Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-235/2024-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Kameliji Matijašević, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužiteljice ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Pleš, protiv tuženice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63 c, OIB: 35506269186, koju zastupa opunomoćenica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović iz Osijeka, radi isplate, na glavnoj raspravi koja je zaključena 29. svibnja 2025. u prisustvu tužiteljičinog opunomoćenika i tuženičine opunomoćenice, i koja je objavljena 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da tužiteljici ČM pripada 10 % dodatka na plaću, zbog posebnih uvjeta rada, pri čemu se kao osnovica za izračun dodatka uzima zbroj mjesečnih iznosa koji su mu isplaćeni za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor, državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu da tužiteljici ČM, u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude, plati 5.373,55 eura (pet tisuća tristo sedamdeset tri eura pedeset pet centi) po osnovi dodatka na plaću u razdoblju od kolovoza 2020. do studenoga 2023. sa zateznim kamatama po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a određuju se na mjesečne iznose kako slijedi:

- 129,77 eura (sto dvadeset devet eura sedamdeset sedam centi) od 16. rujna 2020.,

- 129,77 eura (sto dvadeset devet eura sedamdeset sedam centi) od 16. listopada 2020.,

- 129,77 eura (sto dvadeset devet eura sedamdeset sedam centi) od 16. studenoga 2020.,

- 129,77 eura (sto dvadeset devet eura sedamdeset sedam centi) od 16. prosinca 2020.,

- 129,77 eura (sto dvadeset devet eura sedamdeset sedam centi) od 16. siječnja 2021.,

- 135,01 eura (sto trideset pet eura jedan cent) od 16. veljače 2021.,

- 135,01 eura (sto trideset pet eura jedan cent) od 16. ožujka 2021.,

- 135,57 eura (sto trideset pet eura pedeset sedam centi) od 16. travnja 2021.,

- 135,62 eura (sto trideset pet eura šezdeset dva centa) od 16. svibnja 2021.,

- 135,62 eura (sto trideset pet eura šezdeset dva centa) od 16. lipnja 2021.,

- 135,62 eura (sto trideset pet eura šezdeset dva centa) od 16. srpnja 2021.,

- 135,62 eura (sto trideset pet eura šezdeset dva centa) od 16. kolovoza 2021.,

- 135,62 eura (sto trideset pet eura šezdeset dva centa) od 16. rujna 2021.,

- 104,80 eura (sto četiri eura osamdeset centi) od 16. listopada 2021.,

- 135,62 eura (sto trideset pet eura šezdeset dva centa) od 16. studenoga 2021.,

- 135,62 eura (sto trideset pet eura šezdeset dva centa) od 16. prosinca 2021.,

- 135,62 eura (sto trideset pet eura šezdeset dva centa) od 16. siječnja 2022.,

- 77,50 eura (sedamdeset sedam eura pedeset centi) od 16. veljače 2022.,

- 135,62 eura (sto trideset pet eura šezdeset dva centa) od 16. ožujka 2022.,

- 124,33 eura (sto dvadeset četiri eura trideset tri centa) od 16. travnja 2022.,

- 136,23 eura (sto trideset šest eura dvadeset tri centa) od 16. svibnja 2022.,

- 141,68 euro (sto četrdeset jedan euro šezdeset osam centi) od 16. lipnja 2022.,

- 141,68 euro (sto četrdeset jedan euro šezdeset osam centi) od 16. srpnja 2022.,

- 141,68 euro (sto četrdeset jedan euro šezdeset osam centi) od 16. kolovoza 2022.,

- 141,68 euro (sto četrdeset jedan euro šezdeset osam centi) od 16. rujna 2022.,

- 141,68 euro (sto četrdeset jedan euro šezdeset osam centi) od 16. listopada 2022.,

- 150,18 eura (sto pedeset eura osamnaest centi) od 16. studenoga 2022.,

- 150,18 eura (sto pedeset eura osamnaest centi) od 16. prosinca 2022.,

- 68,26 eura (šezdeset osam eura dvadeset šest centi) od 16. siječnja 2023.,

- 150,16 eura (sto pedeset eura šesnaest centi) od 16. veljače 2023.,

- 120,15 eura (sto dvadeset eura petnaest centi) od 16. ožujka 2023.,

- 137,74 eura (sto trideset sedam eura sedamdeset četiri centa) od 16. travnja 2023.,

- 153,87 eura (sto pedeset tri eura osamdeset sedam centi) od 16. svibnja 2023.,

- 153,87 eura (sto pedeset tri eura osamdeset sedam centi) od 16. lipnja 2023.,

- 156,86 eura (sto pedeset šest eura osamdeset šest centi) od 16. srpnja 2023.,

- 163,24 eura (sto šezdeset tri eura dvadeset četiri centa) od 16. kolovoza 2023.,

- 153,87 eura (sto pedeset tri eura osamdeset sedam centi) od 16. rujna 2023.,

- 153,87 eura (sto pedeset tri eura osamdeset sedam centi) od 16. listopada 2023.,

- 161,57 euro (sto šezdeset jedan euro pedeset sedam centi) od 16. studenoga 2023., - 73,45 eura (sedamdeset tri eura četrdeset pet centi) od 16. prosinca 2023.

r i j e š i o j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva na način kako je to navedeno u podnesku koji je tužiteljica ČM dostavila 27. svibnja 2025.

II. Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu da tužiteljici ČM u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati 900,00 eura (devetsto eura) troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČM dostavila je, putem opunomoćenika odvjetnika Marka Pleša, 11. prosinca 2024. tužbu kojom zahtijeva da se utvrdi kako joj pripada 10 % dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada. Predlaže da se kao osnovica za izračun uzme zbroj mjesečnih iznosa koji su joj isplaćeni za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor, državne blagdane i neradne dane. Isto tako, zahtijeva da se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (u nastavku: Agencija) naloži plaćanje navedenog dodatka sa zateznim kamatama, osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, i to za razdoblje od kolovoza 2020. do studenoga 2023. jer joj je pravo na dodatak priznato odlukom od 1. lipnja 2018., a u skladu s ugovorom o radu. Navodi kako je tuženica taj dodatak prestala isplaćivati, odnosno da je 7. kolovoza 2020. isplatila plaću za srpanj te godine, a kada je zadnji put isplaćen i dodatak. U tužbi navodi da će tijekom postupka postaviti tužbeni zahtjev, a nakon što se utvrdi konačni iznos na temelju vještačkog nalaza i mišljenja. Tužiteljica zahtijeva da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tužba je 28. veljače 2025. dostavljena tuženici Agenciji, radi podnošenja pisanog odgovora. Odgovor na tužbu dostavljen je putem opunomoćenice, odvjetnice Antonije Jurajić, 10. ožujka 2025. Tuženica ne osporava da je tužiteljica ČM njezina zaposlenica te da radi na mjestu s posebnim uvjetima rada, ali osporava da joj pripada 10 % dodatka na plaću za razdoblje od kolovoza 2020. do studenoga 2023. Smatra da je stupanjem na snagu Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, KLASA: 0003-05/20-02/00004 URBROJ: 396-02-20-1 od 23. lipnja 2020. (u nastavku: Pravilnik/20) tužiteljici prestalo pravo na isplatu dodatka jer je člankom 27. propisano da se stavljaju izvan snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranijih Pravilnika o plaćama i naknadama, a tužiteljica je sklapanjem ugovora o radu pristala na to da joj se plaća obračunava na temelju Pravlinika/20, s obzirom na članak 5. ugovora. Smatra da ne postoji pravna osnova za isplatu dodatka jer je prestao važiti Temeljni kolektivni ugovor, kao i granski kolektivni ugovor. Navodi da u razdoblju na koje se odnosi tužbeni zahtjev nije bio sklopljen novi granski kolektivni ugovor, a koji je sklopljen tek 15. studenoga 2023. i da je ugovoreno 5 % dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada.

3. Tužiteljica ČM je 27. svibnja 2025. postavila tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno pod točkom II. izreke presude, odnosno postavila je tužbeni zahtjev radi isplate 5.373,55 eura po osnovi povećanja plaće za 10 %, zbog posebnih uvjeta rada u razdoblju od kolovoza 2020. do studenoga 2023., sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, nakon što je dostavljen izračun u kojem je navedeno koliko bi iznosio dodatak od 10 %. Tuženica Agencija protivila se preinaci i predložila je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

5. Na temelju članaka 292. i 292. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) na pripremnom ročištu koje je održano 15. travnja 2025. donesen je plan upravljanja postupkom, poslovni broj: Pr-235/2024-6. Utvrđeno je da je među strankama je sporno ima li tužiteljica ČM pravo na isplatu 10 % dodatka na plaću zbog uvjeta rad te su prihvaćeni dostavljeni dokazi i naloženo je tuženici Agenciji da u roku 30 dana dostavi izračun razlike plaće. Odbijeni su dokazni prijedlozi da se u postupku sasluša tužiteljica i tuženičin zastupnik.

6. Radi odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dokaznom postupku pročitani su: tužba s privitcima, odgovor na tužbu s privitcima, podnesak tuženice od 29. travnja 2025. s obračunom plaće, podnesak tužiteljice od 27. svibnja 2025.

7. Na temelju članka 8. u svezi s člankom 220. ZPP-a odlučeno je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan i naložiti isplatu 5.373,55 eura jer je utvrđeno da tužiteljici ČM pripada pravo na povećanje plaće od 10 % za posebne uvjete rada budući da je to navedeno u odluci koja je donesena 1. kolovoza 2018. Čitanjem odluke utvrđeno je da je tuženica Agencija, priznala pravo da se tužiteljici uveća plaća za 10 % zbog toga što radi na poslovima koji zahtijevaju posebne uvjete rada, a primjenjivala se od 1. lipnja 2018. Isto tako, čitanjem ugovora o radu, KLASA: 112-02/20-01/00032 URBROJ: 396-03-02-20-1 od 10. srpnja 2020. utvrđeno je da se na sva druga prava i obveze, a između ostaloga i na pravo na dodatak, primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora.

8. Iz Pravilnika/20, koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2020., proizlazi da na temelju članka 2. stavka 3. i članka 3. stavaka 1. i 3. tužiteljici ČM pripada dodatak na plaću u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu s odredbama sklopljenih kolektivnih ugovora. Isto tako, utvrđeno je da je člankom 27. propisano kako stupanjem na snagu prestaju važiti propisi koji su važili prije stupanja na snagu Pravilnika/20 i da se stavljaju izvan snage sve odluke o plaći koje su donesene na temelju tih propisa.

9. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine”, broj 128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020. i 56/2022., u nastavku: TKU) propisuje da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok će se takva radna mjesta i iznosi posebnih dodataka na plaću utvrditi granskim kolektivnim ugovorima (članci 53. i 54. TKU-a). Ovakve odredbe sadržane su i u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine”, broj 56/2022., 127/2022. i 58/2023.).

10. Na temelju članka 94. u svezi s člankom 9. stavkom 3. Zakona o radu („Narodne novine”, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023., u nastavku: ZR) tužiteljici ČM pripada 10 % povećanje plaće jer je se radi o pravu iz radnog odnosa koje je različito uređeno TKU-om i Pravilnikom/20, pri čemu nije donesen granski kolektivni ugovor. Kako je već navedeno, Pravilnikom/20 je u članku 27. propisano da se nakon stupanja na snagu toga pravilnika stavljaju izvan snage sve odluke o plaći koje su donesene na temelju ranijih propisa. Polazeći od toga da TKU propisuje kako zaposlenik u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, ima pravo na dodatak na plaću, kao i činjenicu da je tuženica Agencija donijela odluku na temelju koje tužiteljici ČM priznaje pravo na dodatak od 10 %, radi se o stečenom pravu radnika. Ovdje je potrebno dodati i to da je ugovorom o radu ugovoreno da tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću te da se primjenjuju i odredbe TKU-a. U tom slučaju nije od utjecaja činjenica da je Pravilnikom/20 propisano kako joj to pravo ne pripada te da se stavljaju izvan snage sve odluke o plaći koje su bile donesene na temelju ranijih propisa. Imajući na umu da je među strankama nesporno da je tužiteljica u razdoblju od kolovoza 2020. do studenoga 2023. obavljala poslove na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, osnova za isplatu 10 % dodatka na plaću upravo je članak 54. TKU-a zato što predstavlja povoljnije pravo za radnika, a sve u smislu članka 9. stavka 3. ZR-a u svezi s člankom 94. ZR-a. Naime, odluke poslodavca na temelju kojih je radnik stekao pravo na povećanje plaće ne mogu se staviti izvan snage donošenjem novog pravilnika jer se radi, a kako je već navedeno, o stečenim pravima radnika. U postupku nije dokazano da je tuženica Agencija donijela novu odluku koja je dostavljena tužiteljici i protiv koje je ona ostvarila pravnu zaštitu u skladu sa zakonskim odredbama, a koja bi imala učinak na njezino pravo koje utvrđeno ranijom odlukom. S obzirom na to da se radi o stečenom pravu, smatra se da tužiteljici pripada 10 % dodatka na plaću na jednak način kako je to ostvarivala i do 7. kolovoza 2020., kada joj je isplaćena plaća za srpanj 2020. Zbog navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

11. Kako bi se utvrdio točan iznos tužbenog zahtjeva, tuženici Agenciji naloženo je dostavljanje izračuna dodatka na plaću u iznosu od 10 % zbog posebnih uvjeta rada. Tuženica je taj izračun dostavila 29. travnja 2025. te je utvrđeno da tužiteljici u razdoblju od kolovoza 2020. do studenoga 2023. pripada ukupno 5.373,55 eura dodatka na plaću, odnosno da joj pripadaju mjesečni iznosi dodatka na plaću koji su navedeni pod točkom II. izreke presude. Podnesak s izračunom dostavljen je tužiteljičinom opunomoćeniku, odvjetniku Marku Plešu, 13. svibnja 2025. Kako je već navedeno, podneskom od 27. svibnja 2025. preinačen je tužbeni zahtjev u odnosu na ukupni iznos, kao i mjesečne iznose sa zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate. Podnesak je predan tuženičinoj opunomoćenici, odvjetnici Antoniji Jurajić, na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 29. svibnja 2025. Tuženica se protivila preinaci tužbenog zahtjeva i predložila je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

12. Na temelju članka 191. u svezi s člankom 190. ZPP-a odlučeno je dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva. Tužiteljica ČM iz iste činjenične osnove zahtijeva novčanu svotu koju nije mogla odrediti u trenutku podnošenja tužbe bez provođenja dokazne radnje vještačenja. U ovome slučaju nije određeno vještačenje jer je tuženica Agencija dostavila izračun iz kojeg se mogao utvrditi iznos tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povećanje plaće od 10 %, a preinaka je bila svrsishodna za konačno rješenje spora, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

13. Imajući na umu da je tužiteljica ČM, a nakon što joj je dostavljen izračun dodatka na plaću preinačila tužbeni zahtjev, kao i zbog toga što je utvrđeno da se radi o stečenom pravu radnika, koje je na temelju zakonskog propisa za nju povoljnije, odlučeno je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan i naložiti isplatu ukupno 5.373,55 eura. S obzirom na to da se radi o iznosima koji se isplaćuju mjesečno, odlučeno je da tužiteljica na pojedinačne mjesečne iznose ima pravo zahtijevati isplatu zateznih kamata, a sve na temelju članka 92. ZR-a u svezi s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – u nastavku: ZOO), po propisanoj stopi na način kako je to navedeno pod točkom II. izreke presude.

14. Na temelju članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a s obzirom na to da je tuženica Agencija u cijelosti izgubila parnicu, odlučeno je obvezati tuženicu da tužiteljici ČM naknadi troškove izazvane vođenjem postupka. Tužiteljičinom opunomoćeniku, odvjetniku Marku Plešu, pripada na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/2023. – u nastavku: Tarifa) po 100 bodova za sastavljanje tužbe i podneska od 27. svibnja 2025. (Tbr. 8.), kao i po 100 bodova za zastupanje na ročištima koja su održana 15. travnja 2025. i 29. svibnja 2025. Pripada mu ukupno 400 bodova nagrada pa kako je vrijednost boda 2,00 eura, pripada mu 800,00 eura nagrade, što uvećano za zatraženih 25 % poreza na dodanu vrijednost iznosi 900,00 eura. O troškovima koji se odnose na zastupanje na ročištu za objavu presude bit će odlučeno naknadno, a na temelju zahtjeva za naknadu troškova koje je odvjetnik Marko Pleš predao na glavnoj raspravi, sve u skladu s člankom 164. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, a na temelju članaka 325. i 343. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Osijek, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem opunomoćenika

2. Tuženici, putem opunomoćenice

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte