 29.5.2013. za razdoblje od 6. mjeseca 2005. do 7. mjeseca 2007., u iznosu od 1.934,00 kn, a od 1. mjeseca 2010. iznos od 1.451,00 kn mjesečno, do preciziranja tužbenog zahtjeva podneskom od 5.2.2025. (str.414. spisa), kojim je povučen dio zahtjeva imovinske štete na ime izgubljene zarade za koju je potraživan iznos od ukupno 41.598,00 eura, koliko je iznosio zbroj zatražene rente na ime izgubljene zarade u utuženom razdoblju od 5. mjeseca 2005. do 5.2.2025. Nova vrijednost predmeta spora preciziranim i preinačenim tužbenim zahtjevom podneskom od 5.2.2025. naznačena je iznosom od 81.051,18 eura, a istim se potražuje naknada neimovinske štete od 4.000,00 € za pretrpljene bolove, 3.000,00 eura za pretrpljeni strah, 3.000,00 € za naruženost te 27.000,00 € na ime općeg smanjenja životnih aktivnosti ili ukupno 37.000,00 €, od kojeg iznosa tužiteljica odbije nesporno isplaćen iznos od strane II tuženika Allianz osiguranje d.d. u mirnom postupku od 13.272,28 € pa na ime daljnje naknade neimovinske štete potražuje iznos od 23.727,72 €. Na ime naknade za pomoć i njegu potražuje iznos od 59.800,00 € za razdoblje od dana nesreće 30.5.2005. do 31.1.2025. za ukupno 14.950 sati umanjeno za iznose neisplaćene po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 13.532,14 € na bazi 4,00 € za 1 sat pomoći i njege nekvalificirane osobe pa tužiteljica s ovog osnova potražuje 46.267,86 €, što zbrojeno sa zatraženom naknadom neimovinske štete daje iznos od končano utuženih 81.051,18 eura, a prema podnesku od 5.2.2025. (str.414 – 415 spisa).

45. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154. st. 1. u vezi s odredbom čl.155.ZPP-a. S obzirom na visinu vrijednosti spora koja se mijenjala tijekom postupka te je u tužbi bila naznačena sa 397.310,00 kn (52.732,10 eura),

- 2 7 -

kada je utužena naknada nematerijalne štete u iznosu od 375.000,00 kn te naknada materijalne štete, troškova taxi prijevoza za vrijeme liječenja u iznosu od 2.310,00 kn te na ime naknade tuđe pomoći i njege u iznosu od 20.000,00 kn, dok je podneskom od 5.2.2025. v.p.s. povećan na iznos od 81.051,18 € za vidove štete koji su nabrojani pod točkom 44. obrazloženja.

Obzirom na neuspjeh tužiteljice u postupku sud je I i II tuženima dosudio parnični trošak koji je zatražen troškovnicima na strani 503 i 505 spisa.

46. Prema troškovniku I tuženika Croatia osiguranje d.d. (str. 503 spisa) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12,103/14,118/14,107/15, 37/22,126/22,- dalje: Tarifa) I tuženiku su kao potrebni priznati sastav podneska od 18.2.2025. temeljem Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 1.000,00€, trošak zastupanja na ročištima od 5.2.2025., 5.3.2025., 31.3.2025. i 15.5.2025. u iznosu od po 1.000,00 € za svako ročište (Tbr.9/1 Tarife), što zbrojeno daje iznos od 5.000,00€ na koji I tuženiku pripada PDV od 1.250,00€ što zbrojeno daje iznos od 6.250,00€. Tuženiku je u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 813,00€ što zbrojeno daje iznos od 7.063,00€.

46.1. I tuženik Croatia osiguranje d.d. je odbijen sa zatraženim troškom sudske pristojbe a obzirom da obveza plaćanja istih za I tuženika do pravomoćnog okončanja ovog postupka nije dospjela te je odbijen sa zatraženim troškom preko dosuđenog iznosa od 1.000,00 € za svaku radnju, a obzirom da je potraživan iznos od 1.221,00 € za svaku radnju. Odbijen je i sa zatraženim troškom sudskih pristojbi, a prema zatraženom trošku na zapisniku od 7. rujna 2017. (str. 279 spisa) jer obveza plaćanja sudskih pristojbi za I tuženika još nije dospjela u vrijeme presuđenja.

47. Odlučujući o trošku II tuženika Allianz osiguranje d.d., a prema troškovniku na str. 505 spisa sud je tuženiku priznao sastav odgovora na tužbu temeljem tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 1.000,00€, trošak zastupanja na ročištima od 24.2.2010., 5.2.2025., 5.3.2025., 31.3.2025. i 15.5.2025. u iznosu od po 1.000,00 € za svako ročište (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 11.1.2012. u iznosu od 500,00 € temeljem Tbr. 9/2 Tarife (str. 115. spisa) jer se radi o ročište na kojem se nisu provodili dokazi, nadalje je priznat trošak sastava podnesaka od 17.6.2014., 27.1.2015. i od 26.4.2916., u iznosu od po 500,00 € temeljem Tbr. 8/4 Tarife, a obzirom da se radi o sastavljanju kraćih neobrazloženih podnesaka, nadalje trošak podneska od 11.2.2025. u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 8/1 Tarife), a što zbrojeno daje iznos od 9.125,00€ na koji iznos II tuženiku pripada PDV od 2.281,25€ što zbrojeno daje iznos od 11.460,25€. II tuženiku je u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 813,00€ što zbrojeno daje iznos od 12.219,25€.

47.1. II tuženik je odbijen sa zatraženom naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa i to na ime zastupanja na ročištu od 11.1.2012., gdje je zatraženo 1.000,00 €, a dosuđeno 500,00 € jer se na ročištu nisu provodili dokazi te sa troškom sastava podneska od 27.1.2015., 17.6.2014. i 26.4.2016. gdje je zatraženo 1.000,00 € za svaki podnesak, a dosuđeno je po 500,00 € jer se radi o kraćim podnescima u kojima su se navodi II tuženik ponavljali.

II tuženik je odbijen sa zatraženim troškom sastava podneska od 21.2.2017. (str. 268 spisa), a obzirom da se radi o kratkom neobrazloženom podnesku u kojem se ponavlja ranije izneseno.

- 2 8 -

48. Tužiteljica je po zakonu oslobođenja plaćanja sudskih pristojbi temeljem članka 11. stavak 5. i stavak 9. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18,51/23), a obzirom da je ista korisnica socijalne skrbi koja prima zajamčenu minimalnu naknadu te je i osoba s invaliditetom.

49. Stoga je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

U Novoj Gradiški 12. lipnja 2025.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Odvj. Ivan Bošković

2. OD Hanžeković i partneri

3. Odvj. Ivan Ergotić