Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-296/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa OD Rački i Kolege, odvj. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), Ministarstvo obrane, zastupana po ODO u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-671/2016-42 od 5. ožujka 2021., 12. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-671/2016-42 od 5. ožujka 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama , rad na terenu, stražarenje i požarnu dužnost za utuženo razdoblje od 20. studenoga 2011. do 14. prosinca 2015. isplati iznos od 4.150,24 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju od 20. studenoga 2011. do 14. prosinca 2015. isplati iznos od 3.354,31 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.562,50 kn.

4. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka , pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5.Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između obrazloženja presude da tuženik nije dokazao korištenje slobodnih dana i sadržaja isprava (dnevnih evidencija rada).

5.1. U žalbi navodi da je preraspodjelu radnog vremena u razdoblju od 1. listopada 2009. do 31. svibnja 2014. vršio sukladno točki XII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/2 – dalje Odluka o rasporedu/09). Tvrdi da je postupao sukladno čl. IV. Odluke o rasporedu /09 vodeći evidenciju o radnom vremenu tužitelja uz naznaku oblika i trajanja rada tužitelja. Također je evidencija o radu tužitelja vršena sukladno odredbi čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radu (Narodne novine" broj 37/2011), time da ističe da podatke o početku i završetku rada tuženik nije dužan voditi sukladno odredbi st. 2. istog članka. Navodi da tužitelj s osnove ostvarenih prekovremenih sati rada prvenstveno ima pravo na korištenje slobodnih dana, a tek u slučaju da nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena tužitelja imao bi pravo na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad. Obračun prekovremenog rada utječe i na obračun naknade za godišnji odmor iz toč. II izreke presude, jer se ista računa po prosječnoj mjesečnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca. Na opisani način sud je neuračunavanjem neiskorištenih slobodnih dana prihvatio i neopravdano veći iznos naknade za godišnji odmor. Osim toga sud je u dijelu za isplatu naknade za godišnji odmor za razdoblje od 8. svibnja 2014. pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uzeo u obzir odredbu čl. 4. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnika vojnih osoba ("Narodne novine broj 54/14 – dalje Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014. i prema kojoj odredbi djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme odrađeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Sukladno odredbi V. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14 – dalje Odluka/14) redovno radno vrijeme utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Također, Zakonom u službama oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine2 broj 73/13 – ZSOSRH/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. važi u utuženom razdoblju propisano je da djelatne vojne osobe za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo naknade kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem navedenog Zakona donesen je Pravilnik/14. Navodi da je vještak na listu 7 nalaza i mišljenja naveo da ukoliko bi se odredbe Pravilnika/14 tumačile na način da naknadu za godišnji odmor obračunava kao za redovni rad, bez dodataka za vojnu službu, tada za razdoblje od 8. svibnja 2014. nema neisplaćenih razlika naknade plaće za godišnji odmor. Stoga, nakon 7. svibnja 2014. pa nadalje u utuženom razdoblju naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora treba obračunati kao redovni rad bez ikakvih dodataka, u kojem slučaju prema utvrđenju vještaka nema neisplaćenih razlika naknade za plaću za godišnji odmor. Također, navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 45. st. 1., čl. 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 25/13, 148/13,83/14, 143/14 i 136/15) i čl. 1. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/013, 160/13, 157/14 i 137/15) plaćanje poreza na dohodak i prireza na dohodak dospijeva isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose ne obračunava zatezna kamata.

6. Prigovara i odluci o parničnom trošku navodeći da je tužitelju neosnovano priznat trošak sastava podneska od 15. rujna 2017. i 9. svibnja 2019. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje Tarifa).

7. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je sukladno dnevnim evidencijama dostavljenim u spis proizlazi da se nigdje ne navodi po kojoj osnovi su i da li su zaista korišteni slobodni dani tj. da pisane naloge o evidenciji radnog vremena tuženik nije dostavio. Navodi, da tuženik tijekom postupka nije dostavio niti jedan materijalni dokaz o korištenju slobodnih dana tužitelja, usprkos zakonskoj obvezi vođenja navedenih evidencija, pa proizlazi da ne postoji niti jedan dokaz o tome da li je tužitelj koristio odnosno da li je tužitelj iskoristio slobodne dane s osnove prekovremenog rada. Tužitelj ističe činjenicu da tuženik nije uredno i pravilno vodio evidencije rada tužitelja. Smatra da je, ukazujući na problematiku vođenja evidencije na temelju postojećih naloga o korištenju slobodnih dana te ne dostavljanja dokumentacije od strane tuženika, dokazao propuste tuženika, pa stoga daljnji teret dokazivanja prelazi na tuženika, sukladno odredbi čl. 131. st. 4. Zakona o radu. Navodi da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da smatra da tužitelj nakon 7. svibnja 2014. ima pravo na naknadu za korištenje godišnjeg odmora kao da je radio redovno radno vrijeme, međutim, smatra da tužitelju u redovno radno vrijeme treba uračunati dodatak na vojnu službu, budući da tuženik prilikom isplate naknade za godišnji odmor nije tužitelju isplaćivao dodatak za vojnu službu, vještak je u nalazu i mišljenju u rekapitulaciji utvrđenih razlika na stranici 12-14 razdoblja od 7. svibnja 2014. do utuženog razdoblja utvrdio razliku neisplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora. Navodi da je Pravilnikom/14 u čl. 6. propisano da sve djelatne vojne osobe ostvaruju dodatak na vojnu službu, pa je stoga zaključiti da navedeni dodatak djelatnih vojnih osoba ostvaruje se i kad rade u redovnom radnom vremenu. Budući da je tužitelj u razdoblju od 7. svibnja 2014. pa do kraja utuženog razdoblja imao pravo na dodatak za korištenje godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu time da u naknadu mora obračunati i dodatak za vojnu službu kako ga je sudski vještak obračunao.

9. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

10. Žalba je osnovana.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike naknade plaće za razdoblje od 20. studenoga 2011. do 31. prosinca 2015. za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada na terenu, subotom, nedjeljom, noću i blagdanom.

12. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu,

-da je vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca u nalazu i mišljenju od 16. listopada 2020. naveo da tuženik u spis nije dostavio cjelokupnu dokumentaciju koja je bila nužna iz koje bi bez zadrške bilo moguće bez dvojbe utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobreni pojedini slobodni dani (osim za travanj 2014.), pa stoga vještak na temelju raspoložive dokumentacije je sačinio nalaz i mišljenje u dvije varijante,

-da je prema prvoj varijanti nakon izvršenih obračuna, utvrđeno da je tužitelj za prekovremeni rad, rad noću i subotom te na ime godišnjeg odmora u razdoblju: od 20. studenog 2011. do 14. prosinca 2015. ostvario dodatke na plaću u visini od 8.861,91 kn, od čega 4.711,68 kn za godišnji odmor, da je tužitelju na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje isplaćeno 1.357,36 kn, pa kada se taj iznos odbije od utvrđene razlike, ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 7.504,55 kn i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 3.354,31 kn i na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću i subotom u iznosu od 4.150,24 kn,

-da je prema drugoj varijanti utvrđeno da bi tužitelj za prekovremeni rad, rad noću i subotom te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 20. studenog 2011. do 14. prosinca 2015. ostvario dodatke na plaću u visini od 4.692,88 kn, od čega 4.552,49 kn na godišnji odmor, da je tužitelju na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju isplaćeno 1.357,36 kn, pa kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.338,90 kn i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 3.198,51 kn te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću i subotom u iznosu od 140,38 kn,

-da je vještak za razdoblje do lipnja 2014. primjenjivao Odluku/09 radi preraspodjele radnog vremena tužitelju prema odredbi točke VII i VIII Odluke/09, a za razdoblje od 1. lipnja 2014. pa nadalje prema Odluci o rasporedu radnog vremena/14 i to točku IV i to tako da se tužitelju ne obračunava prekovremeni rad već radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama XV – XX Odluke,

-da je za obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg vremena u razdoblju 20. studenoga 2011. do 7. svibnja 2014. primjenjuje Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02, 68/11-dalje Pravilnik/02) i to odredbe čl. 4. st. 2. i 3., a za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14 – dalje Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014. i po kojemu tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća prvu varijantu nalaza i mišljenja vještaka iz razloga jer evidencija tužitelja ima nedostatke te tužitelju priznaje na ime prekovremenog rada sa dodacima, rad noću i subotom iznos od 4.150,24 kn i na ime naknade za godišnji odmor iznos od 3.354,21 kn odnosno ukupno iznos od 7.504,55 kn, a sve pozivom na odredbu iz čl. 10. st. 2. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02 i 76/07), čl. 96. st. 1. Zakona u službi u oružanim snagama republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09 – dalje ZSORH/02) i Odluke/09 . Također navodi da nakon stupanja na snagu Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15 i 50/16 – dalje: ZSOS RH/13) odnosno 26. lipnja 2013. potraživanje tužitelja s osnove prekovremenog rada, rada subotom i nedjelom dosuđuje se primjenom odredbi čl. 142. i čl. 155. ZSOS RH/13.

14. S osnove razlike plaće za godišnji odmor za razdoblje od studenoga 2011. do prosinca 2015. prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 142. ZSOS RH te odredbe čl. 4 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika /02.

14.1. Na dosuđeni iznos priznaje zateznu kamatu izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim iznosima bruto plaće.

15. Prema odredbi čl. 169. st. 1. ZSOSRH/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema odredbi čl. 97. st. 5. ZSOSRH/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosima koji su uređeni općim propisima, a prema stavku 6. istog članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje se ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.

16. Prema odredbi čl. 136. ZSOSRH/13 određeno je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, a odredbom čl. 153. istog Zakona propisano je da raspored radnog vremena određuje ministar obrane, dok je odredbom čl. 135. propisano da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom.

17. Točkom 12. stavak 1-5. Odluke/09 definiran je prekovremeni rad pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske te određeno da o preraspodjeli ostalih sati rada iz prethodnog časnik na dužnosti satnika bojne njemu ravne ili više razine unosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je utvrđen prekovremeni rad i slobodni dani, tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku oružanih snaga Republike Hrvatske nije moguće organizirati preraspodjela vremena utvrđuje mjesečnim izvješćem po ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu, koji časnik na dužnosti zapovjednika bojne njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja ili zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Također, točkom 13. Odlukom/09 propisano je uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim Zakonom, rad u drugoj smjeni, ako je djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj ili drugoj smjeni, a dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta za rad u turnusima u zato pripadajućim postotcima.

17.1.Tuženik je dostavio u spis isprave o dnevnoj evidenciji radnog vremena za tužitelja, a prema kojima proizlazi da je tužitelj bio odsutan s rada zbog toga što je koristio slobodne dane. Slobodne dane je mogao koristiti nakon straže, aktivnog dežurstva ili prekovremenog rada.

18.Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće prema prvoj varijanti nalaza i mišljenja financijskog vještaka u kojoj vještak nije kompenzirao prekovremeni rad tužitelja s iskorištenim slobodnim danima, uz obrazloženje da nije dokazano rješenjima o preraspodjeli radnog vremena koliko bi i po kojoj osnovi bili korišteni slobodni dani.

19. Prije svega se napominje da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn / 1.320,00 eur.

20. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP- a.

21. Dakle, prvostupanjsku presudu kojom se završava spor male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, žalbeni navodi tuženice kojima ista sadržajno osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, nisu dopušteni te ih ovaj sud nije razmatrao.

22. Međutim, osnovano se žalbom tuženika ukazuje da je u donošenju pobijane presude počinjena bitna procesna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama.

23. Naime, vještak je, izvršio obračun prekovremenih sati koje je tužitelj ostvario u prijepornom razdoblju, bez umanjenja po osnovi iskorištenih slobodnih dana, sve s obzirom na činjenicu da tuženik nije dostavio odgovarajuće odluke o preraspodjeli radnog vremena te naloge u skladu s čl. XII Odluke o rasporedu/09. Međutim, iz isprava koje su priložene u spisu, posebice dnevnih evidencija radnog vremena za pojedine mjesece, bi proizlazilo da je evidentiran svaki oblik rada tužitelja i to rad u redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad na terenu, zatim su evidentirani sati provedeni u stražarskoj službi i dežurstvu, ali jednako tako i slobodni dani koje je u svakom pojedinom mjesecu utuženog razdoblja tužitelj iskoristio. Pritom treba istaći da je u većini slučajeva obrasce dnevne evidencije potpisao, osim zapovjednika, i sam tužitelj. U ovom parničnom postupku izostalo je pojašnjenje tvrdnje suda da evidencija radnog vremena, odnosno dokumentacija dostavljena po tuženiku cjelovita. Naime sud prvog stupnja nije ocijenio sadržaj i narav službene evidencije o radnom vremenu odnosno utvrdio kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, da li su u istoj bilježeni podaci o obliku i broju ostvarenih sati

24.Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da je u takvoj situaciji teret dokazivanja bio na tuženiku. Tuženik je svoje tvrdnje dokazao priloženim dnevnim evidencijama radnog vremena iz kojih su vidljivi oblici rada tužitelja i broj ostvarenih slobodnih dana, a koje tužitelj nije argumentirano osporio, pa je teret dokazivanja o tome da su iskorišteni slobodni dani, iskorišteni po nekoj drugoj osnovi a ne na ime prekovremenih sati je bio na tužitelju.

25.Dakle, tuženik kao poslodavac mora dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi nesporno iskorišteni, jer uz naprijed navedena utvrđenja i evidenciju radnog vremena tuženik može dokazati da su tužitelji i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani.

26.Kada na temelju međusobno proturječni tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sud je ovlašten odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja jer presumpcija o činjenicama ili pravu, pravila o teretu dokazivanja određena domaćem pravu nisu po sebi nespojivi s postupovnim pravom na pravično suđenje.

27.Što se tiče zahtjeva za isplati razlike naknade plaće za godišnji odmor, treba navesti da je u većem dijelu utuženog razdoblja na snazi bio Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz 2002. („Narodne novine“ broj: 140/02, 68/11 - Pravilnik o korištenju godišnjeg odmora/02), dok je od 8. svibnja 2014. na snazi Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 54/14 - dalje Pravilnik/14). Tako je člankom 4. Pravilnika/02 bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca, dok je čl. 4.st.2. Pravilnika/14 propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dakle, u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

28. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe.

29. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH i propisima donesenim na temelju ZSOSRH.

30. Dakle, svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH i čl. 4. st.2 Pravilnika/14.

31. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti navedenu bitnu povredu, imajući u vidu sve naprijed navedeno i nakon toga će o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku.

32. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 369. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara