Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-186/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sonji Bonifačić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja Magnum Opatija d.o.o. iz [adresa], OIB: 96645008206, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-670/2018- 82 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-670/2018-82 od 18. ožujka 2024. potvrđuje u točki I/1. izreke.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbi stranaka ukida se citirana presuda u točkama I/2., II, III i IV izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja utvrđena je nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 02. studenoga 2018. kojom tuženik-protutužitelj (dalje tuženik) otkazuje Ugovor o radu tužitelja-protutuženika JZ (dalje tužitelj) zbog skrivljenog ponašanja i drugostupanjska odluka poslodavca „Odgovor na zahtjev za zaštitu prava“ od 26. studenoga 2018.kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja (točka I/1. izreke). Određen je sudski raskid ugovora o radu tužitelja s danom donošenja prvostupanjske presude (točka I/2. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zatražio od tuženika isplatu naknade štete zbog nedopuštenog otkaza u visini osam prosječnih plaća tužitelja ostvarenih prije donošenja odluke o otkazu, pobliže navedeno točkom II izreke citirane presude.

2. Odbijen je protutužbeni zahtjev sadržaja:

"I.Raskida se Ugovor o radu broj 0081 sklopljen 14. ožujka 2003. s pripadajućim aneksom broj - 01 od 15. svibnja 2003., dodatkom ugovora o radu od 7. lipnja 2004. te aneksom Ugovora o radu od 1. lipnja 2005. između tužitelja JZ, s prebivalištem u [adresa], 01B: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Magnum Opatija d.o.o., sa sjedištem u [adresa], 01B:[osobni identifikacijski broj] s danom 12. prosinca 2018.

II.Utvrđuje se da je 12. prosinca 2018. prestao radni odnos tužitelja JZ, s prebivalištem u [adresa], 01B: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika Magnum Opatija d.o.o., sa sjedištem u [adresa], 01B:[osobni identifikacijski broj]." (točka III izreke).

3. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.350,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 18. ožujka 2024. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen (točka IV izreke).

4. Protiv citirane presude žale se obje stranke.

5. Tužitelj presudu pobija u točki II i odbijajućem dijelu točke IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tuženik presudu pobija u točkama I, III i dosuđujućem dijelu točke IV izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a prihvati protutužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

7. Svaka od stranaka je podnijela odgovor na žalbu negirajući žalbene navode protivne stranke, te ustrajući kod žalbenih navoda i prijedloga.

8. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 2. studenoga 2018. i odgovora tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 26. studenoga 2018., za sudskim raskidom Ugovora o radu tužitelja s danom donošenja prvostupanjske presude i naknadom štete zbog nedopuštenog otkaza u visini osam prosječnih plaća tužitelja ostvarenih prije donošenja odluke o otkazu, visina kojih će se precizirati po dostavi podataka od strane tuženika, te protutužbeni zahtjev tuženika za raskidom ugovora o radu od 14. ožujka 2003. s pripadajućim aneksom broj -01 od 15. svibnja 2023., dodatka ugovora o radu od 7. lipnja 2004., te aneksa ugovora o radu od 1. lipnja 2005., s danom 12. prosinca 2018., kao i utvrđenjem da je 12. prosinca 2018. prestao radni odnos tužitelja kod tuženika.

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da su stranke od 2003. bile u kontinuiranom radnopravnom odnosu poslodavca i radnika, tužitelj na radnom mjestu "kućni majstor-ložač";

-da je tuženik odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 2. studenoga 2018. tužitelju otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,

-da iz sadržaja nerečene odluke o redovitom otkazu ugovora o radu proizlazi da se ista temelji na tužiteljevom kršenju obveza iz radnog odnosa i to zloupotrebe prava na bolovanje jer da je dobrog zdravstvenog stanja i radno sposoban, te kršenja zakonske zabrane natjecanja s tuženikom kao poslodavcem jer je u svojstvu prokuriste trgovačkog društva Međunarodni centar za poslovno savjetovanje d.o.o. obavljao poslove u društvu koje se bavi istom djelatnošću kao i tuženik;

-da je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelj bio dulje od godinu i pol dana na neprekidnom bolovanju, te da je kontinuirano od 2012. do jeseni 2018. tužitelj bio prokurist trgovačkog društva Međunarodni centar za poslovno savjetovanje d.o.o.;

-da se Radničko vijeće tuženika usprotivilo donošenju odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja;

-da je Odluku o otkazu ugovora o radu od 2. studenoga 2018. tužitelj primio 5. studenoga 2018., da je zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava podnio preporučenom pošiljkom 14. studenoga 2018. koju je tuženik primio 16. studenoga 2018., pa kako je tuženiku rok za postupanje po zahtjevu za zaštitu prava od 15 dana računajući od dostave tog zahtjeva istekao 2. prosinca 2018., dok je tuženik očitovanje (odgovor) na zahtjev tužitelja podnio preporučenom pošiljkom s povratnicom 3. prosinca 2018., to da je tužitelj podnošenjem tužbe 5. prosinca 2018., postupio u primjeni odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17; dalje: ZR);

-da upozorenjem na radne obveze iz radnog odnosa od 30. kolovoza 2018. tuženik upozorava tužitelja u slučaju ponovljenog kršenja obveza iz radnog odnosa na mogućnost otkaza Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. U kontekstu kršenja obveza iz radnog odnosa poslodavac spominje tužiteljevu zloupotrebu instituta bolovanja s obzirom da je radno sposoban i dobrog zdravstvenog stanja, kao i tužiteljevu izjavu za novine "Novi list", a koju izjavu je dao kao prokurist i zastupnik ruske obitelji TZ i u kojoj navodi informacije o otvaranju određenog ugostiteljskog objekta koji će gostima posluživati gruzijske specijalitete. Također, u upozorenju se navode i tuženikova saznanja da tužitelj sudjeluje u Međunarodnom centru za poslovno savjetovanje d.o.o. [adresa], kao prokurist i osoba ovlaštena za zastupanje;

- da je tužitelj bio prokurista u društvu Međunarodni centar Gavril Popov d.o.o. od 26. rujna 2012, a da je 3. rujna 2018. Međunarodnom centru za poslovno savjetovanje d.o.o. podnio ostavku na mjesto prokuriste u tom društvu;

-da povrede obveza iz radnog odnosa koje su bile predmetom pisanog upozorenja ne mogu biti razlogom otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, već to mogu biti samo nove povrede koje je eventualno radnik počinio od donošenja pisanog upozorenja do donošenja odluke o otkazu ugovora u radu;

-da tuženik nije dokazao tvrdnje da bi se tužitelj nalazio na neopravdanom bolovanju;

-da ocjenom provedenih dokaza nije utvrđeno koju ili koje je točno aktivnosti, konkretne radnje i postupanja te kojeg (kojih) datuma u relevantnom vremenskom razdoblju od 30. kolovoza 2018. (upozorenja) do 2. studenoga 2018. (otkaza) je tužitelj poduzimao kao prokurist ili eventualno fizička osoba i time kršio zakonsku zabranu natjecanja sa poslodavcem, ovdje tuženikom;

-da je sudski raskid ugovora o radu utvrđen s danom donošenja prvostupanjske presude, pri čemu je u obzir uzeto da je u vrijeme donošenja navedene odluke tužitelj imao 64 godine (rođen **.**.1959.) pa da prema tome nisu bile ispunjene kumulativne zakonske pretpostavke iz čl. 112. toč. 4. ZR-a da bi s kojim drugim danom prije dana donošenja prvostupanjske presude valjalo odrediti taj raskid, a isto tako, da iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne slijedi utvrđenim da su ugovori o radu na neodređeno vrijeme drugim radnicima koji su obavljali poslove radnog mjesta tužitelja (kućni majstor-ložač, odnosno oni radnici koji su tužiteljeve radne zadatke obavljali makar u zamjeni) za vrijeme trajanja njegovog bolovanja prestali tijekom trajanja ovog spora, pa da bi prema redovnom tijeku stvari i tužiteljev ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da nije bilo nedopuštenog otkaza, prestao u vrijeme kad i tim drugim radnicima;

-da tužitelj u odnosu na zahtjev za naknadu štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu, ničim nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao predložiti financijsko vještačenje prije zaključenja prethodnog postupka, kao i da nije propisano, u slučaju kad tužitelj (radnik) promijeni istovjetnost svog zahtjeva u radnom sporu u smislu čl. 125. st. 1. ZR-a, da bi tada automatizmom bila isključena od primjene odredba čl. 299. st. 2. ZPP-a, iz kojeg razloga su na ročištu 22. siječnja 2024. odbijeni daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, pa tako i dokaz financijskim vještačenje koji je prvi puta predložen podneskom od 19. siječnja 2024.;

-da je s obzirom na prihvaćeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i u dijelu za određivanje sudskog raskida ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, u cijelosti odbijen protutužbeni zahtjev tuženika.

-da je tužitelj bio prokurista u društvu Međunarodni centar Gavril Popov d.o.o. od 26. rujna 2012., a da je 3. rujna 2018. Međunarodnom centru za poslovno savjetovanje d.o.o. podnio ostavku na mjesto prokuriste u tom društvu.

11. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa zatražio u rokovima iz odredbi čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a, a da time što je tijekom postupka obuhvatio i drugostupanjsku odluku tuženika- "odgovor na zahtjev za zaštitu prava" od 26. studenoga 2018., tužitelj nije prekludiran u tom svom zahtjevu.

11.1. Naime, okolnost da tužbenim zahtjevom nije istovremeno obuhvaćena i odluka poslodavca o zahtjevu radnika iz čl. 133. st. 1. ZR-a ne dovodi automatizmom do odbačaja tužbe ukoliko je radnik naknadno do zaključenja glavne rasprave tužbenim zahtjevom obuhvatio i prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku poslodavaca. Naprotiv, tek u situaciji ukoliko tužitelj po pozivu suda da dopuni tužbu, tužbenim zahtjevom ne bi obuhvatio i drugostupanjsku odluku poslodavca, isto bi predstavljalo razlog za odbačaj tužbe.

11.2. U konkretnom slučaju, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja tužitelj nije prekludiran u ostvarenju sudske zaštite, prvenstveno imajući u vidu da odredba čl. 133. st. 2. ZR-a regulira i specifičnu situaciju u kojoj se radniku rok za traženje sudske zaštite računa na temelju prava poslodavca da ne odgovori na zahtjev za zaštitu prava kojeg je radnik podnio protiv odluke kojom mu je povrijeđeno neko pravo, a bez čega ne bi niti mogao tražiti sudsku zaštitu (čl. 133. st. 3. ZR-a). Stoga se radniku rok računa na način da se prije svega računa rok od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika, pa se od dana isteka tog roka, računa daljnji rok od 15 dana unutar kojeg radnik mora podnijeti tužbu, da bi ona bila pravovremena. U konkretnom slučaju tužitelju je rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava počeo teći 6. studenoga 2018. (odluku o otkazu primio 5. studenoga 2018.), zahtjev za zaštitu prava podnio je 14. studenoga 2018. koji zahtjev je tuženik primio 16. studenoga 2018., pa je tuženiku rok za odgovor na taj zahtjev počeo teći 17. studenoga 2018. i istekao 1. prosinca 2018., a kako je tuženik odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika od 26. studenoga 2018. uputio tužitelju preporučenom pošiljkom od 3. prosinca 2018. ( punomoćnica tužitelja zaprimila 6. prosinca 2018.), tužitelj je pravovremeno podnio predmetnu tužbu 5.prosinca 2018.

12. Nadalje, ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja, da tuženik na kojem je bio teret dokaza opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, isti nije dokazao, u konkretnom slučaju da bi tužitelj zloupotrebljavao institut bolovanja, kao i da bi kršio zakonsku zabranu natjecanja sa poslodavcem.

12.1. Naime, nije prijeporno da je upozorenjem od 30. kolovoza 2018. tuženik upozorio tužitelja u slučaju ponovljenog kršenja obveza iz radnog odnosa na mogućnost otkaza Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, pri tome u sadržaju tog upozorenja navodeći tužiteljevu zloupotrebu instituta bolovanja, tužiteljevu izjavu za «Novi list», u kojoj navodi informacije o otvaranju ugostiteljskog objekta, kao i da tužitelj sudjeluje u svojstvu prokuriste i osobe ovlaštene za zastupanje u trgovačkom društvu Međunarodni centar za poslovno savjetovanje d.o.o.

13. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

14. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pismeno upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca to učini. Prema st. 2.citiranog članka prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Iz dijela odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a u kojem je rečeno da će se radniku ukazati na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja obveze iz radnog odnosa, jasno proizlazi da mogućnost otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika postoji samo ako radnik i nakon upozorenja opetuje kršenje obveza iz radnog odnosa. U navedenom pravcu, teret dokaza bio je na tuženiku (čl. 135. st. 3. ZR-a). S tim u vezi, ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da bi tužitelj nastavio s kršenjem obveza iz radnog odnosa, na koje je upozoren upozorenjem od 30. kolovoza 2018., a u relevantnom vremenskom razdoblju od tog upozorenja 30. kolovoza 2018. do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu 2. studenoga 2018.

15.1. Naime, nije utvrđeno da bi tužitelj zloupotrebljavao institut bolovanja, imajući u vidu spisu priloženu stručno-medicinsku ocjenu privremene nesposobnosti za rad osiguranika-ovdje tužitelja, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 10. listopada 2018., te da je tužitelj odmah po primitku upozorenja od 30. kolovoza 2018., već 3. rujna 2018. preporučenom pošiljkom podnio ostavku na mjesto prokuriste u društvu Međunarodni centar za poslovno savjetovanje d.o.o. [adresa], pri čemu je ovom sudu prihvatljivo da tužitelj nije mogao utjecati na datum upisa tog opoziva u sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci, a u kojemu su opoziv prokure i dodjela prokure upisani s danom 28. studenoga 2018. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka, a što ponavlja žalbenim navodima, isticao aktivnosti tužitelja vezane za prokuru i izjavu koju je tužitelj dao za "Novi list", a u odnosu na koje aktivnosti mu je izdano upozorenje od 30. kolovoza 2018., pa utoliko, a s obzirom na prethodno izloženo, isto nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude u odnosu na utvrđenje nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja od 2. studenoga 2018. Na drugačiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi tuženika da bi funkciju prokuriste preuzela tužiteljeva supruga, kao i da bi za trgovačko društvo Međunarodni centar za poslovno savjetovanje d.o.o. aktivno radio sin tužitelja, pa da bi tužitelj posredno putem članova obitelji bio uključen u aktivnosti kojima bi konkurirao tuženiku. Isto tako, da se tužitelj spominje kao kontakt osoba vezano za iznajmljivanje kuće za odmor „Opatija“ u vlasništvu gospodina TZ, na adresi [adresa] kojom djelatnošću se bavi sin tužitelja, budući da se pitanje zakonitosti odluke o otkazu ocjenjuje s obzirom na provedeni postupak donošenja odluke o otkazu i razloge otkazivanja navedene u konkretnoj odluci, a isto se u spornoj odluci o otkazu ugovora o radu ne navodi. Neosnovano tuženik ustraje i da je trebalo dopunski saslušati u svojstvu svjedoka ZZ, vlasnika društva Neporom d.o.o na okolnost tko je platio proviziju za kupoprodaju hotela Jezero navedenoj agenciji, budući da iz provedenih dokaza proizlazi da je navedeni objekt kupio MZ 2016., te i da je tužitelja kontaktirao oko kupnje te nekretnine, radilo se o kupoprodaji za fizičku osobu, koja je izvršena 2016. i prije nego što je tužitelju izdano upozorenje od 30. kolovoza 2018. U konačnici, svjedoci SZ koji je 2014. i 2015. bio poslovni konzultant tvrtke Magnum Opatija d.o.o., a krajem 2015. postavljen za prokuristu tog trgovačkog društva i svjedokinja OZ koja ja radila u trgovačkom društvu Vienna Internacional Zagreb, d.o.o., a koje je bilo povezano društvo, te koja je imala menagerski ugovor s tuženikom, istaknuli su da tužitelj koji je kod tuženika radio kao kućni majstor-ložač, zbog nivoa hijerarhije informiranja i odsustva iz firme zbog dugotrajnog bolovanja, nije ni mogao imati saznanja o poslovanju kojima bi mogao konkurirati tuženiku.

16. Stoga, a kako donošenjem pobijane presude u točki I./1. izreke nije počinjena neka od apsolutno bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a, a nije počinjena ni apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje tuženik, budući da presuda u tom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u toč. I/1. izreke prvostupanjske presude.

17. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja u navedenom dijelu potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Međutim, u odnosu na utvrđenje datuma sudskog raskida ugovora o radu, ocjena je ovoga suda da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, imajući u vidu da je tuženik protutužbenim zahtjevom zatražio sudski raskid ugovora o radu s danom 12. prosinca 2018. (očito istekom otkaznog roka), da u žalbi upućuje i na datum 22. ožujka 2023. kada je tužitelj podneskom istog nadnevka također iskazao suglasnost za sudskim raskidom ugovora o radu, dok je tužitelj sudski raskid zatražio s danom donošenja prvostupanjske presude, a ostalo je neutvrđeno da li bi i kada prestala tužiteljeva privremena nesposobnost za rad te da li bi tijekom trajanja ovog postupka (prosinac 2018. – ožujak 2024.) tužitelj obavljao kakve poslove i za koga, to u navedenom dijelu za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava kako u odnosu na točku I./2., tako i točku III. izreke pobijane presude.

19. U odnosu na zahtjev za naknadu štete osnovano se pak žalbenim navodima tužitelja upućuje na sadržaj odredbe čl. 125. st. 3. ZR-a kojom je propisano da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavka 1. i 2. ovoga članka podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja, a da prema stavku 1. citiranog članka ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Isto tako, prema stavku 2. čl. 125. ZR-a odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

20. Prema tome, u situaciji, kada je pravomoćno utvrđeno da odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja nije dopuštena, a tužitelj je takav zahtjev podnio do zaključenja glavne rasprave, nije bilo osnove odbiti zahtjev tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine prosječne bruto plaće tužitelja u posljednja tri mjeseca prije otkaza, obračunate kao da je radio, a sa kojim financijskim vještačenjem se tuženik suglasio uz obrazloženje da relevantne podatke za tužitelja nisu dostavili jer je hotel prodan, nema više radnika pa nema tko pretražiti i dostaviti tražene podatke.

21. U nastavku postupka sud prvog stupnja dopunit će činjenično stanje kako je ukazano ovim rješenjem te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

22. Iz ovih je razloga na temelju iz odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

23. Sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci, 12. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović