Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-492/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanoga po punomoćnici VS, na temelju generalne punomoći broj Su-494/18, protiv tuženika ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Tomislavu Belošu, odvjetniku u Zagrebu, Otona Kučere 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2577/2019-32 od 3. ožujka 2025., 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog ZS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2577/2019-32 od 3. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.556,51 EUR na račun broj IBAN: [broj bankovnog računa], model: 64, poziv na broj: 5916-41722-190000117, sa zateznim kamatama koje je dužan uplatiti u na račun broj IBAN: [broj bankovnog računa], model: 65, poziv na broj: 5401- 060-41722-1900117, tekućim na pojedinačne iznose, pobliže navedenoj u izreci presude, od njihova dospijeća do isplate te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom odnosno da se izjasni o zahtjevima i navodima svjedoka i tužbe, da je time došlo do povrede načela obostranog saslušanja parničnih stranaka, načela traženja istine i načela pravnog interesa, da unatoč tome što nije predložio izvođenje dokaza svojim saslušanjem do zaključenja prethodnog postupka, sud trebao izvršiti predloženi dokaz radi pravilnog, potpunog i cjelovitog utvrđenja svih činjenica i okolnosti, usporedbe i ocjene iskaza svjedoka i tuženika jer se sporila osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i suodgovornost svjedoka BS, da bi stoga njegovim saslušanjem sud mogao cjelovitije i pravilnije ocijeniti sve navode iz tužbe i njihovu osnovanost, da je sud propustio utvrditi stupanj odgovornosti svakog suodgovornog subjekta, moguće doprinose svjedoka/oštećenika nastanku štete kao i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja sudionika i nastale štete te da je zbog svega navedenoga i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

4.1. Time što prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikov prijedlog za izvođenjem dokaza njegovim saslušanjem, iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, koju tuženik sadržajno ističe u žalbi. Naime, tuženiku je omogućeno raspravljanje kada je imao mogućnost ostvariti svoje pravo iz čl. 219. ZPP, predlažući izvođenje dokaza, a kada je sud o tom prijedlogu odlučio na temelju čl. 229. st. 1. i 3. ZPP, na način da je isti odbio izvesti, nije time počinio bitnu povredu postupka i nije onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom.

4.2. Kada je odbio prijedlog tuženika za izvođenjem tog dokaza, prvostupanjski je sud pravilno imao u vidu da je tuženik izvođenje navedenog dokaza predložio tek na ročištu za glavnu raspravu (16. listopada 2023.) odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka (6. veljače 2020.), da je već rješenjem od 3. lipnja 2019., kojim je pozvan na davanje odgovora na tužbu, upozoren na obvezu predlaganja dokaza do zaključenja prethodnog postupka i posljedice propuštanja te da unatoč tome nije pravovremeno predložio izvođenje navedenog dokaza, a niti dokazao da ga bez svoje krivnje nije mogao pravovremeno predložiti.

4.3. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik navodi da je pravno neuka stranka te ističe povrede načela obostranog saslušanja parničnih stranaka, načela traženja istine i načela pravnog interesa, treba reći da tuženik u odgovoru na tužbu, iako navodi da je osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak predmetne štete, ne navodi ni jedan razlog na kojem temelji takvu tvrdnju, a isto tako na ročištu 16. listopada 2023., kao ni u žalbi, ne navodi konkretne činjenice i okolnosti koje bi se izvođenjem dokaza saslušanjem tuženika mogle ili trebale utvrditi, a koje bi ukazivale na postojanje bar određene vjerojatnosti da bi izvođenje tog dokaza moglo rezultirati drugačijim činjeničnim utvrđenjem u odnosu na doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete, odnosno povoljnijom odlukom za tuženika. Stoga nisu počinjene navedene postupovne povrede na koje u žalbi ukazuje tuženik.

4.4. Naprotiv, o odgovornosti tuženika prvostupanjski je sud pravilno zaključio, ne samo na temelju iskaza saslušanog svjedoka BS (oštećenika), već i na temelju uvida u pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp J- 682/18 od 5. ožujka 2018., kojom je ovdje tuženik proglašen krivim zbog počinjenja predmetnog štetnog događaja, a prvostupanjski je sud pritom također pravilno imao u vidu i činjenicu da su se stranke nakon javno objavljene i obrazložene presude odrekle prava na žalbu protiv te presude. Stoga je, pored izostanka ikakvih konkretnih činjenica koje bi se saslušanjem tuženika u ovom predmetu mogle ili trebale utvrditi, izlišno ukazivanje tuženika na ostvarenje navedenih bitnih povreda.

4.5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za na naknadom štete po osnovi plaćenih novčanih naknada i troškova liječenja svog osiguranika, od tuženika, kao osobe odgovorne za nastanak štete, na temelju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'', broj 80/13 i137/13 – dalje: ZOZO).

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp J- 682/18 od 5. ožujka 2018., ovdje tuženik proglašen krivim što je 19. veljače 2018. u 12,00 sati na Radničkoj cesti, u blizini raskrižja Radničke i Folnegovićeve ulice u Zagrebu, narušavao javni red i mir na način da je prišao djelatniku Zagrebparkinga, HS, koji je na parkiralištu kontrolirao parkirne karte, te ga vrijeđao raznim pogrdnim riječima vičući na sav glas: ''Jesi li mi stavio kaznu u Kornatskoj ulici, tko tamo radi, jebem vam majku, pička ti materina, popuši mi kurac majmune jedan!'' te ga nekoliko puta udario nogom u predjelu stražnjice, na što je reagirala građanka US koja se zaustavila svojim vozilom u neposrednoj blizini i obratila mu se kroz otvoren prozor automobila, riječima: ''Pusti čovjeka da radi svoj posao, smirite se!'', na što ju je kroz otvoreni prozor vozila rukama uhvatio za vrat, pljunuo nekoliko puta u lice, izgovorivši joj vičući na sav glas: ''Što hoćeš droljo, kurvo, pička ti materina, goni se u pičku materinu, što tebe boli kurac, ubit ću te majku ti jebem!'', nakon čega se odmaknuo od vozila, a građanka se parkirala u blizini, izašla iz vozila i krenula prema pekarnici, u kojem trenutku ju je nastavio vrijeđati izgovarajući joj iste riječi te ju je i odgurnuo, nakon čega se udaljio krenuvši svojim automobilom u smjeru adrese stanovanja, gdje je u [adresa], uočivši drugog djelatnika Zagrebparkinga, BS, izašao iz vozila, vrijeđao djelatnika vičući na sav glas „Kome ti stavljaš kazne, pička ti materina, jebem ti majku, majmune jedan!“ te ga nekoliko puta otvorenim dlanom udario u predjelu lica,

- da je u predmetnom štetnom događaju ozlijeđen osiguranik tužitelja BS, koji je zadobio udarac u glavu, tj. natučenje glave u predjelu čela, da je razvio akutnu reakciju na stres koja je uz početno ambulantno psihijatrijsko liječenje zahtijevala i liječenje lijekovima i dnevno bolničko liječenje kroz 3 mjeseca,

- da je tužitelj isplatio utužene iznose po osnovi naknade za bolovanje poslodavcu te troškove liječenja svog osiguranika zdravstvenim ustanovama (Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebparking, K.B. Sestre milosrdnice, Specijalističkoj ordinaciji opće medicine dr. Brankici Peša, Gradskoj ljekarni Zagreb te Ljekarni Filipčić Nevenka),

- da postoji uzročno-posljedična veza između troškova liječenja osiguranika tužitelja BS i naknade bolovanja te predmetnog štetnog događaja,

- da je tužitelj pozvao tuženika da mu naknadi štetu u iznosu od 56.934,55 kn zbog liječenja ozlijeđenog BS te da je tuženik navedeni zahtjev za naknadom štete zaprimio 15. ožujka 2019.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je tuženik u predmetnom štetnom događaju nekoliko puta udario u predjelu lica djelatnika Zagrebparkinga BS, osiguranika tužitelja, koji je u tom događaju zadobio tjelesne ozljede, uslijed kojih su nastali predmetni troškovi koje je podmirio tužitelj, kao osiguratelj BS. Pritom je zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi osiguranik tužitelja BS na bilo koji način pridonio nastanku štetnog događaja, da se BS prije fizičkog napada tuženiku uopće nije obratio, a niti se branio od udaraca, da se naplaćivanje kazne za nedopušteno parkiranje ili neplaćanje parkinga, sve i da je osiguranik tužitelja istu tuženiku doista i naplatio, ne može smatrati njegovim doprinosom nastanku štete te da niti iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp J-682/18 od 5. ožujka 2018., na koju se tuženik nije ni žalio, ne proizlazi da bi osiguranik tužitelja na bilo koji način pridonio nastanku štetnog događa, već naprotiv, da je tuženik tog dana, prije nego što je ozlijedio osiguranika tužitelja BS, također verbalno i fizički napao i druge osobe, što također ukazuje da ponašanje osiguranika tužitelja nije bio razlog spornog postupanja tuženika.

8. Zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom, u skladu s čl. 8. ZPP, zaključio da je tuženik isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj, a time i štetu nastalu tužitelju. I prema ocjeni ovoga suda, svi izvedeni dokazi daju dovoljno uporište za zaključak da je predmetna šteta nastala isključivom krivnjom tuženika i da doprinos oštećenika, kao osobe koja je u tom trenutku obavljala poslove svog radnog mjesta, ne postoji, a niti tuženik u postupku, kao niti u žalbi, određeno navodi u čemu bi se isti uopće mogao sastojati.

10. Odredbom čl. 136. st. 1. ZOZO propisano je da je Zavod (ovdje tužitelj) obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

10.1. Prema čl. 143. ZOZO, naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl. 136. ZOZO, obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod.

10.2. Prema čl. 148. ZOZO, kada se utvrdi da je nastala šteta, Zavod će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu (st. 1). Ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, Zavod tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda (st. 2.) te ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete (st. 3).

11. Budući da je u postupku utvrđeno da je tuženik osoba isključivo odgovorna za štetu nastalu tužitelju, čija visina i nije bila sporna, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano navedenim zakonskim odredbama kada je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženiku naložio da tužitelju plati utuženi iznos.

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbe čl. 148. st. 3. ZOZO i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kada je tuženiku naložio da na dosuđeni iznos plati zateznu kamatu od dana kada su tužitelju predmetni troškovi nastali, odnosno od dana plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje.

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos