REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Čakovcu
Ruđera Boškovića 18
40000 Čakovec
Poslovni broj: P-777/2023-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Zajednički odvjetnički ured mr.sc. Andreja Fileš-Ružić i Anamarija Varović Kanižaj, protiv tuženika DG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije: [adresa]), 10410 Velika Gorica, zastupane po punomoćniku Igoru Radeliću, odvjetniku, radi utvrđenja raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 28. travnja 2025.god. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Anamarije Varović Kanižaj, odvjetnice u ZOU i zamjenice punomoćnika tuženika Mateje Peharda, odvjetnice, dana 12. lipnja 2025.god., objavio je i
p r e s u d i o je :
A). Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja HG koji glasi : "Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju broj OU-616/15-1 sastavljen po javnom bilježniku Ljiljani Blažeka iz Preloga zaključen 8.12.2015. u Prelogu između (sada pokojne) ŽG r. C, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja te (sada pokojnog) JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s danom 15.11.2021."
B ) Usvaja se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja te se sudi :
I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju između (sada pokojne) ŽG r. C [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, i tužene DG [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, koji je sklopljen dana 08.12.2015. godine u Prelogu, kod javnog bilježnika Ljiljane Blažeka iz Preloga pod brojem OU- 616/15 između (sada pokojne) ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, te (sada pokojnog) JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, a koja prava i obveze po istome su prešle na tuženu DG kao nasljednicu pok. JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem rješenja o naslijeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici donesenog po javnom bilježniku Ivanu Maleković kao povjereniku suda Posl.br. O-1365/21, UPP- OS-VG-242/21 od 22. veljače 2022. te rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici donesenog po javnom bilježniku Ivanu Maleković kao povjereniku suda , posl.br. O- 1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od 15. ožujka 2022.
II. Nalaže se Općinskom sudu u Čakovcu, Zemljišnoknjižnom odjelu Prelog, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije nego je tužena DG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj OU-616/15-1 sastavljenog po javnom bilježniku Ljiljani Blažeka iz Preloga zaključenog 8.12.2015. u Prelogu između (sada pokojne) ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja te (sada pokojnog) JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smrtnog lista ŽG od dana 24.2.2023., rješenja o naslijeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O-1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od 22. veljače 2022. te rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O- 1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od 15. ožujka 2022. ishodila uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na suvlasničkom dijelu od ½ dijela nekretnine pok. ŽG r. C iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu – Zemljišnoknjižni odjel Prelog, k. o. [katastarska općina], broj zk uloška: [broj ZK uloška], broj zemljišta (kat.čestice): 654/1/1, kuća, dvor i vrt u mjestu, površine 362 čhv, ukupno površine 362 čhv, na temelju zahtjeva posl.br. Z- 2221/2023 zaprimljenog 24.02.2023., brisanjem upisa u korist tužene na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnine te istovremenim ponovnim upisom prava vlasništva na predmetnom suvlasničkom dijelu od ½ dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu – Zemljišnoknjižni odjel Prelog, k. o. [katastarska općina], broj zk uloška: [broj ZK uloška], broj zemljišta (kat.čestice): 654/1/1, kuća, dvor i vrt u mjestu, površine 362 čhv, ukupno površine 362 čhv, na ime pokojne ŽG r. C iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, te je tužena DG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti prijenos prava vlasništva na predmetnom suvlasničkom dijelu od ½ dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu – Zemljišnoknjižni odjel Prelog, k. o. [katastarska općina], broj zk uloška: [broj ZK uloška], broj zemljišta (kat.čestice): 654/1/1, kuća, dvor i vrt u mjestu, površine 362 čhv, ukupno površine 362 čhv, sa svog imena na raniju vlasnicu pok. ŽG r. C iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III. Utvrđuje se da suvlasnički dio od 1/2 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu – Zemljišnoknjižni odjel Prelog, k. o. [katastarska općina], broj zk uloška: [broj ZK uloška], broj zemljišta (kat. čestice): 654/1/1, kuća, dvor i vrt u mjestu, površine 362 čhv, ukupno površine 362 čhv, a koji suvlasnički dio je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj OU-616/15-1 sastavljenog po javnom bilježniku Ljiljani Blažeka iz Preloga zaključen 8.12.2015. u Prelogu između (sada pokojne) ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja te (sada pokojnog) JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smrtnog lista od 24.2.2023, rješenja o naslijeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O-1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od 22. veljače 2022. te rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O- 1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od 15. ožujka 2022. bio upisan kao vlasništvo tužene DG, predstavlja naknadno pronađenu imovinu iza pokojne ŽG rođene C, [adresa], rođene **.**.1930., a umrle dana **.**.2023., OIB: [osobni identifikacijski broj].
IV. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.671,55 EUR (sedamtisućašestosedamdesetijedan eur i pedesetipet centi ), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana donošenja presude tj od dana 12. lipnja 2025.god. pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje:
1. Tužitelj CG je dana 25. listopada 2023.god. podnio tužbu protiv tužene DG, radi utvrđenja raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, podredno utvrđenja ništetnosti, podredno radi raskida ugovora i utvrđenja naknadno pronađene imovine. U tužni tužitelj CG navodi da su on i tužena DG, utvrđeni zakonskim nasljednicima iza pok. ŽG r. C, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to rješenjem o naslijeđivanju Općinskog suda u Čakovcu od dana 28. travnja 2023. izdanom po javnom bilježniku Ljijjani Blažeka iz Preloga pod brojem O-374/23-9, UPP/OS Čakovec-44/23, nakon ostavinske rasprave održane dana 28. travnja 2023. njezinim nasljednicima na temelju zakona i danih izjava proglašeni su tužitelj, CG, sin ŽG te tužena, DG, unuka ŽG. Predmetnim je rješenjem riješeno da je pok. ŽG umrla dana **.**.2023. bez oporuke. Predmetnom ostavinske imovine iza pok. ŽG r . C nije bila nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu – Zemljišnoknjižni odjel Prelog, k. o. [katastarska općina], broj zk uloška: [broj ZK uloška], broj zemljišta (kat. čestice): 654/1/1, kuća, dvor i vrt u mjestu, površine 362 čhv, ukupno površine 362 čhv, a koju nekretninu je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj OU-616/15-1 od 8.12.2015. sastavljenog po javnom bilježniku Ljiljani Blažeka iz Preloga, pokojna ŽG r. C kao primatelj uzdržavanja dala u vlasništvo svojim sinovima CG te sada pok. JG kao davateljima uzdržavanja te im je istim ugovorom dozvolila uknjižbu prava vlasništva nakon njezine smrti na svoje ime na jednake dijelove. Dakle, predmetni ugovor o uzdržavanju sklopili su ŽG r. C kao primatelj uzdržavanja te njezini sinovi CG (tužitelj) i pok. JG (otac tužene) kao davatelji uzdržavanja. Otac tužene JG umro je 15.11.2021., dok je primateljica ŽG još bila živa (ona je umrla **.**.2023.). Nadalje, tužitelj tvrdi da je ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine preneseno na tuženu protuzakonito jer je suvlasnički dio prenesen na nju na temelju rješenja o naslijeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O-1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od 22. veljače 2022. te rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O-1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od 15.ožujka 2022. u kome je navedeno da se ispravlja gore navedeno rješenje (a ne radi se uopće o ispravku, nego o bitnoj dopuni, tj. naknadnom raspoređivanju dodatne ostavine), kojim je navedeno da nasljeđuje prava i obveza po Ugovoru o doživotnom uzdržavanju broj OU-616/15-1 od 8.12.2015. sastavljenog po javnom bilježniku Ljiljani Blažeka iz Preloga, zaključenim između ŽG r. C kao primatelja uzdržavanja te pok. GG kao davatelja uzdržavanja. Tužitelj tvrdi da tužena nakon smrti svog oca kao davatelja uzdržavanja nije postupila prema člaku 585. Zakona o obveznim odnosima tj. nije pristala na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti formalno niti faktično, i nije niti preuzela niti vršila obveze iz tog ugovora prema primateljici uzdržavanja te joj nije pružala uzdržavanje u skladu s ugovorom niti na drugi način. Stoga je ugovor sukladno navedenom članku 585. ZOO-a prestao ex lege smrću davatelja uzdržavanja JG. Tužena nikad nije sklopila bilo kakav dokument kojim bi pristala nastaviti izvršavati ugovor o doživotnom uzdržavanju tj. kojim bi se obvezala na to, niti je na bilo koji način obavijestila primateljicu uzdžavanja i/ili drugog davatelja uzdržavanja, CGtužitelja, da bi bila spremna nastaviti izvršavati ga. Čak suprotno tome, drugi davatelj uzdržavanja, tužitelj CG više ju je puta pozivao na izvršavanje obveza iz ugovora obzirom da primateljica uzdržavanja sama zbog svog stanja nije mogla, no tužena to nikada nije učinila niti je počela iste izvršavati. Ističe se da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sukladno čl. 580 Zakona o obveznim odnosima strogo formalan dvostranopravni posao te bi i produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno sve eventualne njegove kasnije izmjene/dopune (pa i preuzimanje tj. produženje ugovora s nasljednikom davatelja uzdržavanja) trebale biti u istom obliku kakav oblik je odredbama Zakona o obveznim odnosima propisan za valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje se ukazuje da rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O- 1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od 15. ožujka 2022 kojim su prava i obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju prenesene na tuženu kao nasljednicu nije pravilno doneseno. Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju tj. prava i obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju preuzimaju se odnosno nastavljaju tj. pristanak na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju treba se izraziti strankama toga ugovora, primateljici uzdržavanja (pa i drugom davatelju uzdržavanja), a to se onda treba i utvrditi dodatkom ugovora ili slično (tj.sukladno čl. 580. Zakona o obveznim odnosima), a nikako se produženje ugovora o doživotnom uzdržavaju ne vrši niti se može vršiti jednostranim preuzimanjem u ostavinskom postupku iza davatelja uzdržavanja, u kom postupku niti primateljica uzdržavanja niti davatelj uzdržavanja nisu stranke te se o istome niti ne obavještavaju, i bez da nasljednik zaista i počne tj. nastavi izvršavanja tih obveza. Jednako tako, bilo kakvo formalno preuzimanje obveza ne bi bilo dostatno, već je potrebno da nasljednik davatelja uzdržavanja zaista i izvršava te obveze, a što tužena nije činila.
2. Tužitelj stoga smatra da je Ugovor o uzdržavanju u odnosu na pok. JG prestao ex lege smrću njega kao davatelja uzdržavanja tj. s danom 15.11.2021., sukladno čl. 585. ZOO-a, te je tužena neosnovano i nezakonito upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela po tom osnovu. No, čak i kad bi se utvrdilo da je ugovor o uzdržavanju preuzet (a nije, kako je naprijed obrazloženo), isti nije produžen na način propisan zakonom za tu vrstu ugovora, zbog čega je isti ništetan. Poziva se na čl. 580. Zakona o obveznim odnosima i čl. 286. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju s nasljednicima davatelja uzdržavanje - a koje produženje podrazumijeva izmjenu davatelja uzdržavanja, dakle promjenu jedne stranke ugovora odnosno bitnog sastojka ugovora, trebalo bi biti u obliku kakav je propisan za sam ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ukoliko bi sud i utvrdio da je tužena kao nasljednica preuzela prava I obveze iz predmetnog ugovora, ista nije u zakonom propisanom obliku produžila isti odnosno nije sklopila ispravu o produženju ugovora o doživotnom uzdržavanju u zakonom propisanom obliku, zbog čega je takav ugovor o uzdržavanju ništetan. Tužena, ne samo da kao nasljednik iza svog pokojnog oca nije formalno sklopila ispravu kojom bi produžila izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon svog oca-prednika, niti je o tome obavijestila ostale ugovorne strane, a niti je uopće počela ispunjavati niti ispunjavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju (iako je na to bila i pozvana), a koje obveze je njen otac preuzeo. Naime, čl. I. Ugovora o doživotnom uzdržavanju sada pok. JG kao davatelj uzdržavanja obvezao se doprinositi uzdržavanju pok. ŽG kao primateljice financijski, s 500,00 kn mjesečno, snositi troškove režija zajednički prema međusobnom dogovoru, a nakon njene smrti davatelji uzdržavanja obvezali su se sahraniti primateljicu uzdržavanja na mjesnom groblju prema mjesnim običajima i održavati grobno mjesto. No, tužena niti je plaćala doista minimalan iznos od po 500,00 kn /66,36 EUR mjesečno za uzdržavanje pok. ŽG (time da niti otac tužene pok. JG nije ispunjavao svoje obveze u cijelosti u skladu s ugovorom), niti je snosila troškove režija u bilo kojem iznosu, nije sudjelovala u troškovima sahrane primateljice uzdržavanja ŽG sukladno ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a niti ne održava grobno mjesto, također sukladno ugovoru. Sve su to obveze koje su propisane predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju no te obveze tužena nije ispunjavala već su u potpunosti obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju ispunjavali tužitelj CG i njegova supruga, NG, što potvrđuje da tužena nikada nije stvarno, tj. ni formalno ni faktično, pristala na produženje ugovora o doživotnom uzdrđavanju, te je isti raskinut po samom zakonu sukladno čl. 585. ZOO-a; a u slučaju da sud nađe da je ipak pristala na produženje i da je ugovor produžen, tada je evidentno da nije izvršavala svoje obveze iz tog ugovora te su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora zbog neispunjenja obveza od strane tužene. Dakle, tužena nikada nije pristala na produženje ugovora o doživotom uzdržavanju niti je izvršavala obveze iz navedenoga ugovora, te je sukladno čl. 585. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut po samom zakonu, te nije postojala osnova za prijenos suvlasničkoga dijela predmetne nekretnine na ime tužene, odnosno, ako bi ugovor bio produžen, ona nije ispunjavala svoje obveze te su stečeni uvjeti za raskid ugovora zbog neispunjenja.
3. Tužitelj još tvrdi da su on i njegova supruga su izvršili znatna ulaganja u predmetnu nekretninu, a za vrijednost svojih ulaganja im pripada odgovarajući suvlasnički dio predmetne nekretnine. Tužitelj (te NG kao njegov bračni drug) je u predmetnu nekretninu uložio znatna novčana sredstva, a sve temeljem dogovora i uz suglasnost MG, svoje pok.majke te svog pok.oca CG. Tužitelj (te NG, njegova supruga) izvršio je brojne građevinske i druge radove i to:
1991. godine je izgradio gospodarski objekt koji se sastoji od 3 zatvorene i jedne otvorene prostorije ukupne površine 120 m2, dimenzija 20mx 6m. 2005. je promijenio krovište jer je ranije bilo dotrajalo i u vrlo lošem stanju; zamijenjen je kompletan crijep s time da su promijenjeni prvi i zadnji nosači krovne konstrukcije (tzv “rogovi”), te su promijenjene kompletne letvice na način da su stare zamijenjene novima dimenzija 4x5. Uz to, na tavan je postavio kamenu vunu i glazuru. 2006. godine ishodio je priključak na plin koji je plaćen do obračunskog sata, a iste je godine uveo i gradski vodovod te je voda razvedena po cijeloj kući. Uvedena je u dvije kuhinje, dvoje dvije kupaonice sa wc-om, te je dovedena i do gospodarskog objekta. 2011. uveo je centralno grijanje (koje je još na drva) na način da je u cijelu kuću ugradio radijatore (time da je u troškovima tih radova sudjelovao i sada pok. JG, brat CG, otac tužene). 2015. godine je spojio kuću na kanalizaciju. 2016. godine je na katu promijenio prozore na način da je drvenu stolariju zamijenio sa PVC stolarijom sa roletama 2018. godine je izgradio poseban ulaz u kuću na način da je dao izgraditi stepecice do gornje etaže te je probio i postavio nova vrata ispred kojih je napravljen podest dok je stepenište natkriveno 2020.godine je promijenio cijelu limariju postavivši limeni opšav dok je drveni potplat zamijenio limom, a stare žlijebove zamijenio je novima. Iste je godine na dvorište postavio 35 m2 tlakovaca te obnovio ogradu na način da automobile može parkirati tako da nisu na pješačkoj stazi. Dakle, na navedeni su način tužitelj I njegova supruga promijenili identitet nekretnine te su građenjem stekli vlasništvo. I s tog su osnova radnje kojim su na temelju ex lege raskinutog Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim je ½ dijela predmetne nekretnine pripalo tuženoj nezakonite obzirom da tužitelju i njegovoj supruzi pripada veći suvlasnički dio predmetne nekretnine, no zahtjevi s tog osnova bit će predmet druge parnice. Nadalje, sastavni uglavak predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju je klauzula (čl II. predmetnog ugovora) kojom je određeno da će tužitelj CG posjedovati gornji dio kuće na kojem je živio (i živi) u trenutku sklapanja ugovora, dok je za sada pok. JG određeno da će posjedovati prizemlje kuće. Dakle, stranke ugovora su pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice ograničile odredbama ugovora o doživotnom uzdržavanju i uredile način geometrijske diobe nekretnine te ih to ograničenje veže, a isto tako veže i nasljednike. No, tužena je protivno odredbama tog ugovora pokrenula postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine civilnom diobom, čime je također odstupila od tog ugovora i što također ukazuje da nije imala namjeru izvršavanja ugovora već naprotiv, postupa protivno odredbama ugovora tj. kao da iste ne postoje, što također potvrđuje da tužena nije kao nasljednica svog oca produžila ugovor te je predmetni ugovor raskinut s danom smrti oca tužene kao davatelja uzdržavanja. (S tim u vezi se ističe da se predmetni postupak radi razvrgnuća nekretnine po prijedlogu tužene vodi protiv supruge tužitelja, NG, a obzirom da je tužitelj njoj darovnim ugovorom prenio suvlasnički dio nekretnine koji je stekao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.) Iz svega navedenog proizlazi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut po samom zakonu s danom smrti davatelja uzdržavanja tj pokojnog JG, sukladno čl. 585. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega se predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu da se ili utvrđuje da je predmetni ugovor raskinut, ili da je predmetni ugovor ništetan, dakle postavlja alternativne tužbene zahtjeve sukladno čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku tj. predlaže da sud usvoji slijedeću točku tužbenog zahtjeva ukoliko bi prethodnu točku smatrao neosnovanom, te onda nadalje predlaže i da se briše upisano vlasništvo tužene na nekretnini i da s eupiše na ranije upisanu suvlasnicu ŽG i da isti suvlasnički dio predstavlja naknadno pronađenu ostavinsku imovinu iza pokojne ŽG. Predlaže da mu tužena naknadi troškove postupka.
4. Tužitelj je dana 27. studenog 2023.god. predložio i izdavanje privremene mjere na način da se tuženoj zabrani otuđenje ili opterećenje predmetne nekretnine u kojoj je ista upisana kao suvlasnica u ½ dijela.
5. Općinski sud u Čakovcu je po prijedlogu tužitelja dana 29. studenog 2023. pod brojem P-777/2023-4 donio Rješenje da se određuje privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja-tužitelja zabranom protivnici osiguranja-tuženoj da optereti ili otuđi nekretninu navedenu u tom rješenju, a koja nekretnina je predmet ovog postupka, sve temelejm čl. 340., čl. 344. i čl. 345. Ovršnog zakona (Narodne novine RH broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22- koji je tada bio u primjeni ). Ovosudni zemljišno-knjižni odjel u Prelogu je na temelju tog Rješenja ovoga suda dopustio upis: zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine na suvlasničkom dijelu ovdje tužene Katulić i isto je provedeno pod brojem Z-12216/2023.
6. Po žalbi protivnice osiguranja-tužene isto rješenje o izdanoj privremenoj mjeri je u cijelosti ukinuo Županijski sud u Osijeku Rješenjem broj Gž-370/2024 od dana 07. siječnja 2025.god. Predlagatelj osiguranja-tužitelj je ostao kod prijedloga za određivanje privremene mjere, te će se o istome ponovno odlučiti posebnim rješenjem.
7. Tužena je u ovom postupku pravodobno podnijela odgovor na tužbu gdje navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi tužitelja nisu točni. Naime, tužena je prihvatila Ugovor, nastavila svoje zakonske obveze po Ugovoru nakon smrti davatelja uzdržavanja. Obveze davatelja uzdržavanja samim Zakonom prelaze na njegovog nasljednika. Nasljednica je jedino mogla odbiti preuzeti obvezu, za što bi bila potrebna njezina izjava. Navod da je je trebao biti sklopljen aneks također nije točan budući da nije potrebno sklapati aneks predmetnog Ugovora kada zakonski nasljednik koji je potomak ostavitelja preuzima doživotno uzdržavanje temeljem Zakona. Obje strane su ulagale u nekretninu i to kako tužitelj tako i pokojni otac tužene. Građenjem ili ulaganjem u tuđu nekretninu nije moguće steći vlasništvo kako to Tužitelj navodi. Tužena navodi da su svi navodi tužitelja neosnovani i paušalni te su isključivo usmjereni na onemogućavanje tužene u njezinim vlasničkim pravima. Tužena ističe da je pokojni djed tužene je uveo plin do kuće. 2014. godine tužitelj nije imao novaca za djedov sprovod te prednik tužene plaća sprovod i sve troškove istog. Otac tužene je 2019. promijenio sve prozore na etaži te ulazna vrata. Posjedovanje donjeg kata kuće je tuženoj onemogućeno nepredavanjem ključa, devastiranjem i otuđenjem osobnih stvari sa cijele etaže od strane tužitelja. Tužena predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni u zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška tuženoj.
8. Tijekom postupka su stranke ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.
9. Po prijedlogu stranaka u postupku su saslušani predloženi svjedoci i parnične stranke.
10. Stranke su tijekom postupka pokušale spor riješiti mirnim putem, međutim nisu uspjele, pa je sud nastavio postupak.
11. Rješenjem od 26. veljače 2025.god. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika DG da se u ovom postupku provede vještačenje po financijsko- knjigovodstvenom vještaku, a radi utvrđivanja koje iznose je tužena platila, odnosno izvršila sukladno spornom ugovoru o doživotnom uzdržavanju jer sud smatra da nije potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje i da se odluka može donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, sve sukladno čl. 292. st. 4. i st. 6. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 8/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe).
12. Na ročištu održanom dana 28. travnja 2025.god. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjev ai svih navoda, dok je tužena ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda.
13. Na tom ročištu je punomoćnik tužene po pozivu suda predao na uvid izvornik dokumentacije koju je pun. tužene već predao u spis u fotokopiji te je sud utvrdio da je taj izvornik dokumentacije istovjetan i to nalazi klijenta Privredne banke Zagreb d.d. kao u fotokopiji na listu 220-223 spisa, te potvrde o uplati Hrvatske pošte kao u fotokopiji na listu 224-228 spisa. Isto je dano na uvid pun. tužitelja, te je izvornik dokumentacije vraćen pun. tužene.
14. Na tom ročištu održanom dana 28. travnja 2025.god., nakon što su svi predloženi dokazi provedeni, sud je na tom ročištu još izvršio uvid u dokumentaciju, te je nakon toga zaključio glavnu raspravu.
15. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Čakovcu broj O-374/2023 (list 9 i 10 spisa), smrtni list (list 11 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 08. prosinca 2015. (list 12-15 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 16 spisa), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici broj O- 1365/2021 (list 17-19 spisa), Rješenje – ispravak rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj O-1365/2021 (list 20-22 spisa), račune i otpremnice (list 23-28 spisa), karticu prometa i karticu analitičkog knjigovodstva, te salda-konti karticu (list 29-45 spisa), izjavu (list 46 i 47 spisa), poziv (list 48 i 49 spisa), prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine (list 50 i 51 spisa), Rješenje ovosudnog ZK odjela u Prelogu (list 74 i 75 spisa), račune, obračune i salda-konti kartice (list 85-112 spisa), promete po tekućem računu (list 117 i 118 spisa), sudsku praksu (list 134-137 spisa), pregled prometa računa (list 140-156 spisa), smrtni list (list 159 spisa), preslik uplatnica i računa te potvrda o plaćanju (list 160-175 spisa), obračun izvršenih usluga kartice kupaca i salda-konti kartice, te račune (list 176-185 spisa), uplate putem Hrvatske pošte (list 186 spisa), uplate putem PBZ d.d. (list 187 spisa), dopis ovosudnog ZK odjela u Prelogu i povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 192-194 spisa), dopis i preslika spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici broj O-1365/2021 (list 199-212 spisa), podatke o uplatama PBZ d.d. (list 220-223 spisa), potvrde o uplatama putem Hrvatske pošte (list 224-228 spisa), dopis Općinskog suda u Velikoj Gorici broj O-1365/2021 i cjelokupni njihov izvirnik spisa (list 239 spisa), te je izvršen uvid u ovosudni spis broj O-374/2023, saslušao je svjedoke D H, NG, ĐG, KG i OG, te je saslušao tužitelja HG, te tuženu DG UG kao stranke u svrhu dokazivanja.
16. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dosuđujećem dijelu, a s obzirom na postavljene alternativne tužbene zahtjeve tužitelja (postavljene sukladno čl. 188. st. 2. ZPP-a ), a kako će dalje biti obrazloženo.
17. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
18. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
19. Nije sporno da su tužitelj i tužena u rodbinskoj vezi i to su isti stric i nećakinja.
20. Nije sporno da je tužena DG kćer od GG, pokojnog brata tužitelja HG, te nije sporno da je pokojna ŽG imala dva sina i to ovdje tužitelja CG i UG, sada pokojnog, dakle ona je majka od tužitelja i baka od tužene. Isto je utvrđeno i uvidom u priložene Smrtne listove za ŽG i za GG.
21. Nije sporno da je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj OU-616/15- 1 od dana 08. prosinca 2015.god. sastavljenog po javnom bilježniku Ljiljani Blažeka iz Preloga, sada pokojna ŽG r. C ( majka tužitelja i baka tužene ), kao primatelj uzdržavanja dala u vlasništvo svojim sinovima CG (ovdje tužitelju) te sada pokojnom JG ( ocu tužene i bratu tužitelja ), kao davateljima uzdržavanja, te im je istim ugovorom, između ostalog, dozvolila uknjižbu prava vlasništva nakon njezine smrti na svoje ime na jednake dijelove na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 654/1/1 kuća, dvor i vrt u mjestu od 362 čhv.
22. Dakle, predmetni Ugovor o uzdržavanju sklopili su ŽG r. C (sada pokojna ) kao primatelj uzdržavanja, te njezini sinovi CG ( tužitelj) i JG (sada pokojni, otac tužene i brat tužitelja ) kao davatelji uzdržavanja.
23. U konkretnom slučaju ugovor je sklopljen i ovjeren po nadležnom javnom bilježniku sukladno Zakonu o javnom bilježništvu (Narodne novine RH broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, sada i 57/22), te isti ima propisani oblik i valjan je, ali to nije niti predmet ovog postupka.
24. Iz toga je vidljivo da je javni bilježnik privatnu ispravu ispitao i utvrdio da po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju ugovora o doživotnom uzdržavanju, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je strankama objasnio odredbe Zakona o obveznim odnosima glede prava i obveza ugovornih strana prilikom zaključenja i potvrde Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
25. Uvidom u Povijesni zemljišno-knjižni izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je predmetni Ugovor u doživotnom uzdržavanju zabilježen u z.k. pod brojem Z-8370/2015, dakle odmah nakon sklapanja istog.
26. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je reguliran Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, sada i 114/22, 156/22, 155/23) i to čl. 579. i čl. 580. istog.
27. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
28. Ugovor je dvostranoobvezni što znači da stvara obvezu kako za primatelja uzdržavanja, tako i za davatelja uzdržavanja, zatim je isti strogo formalni što znači da je za njegovu valjanost propisan točan oblik, te je isti naplatni.
29. Činjenica je da se osobe najčešće odlučuju za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju kada se nalaze u starijoj životnoj dobi te više nisu u mogućnosti same osiguravati svoje osnovne životne potrebe, održavati higijenu, osiguravati hranu i piće, zdrastvenu skrb i slično. Konkretna prava i obveze koje će proizlaziti iz ugovora ovise o potrebama i mogućnostima obiju ugovornih strana, te su različite od slučaja do slučaja, stoga je potrebno u samom ugovoru precizno urediti opseg i način uzdržavanja.
30. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen vidljivo je da se obveza doživotnog uzdržavanja ŽG (kao primaelja uzdržavanja ) sastoji u tome da njezini sinovi CG (tužitelj ) i JG ( kao davatelji uzdržavanja ) trebaju istoj doživotno osiguravati primjerenu prehranu prilagođenu dobi i zdravstvenom stanju, odgovarajuću odjeću i obuću, primjeren smještaj te čistoću i zagrijanost prema potrebi svih prostorija u kojima boravi, za slučaj bolesti i nemoći da joj osiguravaju njegu, liječničku pomoć te svekoliku skrb, a za slučaj smrti da ju o svom trošku sahrane na mjesnom groblju te da plate pogrebne troškove, sve prema mjesnim i vjerskim običajima.
31. Tim Ugovorom nije ugovorena zajednica života primateljice uzdržavanja s davateljima uzdržavanja, već je ugovoreno da će primateljica uzdržavanja sama živjeti na donjem katu kuće, dok će davatelj uzdržavanja CG (tužitelj ) živjeti na katu i o njoj se brinuti, a davatelj uzdržavanja ZG koji živi u [adresa] će doprinositi u uzdržavanju u iznosu od 500,00 kuna ( HRK ) mjesečno. Dakle, radi se o uobičajenom sadržaju ( tzv. špranci) takvih ugovora.
32. Temeljem tog Ugovora je nekretnina u [adresa] i nadalje ostale u punom vlasništvu ŽG rođ. C ( primatelja uzdržavanja ), ona je i nadalje bila upisana kao vlasnik te nekretnine u cijelosti, a sve iz razloga jer je Ugovorom jasno određeno da se prijenos tih nekretnina u vlasništvo davatelja uzdržavanja tj. ovdje tužitelja i UG odgađa do smrti primatelja uzdržavanja.
33. U ovom postupku je nesporno da je jedan od davatelja uzdržavanja po tom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju i to JG (otac tužene i brat tužitelja ) umro prije svoje majke ŽG, primateljice uzdržavanja po tom ugovoru.
34. U konkretnom slučaju se ističe da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 2015.god., a smrt jednog od davatelja uzdržavanja GG, oca tužene, je nastupila dana 15. studenog 2021.god., dakle u vrijeme važenja odredbi Zakona o obveznim odnosima objavljenog zaključno u NN RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, a što je bitno s obzirom na sadržaj zakonskih odredbi koje valja primijeniti u konkretnom slučaju, što će dalje biti obrazloženo.
35. Člankom 585. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (obajveljnog zaključno u NN RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21- koji se primjenjuje s obzirom na nastupanje posljedica u konkretnom slučaju tj. smrti davatelja uzdržavanja, dalje ZOO ) je propisano da umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu. Ne pristanu li na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje. Ako bračni drug i potomci davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja. Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju
36. Dakle sukladno članku 585. stavak 1. i 2. ZOO-a u slučaju smrti davatelja uzdržavanja ovdje GG ( oca tužene ), koji je umro **.**.2021.. prije primatelja uzdržavanja ŽG (majke tužitelja i bake tužene ), koja je umrla **.**.2023.., što je ovdje bio slučaj, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.
37. Sporno je i bitno pitanje na koji način je tužena kao jedini zakonski nasljednik svojega oca GG, što je utvrđeno uvidom uostavincki spis Općinskog suda u Verlikoj Gorici i to nadležnog javnog bilježnika, broj O-1365/2021, kao jednog od davatelja uzdržavanja ŽG mogla odnosno morala pristati na prava i obveze iz sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržvanju od dana 08. prosinca 2015.god. i da li su za isto u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti.
38. Onda je posljedično i sporno u ovome postupku da li je i na koji način ovdje tužena DG uopće mogla biti upisana kao suvlasnica psorne nekretnine po smrti ŽG temeljem tog Ugovora o doživotnom uzdržvanju od dana 08. prosinca 2015.god.
39. Nije sporno da je otac tužene JG (davatelj uzdržavanja po spornom ugovoru) umro je dana 15. studenog 2021.god., dok je ŽG (kao primateljica uzdržavanja po spornom ugovoru ) još bila živa budući da je ona umrla dana **.**.2023.., dakle nakon godinu i četiri mjeseca iza njega. Isto je utvrđeno uvidom u priložene Smrtne listove za oboje, kao i u ostavinske postupke koji su se vodili nakon njihove smrti.
40. Uvidom u Rješenje o naslijeđivanju Općinskog suda u Čakovcu od dana 28. travnja 2023.god. izdanom po javnom bilježniku Ljlijani Blažeka iz Preloga pod brojem O-374/23-9, UPP/OS Čakovec-44/23 utvrđenoje da se isti ostavinski postupak vodio nakon smrti ŽG rođ. C ( majke tužitelja i bake tužene ) i da su zakonskim nasljednicima iza nje progalešni njezin sin, ovdje tužitelj CG i njezina unuka, ovdje tužena DG UG, a da predmet postupka uopće nije bila sporna nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br.
654/1/1, koja je predmetom ovog postupka.
41. Iz Rješenje o naslijeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici donesenom po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O-1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od dana 22. veljače 2022. utvrđeno je da je zakonskim nasljednikom iza pokojnog GG ( brata tužitelja i oca tužene), kao jednog od davatelja uzdržavanja po spornom ugovoru o doživotnom uzdržavanju od dana 08. prosinca 2015.god., proglašena samo njegova kćer, ovdje tužena DG i da drugih zakonskih nasljednika nije bilo.
42. Također je utvrđeno da u tom rješenju o nasljeđivanju uopće nije naveden sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 08. prosinca 2015.god. niti je u svezi istog ovdje tužena dala kakvu izjavu.
43. Zatim je sud uvidom u Rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O-1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od dana 15. ožujka 2022.god. utvrdio da je tim Rješenjem javni bilježnik donio ustvari Ispravak Rješenja o nasljeđivanju od dana 22. veljače 2022.god. iza pokojnog GG UG ( oca tužene ) na način da je u izreku dodao pod toč. I. pokretnine još i slijedeći tekst : " sva prava i obveze po Ugovoru o doživotnom udržavanju broj OU- 616/15-1 od 08.12.2015. satsvaljenog po javnom bilježniku Ljiljani Blažeka iz Preloga, zaključenim izm,eđu BG rođ. C kao primatelja uzdržavanja te pok. VG kao davatelja uzdržavanja ." Javni bilježnik je u obrazloženju toga Rješenja ( ispravka rješenja o nasljeđivanju ) samo naveo da je propušteno u rješenju o nasljeđivanju upisati prava i obveze iz ugovora o doživotnom udržavanju i ništa drugo. To rješenje je odmah postalo pravomoćno jer se jedina zakonska nasljednioca, ovdje tužena DG, odrekla prava na žalbu.
44. U ovom pokrenutom parničnom postupku su sporna i ta rješenja tog javnog bilježnika i provedeni ostavinski postupak po pokojnom BG VG, ocu tužene.
45. Sud u okviru donošenja odluke u ovom parničnom postupku po službenoj dužnosti pazi i na nišetnost sukladno odredbama lk. 327. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, sada i 114/22, 156/22 i 155/23), te sukladno čl. 322. istog, kako će dalje biti obrazloženo.
46. Sud po službenoj dužnosti mora paziti na ništetnost i to kako prijenosa prava i obveza sukladno Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sa davatelja uzdržavanja JG (sada pokojnog ) na njegovog jedinog zakonskog nasljednika ovdje tuženu DG, tako i na provedeni ostavinski postupak po JG i onda posljedično i prijenosa prava vlasništva sa sada pokojne SG na tuženu DG.
47. To iz razloga jer je upravo temeljem tog spornog Rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici donesenog po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O-1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od dana 15.ožujka 2022.god. koje je javni bilježnik naznačio kao Ispravak Rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog JG, preneseno pravo suvlasništva na spornoj nekretnini upisanoj kod Općisnkog suda u Čakovcu, zemljišno-knjižni odjel u Prelogu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 654/1/1 kuća, dvor i vrt u mjestu od 362 čhv pod brojem Z-2221/23 i tada je ovdje tužena postala suvlasnica predmetne sporne nekretnine u ½ dijela ( jednoj polovini dijela ) i u tom suvlasničkom omjeru je upisana i danas, što je vidljivo iz priloženog povijesnog z.k. izvatka za tu nekretninu.
48. Vlasništvo sa ŽG na tuženu DG je prvenstveno preneseno na temelju tog spornog Rješenja javnog bilježnika broj O-1365/21, UPP- OS-VG-242/21 od dana 15. ožujka 2022.god., a osim toga i temeljem na to Rješenje vezanih Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 08. prosinca 2015.god. koje su sklopili sada pokojna ŽG i sada pokojni ZG, Smrtnog lista za Agatu ŽG i rješenja javnog bilježnika iz [adresa] broj O-1365/2021, što je vidljivo iz upisa u tom z.k.ulošku.
49. U ovom postupku je sporno da li se tužena mogla upisati kao suvlasnica te nekretnine temeljem tih isprava.
50. Sporno je u ovom postupku da li je ostavinski postupak proveden sukladno Zakonu o nasljeđivanju ( Narodne novine RH broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 ) i da li su u skladu sa tim Zakonom proglašeni nasljednici i da li je onda posljedično tome sukladno Zakonu prenesena ostavinska imovina na tako proglašenu nasljednicu ( ovdje tuženu ).
51. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev i tzv. alternativne tužbene zahtjeve odlučit će se o istome i to na temelju dokumentacije u spisu i na temelju iskaza svjedoka i iskaza stranaka.
52. Saslušani svjedoci D H, NG, ĐG, AG i OG, svi predloženi po tužitelji, te u prijateljskim i rodbinskim vezama s tužiteljem, su u svojim iskazima u bitnome iskazivali o tome tko se brinuo za pokojnu ŽG i na koji način, te su naveli da je to bio ovdje tužitelj i njegova sadašnja supruga, dok se tužena i njezin pokojni otac JG nisu brinuli o njoj. Sbejdočili su i o ulaganjima u nekretninu. Isti svjedoci nemaju saznanja o tome koji je sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila pokojna ŽG sa svojim sinovima, niti pak da li su kasniji sklopljeni još kakvi Aneksi (dodaci ) ugovoru ili novi ugovor. Isti svjedoci nisu niti kroz duža razdoblja u danu ili tjednu bili prisutni da bi mogli imati saznanja koliko često je tužena dolazila k svojoj baki LG i da li se i na koji način o njoj brinula. To je mogla znati samo supruga tužitelja NG, međutim ista je iskazivala očoigledno u korist svojeg supruga ( tužitelja ).
53. O tome o čemu su svjedoci iskazivali je u spis predna pisana dokumnetacija, pa sud odluku može donijeti i na temelju iste.
54. Saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o samom ugovoru i sadržaju istog, o svemu su čuli uglasvnom od stranaka, konkretno tužitelja, pa će se njihovi iskazi ocijeniti sukladno ostalim dokazima u spisu.
55. Tužitelj CG je u iskazu izjavio da je tužena DG njegova nećakinja, kćer od njegovog pokojnog brata JG. Imao je jednog brata VG koji je umro u studenog 2021. Njihova majka se zvala ŽG, rođena C koja je umrla u veljači 2023. Pokojni brat ZG i on su s majkom LG sklopili ugovor o njenom uzdržavanju do smrti kojim ugovorom se on prihvatio da bude doma i da izdržava mamu na način da joj kuha tri obroka dnevno, da održava njenu higijenu, da bude u toplom, da joj pruža zdravstvenu pomoć i lijekove, a brat ZG se obvezao da mami šalje 500,00 kuna mjesečno. On je s mamom LG živio na adresi [adresa] i to na način da je mama živjela dolje, a njegova žena NG i on su živjeli gore na katu. Sve režije za tu kuću je on plaćao. Bratu VG je nekoliko puta rekao da plati dio režija, ali on za režije nije dao niti lipu. Isto tako mami nije baš slao tih 500,00 kuna mjesečno, samo ponekad, mama je to primala na račun kod Privredne banke Zagreb d.d. On ne zna da li je brat ikada dao mami kakav novac na ruke, mama mu to nikada nije rekla. Mama LG je živjela u [adresa] do kolovoza 2022., a nakon toga je otišla u starački dom i to prvo u Štefancu, pa u Goričan i na kraju u Kotoribu. On je u cijelosti plaćao troškove staračkog doma i to preko uplatnica, a dom u Goričanu je koštao 700,00 eura mjesečno, a dom u Kotoribi je koštao 1.000,00 eura mjesečno. Nitko osim njega te troškove staračkog doma nije podmirivao. Nekoliko puta je rekao tuženoj da treba platiti te troškove, ali mu tužena nije dala nikakve novce za troškove staračkog doma. Kada je mama LG još bila živa tužena VG je jako rijetko dolazila k njoj, nikada joj ništa nije donijela, niti namirnice niti bilo što drugo, možda je jednom donijela kolače. Ne zna da li je tužena VG posjećivala baku u staračkom domu. Nakon smrti mame SG u toj kući u [adresa] ja i nadalje živi sa suprugom i to gore na katu, dok dolje u prizemlju nema nikoga. Što se tiče ključa od te kuće jednom kad je tužena VG došla, a mama LG je još bila živa došlo je do svađe, mama je rekla da nikome ne da ključ i još je rekla tuženoj da može ići van iz kuće, a VG je bila tamo sa suprugom. Od njega VG nije niti tražila ključ od kuće. I sada nadalje režije za cijelu tu kuću plaća on. Njemu tužena VG nikada nije rekla da ona preuzima uzdržavanje bake SG nakon smrti njezinog oca JG. Ne sjeća se tko je bio na ostavinskoj raspravi nakon što je umrla majka LG. Brat ZG je rijetko dolazio u posjet majci LG, godišnje jedan ili dva puta. Dogovor oko plaćanja režija je bio da je on htio da se plaća pola- pola, što brat nije prihvatio, pa je plaćao sve režije u kući. Troškove sahrane mame SG je on platio u cijelosti, tužena mu to nije refundirala. Taj grob on održava, on je uredio spomenik na tom grobu što je platio 10.000,00 kuna. On svake godine na Sve Svete na grob stavi cvijeće i vijence. Tužena nije plaćala režije nakon smrti oca VG. Njihov otac je bio godinu dana bolestan i nepokretan u krevetu, pa su ga njegovali njegova supruga i on, pa je bio dogovor da onda ZG plati troškove tatinog sprovoda. Tužena VG je rijetko došla pogledati baku LG nakon smrti svog oca. On je dosta ulagao u tu nekretninu, izgradio je objekte iza kuće i to tri zatvorene prostoriju i jednu otvorenu prostoriju, uveo je vodu i plin, promijenio crijep na kući, na tavanu je stavio staklenu vunu i glazuru, te je napravio i novi ulaz jer je brat zahtijevao da napravi novi ulaz jer nejgova žena ne može prolaziti u kuću kroz donji ulaz, postavio je nove tlakovce i zamijenio je ogradu. Dogovoren je način korištenja nekretnine na način da žena i on žive na katu, a ona dolje i to tužena VG kao nasljednica. Ne zna da li je tužena pokrenula nekakav postupak radi prodaje te nekretnine, ali mu je rekla da će ona to prodati Ž. Inicijativu za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju je dao brat. Tužena VG nije redovito plaćala 500,00 kuna mjesečno. On je radio u Austriji od 2019, tamo je bio od ponedjeljka do četvrtka i onda je dolazio u [adresa] u četvrtak do nedjelje. Dok je on bio u Austriji o majci se brinula njegova žena koja je bila doma. Majka se nije žalila da ZG ili VG ne plaćaju uzdržavanje. Kada se mama počela gubiti, dolazila je po noći k njima na kat pa su je onda dali u starački dom u Štefancu onda u Goričan, pa u Kotoribu. Te domove je on nalazio. U kući nisu odvojene režije za mamu i za njih, bile su zajedničke, a on je sve plaćao. Od VG i njezinog oca je tražio da plaćaju polovicu režija, poslije bakine smrti, ali oni to nikada nisu plaćali. I brat ZG je ulagao u nekrentinu, zamijenio je dolje stolariju, a centralno grijanje su platili svaki pola-pola. On nikada nije bio dužan novce bratu. Brat je povremeno dolazio k majci, a o mami se brinula njegova žena, ona je kuhala i sve što treba. O baki LG se od 2020. do smrti brata VG,brinuo on i njegova supruga, brat ZG se nije preselio u [adresa].
56. Tužena DG je uiskazu izjavila da je ovdje tužitelj CG njezin stric, a njezin otac JG mu je bio brat, a njihova mama je bila njezina baka ŽG. Zna da su otac ZG i stric CG sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s bakom LG, odmah kada je isti sklopljen 2015. i zna što u njemu piše, jer je imala uvid u isti. Njezin otac ZG je činio za baku više nego u ugovoru piše i slao je novce putem Pošte i to je predala u spis. Kada otac koji puta nije mogao platiti, onda je platio nakon nekoliko mjeseci i to cjelokupni iznos koji je trebao. Isto tako je baki kupovao sve što je vidio da joj fali i to joj je nosio, pa i namirnice, kupio joj je rešo, kupovao joj je trenirke, kupio je kauč, madrac na krevetu. Također je dao na ruke novce za drva i to po 2.000,00 kuna u sezoni. Otac je inače radio, pa je onda odlazio k baki svaka otprilike dva mjeseca, a kada je bio na godišnjem odmoru onda je bio kod bake po tjedan dana. Osim toga su stalno bili u kontaktu putem telefona. Kada je bila epidemija korona i bio je lockdown i onda je on bio u [adresa] i tamo je ostao jer su bile zatvorene ceste, a nakon toga se je u srpnju 2020. odselio u [adresa] i tamo je bio od 0-24 i tamo je bio sve do svoje smrti. Kada je tamo živio brinuo se o baki, kuhao je, zajedno su jeli, prao je veš, kupovao namirnice, a tada mu je stric CG dao i kartice od tekućeg računa iz banke i od tada su bile kod tate. Baka je primila mirovinu i to 110,00 eura u Hrvatskoj, 220,00 slovenske i onda su se i ti novci trošili za namirnice i drugo. Otac je inače od 2019. bio u mirovini i zbog toga se je mogao preseliti k baki. Bio je pokretan sve do svoje smrti, a navedeno je da je umro od srčanog udara. Ona je rekla da želi preuzeti te obveze po tom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, odmah kod javnog bilježnika na ostavinskoj raspravi po tati gdje joj je javni bilježnik rekao da to ne treba posebno pisati, nakon toga je išla do strica CG reći da je ona to prihvatila na sebe, a onda je od odvjetnica iz Čakovca dobila dopis da baka LG želi prekinuti taj ugovor, pa se onda vratila kod javnog bilježnika reći mu da to napiše i javni bilježnik je napisao Rješenje u vezi tog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a sve to je stric CG znao. Onda je tražila da joj daju broj tekućeg računa od bake da plaća te mjesečne iznose, ali joj to nisu htjeli dati, pa je onda išla i na Centar za socijalnu skrb u Prelogu gdje je navela da je baka dementna i da bi joj trebalo oduzeti poslovnu sposobnost, ali CSS nije ništa poduzeo jer su rekli da oni ne mogu ulaziti u kuću osim ako baka ima masnice na sebi. Inače je baka bila dementna i kada je još njezin otac još bio živ. Događalo se da nije poznavala niti oca niti nju. Kada je bila na CSS u Prelogu rekli su joj da je na ugovoru broj računa i da je račun aktivan i onda je od travnja 2022. plaćala te mjesečne iznose. Prije se nije sjetila da taj broj račun piše u ugovoru. Isto tako je stric CG bio dužan novce njenom ocu VG, jer dok je išao u Austriju nije imao novce, pa mu je otac posudio 2.000,00 kuna i nakon tatine smrti pitala je za tih 2.000,00 kuna za četiri mjeseca bakina uzdržavanja i CG je na to pristao. Tužiteljeva supruga je nju vrijeđala i napadala, ona se inače sa svima svađala, pa i s bakom. Upravo zbog toga se je radio i taj poseban ulaz u kuću, da se ne bi ometao život na donjoj etaži. Kada je baka završila u domu tražila je od tužitelja kolika su bakina primanja i da onda jedan mjesec on plati dom, a jedan mjesec ona. Tužitelj joj nikada nije rekao kolika su bakina primanja pa nikada nije platila dom, a baka je ubrzo umrla za dva mjeseca. Posjetila je baku u domu i to dva puta u Hodošanu i dva puta u Kotoribi. Prema tom ugovoru baka nije niti smjela završiti u domu, zato je i sklopljen taj ugovor. Njezin otac je platio sahranu od djeda da je onda tužitelj CG platio sahranu od bake, a djed i baka su imali posmrtnu pripomoć. Ona uopće ne možr u tu kuću, tužitelja je tražila ključ, ali joj nije dao. Onda je tražila da se odvoje režije za gornju i donju etažu, ali se niti oko toga nisu dogovorili. Za plaćanje režija je dogovor bio budući je baka imala primanja da ona s tim plaća režije, a sada nakon bakine smrti iste plaća CG, ona niti nema pristup u tu kuću. Ona nikada nije spomenula niti prodaju niti J, ona je samo tražila ključ od kuće da može koristiti donju etažu. Tužitelj je baku dao u dom, a njezin tata se prije toga dvije godine brinuo za baku. U srpnju 2022. je bila kod bake, ona je bila u redu, bila je pokretna, a kada je došla u rujnu 2022. nije bilo niti bake, niti stvari, niti je znala da je u domu. Spomenik na groblju je sagrađen još nakon djedine smrti, a ona za to grobno mjesto plaća komunalnu naknadu i to polovicu, a isto tako kao suvlasnica kuće plaća komunalni doprinos isto po pola, mada nema nikakav pristup tamo.
57. Stranke su u svojim iskazima ostali kod navoda iznijetih tijekom postupka.
58. S obzirom na priloženu opsežnu pisanu dokumentaciju u spis, sud nije prilikom donošenja odluke ocjenjivao dokumentaciju koja se odnosi na izvršena ulaganja u spornu nekretninu u [adresa] jer to nije niti predmetom niti jednog postavljenog tužbenog zahtjeva. Isto pojedina stranka, odnosno suvlasnik nekretnine mogu potraživati u posebnom parničnom postupku koji su dužni sami pokrenuti.
59. Isto tako za samo odlučivanje po postavljenim tužbenim zahtjevima, nije bitno što je tužena DG nesporno pozvala tužitelja ŽG da se pokrene postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice sporne nekretnine.
60. Naime, na temelju iskaza i svjedoka i stranaka je utvrđeno da u toj nekretnini nakon smrti ŽG (majke tužitelja i bake tužene ) sada nesporno živi samo tužitelj sa suprugom, ranije je tu živjela i obitelj od te tužiteljeve supruge, a da tužena u toj nekretnini nikada nije živjela niti sada živi, pa je životno i logično da ista kao sada upisana suvlasnica te nekretnine (kuće ) želi na neki način bilo doći u posjed dijela nekretnine, bilo svoj suvlasnički dio iznajmiti odnosno prodati, ako je već ne može koristiti.
61. O upisu suvlasništva te nekretnine za korist tužene, sud sukladno navodima iznijetim tijekom postupka i citiranim odredbama Zakona, mora odlučiti da li je ništetan bilo prijenos prava i obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju na tuženu, bilo njezin upis kao suvlasnika na predmetnoj nekretnini.
62. Sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju je sklopljen kod javnog bilježnika i potvrđen po istome sukladno Zakonu o javnom biilježništvu, a sve stranke su upozorene na sve posljedice takvog ugovora, posebice na odredbe čl. 579. – 585. Zakona o obveznim odnosima. Takav ugovor i sadržaj su sve stranke ugovora potpisale.
63. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je strogo formalni ugovor, te je isti prije potpisivanja u konkretnom slučaju bio protumačen od strane javnog bilježnika tada strankama tog Ugovora (primateljici uzdražavanja i dvama davateljima uzdržavanja).
64. Za procjenu odnosa između stranaka je mjerodavna odredba i članka 4. stavak 1. Obiteljskog zakona ( Narodne novine RH broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), a koja propisuje da se svi članovi obitelji moraju uzajamno poštivati i jedan drugome pomagati.
65. Svrha ugovora se postiže kad svaka strana pošteno savjesno i bez parničenja izvršava ugovorne obaveze. Samo neizvršavanje dužnosti od strane jednog ili drugog ugovornika čini po zakonu dovoljan razlog da druga strana traži raskid.
66. U Zakonu o obveznim odnosima je u čl. 585. (Utjecaj smrti davatelja uzdržavanja na ugovor) je u st. 1. istoga ( koji se primjenjuje u spornom razdoblju ) je jasno određeno da umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.
67. Dakle, nasljednici davatelja uzdržavanja, što je ovdje tužena, na to moraju pristati, ne prelaze ta prava iz ugovora ex lege.
68. Nadalje, čl. 580. Zakona o obveznim odnosima propisuje oblik ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
69. Sukladno članku 286. Zakona o obveznim odnosima, zahtjev samog zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku tj. obveza propisane forme tj. oblika ugovora važi za sve kasnije izmjene i dopune ugovora.
70. Sada je u Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima objavljenih u Narodnim novinama broj 155/2023 ( od 22. prosinca 2023.god. ), a koje su stupile na snagu tek sada kasnije tj. nakon razdoblja koje je predmet ovog postupka ( smrt davatelja uzdržavanja JG ), jasno navedeno u samom Zakonu da pristanak iz stavka 1. ovoga članka daje se u pisanom obliku koji je ovjerio sudac nadležnog suda ili potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Dakle, utvrđeno je s obzirom na životne situacije da isto valja i zakonski točno odrediti.
71. Treba utvrditi na koji način nasljednik davatelja uzdržavanja, što je ovdje tužena, mora ili može dati takav pristanak s obzirom na ovaj zakonski članak, a vezano i za ostavinski postupak koji se vodio nakon smrti njezinog oca JG, kao jednog od davatelja uzdržavanja po tom spornom ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
72. Zakonom o obveznim odnosima navodi se da je svaki ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, kogentnim normama ili moralu društva ništetan. Ako je zakonom propisano da određeni ugovor mora biti sklopljen u propisanom obliku, nedostatak propisanog oblika dovodi do ništetnosti ugovora.
73. Produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju s nasljednicima davatelja uzdržavanje - a koje produženje podrazumijeva izmjenu davatelja uzdržavanja, dakle promjenu jedne stranke ugovora odnosno bitnog sastojka ugovora, treba stoga bi biti u obliku kakav je propisan za sam ugovor o doživotnom uzdržavanju.
74. U svezi davanja nasljedničke izjave i odricanju od nasljedstva, Zakon o nasljeđivanju ima jasno propisane odredbe, pa čak i u svezi ništetnosti nasljedničke izjave.
75. U čl. 220. Zakona o nasljeđivanju (nasljednička izjava ) je u st. 1. određeno da je svatko ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu, u st. 2. za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom, u st. 3. da osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se više odreći i u st. 4. da nasljedničku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik.
76. Člankom 135. Zakona o nasljeđivanju ( neopozivost izjave o odricanju ili o prihvatu nasljedstva i njezino poništenje ) je u st. 1. određeno da se izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može se opozvati, a u st. 2. da nasljednik može izjavu iz stavka 1. ovoga članka pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje. Dakle, izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može se opozvati. Nasljednik ipak može izjavu, bilo o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva, pobijati, na temelju općih pravila o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje, dakle prema odredbama Zakona o obveznim odnosima.
77. Javni bilježnik prema odredbi članka 217. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju, nasljednika u pozivu mora upozoriti da može do donošenja prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju dati nasljedničku izjavu.
78. Uvidom u ostavinski spis Općinskog suda u Velikoj Gorici, odnosno nadležnog javnog bilježnika Ivana Malekovića kao povjerenika suda, broj O-1356/2021 utvrđeno je da u Smrtovnici iza pokojnog JG koja je sastavljena sukladno čl. 192. Zakona o nasljeđivanju, uopće nije navedeno da postoji taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju ( pod druge važne isprave ). Iz zapisnika u tom ostavinskom spisu Općinskog suda u Velikoj Gorici, odnosno nadležnog javnog bilježnika kao povjerenika suda, broj O-1356/2021 od dana 22. veljače 2022.god. razvidno je da se u njemu uopće ne spominje predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, nije naveden pod npr. pokretnine ili prava na zapisniku, te tužena nije dala nasljedničku izjavu kojim bi prihvatila prava i obveze po predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
79. Prema stanju tog ostavinskog spisa taj predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 08. prosinca 2015.god. je naknadno dostavljen u ostavinski spis i prilog je Zapisniku od dana 22. veljače 2022.god. te se nalazi na listu 12-14 toga ostavinskog spisa, što je jasno vidljivo izz popisa podnesaka-pismena u tom spisu i same numeracije stranica spisa. Već je navedeno da u Zapisniku s ostavinske rasprave se navedeni Ugovor uopće ne navodi, niti je tamo zakonska nasljednica ( ovdje tužena ) u pogledu istog dala bilo kakvu izjavu. Stoga sud smatra da je u pogledu tog ugovora trebalo provesti dopunsku ostavinsku raspravu i ponovno pozvati zakonsku nasljednicu da u pogledu istoga da nasljedničku izjavu, a s obzirom na ranije citirane odredbe Zakona o nasljeđivanju.
80. Kako to očito nije učinjeno u ostavinskom postupku, to sud smatra da rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici po javnom bilježniku Ivanu Maleković, posl.br. O- 1365/21, UPP-OS-VG-242/21 od dana 15. ožujka 2022.god. kojim su prava i obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju prenesene na tuženu kao nasljednicu nije pravilno doneseno.
81. Dakle, javni bilježnik je sporno Rješenje o nasljeđivanju donio potpuno protivno prisilnim propisima i to Zakonu o nasljeđivanju, te je isto ništetno sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.
82. Sud smatra da se sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima o pisanoj formi ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor o doživotnom uzdržavanju tj. prava i obveze iz tog ugovora preuzimaju, odnosno nastavljaju tj. pristanak na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju treba se izraziti strankama toga ugovora, konkretno primateljici uzdržavanja (sada pokojnoj ŽG ), a u konkretnom slučaju i drugom davatelju uzdržavanja (ovdje tužitelju ), a to se onda treba i utvrditi dodatkom (ankesom ) ugovora ili slično sukladno čl. 580. u svezi s čl. 286. Zakona o obveznim odnosima, dakle ili kod javnog bilježnika ili na sudu, a nikako se produženje ugovora o doživotnom uzdržavaju ne vrši niti se može vršiti jednostranim preuzimanjem u ostavinskom postupku iza pokojnog davatelja uzdržavanja (JG ), u kom postupku niti primateljica uzdržavanja (FG ) niti drugi davatelj uzdržavanja (ovdje tužitelj ) nisu bile stranke, te se o istome niti nisu obavještavale.
83. Uvidom u cjelokupni ostavinski spis je utvrđeno da tužena niti nije dala pristanak za preuzimanje prava i obveza iz predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju u ostavinskom postupku koji se vodio iza njezinog pokojnog oca JG, a u spornom ugovoru davatelja uzdržavanja, stoga nije bilo osnove prenijeti prava i obveze iz predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju na tuženu.
84. Međutim sud smatra da niti formalno preuzimanje obveza ne bi bilo dostatno već je potrebno da nasljednik davatelja uzdržavanja zaista i izvršava te obveze, a što tužena nije činila u cjelokupnom spornom razdoblju nakon smrti oca JG.
85. U pogledu uplatnica odnosno poštanskih uputnica predanih u spis i to plaćanih putem Hrvatske pošte i kod Privredne banke Zagreb d.d. se ističe da iz pretežnog dijela uplatnica, je utvrđeno da je isto plaćao još JG, otac tužene prije svoje smrti, a u razdoblju od sklapanja ugovora nadalje, te se isto u okviru odlučivanja u ovom postupku niti ne može uzeti u obzir.
86. Tužena je iste iznose od tada 500,00 kuna mjesečno plaćala počevši od mjeseca travnja 2022.god. nadalje, dakle nekoliko mjeseci nakon smrti svoga oca. Tako da tim uplatama ne može dokazati da je tužena redovno svaki mjesec izvršavala obveze iz predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužena je priložila i nekoliko uplatnica da je plaćala dom za starije za ŽG, ali samo povremeno. U spis su priloženi i Izvodi Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb iz kojih je vidljivo da je plaćan mjesečno iznos od 500,00 HRK na račun tada primateljice uzdržavanja ŽG, međutim jasno je vidljivo da ti iznosi nisu plaćani redovito i ne svaki mjesec, i to nakon smrti JG, već su plaćani tek od mjeseca prosinca 2022.god. nadalje, dakle godinu dana nakon što je JG umro pa nadalje, dakle u razdoblju kada tužena tvrdi da je te iznose plaćala isti iznosi nisu redovno svaki mjesec plaćani.
87. Već je obrazloženo da tužena nije preuzela, tj. prihvatila obvezu uzdržavanja pokojne ŽG na zakonom propisani način, nije na ostavinski raspravi, niti na drugi dokazani način, a nije ni na bilo koji način obavijestila primateljicu uzdržavanja da prihvaća prijelaz prava i obveza iz istog ugovora, tako nije postala ugovorna strana iz ugovornog odnosa.
88. Osim toga utvrđeno je da tužena nije odmah po smrti oca JG počela izvršavati obveze iz ugovora, već je određene troškove tj. po 500,00 kuna mjesečno, tužena počela plaćati nakon više mjeseci nakon smrti oca. Naime, ugovor se treba izvršavati redovito, svaki mjesec, te takvo plaćanje ne predstavlja uredno izvršavanje obveza iz ugovora. Nadalje, pretežni dio drugih obveza iz ugovora (plaćanje režija, sahrane primateljice uzdržavanja, održavanje grobnog mjesta), tužena nije ispunjavala jer za to nisu u spis priloženi nikakvi dokazi.
89. Režije je većinom plaćao ovdje tužitelj, a očito je da nakon smrti ŽG nije postignut dogovor oko plaćanja režija. Životno je logično ipak da je većinu režija i morao plaćati tužitelj koji je tamo cijelo vrijeme živio s obitelji, a pogotovo nakon što je ŽG smještena u dom za starije odobe, a pogotovo nakon što je ista umrla. Međutim, neki režijski troškovi terete suvlasnika nekrentine, pa je onda morao biti postignut neki dogovor, a za režije koje se plaćaju po potrošnji, je iste morao snositi tužitelj koji tamo živi.
90. S obzirom da je sud utvrdio ništetnost u formi preuzimanja prava i obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i da nije sukaldno Zakonu proveden ostavinski postupak po pokojnom JG u svezi tog spornog Ugovora, to sud odluku donosi isključivo vezano uz to utvrđenje.
91. Posljedično tome utrđenju, onda sud smatra da slijedom svega navedenoga Ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na pokojnog JG nije prestao ex lege njegovom smrću kao davatelja uzdržavanja tj. s danom 15. studenog 2021.god.
92. Sud je po provedenom postupku utvrdio da temeljem navoda iz tužbe tužbeni zahtjev postavljen na način da ugovor ipak nije raskinut smrću davatelja uzdržavanja JG, te je u tom dijelu odbijen taj prvo postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ( u tužbi pod 1.a. na listu 5 i 6 tužbe ) te je odlučeno kao u izreci pod A).
93. Kako je tužitelj predlažio da sud temeljem navoda i dokaza iz tužbe sukladno čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku usvoji slijedeću točku tužbenog zahtjeva koja se odnosi na utvrđenje da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 08. prosinca 2015.god. kojim bi prava i obveze s davatelja uzdržavanja JG, sada pokojnog, prešle na ovdje tuženu, za isto je sud utvrdio da je u tom dijelu tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, te je stoga odlučeno kao pod toč. B ) I. izreke presude.
94. Kako je sud usvojio tužbeni zahtjev pod toč. B ) I. i kako je utvrdio da je ništetan prijenos prava i obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju sa davatelja uzdržavanja sada pokojnog JG na njegovu kćer, ovdje tuženu DG, te je kako je već obrazloženo utvrđeno da ostavinski postupak iza pokojnog UG u dijelu gdje je javni bilježnik iz [adresa] donio Rješenje o ispravku rješenja o nasljeđivanju je ništetan jer je protivan Zakonu o nasljeđivanju i Zakonu o obveznim odnosima, tako je valjalo usvojiti i dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se ovosudnom zemljišno-knjižnom odjelu u Prelogu naloži uspostava ranijeg z.k. stanja kakvo je bilo prije nego je tužena DG upisana kao suvlasnica te nekretnine u z.k. u ½ dijela pod brojem Z-2221/2023 i to brisanjem upisa u korist tužene na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnine i ponovnim upiom prava vlasništva na tom suvlasničkom dijelu za korist ŽG rođ. C, što je tužena dužna trpjeti, jer su se ostvarile pretpostavke iz čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 ).
95. To iz razloga jer je taj upi suvlasništva na nekretnini u korist tužene izvršen temeljem isprava koje su u ovom postupku utvrđene ništetnima. Stoga je odlučeno kao pod toč. B) II. izreke ove presude.
96. S obzirom na ovakve odluke ovoga suda valjalo je usvojiti i dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na to da sada suvlasnički dio nekretnine u omjeru od ½ dijela (jednojpolovini dijela ) predstavlja naknadno pronađenu imovinu iza pokojen ŽG rođ. C ( majke tužitelja i bake tužene ), te je odlučeno kao pod toč. B ) III. izreke ove presude.
97. Po pravomoćnosti ove presude če se tako ŽG rođ. C upisati ponovno kao suvlasnica te nekrentine u ½ dijela i za istu nekretninu će se morati provesti ostavinski postupak kao sa naknadno pronađenom ostavinskom imovinom, te će zakonski nasljednici (ovdje tužitelj i ovdje tužena ) morati ponovno u svezi toga dati nasljedničke izjave i poduzeti pravne radnje, sve sukladno Zakonu o nasljeđivanju.
98. Kako je postavljeni alternativni ( prema čl. 188. st. 2. ZPP-a ) tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u tužbi ( list 5 i 6 tužbe ) tamo pod I.a. usvojen, tako sud nije donosio odluku o još jednom alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu postavljenom pod I.b. (na listu broj 6 tužbe ) tj. da se ugovor o doživotnom uzdržavanju raskida zbog neispunjenja iz tog ugovora po tuženoj.
99. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u pretežnom dijelu, a u svezi istoga nisu nastali posebni troškovi, budući da je cjelokupni predloženi postupak dokazivanja ionako morao biti proveden.
100. Sud je tužitelju priznao troškove parničnog postupka sukladno s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. i Tbr.52 iste, dakle 2,00 EUR/bod. i to sukladno vrijednosti predmeta spora (naznačenoj u iznosu od 13.500,00 EUR ), a na koji naznačeni VPS sukladno čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku niti jedna stranka nije imala nikakve prigovore, te isti naznačeni VPS sud prihvaća.
101. Tužitelju se priznaju troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku sukladno predanom troškovniku i čl. 164. Zakona o parničnom postupku i to za slijedeće radnje : sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 30.04.2024.god. u iznosu od 500,00 EUR (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 10.09.2024. u iznosu od 500,00 EUR (tbr.9/1 ), zastupanje na ročištu 14.11.2024. u iznosu od 500,00 EUR (tbr.9/1 ), zastupanje na ročištu 26.11.2024. u iznosu od 500,00 EUR (tbr.9/1 ), zastupanje na ročištu 28.04.2025. u iznosu od 500,00 EUR (tbr.9/1 ), kao i zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR ( Tbr. 9/3 ), te zatim i sastava prijedloga radi osiguranja u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.11.), sastava podneska od 07.12.2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9/4 ), sastava podneska od 29.11.2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9/4 ), sastava odgovora na žalbu od 26.01.2024. u iznosu od 500,00 EUR (tbr. 10 ), sastava odgovora na žalbu od 23.02.2024. u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 10 ), sastav podneska od 04.01.2024. u iznosu od 500,00 EUR (tbr.9/1 ), sastav podneska od 07.03.2024. u iznosu od 500,00 EUR (tbr.9/1 ), sastav podneska od 08.05.2024. u iznosu od 125,00 EUR (tbr.9/3 ), sastav podneska od 29.08.2024. u iznosu od 125,00 EUR (tbr.9/3 ), sastava podneska od 24.10.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9/4 ), sastava podneska od 27.12.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9/4 ), sastava podneska od 24.01.2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9/4 ), uvid u ostavinski spis O-1356/2021 u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.36 ), uvid u ostavinski spis dana 04.11.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.36 ), što sve ukupno iznosi 5.800,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.450,00 EUR, dakle sve ukupno s osnova troškova zastupanja priznaje mu se iznos od 7.250,00 EUR.
102. Tužitelju se priznaje i trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od ukupno 272,19 EUR, zatim sudska pristojba na prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mejre i rješenje o privremenoj mjeri u iznosu od ukupno 90,73 EUR, kao i pristojbe na odgovoe na žalbu u iznosu d 45,36 EUR i 13,27 EUR, koji su plaćeni, a koja je odmjerena sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, te 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23).
103. Tako ukupno priznati parnični trošak tužitelja iznosi 7.671,55 EUR, a na platež je obvezan tužena koji je izgubila spor, kako je obrazloženo.
104. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Čakovcu, 12. lipnja 2025. godine
S U T K I N J A:
Valentina Varga Gombar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).
O tom obavijest :
1. punomoćnici tužitelja
2. punomoćnik tužene
