Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-4321/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽR, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. ožujka 2023., broj: 71 Pp-4513/2022, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. ŽR kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ČR je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru okr. ČR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je, na temelju cit. propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.340,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe, po ocjeni ovog suda, nije počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da je djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak prekršaj, kako je to pravilno pravno označeno, iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Suprotno tvrdnje žalitelja, iz prvostupanjskog spisa predmeta, usporedbom optužnog akta i izreke pobijane presude, proizlazi da se presuda odnosi na djelo iz podnesenog optužnog prijedloga, a ne kako to pogrešno ističe žalitelj obaveznog prekršajnog naloga, i postoji istovjetnost između činjeničnog opisa optužbe i presude koja je na temelju njega donesena, s time da izreka pobijane presude sadrži sve bitne elemente sukladno članka 183. Prekršajnog zakona, tako da je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koje je djelo okrivljenik proglašen krivim.
6. Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude razumljiva i jasna te sadrži sve odlučne činjenice djela iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o njegovom vrednovanju, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, niti su razlozi u suprotnosti s izrekom. Stoga je ovaj sud mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to paušalno ističe žalitelj.
7. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda ocjenjuje da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
7.1. Žalitelj ne dovodi u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike niti dovodi u pitanje zaprimanje odluke kojom mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, protivno koje je postupao. Suprotno tvrdnji žalitelja, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je znao za izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, jer je iz sadržaja odluke II Postaje prometne policije broj: 211-07-22-2-29441 od 18. rujna 2021. (kojom je izrečena zaštitna mjera) razvidno da navedena mjera počinje teći od izvršnosti te odluke, odnosno protekom roka za dragovoljno izvršenje ili protekom 8 dana od dana pravomoćnosti, o čemu je bio dužan voditi računa. Prema tome, žalitelj je obaviješten o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., od kada više nije propisano (i naknadno) dostavljanje obavijesti o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozački dozvola. Tako iz rezultata provedenog postupka proizlazi da su u pogledu znanja o stupanju na snagu zabrane upravljanja motornim vozilom poduzete sve radnje sukladno pozitivnim propisima, a za prekršaj je kriv i počinitelj koji je postupao iz nehaja. Eventualne nejasnoće o vremenu stupanja na snagu izrečene zaštitne mjere žalitelj je bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije poduzimanja upravljanja vozilom u prometu na cesti.
7.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj u izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, te nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je već u dovoljnoj mjeri cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika odmjerio novčanu kaznu u neznatnoj mjeri iznad minimalno propisane kazne, s obzirom da je za počinjeni prekršaj propisana je kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Suprotno tvrdnji žalitelja, u postupku nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti, niti ih žalitelj ističe i dokumentira uz žalbu, pa nema uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne.
8.1. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom sankcijom, razmjernom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te u svemu pogodnom da se ostvari opća i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.
8.2. Neosnovano žalitelj predlaže da se prema njemu primijeni opomena, jer nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za njezinu primjenu, buduća da se ta mjera upozorenja može primijeniti samo za one prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura. U ovom predmetu to nije slučaj, obzirom da je za počinjeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora, međutim i novčana kazna u značajno višem iznosu.
8.3. Bez uspjeha žalitelj upire i na oslobođenje od kazne jer prema odredbi članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona sud može okrivljenika osloboditi od kazne kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ili da se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Međutim, u predmetnom slučaju ne proizlazi ispunjenje niti jednog od zakonom propisanih uvjeta pa nema osnove za oslobođenje od kazne.
8.4. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
