Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-39/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja mlt. UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Brdar, odvjetnik u Zadru, Zore dalmatinske 2a, protiv tuženika MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćni Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, Kaniška 15, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave 15. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„DUŽAN JE tuženik isplatiti mldb. tužitelju po zakonskoj skrbnici i baki VP na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 4.000,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je “Nalaže se tuženiku MP da tužitelju UP isplati iznos od 4.000,00 eura (slovima: četiritisućeeura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. prosinca 2024. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja teče od dana podnošenja ove tužbe, tj. od dana 19.12.2024.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju UP da tuženiku MP naknadi troškove postupka u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura), u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. prosinca 2025. podnio tužbu protiv tuženik u kojoj potražuje isplatu iznosa od 4.000,00 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate. U tužbi navodi da se 11. srpnja 2024. u 21:00 sati u mjestu [adresa] (Općina Lovinac), u [adresa], pas pasmine „ U“ u vlasništvu tuženika kretao bez nadzora ulicom i tom prilikom napao mldb. tužitelja i ugrizao ga u predjelu lijeve polovice lica i glave, nanijevši mu otvorenu ranu vlasišta i obraza. Tužitelju je pružena liječnička pomoć u Općoj bolnici Zadar u koju je primljen 11. srpnja 2024., gdje su mu konstatirane obrađene rane lica i čela lijevo, te kontuzijski marker. U razdoblju od 16. srpnja 2024. do 29. srpnja 2024. je u četiri navrata dolazio na kontrolne preglede u Opću bolnicu Zadar. 5. rujna 2024. je pregledan u Zavodu za javno zdravstvo Ličko- senjske županije zbog određenih promjena u ponašanju i pružanja psihološke potpore. 4. listopada 2024. je liječen kod logopeda u Općoj bolnici Zadar zbog primjetnih problema u govoru koji su se pojavili nakon napada psa, a 24. listopada 2024. je ponovno pregledan u Zavodu za javno zdravstvo Ličko-senjske županije zbog određenih promjena u ponašanju i pružanja psihološke potpore. Kao posljedica otvorene rane kod tužitelja je nakon zarastanja ostao ožiljak na čeonom dijelu glave (vlasište) koji je uočljiv trećim osobama. Zbog toga potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 eura (1.500,00 eura za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, 500,00 eura zbog pretrpljenih fizičkih bolova, 500,00 eura zbog pretrpljenog straha i 1.500,00 eura zbog naruženosti).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 18 i 19 spisa) prvenstveno istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Netočno je da je tuženikov pas napao tužitelja. Da je tako, bilo bi logično da se skrbnica tuženika najprije obratila tuženiku da ga upozna s događajem. Tuženikov pas kangal je od 10. srpnja 2024. do 13. srpnja 2024. bio kod psa vlasnice OP, 70 m od tuženikove kuće, jer se tuženikova ženka u tom periodu tjerala. Tuženik pretpostavlja da ga je prijavila skrbnica tužitelja VP jer je tuženik njezinog štićenika AP prijavio zbog krađe. Tuženik smatra da postoji i odgovornost za štetni događaj samog skrbnika jer je dijete od 4 godine samostalno hodalo ulicom.

3. Tijekom postupka su pročitani potvrda PP Gospić od 20. studenog 2024. (list 4 spisa), prijava Opće bolnice Zadar policiji od 11. srpnja 2024. (list 5 spisa), otpusno pismo Opće bolnice Zadar od 12. srpnja 2025. (list 6 i 7 spisa), specijalistički nalaz Opće bolnice Zadar od 16. srpnja 2024. (list 8 spisa), specijalistički nalaz Opće bolnice Zadar od 18. srpnja 2024. (list 9 spisa), specijslistički nalaz Opće bolnice Zadar od 22. srpnja 2024. (list 10 spisa), specijalistički nalaz Opće bolnice Zadar od 29. srpnja 2024. (list 11 spisa), potvrda Zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije od 10. listopada 2024. (list 12 spisa9nalaz Opće bolnice Gospić od 4. listopada 2024. (list 13 spisa), potvrda Zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije (list 14 spisa), karton pacijenta Pedijatrijske ambulante Doma zdravlja Ličko-senjske županije (list 27 – 30 spisa), pregledane su fotografije (list 33 – 36 spisa), preslika prekršajnog spisa ovog suda broj Pp-1403/2024 (list 37 – 43 spisa), te su saslušani skrbnica mldb. tužitelja VP (list 49 spisa), svjedok AP (list 49 i 50 spisa), SP (list 51 spisa), BP (list 51 i 52 spisa), DP (list 52 spisa), OP (list 52 i 53 spisa), ĐP (list 53 spisa) i tuženik (list 53 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U postupku nije sporno da je u srpnju 2024. tužitelj pretrpio ozljede od napada psa u blizini svoje kuće u [adresa] u [adresa] kako je opisano u tužbi. Nije sporna ni visina štete.

6. Sporno je je li tužitelja napao tuženikov pas i je li mldb. tužitelj bio pod nadzorom odrasle osobe u trenutku napada.

7. Iz potvrde PP Gospić od 20. studenog 2024. je vidljivo da je 11. srpnja 2024. u mjestu [adresa], Općina Lovinac, pas tuženika pasmine „ U“, svjetlosmeđe boje, a koji se kretao bez nadzora, ugrizao tužitelja za lijevi dio lica, zbog čega je tuženiku izdan prekršajni nalog.

8. Iz otpusnog pisma Opće bolnice Zadar od 12. srpnja 2024. je vidljivo da je tužitelja, koji je dovezen kolima HMP u pratnji skrbnice, napao nepoznat pas.

9. Na fotografijama (list 33 – 36 spisa) je vidljiv svjetlosmeđi pas pasmine „kangal“ kojeg grle dječak i djevojčica.

10. Iz obveznog prekršajnog naloga PP Gospić od 2. rujna 2024. (list 39 spisa) je vidljivo da je tuženiku izdan nalog zbog toga što je bez nadzora držao psa pasmine „kangal“ svjetlosmeđe boje koji je ugrozio, odnosno nasrnuo na tužitelja i ugrizao ga čime je počinjen prekršaj iz čl. 30. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

11. VP, skrbnica tužitelja, je na raspravi 15. svibnja 2025. iskazala, u bitnome, da se napad dogodio navečer, oko pola osam. Bila je sa sinom na livadi preko puta ceste od njihove kuće. Njezin sin AP je popravljao auto, a ona mu je pomagala. Tužitelj se igrao oko 4 metra od njih. Tri psa su se približila cestom iz smjera tuženikove kuće, udaljene oko kilometra i koja se nalazi odmah pored OP, kad je kuja nasrnula na dijete. Bila je svjetlosmeđe boje i misli da nije imala ogrlicu. Koliko zna, nitko tamo nema takvu ženku takvog psa. Ta kuja uvijek slobodno šeta po selu. Zna da je bila kuja jer ima veliko vime.

12. Uočili su pse kada je kuja već počela s napadom. Vidjela je čin napada i trenutak kada je pas ugrizao dijete za lice. Njezin je sin krenuo obraniti dijete i na kraju je uspio otjerati kuju koja se zatim udaljila niz cestu, u suprotnom smjeru od onog od kuda je došla. Preostala dva psa su otišla na drugu stranu ceste. Svjedokinja zaključuje da je to tuženikov pas je nitko drugi ne drži tu vrstu pasa osim tuženika i OP i jedne osobe kojoj čuvaju ovce.

13. Nakon što su svjedokinji pokazane fotografije na listovima 33-36 spisa, izjavila je da misli da bi na njima mogao biti pas koji je napao dijete, ali ne može biti sigurna jer ne vidi spol psa. Prepoznala je dvoje tuženikovih unuka.

14. Tvrdi da nikada nije bila u sukobu sa tuženikom, ali je tuženik prijavio njezinog sina AP za krađu, prije nekih 7-8 godina, kao i da je tuženikov sin dužan skrbnici tužitelja pet janjaca.

15. Svjedok AP, bratić tužitelja, je u bitnome iskazao da se napad dogodio na livadi preko puta njihove kuće, negdje oko 4, 5, ili 6 sati poslijepodne. Popravljao je auto, a njegova mama je bila oko 3-4 m udaljena od njega pored malog UP. Vidio je prilaz pasa iz smjera tuženikove kuće, međutim okrenuo se prema djetetu tek kada je čuo lavež pasa. Svjetlosmeđi pas koji nije nosio ogrlicu, ženka (što zna po velikom vimenu) je već bio srušio dijete na pod i stajao nad njim. Zatim ga je ugrizao za lice. Krenuo je braniti dijete, pa je pas krenuo prema svjedoku, ali ga je na kraju natjerao u smjeru iz kojeg je došao. Nakon napada su došli susjedi SP, BP i DP. Pas koji je napao tužitelja je bila ženka, a to zna po velikom vimenu. Ne zna ima li itko ženku takve pasmine. Zna da je to tuženikov pas, jer nitko drugi nema takvog psa, a posebno ističe da nema uši.

16. Nakon što su svjedoku predočene fotografije na listovima 33-36 spisa, svjedok je prepoznao psa kao onoga koji je napao dijete, ali ne prepoznaje djecu sa fotografije. Zna da je pas ženka jer se vidi vime, posebno na fotografijama na listu 33 i 36 spisa.

17. Svjedok SP, susjed tužitelja, je u bitnome iskazao da se napad dogodio na Petrov dan, 12. srpnja prošle godine, negdje oko 7-8 sati predvečer. Bio je kod svoje kuće sa suprugom BP i djecom kada sam čuo vrisak. Na livadi preko puta tužiteljeve kuće su bili tužitelj i AP, koji je popravljao auto. Ne sjeća se gdje je bila VP, pretpostavlja pored kuće. Nije vidio trenutak napada iako je bio udaljen svega možda 50-ak metara. Kada je potrčao prema mjestu napada, vidio je dijete koje leži na podu i AP te dva, tri ili četiri psa, ne sjeća se točno koliko. Među njima je prepoznao tuženikovu kuju koja je i sama ranije napala njegovu suprugu i unuka, ali je napad spriječio jedan policajac. Prepoznao je da je kuja jer je imala vime koje se gotovo vuklo po podu. Psi su se udaljili u smjeru suprotnom od tuženikove kuće.

18. Nakon što su mu predočene fotografije na listovima 33-36 spisa, svjedok prepoznaje psa kao tuženikovog koji je napao dijete, ali ne i djecu na fotografijama. Nikada nije bio u lošim odnosima sa tuženikom.

19. Svjedokinja BP se sjeća nesreće 11. srpnja prošle godine, oko pola osam navečer, dan prije M. Bila je ispred svoje kuće, dvije kuće udaljena od tužiteljeve, skupa s mužem, SP, dvije kćeri i unukom. Čula je vrisku i otrčala prema livadi preko puta tužiteljeve kuće, tamo su bili VP, UP i AP. Dijete je ležalo, dva psa su išla preko ceste, za njima kuja s velikim vimenom. VP je rekla da je kuja napala dijete. Nakon napada je VP zvala policiju i hitnu i odnijela dijete preko ceste. Kuja nije imala ogrlicu i udaljila se prema tuženikovoj kući. Zna da je to bila tuženikova kuja jer je ranije napala nju i unuka, ali je bivši policajac spriječio napad.

20. Nakon što su svjedokinji predočene fotografije na listovima 33-36 spisa, svjedokinja tvrdi da je samo pas na posljednjoj fotografiji taj koji je napao tužitelja jer se samo na toj fotografiji vidi vime, dok su djeca na fotografijama tuženikovi unuci.

21. Svjedok DP, poznanik tužitelj i zet svjedoka SP i BP nema nikakvih bitnih saznanja o događaju.

22. Svjedokinja OP, susjeda stranaka, je u bitnome iskazala da se sjeća da je prošle godine, ne sjeća se koji mjesec, ali zna da je bila zima i hladno, iako nije bilo snijega, tuženikova kuja bila od 10-og u mjesecu tri dana kod nje jer su je zatvorili u štalu s njezinim mužjakom kangalom radi parenja. To se sve dogodilo ove zadnje zime. U to vrijeme je došao njezin sin i na mobitelu joj pokazao objavu da se dogodio napad na malog UP, o kojem više ne znam ništa neposredno iako su kumovi. Nakon što su joj predočene fotografije na listovima 33-36 spisa, svjedokinja je prepoznala psa kao tuženikovog.

23. Svjedok ĐP, tuženikov sin, se sjeća da je 10. srpnja prošle godine odveo njihovu kuju kod CP na parenje, gdje je ostala 3-4 dana. Za napad je čuo 4-5 dana poslije, sjeća se da je bio bratov rođendan 12. srpnja kada je došla policija. Pas više nije živ i smatra da ga je otrovala obitelj tužitelja. Pas nikada nije nosio ogrlicu. Nakon što su svjedoku predočene fotografije na listovima 33-36 spisa, svjedok prepoznaje njihovu kuju i dodaje da su fotografije stare oko 3 godine, te da je samo u tom razdoblju nosila ogrlicu. Dodao je da se pas nikada nije slobodno šetao. Tamo luta bar oko 20-ak pasa.

24. Tuženik je na raspravi 15. travnja 2025. za kraj dodao da na tom području ima devet kangala, od kojih četiri imaju vlasnika. Ima mnogo napuštenih životinja. Što se tiče napada na BP, tuženik posjeduje fotografiju svog psa uz ovce u trenutku kada se taj napad navodno dogodio. Njegova kuja se oštelina 12. rujna prošle godine, što točno odgovara gestacijskom periodu od 2 mjeseca za ženke kangala.

25. Nakon svih izvedenih dokaza, sud zaključuje da tužitelj nije uspio dokazati da je tuženikov pas ugrizao tužitelja.

26. Iako tužiteljevi svjedoci VP, AP, SP i BP u bitnom iskazuju dosljedno, sud na temelju njihovih iskaza ne može zaključiti da je tuženikov pas napao tužitelja. Prvi nesklad u iskazima sud pronalazi u vremenu napada, ali taj nesklad je sudu razumljiv s obzirom da dan u srpnju traje dugo i teško je procijeniti točan trenutak u vremenu, radi li se o ranijem poslijepodnevu kako tvrdi AP ili kasnijem poslijepodnevu kako tvrde ostali svjedoci. Nesklad postoji i u iskazima svjedoka o smjeru u kojem se pas koji je napao tužitelja udaljio: dvoje tvrde u smjeru tuženikove kuće, drugih dvoje u suprotnom. I taj je nesklad razumljiv sudu. Psi, kao ni ljudi, ne idu uvijek pravocrtno.

27. Međutim, svjedok AP je očito neistinito iskazao kad ga je tuženik pitao je li ga tuženik ikad optužio za krađu. Svjedok AP je to zanijekao, ali njegova majka prije njega, VP, je to potvrdila. Zbog toga je cijeli iskaz svjedoka AP sudu sumnjiv. Tu treba pogotovo napomenuti da je on je jedini prepoznao tuženikova psa po rezanim ušima, dok su ga ostali svjedoci prepoznali po spolu, preciznije velikom vimenu. Svjedokinja VP nije mogla potvrditi da je pas na fotografijama u spisu pas koji je napao dijeta jer nije mogla utvrditi spol psa; svjedokinja BP je prepoznala psa tek na posljednjoj fotografiji na kojem se vidi vime psa. Drugim riječima, ostali svjedoci su prepoznali da se radi o tuženikovom psu jedino jer je bila u pitanju ženka kangala, dok je jedino svjedok AP napravio distinkciju po rezanim ušima. A svjedoku AP sud ne vjeruje jer je evidentno iskazivao neistinito.

28. Dodatni razlog zbog kojeg sud ne vjeruje svjedoku AP je što je iskazao da su poslije napada došli susjedi SP, BP i DP. Međutim, svjedoci SP i BP nisu iskazivali da je ČP, njihov zet, bio s njima kod kuće kad se dogodio napad, dok sam ČP tvrdi da nema neposrednih saznanja o napadu.

29. Jedine dvije osobe koje tvrde da su vidjela napad su tuženikova tetka i skrbnica VP koja ima najveći interes da tužitelj uspije u sporu, te njezin sin AP kojem sud ne vjeruje. Ostali svjedoci nisu vidjeli napad, već su došli nakon njega, dok ČP ni to. Osim toga, svih četvero svjedoka koji tvrde da su bili tamo kad se napad dogodio imaju nešto protiv tuženika: VP tvrdi da joj je tuženikov sin dužan pet janjaca; tuženik je AP prijavio za krađu; svjedoci SP i BP tvrde da je ranije tuženikov pas pokušao napasti njihovog unuka.

30. Konačno, cestom su tužitelju prišla tri pas. To je dodatna činjenica koja dovodi u sumnju da je tuženikov pas bio taj koji je napao dijete, pogotovo jer su napadu svjedočili samo subjektivna VP i nevjerodostojni AP. Dodatno, u otpusnom pismu Opće bolnice Zadar je navedeno da je tužitelj doveden kolima hitne pomoći u pratnji skrbnice (dakle, VP), te da ga je napao nepoznati pas iako VP, koja je bila u bolnici u Zadru, poznaje psa koji je napao tužitelja kao tuženikovog.

31. Čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje: ZPP) propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Čl. 221.a. ZPP-a propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

32. Teret dokazivanja činjenice da je tužitelja napao tuženikov pas je na tužitelju, a on ga nije dokazao da s tolikim stupnjem vjerojatnosti da sud može sa sigurnošću utvrditi ga je napao tuženikov pas.

33. S druge strane, ni tuženik nije dokazao da je njegova kuja bila zatvorena u štali s mužjakom OP. Prvi razlog za to je što je svjedokinje OP smjestila vrijeme parenja za vrijeme velike hladnoće, dok se napad dogodio prošlog ljeta (notorno je, za vrijeme toplotnog vala), pa su iz njezinog iskaza ne može sa sigurnošću tvrditi da se parenje zbivalo baš u vrijeme napada. Drugi razlog je taj što je jedini drugi svjedok tuženikov sin ĐP, koji baš ne ljubi tužiteljevu obitelj: kod davanja općih podataka je izjavio da mu tužitelji nisu ništa uz opasku „hvala V“, te ih je optužio da su otrovali predmetnog psa. Međutim, taj neuspjeh tuženiku ne šteti jer tužitelj nije uspio dokazati da ga je ugrizao tuženikov pas.

34. Čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Međutim, st. 3. istog članka ZOO-a propisuje da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Čl. 1064. ZOO-a propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

35. Psi koji slobodno lutaju po naseljenom mjestu se ne mogu smatrati bezazlenom pojavom u prirodi. To pogotovo vrijedi za teritorijalne pasmine poput kangala što ih i čini tako popularnim pastirskim psima, ali ujedno i stvarima koja predstavljaju povećanu opasnost za okolinu. Zbog toga bi vlasnik tih pasa trebao odgovarati za štetu po čl. 1064. po objektivnom kriteriju jer pas koji slobodno luta predstavlja opasnu stvar. Međutim, tužitelj nije dokazao da ga je ugrizao tuženikov pas, pa nema mjesta tuženikovoj odgovornosti i tužbeni zahtjev treba odbiti.

36. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

37. Tuženiku se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak sastavljanja odgovora na tužbu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa).

38. Svi ostali troškovi (troškovi pristupa ročištima 1. travnja 2025. i 15. svibnja 2025.) se odbijaju. Naime, tužba je podnijeta 19. prosinca 2024., nakon stupanja na snagu Zakona o mirnom rješavanju sporova („Narodne novine“, br. 67/23, dalje: ZMRS) 29. lipnja 2023. Tužitelj nije postupio po odredbi ZMRS-a iz čl. 9. st. 1. koja propisuje da su stranke prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete, osim postupka radi naknade štete iz radnog odnosa, dužne pokušati riješiti spor mirnim putem, pa je sud po odredbi čl. 10. st. 1. ZMRS-a uputio stranke da roku od 15 dana sudjeluju na informativnom sastanku o medijaciji rješenjem broj Pn- 39/2024-4 od 13. siječnja 2025. (list 21-23 spisa) Stranke su bile jasno upozorene u toč. V. tog rješenja na posljedice koje propisuje čl. 186.d st. 9. ZPP-a, a to je da stranka koja je upućena pokrenuti medijaciju, a ne pristupi prvom sastanku radi pokušaja medijacije bez opravdanog razloga, gubi pravo tražiti naknadu daljnjih troškova postupka pred sudom prvog stupnja. Tužitelj je pokrenuo postupak medijacije pred ovim sudom (list 24 spisa), ali tuženik nije pristupio prvi sastanak radi pokušaja medijacije jer se ne osjeća odgovornim za ovu situaciju (list 31 spisa), pa gubi pravo na naknadu svih troškova nastalih nakon donošenja tog rješenja.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 12. lipnja 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.