REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-218/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Nikole Ramušćaka i Vesne Gašparuš-Horvat kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽB, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽB, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov- 141/2025 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog ŽB odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podizanja optužnice protiv okrivljenog ŽB, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), pod točkom I. izreke je okrivljenom TB produljen istražni zatvor, određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kir-387/2025 od 4. svibnja 2025., iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se okrivljenom TB u istražni zatvor uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegova uhićenja 2. svibnja 2025. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni AB, po braniteljici po službenoj dužnosti Martini Perenčević Habeković, odvjetnici iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i da se okrivljenika pusti na slobodu, odnosno da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog ŽB nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi navodi da rješenje o produljenju istražnog zatvora ne sadrži sve zakonom propisane podatke, odnosno da rješenjem nije određen rok na koji je okrivljeniku produljen istražni zatvor. Žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje navodeći da su u rješenju samo taksativno nabrojani dokazi, bez da je sud utvrdio na temelju kojih točno dokaza je zaključio da postoji osnovana sumnja na počinjenje inkriminiranog kaznenog djela. Također, žalitelj ističe da se okrivljenik ne može povezati s eventualnim radnjama koje ulaze u biće predmetnog kaznenog djela jer kod istoga ne postoji koristoljublje, kao jedan od bitnih elemenata kaznenog djela pa se može raditi samo o ilegalnom prijelazu državne granice koji ima obilježja prekršaja. Nadalje, žalitelj osporava i osobite okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi okrivljenik mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Naime, žalitelj navodi da je okrivljenik državljanin Ukrajine s trajnim prebivalištem u [adresa], a koja je članica Europske unije pa je moguće izdavanje europskog uhidbenog naloga. Također, žalitelj ističe da okrivljenik nije osuđivan niti kažnjavan te da je urednog ponašanja i tijekom boravka u istražnom zatvoru, a što ukazuje da će se uredno odazivati pozivima suda, a istome je posebno bitno čim prije se vratiti u Republiku Poljsku jer će u protivnome izgubiti zaposlenje i time ugroziti svoju obitelj koja financijski ovisi o njemu. Stoga smatra da bi se svrha istražnog zatvora mogla postići i određivanjem neke od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08., primjerice oduzimanjem putnih i osobnih isprava, određivanjem obveze redovitog javljanja državnom tijelu te zabranom napuštanja teritorija Republike Hrvatske.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ŽB te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su valjani i dostatno konkretizirani.
7. Protivno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11. kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, a ta sumnja proizlazi iz dokaza koji su izloženi u 6. odlomku na trećoj stranici pobijanog rješenja te koji su rezultirali podizanjem optužnice. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća te razloge jer su dovoljni i odgovarajući pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste. Pritom se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka, pri procjeni postoji li osnovana sumnja vezano uz kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, optužno vijeće nije ovlašteno vrednovati izvedene dokaze, a niti je na to ovlašten drugostupanjski sud prilikom razmatranja žalbe okrivljenika, već se dokazi procjenjuju u svojoj ukupnosti i po sadržaju kakav jest, a vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno dati samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja.
8. Nadalje, suprotno daljnjim prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno i postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi okrivljeni AB, u slučaju puštanja na slobodu, mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i time postati nedostupan njezinim pravosudnim tijelima, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
8.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta okrivljeni AB je državljanin Ukrajine, s prebivalištem u [adresa], gdje mu, prema vlastitom kazivanju, živi obitelj. Okrivljenik za teritorij Republike Hrvatske nije ni na koji način vezan, nema regulirano prebivalište niti boravište, a niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Stoga je razvidno da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem tog kaznenog djela. Imajući u vidu sve navedeno, kao i međunarodni karakter inkriminiranog kaznenog djela te propisanu kaznu za kazneno djelo za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, u trajanju od jedne do osam godina, a što bi mogao biti daljnji motiv okrivljeniku za napuštanje Republike Hrvatske, pravilno je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a u svrhu prevencije opasnosti od bijega.
8.2. Također se ukazuje žalitelju da prigovor, kako okrivljenik prebiva u [adresa], koja je članica Europske unije pa da se protiv istoga može izdati europski uhidbeni nalog, nije osnovan jer institut europskog uhidbenog naloga, sam po sebi, ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega nego predstavlja prisilnu mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika.
8.3. Nadalje, žaliteljevo upiranje na okrivljenikovu neosuđivanost, obiteljske prilike te dužnost uzdržavanja obitelji i njihovu kreditnu opterećenost, kao i na opasnost od gubitka zaposlenja u Republici Poljskoj, nije od utjecaja na pravilno utvrđenu opasnost od okrivljenikove nedostupnosti, jer se ne radi o okolnostima koje bi jamčile dostupnost okrivljenika u slučaju puštanja na slobodu ili ga spriječile u napuštanju područja Republike Hrvatske. O ovim okolnostima će biti moguće voditi računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao i o istaknutoj voljnosti okrivljenika za priznanje kaznenog djela i izjavljivanje kajanja.
9. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je, imajući u vidu sve naprijed navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a osobito uzimajući u obzir sve češću pojavnost ovih kaznenih djela kao i ukupnost osobnih i imovinskih prilika okrivljenika, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju svrha koja se želi postići mjerom istražnog zatvora ne može ostvariti zamjenom istražnog zatvora jamstvom niti nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti po žalitelju predloženim mjerama.
10. Suprotno daljnjim prigovorima žalitelja, pobijano rješenje sadrži sve zakonom propisane dijelove, a u pogledu prigovora o nedostatku roka na koji je produljen istražni zatvor, žalitelj se upućuje na odredbu članka 131. stavka 3. ZKP/08. kojom je propisano da se nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, već da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
11. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 12. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
