Poslovni broj: Pn-101/2022-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Manoli, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženice HHA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Kristini Starčević Pavelka, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, I. tuženika, punomoćnika tužitelja i punomoćnice II. tuženice, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se I. i II. tuženiku da tužitelju nadoknade materijalu štetu te plate iznos na ime navedene štete u iznosu od 72.997,54 EUR/550.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom sudske ovrhe.

2. Nalaže se I. tuženiku ŽH iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku MONIKI MIŠIĆ iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj] da plate tužitelju HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom sudske ovrhe."

II.) Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženici parnični trošak u iznosu od 8.500,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 29. kolovoza 2022. protiv I. i II. tuženika i tijekom postupka tvrdi da je uslijed štetnih radnji tuženika njemu počinjena šteta u vidu poskupljenja cijene radova za gradnju nekretnine za koju posjeduje valjanju građevinsku dozvolu. Tvrdi da je 12. travnja 2019. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za gradnju poluugrađene stambene građevine s jednom stambenom jedinicom povodom kojeg mu je nadležno tijelo, Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Drugi područni odsjek za graditeljstvo, Novi Zagreb i Pešćenica, izdalo građevinsku dozvolu KLASA: UP/I-361-03/19-001/498, URBROJ.: 251-13-22-3/017-19-14 od 6. rujna 2019. II. tuženica NH je protiv predmetne građevinske dozvole podnijela žalbu. U postupku je bila zastupana po svojem ocu AH, I. tuženiku, temeljem specijalne punomoći ovjerene kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar pod brojem OV-5964/19 od 24. rujna 2019. Rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, KLASA: UP/2-361- 03/19-02/495, UR. BROJ: 531-09-2-2-20-3 od 20. veljače 2020. je odbijena žalba i potvrđeno je rješenje o izdavanju građevinske dozvole. I. tuženik, iako nije imao punomoć za daljnje vođenje postupka, je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, pod brojem Usl-1079/20. II. tuženica je obavijestila Upravni sud u Zagrebu, putem e- maila, da nije dala svom ocu punomoć za zastupanje u tom postupku. Upravni sud u Zagrebu je odbacio tužbu I. tuženika. Protiv tog rješenja I. tuženik je podnio žalbu koja je u daljnjem postupku odbačena. Za ove pravne radnje nije bilo nikakvog zakonskog i razumnog utemeljenja te su poduzete isključivo sa svrhom onemogućavanja tužitelju da započne s gradnjom nekretnine. Isto potvrđuju i druge radnje I. tuženika koje isti poduzima izvan postupka. Tako isti vrijeđa radnike koji rade na gradilištu tužitelja, neosnovano prijavljuje tužitelja policiji, ostavlja alat i materijal na gradilištu tužitelja itd. Obijesno parničenje I. tuženika proizlazi i iz činjenice da isti nije imao specijalnu punomoć II. tuženice za vođenje postupka zbog čega je njegova tužba odbačena. Uslijed ovih okolnosti tužitelj trpi štetu jer je u međuvremenu (od izdavanja građevinske dozvole do pravomoćnosti i izvršnosti iste) došlo do poskupljenja materijala i cijene radova, što se može utvrditi iz dva troškovnika koji su izdani tužitelju od strane društva IMPROVIZACIJA I IZGRADNJA d.o.o. i to onog od 15. veljače 2020. i od 17. prosinca 2021. Proizlazi da postoji razlika u cijeni u iznosu od 550.000,00 kuna, a koji iznos predstavlja umanjenje imovine tužitelja. Na ročištu 21. ožujka 2024. navodi da se šteta koju potražuje ovom tužbom od tuženika odnosi na razliku u cijeni radova u trenutku ishođenja građevinske dozvole i u trenutku njezine pravomoćnosti kada je doista mogao početi raditi. Navodi da su druge radnje tuženika, koje se spominju u tužbi, navedene samo u kontekstu namjere da tuženici provode obijesno parničenje isključivo s ciljem onemogućavanja tužitelja da započne s radovima. Stoga predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženicima naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 550.000,00 kuna sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate. Potražuje parnični trošak.

2. II. tuženica u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Prvenstveno nije dokazao da je II. tuženica poduzimala protupravne radnje. Podnošenje žalbe protiv građevinske dozvole ne predstavlja zlouporabu prava ni obijesno parničenje. Isto predstavlja dopušteni pravni put koji je utemeljen na Zakonu o gradnji, a koji daje pravo neposrednim susjedima, odnosno vlasnicima i nositeljima drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola da podnose pravne lijekove protiv upravnog rješenja kojim se izdaje građevinska dozvola. II. tuženica je vlasnica nekretnine na koju se naslanja građevina za koju je upravno tijelo izdalo tužitelju građevinsku dozvolu te je II. tuženica podnijela žalbu sa svrhom preispitivanja takve građevinske dozvole, budući da s istom nije bila suglasna. Tvrdi da tužitelj nije dokazao štetni događaj, ni uzročno- posljedičnu vezu između štetne radnje i štete. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije za sve radnje koje je nakon pravomoćnosti građevinske dozvole poduzeo I. tuženik bez njezine punomoći, a na koje II. tuženica nije mogla utjecati. II. tuženica svojim radnjama nije uzrokovala štetu tužitelju jer ista nije prolongirala izvođenje radova na predmetnoj nekretnini. Osim toga, njene radnje nisu poduzete sa svrhom odugovlačenja radova, već s ciljem zaštite njenih prava. Osporava visinu štete i uzročnu vezu između navedenih štetnih radnji i visine štete. Navodi da je u međuvremenu došlo do poskupljenja radova zbog drugih okolnosti, kao što su potres, kriza uzrokovana korona virusom i rat u Ukrajini. Stoga tužitelj ne može na tuženike prebacivati teret ovih okolnosti. Upravo suprotno, tužitelj je poduzimao protupravne radnje na nekretnini II. tuženice te joj je nestručnim izvođenjem radova prouzrokovao štetu u vidu vlage, procurivanje vode po zidovima i dr. Također tuženici je od strane najmoprimaca otkazan ugovor o najmu zbog stalne buke koja potječe zbog izvođenja radova. Usprkos tome, II. tuženica nije pokrenula nikakve postupke radi naknade štete, već je sporne situacije pokušavala riješiti mirnim putem. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. I. tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da II. tuženica nema nikakve veze sa štetom koja je prouzročena tužitelju. Navodi da je tužitelj tuženicima prouzročio štetu, a ne obratno. Radnje tužitelja imaju elemente kaznenog djela. II. tuženica je vlasnica nekretnine koja je ugrožena radnjama tužitelja, a on je posjednik i izvanknjižni vlasnik te nekretnine. Isti je koristio zakonski pravni put radi zaštite svojih prava i interesa time što je preispitivao radnje upravnih tijela u postupku donošenja građevinske dozvole. Navedene radnje je poduzimao samostalno, a ne kao punomoćnik II. tuženice koja mu je u daljnjem postupku otkazala punomoć. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao građevinsku dozvolu od 6. rujna 2019. (list 7-15), specijalnu punomoć (list 16), rješenje Grada Zagreba od 6. rujna 2019. (list 17-19), rješenje Visokog upravnog suda broj Usž-1/2022 (list 20-22), troškovnici IMPROVIZACIJE I IZGRADNJE d.o.o. (list 23-115), Ugovor o najmu stana (list 125-128), Izjave (list 129-130), fotografije (list 131-133,208-218), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 152-153), prigovor (list 156-157), korespondencija između tuženika i ovlaštene osobe Grada Zagreba (list 158), podnesak tužitelja u upravnom postupku (list 160), Zapisnik sa sastanka pred upravnim tijelom (list 164), privatna tužba protiv II. tuženika (list 167-168), službene bilješke MUP-a (list 184- 187), korespondencija stranaka tijekom trajanja parnice (list 205-207) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka (list 228-231) i svjedoka CH i TH (list 231-236), građevinskim vještačenjem po vještaku Mladenu Ožiću (list 241-254) te saslušanjem vještaka Mladena Ožića (list 270-272) te je pročitan spis Upravnog suda u Zagrebu.

4. Sud nije uzeo u obzir dokaze predložene nakon zaključenja prethodnog postupka budući da je za iste nastupila prekluzija (čl. 299. st. 1. i 3. ZPP-a). Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka RH obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez izvođenja tog dokaza.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08;123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu povećanja cijene građevinskih radova do kojih je došlo zbog odgađanja gradnje nekretnine koja je uzrokovana šikanoznim pravnim radnjama tuženih u postupku izdavanja građevinske dozvole.

7. Iz, tijekom postupka, izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da su tužitelj i II. tuženica vlasnici susjednih nekretnina (nesporno),

- da je tužitelj podnio zahtjev od 12. travnja 2019. za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju stambene građevine, a koja je prema projektu trebala biti naslonjena na stambenu jedinicu u vlasništvu II. tuženice,

- da je u postupku izdavanja građevinske dozvole određeno ročište za 12. srpnja 2019. radi uvida u spis predmeta na koje je pozvana II. tuženica,

- da je II. tuženica na ročište pristupila sa svojim ocem, I. tuženikom, koji je građevinske struke,

- da su tuženici na tom ročištu imali niz pitanja i prigovora glede ugrožavanja statike kuće II. tuženice, kao i estetskih i vizualnih posljedica gradnje nekretnine tužitelja po njihovu obiteljsku kuću,

- da je I. tuženiku na navedenom ročištu uskraćeno pravo sudjelovanja na ročištu jer nije stranke u postupku, a nije dokazao uvjete za stručnog pomagača II. tuženici

- da je II. tuženica molila dodjelu dodatnog roka radi angažiranja stručnog pomagača

- da je 18. srpnja 2019. II. tuženica podnijela pisano očitovanje nadležnom tijelu gdje je ponovila svoje sumnje i bojazni iznesene na ročištu i tražila dostavu pisane projektne dokumentacije radi podrobnijeg uvida u isti,

- da je nadležno tijelo te prijedloge odbilo jer je II. tuženica imala dovoljno vremena za uvid u spis,

- da je nadležno upravno tijelo donijelo rješenje od 6. rujna 2019. kojim je tužitelju izdana građevinska dozvola te je izdano rješenje od istog datuma kojim se AH ne priznaje svojstvo stranke u postupku,

- da je II. tuženica opunomoćila I. tuženika za zastupanje u žalbenom postupku protiv rješenja kojim se izdaje građevinska dozvola,

- da je I. tuženik u njezino ime podnio žalbu protiv rješenja o izdavanju građevinske dozvole,

- da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 20. veljače 2020. odbijena žalba II. tuženice i potvrđena građevinska dozvola,

- da je u daljnjem tijeku postupka II. tuženica otkazala punomoć I. tuženiku za zastupanje,

- da je I. tuženik Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv odluke Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 20. veljače 2020.,

- da je Upravni sud u Zagrebu rješenjem Usl-1079/2020 od 17. rujna 2021. odbacio tužbu kao nedopuštenu jer I. tuženik nema status stranke u postupku,

- da je I. tuženik podnio žalbu protiv navedene Odluke povodom koje je Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrdio rješenje od 17. rujna 2021. (u manjem dijelu preinačio u pogledu odluke o trošku).

8. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu. Također, sud je prihvatio iskaz II. tuženice u kojem navodi da je ista poduzela pravne radnje u postupku izdavanja građevinske dozvole sa ciljem i svrhom da zaštiti svoja prava i interese kao vlasnika susjedne nekretnine, a ne da tužitelju nanese štetu ili da zlonamjerno odugovlači gradnju. Takav iskaz je sudu logičan i životan i u skladu s dokumentacijom u spisu iz koje proizlazi da je II. tuženica u postupku bila aktivna, da je od trenutka kad joj je omogućeno sudjelovanje u postupku isticala svoje sumnje i bojazni u pogledu gradnje stambene zgrade tužitelja kao razlog navodeći razumnu argumentaciju (da je zgrada puno viša od njene, da će joj zakloniti svjetlost, da je bitno preispitati da li će zbog dubine ukopavanja biti narušena statika itd.). Također, sud vjeruje II. tuženici da ista, izvan postupka nije poduzimala radnje kojima tužitelju nanosi štetu i da se distancira od postupaka i radnji svog oca. Navedeno potvrđuje i pisana korespondencija stranaka putem whatsapp poruka iz koje je vidljivo kulturno i primjereno ponašanje II. tuženice, a osim toga ni sam tužitelj u svom iskazu ne spominje konkretne događaje koji se tiču II. tuženice koji bi stvorili uvjerenje suda u njeno šikanozno postupanje prema tužitelju. Također, iz potvrda MUP-a i ostale dokumentacije u spisu proizlazi da je isključivo I. tuženik poduzimao radnje uznemiravanja tužitelja i to putem suda i izvan suda. Suprotnim navodima I. tuženika sud ne vjeruje jer su suprotni pisanoj dokumentaciji u spisu iz koje proizlazi da je tužitelj unatoč pravomoćnoj građevinskoj dozvoli nastavio na svoju ruku bez legitimacije poduzimati pravne radnje kojima preispituje gradnju i izvan postupka prijavljivati tužitelja policiji. Sud vjeruje tužitelju da su mu ti postupci I. tuženika smetali i uznemiravali ga, ali ne i da su isti odgodili gradnju jer upravnosudski postupak (koji je pokrenuo I. tuženik) ne odgađa izvršnost građevinske dozvole. Nakon odluke drugostupanjskog tijela i dostave te odluke strankama, građevinska odluka je postala izvršna i tužitelj je mogao zakonito započeti gradnju. Suprotne navode sud ne prihvaća.

9. Odgovornost tuženika proizlazi iz izvanugovorne odgovornosti za štetu i to ako tužitelj dokaže pretpostavke odgovornosti za štetu. U konkretnom slučaju je riječ o subjektivnoj odgovornosti za štetu (članak 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO). Za odgovornost tuženika traži se da tužitelj dokaže pretpostavke odgovornosti za štetu i to subjekte tog odnosa (štetnika i oštećenika), štetnu radnju, štetu, protupravnost, te uzročnu vezu između radnje i štete.

10. Dužnost iznošenja činjenica i dokaza proizlazi iz čl. 7. i 219. ZPP-a u vezi sa člankom 1045. ZOO-a pri čemu se u slučaju nemogućnosti utvrđenja činjenica iz izvedenih dokaza primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).Tuženici se odgovornosti mogu osloboditi ukoliko dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje.

11. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra da štetna radnja predstavlja obijesno parničenje tuženih (zlouporaba prava na pristup sudu) koje je poduzeto samo s ciljem nanošenja šteta tužitelju, a ne uspjeha u postupku. Pod štetnim radnjama tužitelj navodi pravne radnje-podnošenje žalbe protiv rješenja o izdavanju građevinske dozvole, tužbe Upravnom sudu u Zagrebu i žalbe Visokom Upravnom Republike Hrvatske koje radnje su uzrokovale odgodu gradnje nekretnine. Obzirom da je neke od tih radnji poduzela II. tuženica, a neke I. tuženik, te obzirom na različitost njihovih statusa u postupku izdavanja građevinske dozvole, valjalo je odgovornost za štetu procijeniti odvojeno za svakog od tuženika.

12. Iz činjeničnih navoda tužbe i iskaza stranaka ne proizlazi da je ostvaren odnos iz kojeg tužitelj može od oba tuženika potraživati naknadu štete.

13. U odnosu na II. tuženicu:

13.1. Naime da bi korištenje pravom na pristup sudu (ili pred nadležnim upravnim tijelima) imalo karakter obijesnog parničenja (zlouporabe prava u postupku) prvenstveno se treba raditi o korištenju i ostvarenju određenog prava suprotno njegovoj ustanovljenoj svrsi. Šikana (zlouporaba prava u postupku) treba se prosuđivati ovisno o svim okolnostima slučaja jer ne postoje jedinstvena pravila koja ju definiraju. Štetna radnja II. tuženice se, prema navodima tužbe, sastoji u njenim pravnim radnjama u postupku izdavanja građevinske dozvole i nakon njenog donošenja u podnošenju žalbe protiv iste.

14. Člankom 115. Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19 – dalje ZOG) je propisano da je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola. (2) Tijelo graditeljstva dužno je stranci, prije izdavanja građevinske dozvole, pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja.

14.1. Člankom 102. ZOG-a je propisano da protiv dozvole i rješenja o njezinoj izmjeni, dopuni, ukidanju ili poništenju, rješenja o odbijanju ili odbacivanju zahtjeva za izdavanje dozvole te rješenja o obustavi postupka, koje donosi upravno tijelo, može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Ministarstvo. (2) Protiv odluke Ministarstva o žalbi iz stavka 1. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor. (3) Protiv dozvole i rješenja o izmjeni, dopuni, ukidanju, poništenju, rješenja o odbijanju ili odbacivanju zahtjeva za izdavanje dozvole te rješenja o obustavi postupka, koje donosi Ministarstvo, ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

15. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je II. tuženici, kao vlasniku nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom za koju je podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, priznat status stranke u tom postupku. Taj status joj je priznat sa ciljem da joj se, kao vlasniku susjedne nekretnine, omogući da spriječi gradnju nekretnine koja bi mogla ugroziti njena prava i interese. Radnje koje su stavljene na raspolaganje vlasniku susjedne nekretnine se dijele na one prije donošenja rješenja o prijedlogu za izdavanje građevinske dozvole i radnje nakon donošenja rješenja kojim se izdaje dozvola. Stranka ima pravo izvršiti uvid u spis predmeta radi dobivanju određenih pojašnjenja vezano uz sam prijedlog investitora. Također, ima pravo na angažiranje stručnog pomagača kojem nadležno tijelo, također, mora omogućiti uvid u spis predmeta ukoliko dokaže uvjete za stručnog pomagača. Nakon izdavanja rješenja kojim se izdaje građevinske dozvola, vlasnik susjedne nekretnine ima pravo tražiti preispitivanje tog rješenja u postupku pravnih lijekova ukoliko smatra da su njegova prava i interesi ugroženi. Uvidom u rješenje o izdavanju građevinske dozvole i dokumentaciju koja se odnosi na postupak koji joj je prethodio proizlazi da je nadležno tijelo pozvalo tuženicu na ročište radi uvida u spis predmeta na kojem je II. tuženica je izrazila svoje sumnje i bojazni u pogledu glavnog projekata temeljem kojeg se izdaje građevinska dozvola. Na ročište je pristupila sa svojim ocem, I. tuženikom, koji joj je trebao pomagati kao stručni pomagač, obzirom da ista nema stručnog znanja iz građevinske struke. Na ročištu je izrazila bojazan i nedoumicu u pogledu predmetne gradnje jer investitor ne gradi obiteljsku kuću približnih dimenzija kao njena, već stambenu zgradu, odnosno kuću puno veću i višu od njene čiji zidovi su 8-9 metara dulji od njene kuće s planom gradnje dubokog podruma. Muči ju kvaliteta stanovanja nje i njenih ukućana u kontekstu da li gradnja ovakve zgrade ugrožava temelje i statiku njene kuće, zatim pitanje svjetlosti koja će joj biti smanjena, propadanje vegetacije i smanjenja zračnosti te ju muče estetske i vizualne posljedice izgradnje stambene zgrade s ravnim krovom u odnosu na njezinu s kosim krovom. Nakon što je upravno tijelo uskratilo I. tuženiku pravo sudjelovanja na navedenom ročištu, ista je zamolila da joj se dostavi predmetna dokumentacija kako bi još detaljnije izvršila uvid u projekt budući da njen stručni pomagač nije imao mogućnost sudjelovanja na ročištu, a ona nema stručnog znanja da razmotri ova pitanja. Takav zahtjev je upravno tijelo odbilo. Prigovore II. tuženice je upravno tijelo odbilo u bitnom navodeći da je glavni projekt u skladu s važećim zakonodavstvom i urbanističkim uvjetima koji vrijede za navedeno urbanističko područje.

16. Iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da je II. tuženica aktivno sudjelovala u postupku te je na ročištu održanom radi uvida u spis predmeta izrazila svoje sumnje i dvojbe u projektnu dokumentaciju koja predstavlja temelj za gradnju te je dodatno molila dodjelu roka radi detaljnijeg uvida u projekt i angažiranja stručnog pomagača radi dobivanja pojašnjenja i odgovora na svoje prigovore. Stoga je i podnošenje pravnog lijeka protiv rješenja o izdavanju građevinske dozvole logičan daljnji pravni put II. tuženice radi zaštite njenih prava i interesa kao vlasnika nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom koja se ima izgraditi. Preispitivanje rješenja kojim se izdaje građevinska dozvola nema karakter zlouporabe prava na pristup sudu jer cilj takve mjere nije nanijeti štetu tužitelju i odugovlačiti postupak gradnje, već preispitati građevinsku dozvolu za gradnju nekretnine koja će izravno utjecati na prava i interese vlasnika susjedne nekretnine. Činjenica da je tužitelj „računao“ početi s gradnjom u trenutku izdavanja građevinske dozvole ne može ići na teret ili štetu II. tuženice koja je iskoristila zakonski pravni put radi očuvanja svojih prava i interesa. U tom smislu sud nije našao da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu na način da radnje II. tuženice predstavljaju štetnu radnju u smislu čl. 1045. ZOO-a. Budući da tijekom postupka nije dokazano da je II tuženica poduzimala bilo kakve druge procesne radnje u postupku izdavanja građevinske dozvole ili izvan postupka kojima bi ugrožavala prava i interese tužitelja, to je u odnosu na nju ocijenjen osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije i nepostojanje osnove za naknadu štete.

17. U odnosu na I. tuženika :

17.1. Radnje I. tuženika, prema mišljenju ovog suda, predstavljaju zlouporabu prava u postupku budući da I. tuženik nema status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole. To pravo mu je uskraćeno već prilikom zatraženog uvida u spis predmeta, a o čemu je odlučeno rješenjem od 6. rujna 2019. Osim toga, čl. 115. Zakona o gradnji izričito propisuje tko ima status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole osim investitora i vlasnika zemljišta na kojem se gradi zgrada. Riječ je o vlasniku susjedne nekretnine s kojom nekretnina za koju se izdaje građevinska dozvola neposredno graniči. I. tuženik, prema vlastitom priznanju, nije vlasnik navedene nekretnine već je to njegova kćer, II. tuženica. Na to mu je ukazano i rješenjem od 6. rujna 2019. Stoga se pravne radnje I. tuženika koje su poduzete u postupku pravnih lijekova protiv rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 20. veljače 2020. imaju smatrati zlouporabom prava u postupku budući da I. tuženik znao da da nema status stranke u postupku, a svejedno je protiv tužitelja pokrenuo upravnosudski spor. Takva radnja je lišena bilo kakve razumne osnove budući da I. tuženik zna da nema aktivnu legitimaciju i da je njegova tužba nedopuštena. Stoga je zaključak ovog suda da su navedena tužba i svi daljnji pravni lijekovi usmjereni na uznemiravanje tužitelja, a ne na ostvarenje svojih legitimnih prava i zaštitu svojih interesa u postupku izdavanja građevinske dozvole. Stoga isti predstavljaju zlouporabu prava na pristup sudu.

17.2. Međutim, unatoč šikanoznom postupanju I. tuženika sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete iz čl. 1045. ZOO-a. To stoga što ne postoji uzročno posljedična veza između radnje I. tuženika koje predstavlja obijesno parničenje i štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala uslijed poduzimanja tih radnji. Naime, sam tužitelj na ročištu održanom 21. ožujka 2024. navodi da šteta koju potražuje ovom tužbom predstavlja razliku u cijeni radova u trenutku ishođenja građevinske dozvole i trenutka pravomoćnosti te dozvole kada je isti doista mogao početi graditi. Pravomoćnost građevinske dozvole je nastupila u trenutku donošenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 20. veljače 2020. kojom se odbija žalbu II. tuženice protiv rješenja o izdavanju građevinske dozvole. Stoga, nije točno da radnje I. tuženika koje su nakon toga uslijedile predstavljaju osnovu za odgodu gradnje jer je tužitelj mogao zakonito nastaviti s gradnjom nakon donošenja odluke Ministarstva. Stoga su radnje I. tuženika bez utjecaja na nastavak gradnje budući da je u tom trenutku pravomoćnost i izvršnost već nastupila pa nije bilo zapreke da tužitelj nastavi s gradnjom nekretnine. Ukoliko tužitelj nije tad nastavio s gradnjom, već je čekao dovršetak upravnosudskog spora, to je njegova vlastita krivnja. To tim više što je tužitelj bio zastupan po punomoćniku odvjetniku te je trebao znati da I. tuženik nema status stranke u postupku i da sud o njegovoj tužbi neće meritorno odlučivati, a što je i isticao u tom postupku kao prigovor zainteresirane osobe. Stoga na strani tužitelja nisu postojale niti subjektivne zapreke za odgodom gradnje do okončanja upravnog spora.

18. Stoga na strani tuženika nema odgovornosti za štetu pa je tužbeni zahtjev neosnovan.

19. Sud nije ocjenjivao rezultate provedenog vještačenja, niti druge dokaze na okolnost visine štete jer je zaključio da nisu ostvarene druge pretpostavke odgovornosti za štetu.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i prema troškovniku II. tuženice, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

21. II. tuženici je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 8.500,00 EUR, a koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 550 bodova (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 18. travnja 2023., 13. ožujka 2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/5), zastupanja na ročištu 21. ožujka 2024., 25. ožujka 2024. i 24. svibnja 2025. u iznosu od 550 bodova (Tbr. 9/1), sastava podneska od 31. siječnja 2024., 28. veljače 2025. u iznosu od 550 bodova (Tbr. 8/1), uvećano za PDV.

22. II. tuženici nije priznat sastav podneska od 18. listopada 2024. jer nije bio potreban.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. I. tuženiku

2. Punomoćniku II. tuženice