REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-717/2022-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Luciji Arelić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ŽN, odvjetniku u [adresa], protiv I tuženice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tuženika ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku u Zagrebu i IV tuženika SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja bračne stečevine i ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika ŽN, I tuženice osobno i punomoćnika I i II tuženika odvjetnika Maria Poljaka, dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da bračnu stečevinu iz bračne zajednice tužitelja TN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I tuženice HN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čini sljedeća imovina na kojoj su tužitelj i I tuženica suvlasnici u jednakim dijelovima:

- suvlasnički udio od 165/100000 na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanoj u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zgrada mješovite uporabe, [adresa], 5A, 5B, 5C, 5D, 5E, 5F, 5G, 5H, 7B, 7C, 7D, 7E, 7F površine 6297 m2 i dvorište površine 5003 m2, ukupne površine 11300 m2, a s kojim je suvlasničkim udjelom neodvojivo povezan posebni dio nekretnine (etažno vlasništvo E-870), oznake L3.3.06, i to dvosobni stan na 3. katu, ukupne neto korisne površine 52,23 m2, sadržaja: hodnik, dn. boravak sa blag., kuhinja, kupaonica, soba – u nacrtu označeno tamnoplavom saćastom šrafurom, upisanog u zkul. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 870, k. o. [katastarska općina];

- suvlasnički udio 40/1000 na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambeno poslovna zgrada br. 105 i dvorište [adresa], površine 842 m2, a s kojim je udjelom neodvojivo povezan posebni dio nekretnine (etažno vlasništvo E- 9), i to trosobni stan oznake C2 na 1. katu, ukupne korisne vrijednosti od 98,83 čm, te loggia (tlocrtne površine 9,66 čm) u sklopu stana, parkirno mjesto 25 (tlocrtne površine 15,40 čm) u podrumu i spremište 1 (tlocrtne površine 2,91 čm) na galeriji – označeno smeđom bojom, upisanog u zkul. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 9, k. o. [katastarska općina];

- novčani iznos od 36.450,00 kn koji je trgovačko društvo VMD PROMET d.o.o. Zagreb, vratilo I-tuženici 30. kolovoza 2012., a na ime povrata kapare nakon što je I- tuženica raskinula predugovor o kupnji stana, koji je sklopila s ovim društvom 2010. godine.

II Utvrđuje se djelomično ništetnim ugovor o darovanju između I tuženice HN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u ugovoru naznačena kao: TNZ) i II tuženika ĐN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u ugovoru naznačen kao: ŽNZ, [adresa]), od 10. travnja 2012., u dijelu u kojem je na II tuženika ĐN prenesen suvlasnički dio preko ½ udjela na suvlasničkom udjelu od 165/10000 na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada: kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), upisanoj u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada: zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), stambeno poslovna zgrada br. 5, 5A, 5B, 5C, 5D, 5E, 5F, 5G, 5H, 7B, 7C, 7D, 7E, 7F i dvorište [adresa], površine 11300 m2, a s kojim je suvlasničkim udjelom neodvojivo povezan posebni dio nekretnine (etažno vlasništvo E-873; sada: E-870), oznake L3.3.06, i to dvosobni stan na 3. katu, ukupne neto korisne površine 52,23 m2, sadržaja: hodnik, dn. boravak sa blag., kuhinja, kupaonica, soba – u nacrtu označeno tamnoplavom saćastom šrafurom, upisanog u zkul. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 873, k. o. [katastarska općina] (sada upisanog u zkul. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 870, k. o. [katastarska općina]).

III Nalaže se I tuženici HN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da po pravomoćnosti ove presude trpi uknjižbu prava suvlasništva tužitelja TN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ suvlasničkog dijela na sljedećoj nekretnini:

- suvlasnički udio 40/1000 na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambeno poslovna zgrada br. 105 i dvorište [adresa], površine 842 m2, a s kojim je udjelom neodvojivo povezan posebni dio nekretnine (etažno vlasništvo E- 9), i to trosobni stan oznake C2 na 1. katu, ukupne korisne vrijednosti od 98,83 čm, te loggia (tlocrtne površine 9,66 čm) u sklopu stana, parkirno mjesto 25 (tlocrtne površine 15,40 čm) u podrumu i spremište 1 (tlocrtne površine 2,91 čm) na galeriji – označeno smeđom bojom, upisanog u zkul. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 9, k. o. [katastarska općina] (I- tuženica upisana kao: AN i T AN);

IV Nalaže se I tuženici HN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju TN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.418,87 eura (18.225,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2012. godine do isplate, a koja se do 31. srpnja 2015. obračunava za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

V Nalaže se I tuženici HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju TN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.400,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

VI Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „Nalaže se II tuženiku ĐN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da po pravomoćnosti ove presude trpi uknjižbu prava suvlasništva tužitelja TN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ suvlasničkog dijela na sljedećoj nekretnini:

- suvlasnički udio od 165/100000 na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanoj u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zgrada mješovite uporabe, [adresa], 5A, 5B, 5C, 5D, 5E, 5F, 5G, 5H, 7B, 7C, 7D, 7E, 7F površine 6297 m2 i dvorište površine 5003 m2, ukupne površine 11300 m2, a s kojim je suvlasničkim udjelom neodvojivo povezan posebni dio nekretnine (etažno vlasništvo E-870), oznake L3.3.06, i to dvosobni stan na 3. katu, ukupne neto korisne površine 52,23 m2, sadržaja: hodnik, dn. boravak sa blag., kuhinja, kupaonica, soba – u nacrtu označeno tamnoplavom saćastom šrafurom, upisanog u zkul. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 870, k. o. [katastarska općina].

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se je tužba u odnosu na IV tuženika SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] povučena.

II Odbacuje se tužba u dijelu kojim tužitelj traži da se utvrdi da bračnu stečevinu iz bračne zajednice tužitelja TN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I tuženice HN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čini imovina na kojoj su tužitelj i I tuženica suvlasnici u jednakim dijelovima: namještaj i oprema koja se nalazila u stanu u [adresa], namještaj i oprema koja se nalazila u stanu u [adresa] i namještaj i oprema koji se nalazio u stanu u [adresa].

III Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 23. listopada 2023. i podneskom od 5. svibnja 2025.

IV Nalaže se IV tuženiku LN da tužitelju TN nadoknade troškove postupka u iznosu od 6.875,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana. V Nalaže se I tuženici HN i II tuženiku ĐN, da tužitelju TN nadoknade troškove postupka u iznosu od 101.125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari tužbu podnio 4. prosinca 2012. protiv I tuženice – bivše supruge, II tuženika- sina te III i IV tuženika traži utvrđenje bračne stečevine na nekretninama i pokretninama te utvrđenje djelomične ništetnost ugovora o darovanju kojeg je I tužena sklopila sa II tuženikom te djelomičnu ništetnost dva ugovora o zajmu koje je I tužena sklopila sa III i IV tuženicima, a temeljem kojih je osnovano založno pravo na nekretninama koje su predmet ovog postupka.

1.1. Tužitelj naime u tužbi navodi da su on i I tuženica brak sklopili 12. prosinca 1992., a da je bračna zajednica između stranaka prestala u veljači 2012. te je u tijeku postupak razvoda braka. Navodi su da u tijeku trajanja bračne zajednice tužitelj i I tuženica stekli radom, odnosno od imovine koja potječe iz rada, imovinu koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu i to: temeljem Ugovora o kupoprodaji od 20. travnja 2009. stan u [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji od 20. travnja 2009. garažno parkirno mjesto u [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji od 14. srpnja 2006. stan u [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji od 11. srpnja 2007. stan u [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenom u razdoblju između 2010. i 2012. stan i garažu u [adresa], namještaj i opremu za stan u [adresa], namještaj i opremu za stan u [adresa] te namještaj i opremu za stan u [adresa]. Tužitelj nadalje navodi da je Ugovorom od darovanju od 10. travnja 2012. I tuženica II tuženiku darovala stan u [adresa] i to bez pristanka i znanja tužitelja, slijedom čega da je navedeni ugovor o darovanju djelomično ništetan jer I tuženica prenijela na II tuženika više prava nego što ih sama ima. Nadalje, I tuženica je sa III tuženikom sklopila Ugovor o zajmu 14. ožujka 2012. temeljem kojega je upisano založno pravo u iznosu od 30,000,00 eura u zemljišnim knjigama na stanu u [adresa] slijedom čega da je navedeni ugovor o zajmu djelomično ništetan jer I tuženica prenijela na III tuženika više prava nego što ih sama ima. I tuženica je sa IV tuženikom sklopila Ugovor o zajmu 14. ožujka 2012. temeljem kojega je upisano založno pravo u iznosu od 50.000,00 eura u zemljišnim knjigama na stanu u [adresa], slijedom čega da je navedeni ugovor o zajmu djelomično ništetan jer I tuženica prenijela na III tuženika više prava nego što ih sama ima. Tužitelj – predlagatelj osiguranja podnio je i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom.

2. Ovaj je sud rješenjem poslovni broj P-7505/12-2 od 3. siječnja 2013. razdvojio postupak u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. I, II i IV tuženici u svom odgovoru na tužbu osporili tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći kako je predmetne nekretnine kupila isključivo I tužena kreditima koje samo ona otplaćuje, stan u [adresa] nije nikad kupljen kao niti garažni prostor na adresi [adresa], a nekretnina u [adresa] kupljena je za II tuženika. U odnosu na pokretnine u stanovima u [adresa] i [adresa], osporen je obim istih te je predloženo da se pokretnine podijele među tužitelja i I tuženice ravnomjerno time da se tužitelju u njegov dio uračuna vrijednost pokretnina koje je odnio. Protive se i zahtjevima za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o darovanju uz obrazloženje da se radi o zajedničkoj odluci tužitelja i I tuženice da sinu osiguranju životni prostor prenošenjem vlasništva na predmetnoj nekretnini. Protive se i zahtjevima za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o zajmovima uz obrazloženje da se također radilo o zajedničkoj odluci za sklapanje navedenih ugovora. Protive se određivanju privremene mjere te je I tuženica podnije protiv tužitelja protutužbu.

4. III tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći kako u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu sa I tuženom nije imao saznanja o braku I tužene i tužitelja te je o istom saznao tek primitkom tužbe, a u svom se postupanju rukovodio povjerenjem u zemljišne knjige. Stoga je i on predložio odbiti tužbeni zahtjev te je zatražio naknadu parničnog troška.

5. Presudom i rješenjem ovoga suda poslovni broj P-7505/12-54 od 2. lipnja 2015. usvojen je tužbeni zahtjev glede utvrđenja bračne stečevine na predmetnim nekretninama, utvrđen je djelomično ništetan ugovor o darovanju kao i ugovori o zajmu, naloženo je I i II tuženicima trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužitelja u ½ suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama, naloženo je III i IV tuženicima trpjeti upis brisanja založnog prava, naloženo je I tuženici isplati tužitelju iznos od 18.225,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, naloženo je I, II, III i IV tuženicima naknaditi tužitelju trošak postupka. Odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem bračne stečevine na pokretninama, namještaju i opremu u stanu u [adresa], stanu u [adresa] i stanu u [adresa], trpljenje I tuženice uknjižbe prava vlasništva na garažnom parkirnom mjestu u [adresa]. Odbijen je protutužbeni zahtjev u cijelosti. Rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem osiguranja privremenom mjerom na nekretninama koje su predmet ovog postupka, kao neosnovan.

6. Protiv navedene presude i rješenja žalbe su podnijeli i tužitelj i tuženici te je Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-8064/15-2 od 6. rujna 2016. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, preinačio u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenjem da su bračna stečevina pokretnine, namještaj i oprema u stanu u [adresa], stanu u [adresa] i stanu u [adresa], potvrđena je prvostupanjska presuda u preostalom odbijajućem djelu, te je preinačena odluka o parničnom trošku.

7. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-1142/2017-5 od 12. siječnja 2022. odbacio reviziju tuženika u u dijelu kojim je se pobija presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8064/15-2 od 6. rujna 2016. u kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7505/2012-54 od 2. lipnja 2015. u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, dok je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8064/15-2 od 6. rujna 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7505/2012-54 od 2. lipnja 2015. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom je dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.1. Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1142/2017-5 od 12. siječnja 2022. proizlazi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13; dalje u tekstu ZPP) obzirom da nije saslušao stranke u postupku te je odluka ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

8. U ponovljenom postupku tužitelj je podnescima od 6. listopada 2022., 23. listopada 2023. i 5. svibnja 2025. uređivao tužbeni zahtjev. Podneskom od 23. listopada 2023. tužitelj je zatražio naknadu štete u iznosu od 3.400,00 eura na ime raspolaganja garažnim parkirnim mjestom na adresi u [adresa], a podneskom od 5. svibnja 2025. je postavio eventualno kumulirani tužbenu zahtjev. Ovaj je sud temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP dopustio naznačene preinake tužbe smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je odlučeno točkom III izreke rješenja.

9. Tužitelj je podneskom od 9. prosinca 2024. povukao tužbu u odnosu na IV tuženika navodeći da su I i IV tuženici udovoljili tužbenom zahtjevu brišući založno pravo na nekretnini na njegovom suvlasničkom dijelu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-9) pa povlači tužbu na taj dio tužbenog zahtjeva, kao i na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenim između I i IV tuženika. (točke IV i VIII tužbenog zahtjeva od 23. listopada 2023.) uz zahtjev za naknadu troškova postupka temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZPP.

9.1. Ovaj je sudu 12. veljače 2025. obavijestio IV tuženika da je tužitelj podneskom od 9. prosinca 2024. povukao tužbu u odnosu na njega uz upozorenja propisana odredbom čl. 193. st. 2. ZPP. Navedenu je obavijest IV tuženik zaprimio 21. ožujka 2025. ali se nije očitovao. Stoga je odlučeno točkom I izreke rješenja.

10. Raspravnim rješenjem ovoga suda poslovni broj P Ob-717/2022 od 5. svibnja 2025. razdvojen je postupak u odnosu na III tuženika, dok je raspravnim rješenjem ovoga suda poslovni broj P Ob-717/2022 od 13. svibnja 2025. razdvojen postupak u odnosu na točke III i VII tužbenog zahtjeva specificiranog podneskom od 5. svibnja 2025., a koje se odnose na I i III tuženike, radi odvojenog raspravljanja i odlučivanja.

11. Predmet ovoga postupka je utvrđenje jesu li stanovi u [adresa] na adresama [adresa] i [adresa] te garažno parkirno mjesto na adresi [adresa], kao i vraćena kapara na ime neostvarene kupoprodaje nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] bračna stečevina tužitelja i I tuženice. Nadalje, predmet ovog postupka je i utvrđenje je li ništetan ugovor o darovanju sklopljen između I tuženice i II tuženika za stan u [adresa]. Također, predmet ovoga postupka su i preostale pokretnine u stanovima u [adresa], na adresama [adresa] i [adresa], kao i pokretnine u stanu u [adresa].

11.1. Kako je tužitelj povukao tužbu u odnosu na IV tuženika odnosno, u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo brisanje založnog prava na nekretnini na njegovom suvlasničkom dijelu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-9), kao i na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenim između I i IV tuženika to o navedenome nema više mjesta raspravljanju o u ovome postupku. Također, ovaj sud neće niti utvrđivati činjenice koje su iznesene radi utvrđivanja povučenog dijela tužbenog zahtjeva, a niti ocjenjivati dokaze izvedene radi utvrđivanje pravno relevantnih činjenica u odnosu na povučeni dio tužbe.

11.2. Nadalje, kako je raspravnim rješenjem od 5. svibnja 2025. razdvojen je postupak u odnosu na III tuženika, a raspravnim rješenjem od 13. svibnja 2025. razdvojen postupak u odnosu na točke III i VII tužbenog zahtjeva specificiranog podneskom od 5. svibnja 2025., to ovaj sud navedenom neće raspravljati u ovome postupku, nego će se u razdvojenom parničnom postupku raspravljati o valjanosti ugovora o zajmu sklopljenim između I tuženice i III tuženika.

12. U ovom je postupku nesporno da su tužitelj i I tuženica bili u braku od 12. prosinca 1992. do 24. prosinca 2013. kada je presuda o razvodu braka pod poslovni brojem P2-481/12-17 od 18. lipnja 2013. postala pravomoćna. Nadalje je nesporno da je da je u braku tužitelja i I tuženice rođeno dvoje djece, među kojima je i II tuženik-sin. Među strankama je također nesporno da je temeljem Ugovora o kupoprodaji 20. travnja 2009. kupljen stan u [adresa] na adresi [adresa], da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 14. srpnja 2006. kupljen stan u [adresa] na adresi [adresa], kao i da je to bilo za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i I tuženice. Nadalje, nesporno je da je ugovorom o darovanje od 10. travnja 2012. I tuženica stan u [adresa] darovala II tuženiku.

13. U ovom je postupku sporno, je li imovina koja je kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i I tuženice bračna stečevina ili posebna imovina bračnog druga, je li kupljena i garaža na adresi u [adresa], je li I tuženica sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine stana na adresi [adresa], odnosno je li joj vraćena uplaćena kapara te je li djelomično ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između I i II tuženika.

14. Radi utvrđivanja relevantnih okolnosti u ovom postupku sud je proveo dokaze koje su stranke predložile te je u tu svrhu izvršio uvid u dokumente koji prileže spisu i to: presliku vjenčanog lista (list 15 spisa), presliku tužbe za razvod braka (list 16-17 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji od 20. travnja 2009. (list 18-20 spisa), zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (list 21, 78, 470-471, 563-569, 862-863, 915-916, 1044-1050 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji od 20. travnja 2009. (list 22-24 spisa), zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (list 25, 79, 472-473, 561-562, 647-651 spisa), presliku Ugovora o kupnji nekretnine (list 26-27, 804-806 spisa), zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (list 28, 474-476, 570-580, 655-662, 761-763, 949-961 spisa), dopis tužitelja VMD PROMET d.o.o. od 31. listopada 2012. (list 31 spisa), presliku Ugovora o darovanju od 10. travnja 2012. (list 32 spisa), presliku zapisnika Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-61/2012 (list 50, 150 i 299-303 spisa), presliku RVI iskaznice tužitelja (list 51 spisa), presliku Ugovora o kreditu Societe Generale-Splitska banka d.d. od 17. travnja 2009. (list 70-80 spisa), presliku presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. broj:

K-61/2012 (list 153-157 i 265-269 spisa), karticu evidencije kredita (list 158-159 spisa), presliku presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-5269/95 i Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1505/96-2 i rješenje o prijenosu Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ipl-521/97 (list 177-180 spisa), presliku rješenja o ustupanju dionica (list 181 spisa), presliku ugovora o kupoprodaji dionica (list 182 i 197-199 spisa), povijesne tečajne liste (list 183 spisa), potvrdu o naplati rješenja posl. broj: Ipl- 521/97 (list 196 spisa), presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-481/12-17 od 18. lipnja 2013. i presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž2-468/13-2 od 29. listopada 2013. (list 203-212, 730-735, 892-901 spisa), presliku rješenja MORH-a od 17. prosinca 2007. i uplatnica otpremnine (list 219-220 spisa), podatke o plaćama i invalidskoj mirovini tužitelja (list 221-226 spisa), dopis tvrtke VMD PROMET d.o.o. od 20. studenoga 2014. (list 248 spisa), otplatni planovi i rate kredita I-tužene (list 253-264 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kž-137/13-2 od 5. veljače 2013. (list 270-271 spisa), podaci o osiguranju i leasingu vozila (list 272-274 spisa), dopis tvrtke VMD PROMET d.o.o. od 19. veljače 2015. (list 284-286 spisa), fotografije namještaja (list 304-331 spisa), presliku Iskaznice Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (list 496-497 spisa), preslike izvadaka iz matice rođenih (list 507-512 spisa), presliku presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru, stalna služba u Pagu poslovni broj P-1922/15 (list 513-514, 736-737 spisa), presliku rješenja ovoga suda poslovni broj R1-246/17 (list 515-518, 738-741 spisa), preslike ugovora o najmu (list 523-528 spisa), presliku raskida ugovora o zakupu (list 529 spisa), presliku tužbe od 28. kolovoza 2023. (listovi 553-554 spisa), presliku Rješenja stambene komisije od 4. srpnja 1997. (list 611-612, 768-769 spisa), presliku ugovora o kupoprodaji stana od 18. kolovoza 1997. (list 613- 616, 770-775 spisa), presliku ugovora o prodaji nekretnina od 14. studenoga 1997. (list 618-620, 781-783 spisa), presliku ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. prosinca 1997. (list 621-622, 784- 787 spisa), presliku ugovora o prodaji nekretnine od 4. srpnja 2006. (list 623-627, 795-799 spisa), presliku rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb od 13. ožujka 2006. (list 628-629 , 793-794 spisa), presliku potvrde o uplati kapare (list 630, 803 spisa), presliku tabularne isprave (list 631-632, 807-808 spisa), preslike Ugovora o kreditu (list 633-644, 810-821 spisa), presliku potvrde (list 645 spisa), presliku Aneksa ugovora o zakupu (list 646 spisa), presliku presude i rješenja ovoga suda poslovni broj P Ob-701/17 i presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž Ob-4/2022 (list 663-697, 922-937 spisa), presliku rješenja ovoga suda poslovni broj P-8911/2023 (list 707 spisa), elektronički zapis iz matice vjenčanih (list 729 spisa), elektronički zapis iz matice rođenih (list 742 spisa), presliku Potvrde Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (list 744 spisa), presliku kartice poreza na dohodak (list 746-749 spisa), potvrdu HZMO (list 750-753 spisa), podatke o plaći Porezne uprave (list 754- 755 spisa), presliku Ugovora o radu (list 756-758 spisa), Izvješće o radu (list 759-760 spisa), presliku Rješenja Odjela za branitelje od 12. listopada 2009. (list 764-765 spisa), nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva (list 766-767 spisa), presliku rješenja HZZO (list 779-780 spisa), potvrdu od 30. prosinca 1997. (list 788 spisa), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 3720 k. o. [katastarska općina] (list 789-792 spisa), presliku Predugovora o kupnji nekretnine od 12. prosinca 2005. (list 800-802 spisa), presliku potvrde PBZ (list 824, 840 spisa), potvrde Zabe (list 825-827, 829 spisa), potvrdu Raiffeisenbank (list 828 spisa), brisovno očitovanje PBZ (list 830-833 spisa), podnesak ovrhovoditelja u predmetu Općinskog suda u zadru poslovni broj Ovr-118/2018 (list 834 spisa), sporazum (list 835-836 spisa), prijedlog za ovrhu (list 837-839 spisa), presliku izvadka iz matice rođenih (list 842-843 spisa), presliku ugovora o kreditu od 14. travnja 2009. (list 847-857 spisa), presliku prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 1667/2022 (list 858-861 spisa), presliku rješenja ovoga suda poslovni broj P2-481/12 od 25. veljače 2013. (list 890-891 spisa), financijsko vještačenje (list 902-914 spisa), presliku presude ovoga suda poslovni broj P Ob-81/2026 (list 917-921 spisa), presliku presude ovoga suda poslovni broj P Ob-459/2020 (list 938-944 spisa), presliku radne knjižice tužitelja (list 976-977 spisa), ispis podataka o plaći (list 978-979 spisa), preslike rješenja Ministarstva obrane od 14. prosinca 2007. (list 981-982 spisa), presliku rješenja HZMO (list 983-985 spisa), preslike rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grad, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (list 986-989 spisa), presliku rješenja HZMO (list 990 spisa), presliku rješenja HZZO (list 992-993 spisa), podatke o naknadi plaće (list 994 spisa), presliku dopisa Glavnog stožera OS RH (list 995 spisa), presliku potvrde Ministarstva obrane (list 996 spisa), pregled iz registra branitelja (list 997 spisa), zk izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška],podul. 870 k. o. [katastarska općina] (list 1051-1052 spisa), brisovno očitovanje (list 1060-1061 spisa), potvrdu HZMO (list 1062-1068). Izvršen je uvid u spis ovoga suda poslovni broj Ovr- 214/2022 te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 114-117, 1013-1015 spisa), I tuženice (list 556-558 spisa) i II tuženika (list 558-559 spisa).

15. Tuženici su predložili kao svjedoke u postupku saslušati CN i KN iz [adresa], dok na pripremnom ročištu održanom 12. veljače 2025. tuženici nisu predložili provesti dokaz saslušanjem svjedoka u ovome postupku, iz čega proizlazi da su od navedenog dokaznog prijedloga odustali, pa ovaj sud niti nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka u ovom postupku.

15.1. Glede odbijenog dokaznog prijedloga za pribavom knjige potpisa javnog bilježnika Renate Kutjak Kušpilić i javnobilježničke bilješke sastavljene vezano uz ovjeru dokumenta u travnju 2014., ovaj će sud navedenu odluku obrazlagati u razdvojenom postupku koji će se voditi u odnosu na I i III tuženike, obzirom da se navedeni dokazni prijedlog odnosi na razdvojeni dio tužbenog zahtjeva.

16. Cijeneći rezultate postupka u smislu čl. 8. ZPP sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan, u manjem dijelu djelomično neosnovan, tužba je djelomično nedopuštena, a djelomično povučena.

17. Ovaj je sud izvršio uvid u rješenje ovoga suda poslovni broj R1-246/17-28 od 27. svibnja 2021., u pravnoj stvari predlagatelja-ovdje tužitelja i protustranke-ovdje I tuženice, a koje je pravomoćno dana 29. lipnja 2021. i kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica pokretnina suvlasništvo stranaka i to: namještaj i oprema koja se nalazi u stanu u [adresa]. i to: ugradbeni hladnjak, ugradbena pećnica marke "Smeg", ugradbeni plinski štednjak marke "Ariston", napa marke "Smeg", sudoper i pipa marke "Grohe", mikrovalna pećnica Candy, krevet u spavaćoj sobi, ugradbeni ormar, komoda marke "Hulsta", stakleni stol i dvije stolice kožne presvučene, TV Deg-mali, kao i namještaj i oprema koja se nalazi u stanu u [adresa] i to: ugradbena pećnica "Candy", plinski štednjak, mikrovalna pećnica, sudoper "Blanco", krevet 1,60 x 2,00 m i dvokrilni ormar, drvena komoda, stakleni stol, tri metalne kožom presvučene stolice, hladnjak, stroj za pranje rublja te namještaj i oprema u [adresa] i to: kuhinja s ugradbenom perilicom "Candy" i sudoper "Blanco", spavaća soba (krevet i ormar "Alples"), drvena komoda "Alples", televizor, nadstrešnica za terasu.

17.1. Tužitelj je na ročištu održanom 12. veljače 2025. izjavio da su sve pokretnine koje su predmet ovog postupka, raspoređene u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem R1 Ob-246/17. Stoga, a kako je o gore navedenim pokretninama već pravomoćno odlučeno, to tužitelj nema pravnoga interesa za utvrđenje bračne stečevine na navedenim pokretninama, odnosno, radi se o pravomoćno presuđenoj stvari, pa je temeljem odredbe čl. 288. st. 2. ZPP tužba u odnosu na navedene pokretnine odbačena, kao u točki II izreke rješenja.

18. Vodeći računa o datumu stjecanja nekretnina koje su predmet ovog postupka, na pravni odnos stranaka primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13, dalje: ObZ), te je prema čl. 248 ObZ propisano da bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, odredbom čl. 249. st. 1. ObZ propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a st. 2. istog članka propisuje da se drugačije uređenje odnosa može urediti bračnim ugovorom. Nadalje, odredba čl. 253. ObZ propisuje uvjete što se smatra vlastitom imovinom bračnih drugova te utvrđuje da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina kao i imovina koju je stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog.

18.1. Obzirom na zakonsku presumpciju suvlasništva u jednakim dijelovima sve imovine stečene za vrijeme trajanja braka, parnična stranka koja tvrdi da je nekretnina njena posebna imovina, što u konkretnom slučaju navodi I tužena, dužna je dokazati svoje tvrdnje. Ukoliko stranka koja tvrdi da se ne radi o bračnoj stečevini ne dokaže da je to njena vlastita imovina, primjenjuje se gore naznačena zakonska presumpcija.

19. Među strankama je nesporno da tužitelj i I tuženica nisu sklopili bračni ugovor stoga bračnu stečevinu tužitelja i I tuženice predstavlja imovina koju su bračni drugovi, tužitelj i I tuženica, stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te su bračni drugovi, tužitelj i I tuženica suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini.

20. Čitanjem vjenčanog lista utvrđeno je da su tužitelj i I tuženica brak sklopili 12. prosinca 1992. u Zagrebu, a čitanjem presude ovoga suda poslovni broj P2- 481/12-17 od 18. lipnja 2013. utvrđeno je da je točkom I izreke razveden je brak tužitelja i I tuženice.

21. Čitanjem rješenja Stambene komisije, Ministarstva Obrane HR (list 611-612, 768-769 spisa) utvrđeno je da je ovdje tužitelju dodijeljen stan u [adresa] na adresi [adresa] s pravom na otkup stana, a čitanjem Ugovora o kupoprodaji stana od 7. kolovoza 1997. (list 613-616, 770-775 spisa) utvrđeno je da su ovdje tužitelj i HNZ kupili od Republike Hrvatske stan na adresi [adresa] za cijenu od 38.930,29 kuna.

22. Čitanjem Ugovora o prodaji nekretnine od 14. studenoga 1997. (list 618- 620, 781-783 spisa) utvrđeno je da su prodavatelji ovdje tužitelj i HNZ prodali kupcu BN stan u [adresa] za cijenu od 95.000,00 DEM.

23. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. prosinca 1997. (list 621- 622, 784-787 spisa) utvrđeno je da su kupci ovdje tužitelj i HNZ kupili stan u [adresa] za cijenu od 528.000,00 kn (150.000,00 DEM).

24. Čitanjem Ugovora o prodaji nekretnine 4. srpnja 2006. (list 623-627, 795- 799 spisa) utvrđeno je da su prodavatelji ovdje tužitelj i PN ĐN prodali stan na adresi [adresa] za iznos od 145.000,00 eura.

25. Pregledom tužbe (listovi 553-554 spisa) koju je podnijela ŠN protiv ovdje I tuženice utvrđeno je da ista predlaže da se utvrdi suvlasnicom stana u [adresa] koji je predmet ovog postupka u ½ dijela navodeći da ovdje tužitelj nije postupio po rješenju Centra za socijalnu skrb, Ured Trnje od 13. ožujka 2006. (listovi 628-629, 793-793 spisa) kojim mu je dano odobrenje za prodaju stana u [adresa] (a koji je stan bio upisan u ½ dijela na ime ovdje tužitelja i u ½ dijela na ime ŠN) i obvezan je ovdje tužitelj da kupi drugi stan na ime ŠN. Nadalje čitanjem rješenja ovoga suda poslovni broj P-8911/2023-12 od 12. siječnja 2024. utvrđeno je da je navedena tužba povučena.

26. Uvidom u presliku Ugovora o kupnji nekretnine (list 26-27, 804-806 spisa) sud je utvrdio kako su ugovor sklopili prodavatelj Hugo d.o.o. i kupac I tužena, na samom ugovoru nije naznačen datum, a ovjera kod javnog bilježnika nosi oznaku dana 14. srpnja 2006. te je predmet tog ugovora nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], kupoprodajna cijena iznosila je 190.000,00 Eura, plaćeno je gotovinom učešće od 1.000 Eura, a preostali iznos trebao je biti isplaćen u roku od 30-45 dana dijelom kreditom, a dijelom u gotovini.

27. Čitanjem potvrde pisane rukom (list 630, 803 spisa) utvrđeno je da su tužitelj i I tuženica dana 2. prosinca 2005. dali 1.000,00 eura kapare na ime kupnje stana u [adresa]. prodavatelju HUGO d.o.o., a čitanjem potvrde od 4. srpnja 2006. (list 645 spisa) utvrđeno je da je prodavatelj HUGO d.o.o. potvrdio primitak iznosa od 75.000,00 eura od tužitelja i I tuženice na ime kupnje stana na adresi [adresa].

28. Čitanjem Ugovora o kreditu od 29. prosinca 2005. (list 633-338, 810-821 spisa) utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. sklopila sa I tuženicom kao korisnikom kredita i založnim dužnikom HUGO d.d. ugovor kojim je I tuženici stavljen na raspolaganje iznos od 132,500 CHF radi kupnje nekretnine te je hipoteka upisana na stanu u [adresa].

29. Čitanjem Ugovora o kreditu od 9. listopada 2007. (list 639-644, 810-821 spisa) utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. sklopila sa I tuženicom kao korisnikom kredita i založnim dužnikom ugovor kojim je I tuženici stavljen na raspolaganje iznos od 551.477,25 kn radi konverzije prethodno naznačenog stambenog kredita te je hipoteka upisana na stanu u [adresa].

30. Uvidom u Zk izvadak za nekretninu upisanu u Zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (list 28, 474-476, 570-580, 655-662, 761-763, 949-961 spisa) sud je utvrdio kako je I tužena upisana kao vlasnik (2 puta u ½ dijela) predmetne nekretnine u 40/1000 dijela te je upisan i teret založnog prava u korist Privredne banke Zagreb d.d. temeljem Ugovora o kreditu od 09.10.2007. za iznos od 551.447,25 kuna, a što odgovara iznosu od cca 74.000,00 Eura te založno pravo temeljem Ugovora o zajmu od 14.03.2011. u korist JN, a koje je pravo preneseno temeljem Ugovora o cesiji od 11. svibnja 2017. na ime TN, ovdje tužitelja. Također, na ime tužitelja upisano je založno pravo temeljem Rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr- 948/17 od 22. svibnja 2017. u iznosu od 10.683,65 eura sa zateznim kamatama.

31. Čitanjem presude ovoga suda poslovni broj P Ob-701/17-82 od 14. siječnja 2021. i presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovno broj Gž Ob-4/2022-2 od 28. srpnja 2022. utvrđeno je da je usvojen tužbeni zahtjev ovdje I tuženice protiv ovdje tužitelja radi isplate na ime otplate kredita.

32. Uvidom u presliku Ugovora o kupoprodaji od 20. travnja 2009. (list 18-20 spisa) sud je utvrdio kako je prodavatelj Profectus Špansko d.o.o. I tuženoj kao kupcu prodao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 83.050,00 eura.

33. Uvidom u zk izvadak za nekretninu upisanu u Zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (list 21, 78, 470-471, 563-569, 862-863, 915-916, 1044-1050 spisa) sud je utvrdio kako je kao vlasnik iste upisan II-tuženik uz teret založnog prava Societe Generale-Splitska banka d.d. temeljem ugovora o kreditu od 17.04.2009. (list 70-80 spisa). Navedeni je zk. uložak utrnut te je predmetna nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnički dio 165/100000 Etažno vlasništvo (E-870) Oznaka L3.3.06, povezano s vlasništvom dvosobnog stana na 3. katu ukupne neto korisne površine 52,23 m2, sadržaja: hodnik, dn. boravak sa blag., kuhinja, kupaonica, soba u nacrtu označeno tamnoplavom saćastom šrafurom i to u ½ dijela na ime TN (ovdje tužitelja) i u ½ dijela na ime ĐN (ovdje II tuženik).

34. Uvidom u ugovor o kreditu od 17. travnja 2009. (list 70-80 spisa) i presliku Ugovora o kupoprodaji od 20. travnja 2009. (list 18-20 spisa) sud je utvrdio kako je od ukupne cijene stana koja je iznosila 83.050,00 Eura, 70.000,00 Eura trebalo biti plaćeno kreditom banke dok je samo iznos učešća od 13.050 Eura bio podmiren u gotovini.

35. Uvidom u presliku Ugovora o kupoprodaji od 20. travnja 2009. (list 22-24 spisa), sud je utvrdio kako je prodavatelj Profectus Špansko d.o.o. I tuženoj kao kupcu prodao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] u naravi garažno parkirno mjesto oznake -1. GPM 241 u podrumskoj etaži -1za iznos od 6.800,00 eura, a isplata kupoprodajne cijene ugovorena je u šest mjesečnih rata uplatom gotovine na račun prodavatelja.

36. Uvidom u Zk izvadak za nekretninu upisanu u Zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] ( list 25, 79, 472-473, 561-562, 647-651 spisa ) sud je utvrdio kako je na navedenoj nekretnini nije kao vlasnik upisan Profectus Špansko d.o.o. nego ĐNZ iz [adresa].

37. Uvidom u presliku Ugovora o darovanju od dana 10. travnja 2012. utvrđeno je da je istim I tuženica darovala II tuženiku nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina].

38. Čitanjem Ugovora o najmu (list 523-525 spisa) sklopljenom između I tuženice kao najmodavca i Posjetnik d.o.o. kao najmoprimca, sklopljenog 25. ožujka 2011. utvrđeno je da je predmet istoga stan u [adresa] na adresi [adresa], da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme na rok od 1 godine.

39. Čitanjem Ugovora o najmu (list 526-528 spisa) sklopljenom između I tuženice kao najmodavca i NN kao najmoprimca, sklopljenog 14. svibnja 2012. utvrđeno je da je predmet najma stan u [adresa] na adresi [adresa], da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i to od 15. svibnja 2012. Navedeni je ugovor raskinut izjavom od 25. svibnja 2014.

40. Čitanjem Aneksa ugovora o zakupu (list 646 spisa) sklopljenom između I tuženice kao zakupodavca i Poliklinike Identalija i Privatne ordinacije dentalne medicine Marko Vukić kao zakupaca, sklopljenog 22. svibnja 2015. utvrđeno je da je dana 25. svibnja 2014. sklopljen Ugovor o Zakupu stana u [adresa] na adresi [adresa], da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme i to od 25. svibnja 2016. te da je predmetom ugovora uz stan na adresi [adresa] i garažno parkirno mjesto br. 241, na etaži -1.

41. Čitanjem dopisa VMD Promet d.o.o. Zagreb od 25. studenoga 2014. utvrđeno je da niti tužitelj, a niti I tuženica nije od VMD PROMET-a d.o.o. Zagreb kao investitora / prodavatelja nikada kupila stan, garažu ili bilo kakav posebni dio bilo koje nekretnine, a čitanjem dopisa VMD Promet d.o.o. Zagreb od 19. veljače 2015. utvrđeno je da je I tuženica sklopila predugovor o kupnji stana A23 6E u Domašinečkoj ulici u Zagrebu u 2010. godini te da je uplatila kaparu u iznosu od 36.450,00 kn (5.000,00 eura), da je navedeni predugovor sporazumno raskinut te je VMD Promet d.o.o. Zagreb izvršilo povrat primljenog iznosa kapare uplatom na tekući račun I tužene 30. kolovoza 2012.

42. Pregledom spisa ovoga suda poslovni broj Ovr-214/2022 je utvrđeno je da je ovrhovoditelj TN (ovdje tužitelj) 18. siječnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave; sudske nagodbe sklopljene u postupku ovoga suda posl. broj P-6809/17-10 od 13. prosinca 2018, presude ovoga suda poslovni broj P- 7505/12-54 od 2. lipnja 2015. i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 8064/15-2 od 6. rujna 2016. protiv ovršenika HN (ovdje I tuženice) na nekretnini ovršenika, odnosno ½ suvlasničkog dijela nekretnine [adresa] (E-9), radi naplate novčanih tražbina u iznosu od 12.000,00 eura, 18.225,00 kn, 61.560,00 kn, 6.840,00 kn i 10.726,56 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama. 2. veljače 2022. doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-214/2022, protiv kojega je ovršenica 17. veljače 2022. podnijela žalbu, na koju je ovrhovoditelj odgovorio podneskom od 7. ožujka 2022. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Z-6655/2022 upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-9) zabilježba ovrhe. Ovršenica je podnescima od 1. lipnja 2022.,16. prosinca 2022. i 17. listopada 2023. predložila obustaviti ovršni postupak jer je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1142/2017 ukinuta ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha. Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 6. ožujka 2023. poslovni broj Gž Ovr-201/2022-6 djelomično je uvažena žalba ovršenika te je rješenje o ovrsi djelomično potvrđeno i djelomično ukinuto. Ročište radi utvrđenja vrijednosti nekretnine održano je 3. prosinca 2024., dok je zaključkom od 3. prosinca 2024. upućena ovršenica na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 10 OZ. Podneskom od 18. prosinca 2024. ovršenica je dostavila tužbu koju je podnijela sukladno prethodno naznačenom zaključku, dok se ovrhovoditelj očitovao podneskom od 21. prosinca 2024. i dostavio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke. Zaključkom od 27. siječnja 2025. odbačena je žalba ovršenika nakon proteka roka podnesena dana 3. lipnja 2022.

43. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu održanom dana 11. studenoga 2013. proizlazi da je da je sa I tuženicom brak sklopio 12. prosinca 1992., da je brak razveden presudom ovog suda iz lipnja 2013., da je tijekom braka rođeno dvoje djece, HNZ i ŽNZ, da u vrijeme sklapanja braka niti tužitelj niti I tuženica nisu imali vlastite imovine koju bi unijeli u brak. U početku su bili podstanari, nakon toga je od MORH-a u lipnju 1993. na korištenje dobio stan na adresi [adresa]. U srpnju 1997. dobio je pravo na otkup stana te je u otkup uložio novac dobiven kao odštetu za ranjavanje tijekom Domovinskog rata i to iznos od 50.000,00 kn, a ranije je kao branitelj dobio i dionice od jedne tvrtke iz Novog Marofa u nominalnoj vrijednosti od 6.900,00 DEM. Taj su iznos uložili u kupnju stana na adresi IN, a uz to su podigli i kredit kod Splitske banke u iznosu od 317.000,00 kn. U tom su stanu živjeli do 4. lipnja 2006. kada su ga prodali za iznos od 143.000,00 eura. Taj je novac uplaćen na njegov račun jer je on, uz suglasnost supruge, bio upisan kao vlasnik stana. Ukupno dobiveni iznos je uložen u kupnju stana u [adresa], a do pune kupoprodajne cijene I tuženica je podigla kredit. Kupoprodajni ugovor sklopljen je sa HUGO d.o.o., a u suglasnosti sa suprugom, ona je upisana kao vlasnik stana budući da je tužitelj bio vlasnik prethodne dvije nekretnine. Osim što su uložili u kupnju stana, dio su utrošili i za kupnju opreme i namještaja za taj stan. Dalje su tijekom braka u srpnju 2007. kupili nekretninu u [adresa] i u tu svrhu je podigao kredit kod PBZ. Tijekom 2009. se ukazala dobra prilika za kupnju nekretnine te su 20. travnja 2009. kupili stan [adresa] u [adresa], a uz stan je kupljeno i parkirno mjesto. Za financiranje te kupnje je supruga podigla kredit u iznosu od 83.000,00 eura. Razgovarali su kako će taj stan jednom u budućnosti ostati djeci, no odlučno poriče da je stan namjenski kupljen za II tuženika. Odmah nakon kupnje su suglasno odlučili da taj stan iznajme. Najam je bio 400 eura, a rata kredita negdje 330 eura mjesečno. Ugovor o najmu je isticao negdje u veljači 2012., i tužitelj tada više nije bio suglasan da se stan dalje iznajmljuje, jer su I tužena i on već imali bračnih nesuglasica. I tužena je samovoljno produžila najam za još godinu dana i svu najamninu zadržala za sebe. Taj je stan tužena u travnju 2012. darovala njihovom sinu II tuženiku. To je darovanje učinila bez njegovog znanja i njegove suglasnosti, nakon što je on otišao od kuće. Za darovanje je saznao tek u studenom 2012. kada je pribavljao dokumentaciju za ovu tužbu. Glede načina na koji su tužitelj i I tužena ostvarivali prihode tijekom trajanja bračne zajednice navodi da su ti prihodi uvijek bili približno isti. Niti jedno razdoblje tijekom njihovog braka nije bio nezaposlen. Njegovi su prihodi uvijek iznosili 7.000,00 do 10.000,00 kn, dok je tijekom 1990-tih bilo niže, negdje 3.000 do 5.000,00 kn. Tijekom cijelog trajanja bračne zajednice, tužitelj i I tužena su u svemu na jednaki način sudjelovali i na način kako je stjecana imovina o kojoj je ovdje riječ i na brigu o djeci, brigu o zajedničkom kućanstvu. Vezano za stan i garažu na adresi [adresa], tužitelj je osobno kod Dinersa podigao nenamjenski kreditu iznosu od 5.000,00 eura i to 2010. a u svrhu pologa za stan broj AII 6E kod tvrtke VMD. Kako u ostavljenom roku nisu uspjeli sakupiti ostali novac, a direktor VMD je prijatelj tužene, to im je dopustio da polog iskoriste naknadno, za kupnju drugog stana. Dalje o toj kupnji ništa ne zna, jer je bračna zajednica tada već prestala. Kredite za stanove, opremu i namještaj vraćali su iz osobnih dohodaka. Ugovor za garažu [adresa] nije proveden u zk, to je obećala učiniti tužena. Na kaznenom je sudu tužena osuđena za kazneno djelo samovlasti, točnije zato što je sve nekretnine stečene tijekom trajanja braka zadržala u posjedu, promijenila sve brave, uništila njegove osobne stvari, raspolagala sa imovinom brz njegovog znanja, novac od najma stana koristila sama. Kupoprodajna cijena za stan u [adresa] iznosila je oko 170.000,00 eura, a taj su novac sakupili od prodaje stana na adresi [adresa], koji su prodali za 143.417,00 eura i kredit. Podigli su kredit na iznos od 132.500,00 CHF, koji je kasnije konvertiran u kune te je iznosio 551.000,00 kn. Sav je novac uložen u kupnju stana, opreme i namještaja. Procjenjuje da je na opremanje stana uloženo 100.000,00 kn. Dio je novca vjerojatno iskorišten i za zatvaranje kredita koji su imali od ranije. Ništa nije bilo utrošeno za osobne potrebe, ljetovanja ili slično, već isključivo za potrebe zajedničkog kućanstva. Kredit je podignula supruga i ona ga je i otplaćivala. Tužitelj je u tome sudjelovao na posredan način tako što je 2007. godine podigao kredit kod PBZ na 125.000,00 kn, a koji je novac utrošen za zatvaranje dugova I tužene koje je imala kad Zagrebačke banke d.d., a kako bi ona postala kreditno sposobna. Rata kredita koji otplaćuje iznosi 215 eura, a supruginog kredita rata iznosi 3.700,00 kn. Stan na adresi [adresa] prodan je u srpnju 2006., a tužitelj je u to vrijeme imao kredite kod Varaždinske banke u iznosu od 8.000,00 eura, Podravske banke u iznosu od 8.000,00 eura i kod Dinersa u iznosu od 5.000,00 eura. Sve je korišteno za financiranje zajedničkog domaćinstva. Na adresama [adresa] i [adresa] nalaze se i parkirna mjesta u garaži, za oba parkirna mjesta rađen je poseban ugovor. Kredit za stan na adresi [adresa] otplaćuje supruga od kada je stan kupljen, dok tužitelj u tome sudjeluje posredno, na sebe je preuzeo druga kreditna opterećenja i to na način da je 23. studenoga 2010. kod Zagrebačke banke d.d. podigao kredit od 16.950,00 eura, a kod Dinersa 9. rujna 2010. iznos od 30.000,00 kn, on je maksimalno opteretio svoju plaću te rate i dalje otplaćuje, dok tužena uživa u cjelokupnoj imovini. Iz stana je odnio svoje osobne dokumente, garderobu, vanjski hard disk, kameru i trimer. Nije iz stana iznosio namještaj ni slike. U vrijeme kada su se kupovale predmetne nekretnine ukupni prihodi njihove obitelji su iznosili 20.000,00 do 23.000,00 kn. Rate njegovih kredita iz tog vremena iznosile su 6.700,00 kn, dio su dobivali od najma stana. Sve su troškove mogli financirati iz tekućih prihoda.

43.1. Tužitelj je nadalje na ročištu održanom dana 17. ožujka 2025. iskazao da za vrijeme trajanja bračne zajednice kao i prije braka, je cijelo vrijeme bio zaposlen. Od 1991. je radio u MORH-u, cijelo vrijeme je imao prihode, plaću, naknade za sudjelovanje u ratu. 2008. nakon prestanka djelatne vojne službe zaposlio se u Gradskom poglavarstvu i od tada cijelo vrijeme tamo radi. Bio je i u mirovini te nije bilo prekida po njegovim prihodima. Bio je 3 puta na bolovanju ali to mu je bilo 100 posto plaćeno. Krediti koji su dignuti radi kupovine stanova u [adresa] i [adresa] vraćani su iz redovitih prihoda odnosno plaće. Nakon prestanka bračne zajednice kredite je trebala nastaviti otplaćivati I tuženica za [adresa] i [adresa], što ona nije učinila te je došlo do ovršnog postupka. I tuženica je njega tužila radi plaćanja polovine kreditne obveze za period nakon prestanka bračne zajednice te je i dobila pravomoćnu presudu koja je sada na prisilnoj naplati. Nije I tuženici dao suglasnost da se stan u [adresa] daruje II tuženiku. I tuženica ga nije o tome obavijestila a za to je saznao uvidom u zk krajem 2012. Prilikom kupovine navedenog stana isti su kupovali smatravši da će jednoga dana pripasti njihovoj djeci, ali konkretno o tome nisu nikada govorili a posebice ne da bi se to rješavalo kroz ugovor o darovanju. Svoj prvi stan u [adresa] dobio je od MORH-a temeljem statusa te je on njegova posebna imovina. Nakon prodaje stana na adresi [adresa] cijelu kupovninu je uložio u cijeli stan u [adresa] dok je ostatak kupoprodajne cijene financiran putem kredita. Kćerka HNZ osoba je sa Downovim sindromom te u svrhu njenog zbrinjavanja je već stan u [adresa] u ½ darovao kćerki. Kada je kupovao stan u [adresa] tamo je također kćerka HNZ bila upisana u ½ iz istih gore navedenih razloga. Iz prodajne cijene stana u [adresa] financiran je stan na [adresa] dok je za preostali dio kupovnine I tuženica dignula kredit. Budući da je I tuženica bila nositelj kredita ona je i upisana kao vlasnica stana u [adresa] te stoga na stan nije bila upisana kćerka HNZ a niti tužitelj. Prilikom prodaje stana u [adresa] morao je do CZSS tražiti njihovo dopuštenje za prodaju toga stana a koje je i dobio uz obvezu da se HNZ namiri i da joj se kupi drugi stan. Stoga su i kupovali stan u [adresa] te je bila namjera da HNZ bude upisana u ½ što se nije nikada realiziralo. Naime kupovina stana na adresi [adresa] je također financiran putem kredita koji je digla I tuženica te stoga HNZ nije odmah mogla biti upisana u ½. Za stan na adresi [adresa] nisu dobiveni povoljniji uvjeti temeljem Ivine dijagnoze navedeno proizlazi i iz dostavljenog ugovora o kupoprodaji stana sa MORH-om kao i bodovne liste gdje se samo navodi da je tužitelju braku i da ima dijete ali ne i da dijete ima invaliditet.

44. I tuženica je na ročištu održanom dana 7. rujna 2023. iskazala da je stan na adresi [adresa] koji je stan na III katu i ima 53 m2, ona kupila od firme Profektus d.o.o. 2007.-2009., za iznos od 83.000 eura. Iznos od 70.000 eura je bilo financiran kreditom koji je ona digla kod banke i sama otplaćivala taj kredit do 2020. godine, a od tada je stan pod ovrhom, a 13.000 eura je iznos od njenih vlastitih sredstava koja je uložila u stan odmah na ime kapare. Taj stan je bio iznajmljen jednoj firmi do 2012. godine. Rata kredita je bila 500 eura, a zakup je plaćan u iznosu od 350-380 eura. Od tada u tom stanu do danas stanuje II-tuženik. Ne zna od kada je II tuženik vlasnik stana ali svakako od trenutka od kada mu je taj stan darovala. Nije obavijestila tužitelja da je darovala stan II tuženiku niti je on bio prisutan kod javnog bilježnika a smatrala je da mu to ne treba reći s obzirom je taj stan i ranije već bio namijenjen za II tuženika, i to od samog početka. U vezi parkirnog mjesta -1 GPM 241 da nikada nije kupila to parkirno mjesto jer joj nije odgovarala cijena koju je Profektus ponudio odnosno tada nije imala dovoljno novaca i za parkirno mjesto. U vezi stana u [adresa] navodi da tamo stanuje ona i dvoje djece ŽNZ i HNZ. Otprilike između 1993. i 1996. kako je suprug radio u MORH-u, mogli su ostvariti dodatne bodove budući je HNZ bila dijete sa Dawnovim sindromom i dobili su od MORH-a stan na adresi DN oko 50 m2, a vlasnici tog stana su bili tužitelj i kćer HNZ. Nakon toga taj su stan prodali i kupili veći stan od 80 m2 u [adresa] i također je taj stan bio pola na HNZ a pola na tužitelja. Kada su i taj stan prodali oko 2007. godine kupili su stan u [adresa]. Razliku novaca za kupnju stana uzeli su preko kredita koji je ona uzela na svoje ime i sama ga otplaćivala pa je tako i bila u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik tog stana. Bivši suprug joj je tada savjetovao da HNZ ne bude upisana kao suvlasnica, da izbjegnu CZSS u daljnjoj prodaji. U vezi potraživanja novčanog iznosa od 36.450,00 kn koji je po navodu tužitelja primila kao povrat kapare 30.08.2012. godine od društva VMD promet d.o.o. Zagreb, navodi da o tome nema nikakva saznanja odnosno zna da je kaparu dala, ali se ne sjeća da joj je ista vraćana. Iznos od 13.000 eura koje je dala kao kaparu za nekretninu u [adresa] je njena vlastita imovina, koji je dobila na ime odštete iz svog osobnog osiguranja. Imala je prometnu nezgodu 1989. godine i kroz tri godine joj je isplaćen taj novac koji je onda dala prijateljici na čuvanje jer je znala da će joj trebati za sina. Ne želi odgovoriti na pitanje kako se zvala ta prijateljica. Tužitelj i ona zajedno su donijeli odluku da će stan u [adresa] biti od ŽNZ. Ne odgovara na pitanja ima li ugovor o kapari za stan u [adresa] na iznos od 13.000 eura, je li potpisala ugovor o kupoprodaji parkirnog mjesta na adresi [adresa], je li parkirno mjesto u [adresa] bio sastavni dio ugovora o najmu stana u [adresa], bi li joj banka odobrila kredit da je i kćer HNZ bila upisana kao suvlasnica stana u [adresa], iz kojeg razloga nije obavijestila sud od 2014. godine do danas da je IV-tuženiku vraćen dug, je li tužila tužitelja za isplatu pola iznosa kredita stanova u [adresa] i [adresa] te da li su postupci pravomoćno okončani, kada je prestala bračna zajednica sa tužiteljem.

45. II tuženik je na ročištu održanom dana 7. rujna 2023. iskazao da živi u [adresa], tamo je i prijavljen, ali često odlazi u posjete mami. Koliko je njemu poznato taj stan je pola njegov, a ne zna tko je vlasnik druge polovine. Mama ga je upoznala sa činjenicom da je stan pola njegov, a sjeća se dok je još bio dijete, kada su se prvi put vozili prema tom stanu, roditelji, sestra, baka, djed i on, da su mu rekli kako će to biti stan za njega kada odraste i završi studij. Ne sjeća se da je potpisao ikakav darovni ugovor niti da je bio kod javnog bilježnika, ali zna da pola stana glasi na njega, a to mu je rekla mama. Student je 2. godine diplomskog studija i nije ga iznenadilo što je dobio suvlasništvo stana iako nije još nije završio fakultet.

46. Tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje bračne stečevine, a I tužena osporavala bračnu stečevinu navodeći kako sporne nekretnine predstavljaju njezinu posebnu imovinu koju je stekla otplatom kredita, dok tijekom postupka ističe da je stan u [adresa] u ½ dijela imovina kćeri ŠN.

47. Iz gore provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da su stanovi u [adresa] na adresama [adresa] i [adresa], stečeni za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i I tuženice, te da izvor sredstava za stjecanje navedenih nekretnina nije bila vlastita imovina bračnih drugova. Naime, obzirom su nekretnine koje su predmet ovog postupka stečene za vrijeme trajanja braka, bez obzira što su u pretežitom dijelu plaćene ili se otplaćuju temeljem kredita koji je sa poslovnim bankama sklopila I tužena, na njihovo stjecanje primjenjuje se zakonska neoboriva presumpcija stjecanja suvlasništva u 1/2 dijela kao bračna stečevina. Činjenica otplate kredita u razdoblju nakon prekida bračne zajednice može predstavljati osnovu obvezno pravnog zahtjeva uperenog od strane I tuženice prema tužitelja, a što je ista i ostvarila u postupku koji se vodio pred ovim sudom poslovno broj P-701/17. Glede otplate kredita za vrijeme trajanja bračne zajednice od strane I tuženice ističe se da je bračnoj zajednici tužitelj također doprinosio. Za presumpciju bračne stečevine bračnih drugova u jednakim dijelovima nije odlučno koji je supružnik radio, a koji nije, tko je imao kolike prihode bilo redovne bilo honorarne niti tko je brinuo o djeci i tko je obavljao kućanske poslove, odnosno, tko je nositelj kredita i tko je vršio uplate po partiji kredita za vrijeme trajanja bračne zajednice. Naime intencija je ove zakonske presumpcije prihvatiti načelo ravnopravnosti bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice uz ostavljenu mogućnost dokazivanja posebne imovine. Stoga, I tuženica koja tvrdi da se ne radi o bračnoj stečevini, ima dokazati da se radi o njenoj vlastitoj imovini, a što ona nije u ovom postupku učinila.

48. Naime, ovaj je sud prihvatio iskaze tužitelja glede trajanja bračne zajednice i načina financiranja kupovine stanova smatrajući ih životnim, logičnim, uvjerljivim te u skladu sa spisu priležećim materijalnim dokazima. Međutim, ovaj sud ocjenjuje iskaz I tuženice kontradiktornim samim sa sobom i sa ostalim provedenim dokazima, i to u djelu kojim navodi od kada II tuženik stanuje na adresi [adresa], u dijelu kojim navedi da nikada nije kupila parkirno mjesto na adresi [adresa], u dijelu ulaganja vlastitih novaca u kaparu za stan na adresi [adresa], te glede povrata kapare za nerealiziranu kupoprodaju.

49. Glede stana na adresi [adresa] I tuženica je navela da bi ona iz svojih vlastitih sredstava platila na ime kapare iznos od 13.000 EUR i to novcem koji je dobila na ime odštete za prometnu nezgodu iz 1989. ali navedenu tvrdnju nije u ovome postupku dokazala. Nadalje, a glede navoda I tuženice da joj je prijateljica čuvala novčana sredstva za kupovinu stana na adresi [adresa], ovaj sud navedenome nije povjerovao, obzirom da je I tuženica odbila odgovoriti na pitanja glede imena prijateljice koja da joj je novčana sredstva čuvala 17 godina, sukladno navodu I tuženice, te je odbila odgovoriti na pitanje ima li ugovor o kapari za stan na adresi [adresa]. Nadalje, ovaj sud nije niti povjerovao iskazu I tuženice u dijelu kojim navodi da je da je stan [adresa] od samog početka bio namijenjen za I tuženika ĐN, jer, da je tome tako, nije bilo razloga da se stan odmah prilikom kupovine 2009. ne upiše na sina.

50. Obzirom je I tužena kao dokaz stjecanja opisanih nekretnina i pokretnina dostavila samo ugovore o kreditu, otplatne planove kao i isplatu osiguranja automobila te dokaz o isplati naknade štete iz štetnog događaja iz 1996. godine kao i prihode ostvarene radom, sud smatra kako ista nije dokazala da bi sporna imovina predstavljala njezinu posebnu imovinu, obzirom, a kao što je prethodno već i navedeno, niti plaća, niti otplata kredita ne predstavljaju posebnu imovinu bračnog druga. Naknada štete predstavlja posebnu imovinu međutim, I tužena nije dostavila niti predložila izvođenje niti jednog dokaza temeljem kojeg bi bilo utvrđeno u što je navedeni iznos naknade štete bio utrošen, a navode I tužene da joj je prijateljica čuvala taj novac 17 godina do kupnje stana na adresi [adresa], ovom sudu nije logičan niti uvjerljiv. Naime, da je taj iznos novca postojao kod prijateljice I tuženice 17 godina, kako to tvrdi I tuženica, nameće se pitanje zašto on nije utrošen na kupovinu nekretnine u [adresa] ili [adresa], koje su nekretnine kupovane prije stana u [adresa], kada je u postupku utvrđeno da su se sve nekretnine koje su predmet ovog postupka djelomično financirane sredstvima iz kredita.

51. Slijedom svega navedenog, I tužena nije dostavila dokaze da bi imovina koja je predmet ovog postupka kupljena od njezine posebne imovine, dakle sredstava koje je ista imala prije sklapanja braka ili ih je stekla za vrijeme trajanja bračne zajednice na način kako je to propisano ObZ. Kako svoje tvrdnje I tuženica nije dokazala, to je u tom dijelu, a temeljem odredbe čl. 221. a ZPP sud primjenom pravila o teretu dokaza utvrdio da I tuženica nije dokazala da bi se kupovina predmetnog stana financirala iz vlastite imovine I tuženice.

52. Nadalje, glede navoda I tužene da stan u [adresa] u ½ dijela imovina zajedničke kćeri stranaka, ŠN za navesti je sljedeće. Prema rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb od 13. ožujka 2006., obvezu da kupi drugi stan i upiše na njemu ŠN kao suvlasnicu u adekvatnom suvlasničkom dijelu, imao je tužitelj TN. Obveza na kupnju drugog stana nije se odnosila baš na stan u [adresa], već na kupnju bilo kojeg drugog stana te TN nije bio u obvezi kupiti taj drugi stan baš od sredstava dobivenih prodajom stana u [adresa]. Stoga ŠN prema ocu TN pripada samo obveznopravni zahtjev na izvršenje obveze – kupnju stana i upis ŠN kao suvlasnice u adekvatnom suvlasničkom dijelu, dok ona prema ovdje tužitelju nema nikakav stvarnopravni zahtjev. Slijedom navedenoga, ovaj sud ne može prihvatiti prigovor I tužene da je stan na adresi [adresa] u ½ dijela imovina ŠN. Pa čak kad bi navodi I tuženica da ŠN ima neki vlasničkopravni zahtjev bili osnovani, jasno je da njoj na stanu na adresi [adresa] ne može pripasti suvlasnički dio od 1/2, već se može raditi samo o nekom drugom suvlasničkom dijelu, obzirom da je stan u [adresa], kupljen za iznos od 190.000,00 EUR, dakle za iznos koji je viši za 46.583,00 EUR, od vrijednosti stana u [adresa]. Nadalje, za kupnju stana u [adresa] je utrošen cijeli iznos kredita od 132.500,00 CHF (551.477,25 kn), odnosno protuvrijednost 75.000,00 EUR, koji je I tuženica HN podignula kod Privredne banke Zagreb d.d., a koji iznos kredita također predstavlja bračnu stečevinu HN i TN jer su ga za vrijeme trajanja bračne zajednice vraćali iz sredstava stečenih radom. Konačno, i u rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb se navodi da bi ŠN na drugom stanu trebala biti suvlasnica u „adekvatnom dijelu“, a ne u jednakom suvlasničkom dijelu.

53. Tužitelj također u ovom postupku navodi da je prilikom stjecanja predmetnog stana u [adresa], došlo do miješanja tužiteljeve vlastite imovine i bračne stečevine, obzirom da sredstva kojima je taj stan kupljen dijelom potječu i od sredstava njegove vlastite imovine – iznosa naknade štete koju je primio 31. svibnja 1997. na ime naknade za ranjavanje i posljedičnu invalidnost kao branitelj za vrijeme Domovinskog rata, u iznosu od 77.835,34 kn, te iznosa koji je dobio prodajom braniteljskih dionica u iznosu od 25.220,86 kn (6.900 DEM). Tužitelj nadalje navodi da je, od iznosa naknade štete i braniteljskih dionica 7. kolovoza 1997. kupio stan u [adresa] po cijeni od 38.930,29 kn, a cijenu je isplatio odjednom 21. kolovoza 1997., koristeći svoja prava kao invalid Domovinskog rata, pa je ovaj stan stoga predstavljao njegovu vlastitu imovinu. Tužitelj nadalje navodi da je u dogovoru sa suprugom I tuženicom pola stana darovao kćeri ŠN, koja je tada bila dijete sa posebnim potrebama (sindrom Down), te ju je odmah upisao u kupoprodajni ugovor kao kupca stana u 1/2 dijela. Nakon toga je s odobrenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, stan 14. studenog 1997. prodan kupcu BN za iznos od 95.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, te je od tih sredstava i sredstava kredita koji je tužitelj podignuo u Splitskoj banci, 8. prosinca 1997. od prodavatelja EN kupljen stan u [adresa] po cijeni od 150.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, te su se na stanu upisali kao suvlasnici u jednakim dijelovima tužitelj i ŠN. Nakon toga je 4. srpnja 2006. tužitelj stan prodao po cijeni od 145.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Nakon toga je na ime I tuženice HN **.**.2006. kupljen predmetni stan u [adresa], po cijeni od 190.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti. Odnosno, da od iznosa dobivenog prodajom stana u [adresa] (95.000,00 DEM) polovica iznosa (47.500,00 DEM / 24.286,36 EUR) predstavljala tužiteljevu vlastitu imovinu, koja je kasnijim transakcijama oko kupovine stanova u [adresa] i [adresa] uvijek ulazila u kupovnu cijenu novog stana.

53.1. Navedene činjenice koje tužitelj iznosi odnose se na eventualno kumulirani tuženi zahtjev o kojemu sud odlučuje ukoliko je ocijeni neosnovanim tužbenim zahtjev. Kako je u ovome postupku ovaj sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja bračne stečevine na stanu u [adresa], to neće ocjenjivati činjenice i dokaze radi utvrđivanja eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, slijedom čega niti opsežni dokazni prijedlozi (dio iskaza tužitelja te priležeća dokumentacija) koje je dostavio tužitelj, nisu relevantni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

54. Stoga primjenom odredbe čl. 249. stavak 1 ObZ ovaj sud utvrđuje da su tužitelj i I tužena suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, jer je riječ o zakonskoj presumpciji. Iz okolnosti da I tužena otplaćuje kredite ne može proizaći zaključak da je riječ o posebnoj imovini I tužene u smislu odredbe članka 253. ObZ, jer za zaključak da se otplaćivanje kredita vršilo sredstvima različitom od sredstava stečenih osobnim radom, nisu ponuđeni odgovarajući dokazi. Stoga okolnost koju je I tužena isticala tijekom postupka, da je ona otplaćivala i otplaćuje kredit ne mijenja ovu presumpciju, posebice stoga što iz stanja spisa proizlazi da I tužena kredit otplaćuje sredstvima stečenim osobnim radom, u smislu članka 248. ObZ. Narav stjecanja predmetnih nekretnina kao bračne stečevine ne može izmijeniti ni činjenica da I tužena nakon prestanka bračne zajednice otplaćuje kredite već to eventualno može biti osnova za obveznopravni zahtjev, a o čemu je također već prethodno navedeno.

55. Slijedom svega navedenog, i primjenom odredbe članka 248. ObZ ovaj je sud utvrdio da predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, dok u odnosu na stanove u [adresa] i [adresa] nema osnova za primjenu odredbe članka 253. po kojoj bi ta imovina predstavljala posebnu imovinu I tuženice.

56. Ovaj je sud i prihvatio dio tužbenog zahtjeva kojim je naloženo I tuženici trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u ½ dijela na stanu u [adresa] koja odluka je sukladna odredbi čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 114/01, 100/04, 107/07 , 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje ZZK).

57. Nadalje, kako je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno da je tužitelj već upisano u ½ dijela stana na adresi [adresa], to je isti odbijen sa zahtjevom da se II tuženiku naloži trpljenje uknjižbe 1/2 dijela suvlasništva tužitelja na stanu u [adresa], obzirom da je traženo već predhodno provedeno u zemljišnim knjigama, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

58. Nadalje, čitanjem ugovora o kupoprodaji kao i čitanjem Aneksa ugovora o zakupu te iz iskaza tužitelja, ovaj je su utvrdio da je I tuženica za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljem kupila garažno parkirno mjesto na adresi [adresa]. Isticanje okolnosti da za garažno parkirno mjesto na adresi [adresa] nije izvršen zemljišnoknjižni prijenos sa prodavatelja na kupca odnosno na I tuženu nije od utjecaja utvrđenje da je riječ o bračnoj stečevini odnosno imovini za koju je I tužena zaključila kupoprodajni ugovor 20. travnja 2009. kao kupac i za koji nije dokazala da predstavlja njezinu posebnu imovinu. Naime, upravo iz iskaza tužitelja koji je naveo da je uz stan na adresi [adresa] kupljeno i garažno parkirno mjesto, kao i Aneksa ugovora o zakupu od 22. svibnja 2015. proizlazi da je predmet zakupa bilo i garažno parkirno mjesto.

58. 1. Međutim, iz izvatka iz zemljišne knjige je vidljivo da je predmetno garažno parkirno mjesto upisano na ime SNZ. Stoga je tužitelj izgubio pravo na stvarnopravni zahtjev u odnosu na utvrđenje suvlasničkog udjela na navedenoj nekretnini kao bračnoj stečevini, a kako to i sam navodi. Kako je I-tuženica u međuvremenu morala stvarnopravno raspolagati sa ovom nekretninom čime je raspolagala i tužiteljevim dijelom bračne stečevine na ovoj nekretnini, te je umanjila ovu tužiteljevu imovinu pa mu je uzrokovala štetu iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125 /11, 78/15, dalje: ZOO), koju mu je stoga dužna nadoknaditi, temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO. Tužitelj je zatražio naknadu štete u iznosu polovice kupoprodajne cijene ove nekretnine, a što iznosi 3.400,00 EUR, jer to proizlazi iz ugovora o kupoprodaji.

58.2. Stoga je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 1085. ZOO, te je I tuženici naloženo i isplatiti tužitelju upravo iznos od 3.400,00 eura. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na navedeni iznos tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 1086. ZOO obzirom da je tek u trenutku presuđenja utvrđena visina štete, pa I tuženica ne može prije toga doći u zakašnjenje.

59. Nadalje, tužitelj tvrdi da bračnu stečevinu čini i iznos od 36.450,00 kn u odnosu na dio kojeg traži da se I tuženoj naloži da isplati tužitelju polovinu, odnosno, 18,225,00 kn, sada 2.418,87 eura. Riječ je o iznosu kojeg je I tužena uplatila 2010. godine, dakle za trajanja bračne zajednice, tijekom pregovora o kupnji stana. Uvidom u dopis tvrtke VMD PROMET d.o.o. od 16. veljače 2015. (list 284-286 spisa) sud je utvrdio kako je 2010. I tužena sklopila predugovor radi kupnje stana na lokaciji Domašinečkoj ulici te je uplatila kaparu u iznosu od 36.450,00 kuna (odnosno 5.000 eura), zatim se predomislila te je umjesto tog stana odlučila kupiti stan na lokaciji u Cenkovečkoj i navedena kapara priznata je kao kapara za taj stan. Kako je u međuvremenu I tužena odustala od kupoprodaje i tog stana, VMD PROMET d.o.o je 30. kolovoza 2012. uplatio povrat kapare u iznosu od 36.450,00 kuna na njezin tekući račun.

59.1. Obzirom je kapara plaćena u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, a vraćena na tekući račun I tužene 30. kolovoza 2012., dakle nakon prekida bračne zajednice, a I tužena nije dostavila dokaz da bi navedeni iznos predstavljao njezinu posebnu imovinu, to je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.

59.2. Također, I tuženica je podneskom od 10. studenoga 2024. priznala činjenicu da je od trgovačkog društva VMD –Promet d.o.o. primila iznos od 36.450,00 kuna na ime povrata uplaćene kapare, a sa kojim da je novcima platila učešće za novi auto smatrajući da je to minimalni dio participacije u odgoju i razvoju zajedničkog djeteta. Kako sud u parničnom postupku raspravlja i odlučuje unutar granica postavljenog tužbenog zahtjeva, to za odlučivanje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, nije od utjecaja činjenica je li tužitelj sudjelovao u odgoju i razvoju zajedničke djece, nego to može biti predmet nekog drugog parničnog postupka.

59.3. Stoga, ovaj je sud u cijelosti ocijenio osnovanim dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je iznos od 35.450,00 kn bračna stečevina tužitelja i I tuženice svakoga u ½ dijela, a slijedom čega naložio je isplatu iznosa od 2.418,87 eura na ime dijela tužitelja koji je za sebe I tuženica zadržala nakon prestanka bračne zajednice.

60. Uvidom u presliku Ugovora o darovanju od 10. travnja 2012. (list 32 spisa) sud je utvrdio kako je I tužena darovala II tuženiku svoj suvlasnički dio nekretnine upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 873, k. o. [katastarska općina], u cijelosti. Međutim, obzirom je II tuženik zajedničko dijete tužitelja i I tužene, bračna zajednica je prekinuta u veljači 2012., a tužitelj je podnio tužbu za razvod braka u ožujku 2012. (list 203-212 spisa), to II tuženiku kao ni I tuženoj nije moglo biti nepoznato da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu.

61. Temeljem odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1 i čl. 299. ZPP tuženici su u postupku dužni iznijeti tvrdnje i činjenice kojima osporavaju navode tužitelja i predložiti dokaz za činjenice na kojima temelje svoju tvrdnju da je tužitelj dao pristanak na darovanje nekretnine u [adresa] Il tuženiku. Tijekom postupka I tužena je iznijela tvrdnje da ona otplaćuje rate kredita i u odnosu na te tvrdnje predložila saslušanje svjedoka i svoje saslušanje, dok za ostale tvrdnje kojima pobijaju navode tužitelja tuženi nisu iznosili nikakve dokazne prijedloge pa tako niti za tvrdnje da je tužitelj dao svoj pristanak na darovanje nekretnine u [adresa] Il tuženiku.

61.1. Budući da raspolaganje darovanjem premašuje okvir redovnog upravljanja sukladno odredbi članka 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV), ne primjenjuje se odredba članka 257. st. 1. ObZ jer se ista odredba odnosi samo na poslove redovite uprave (po kojoj odredbi na prava II tuženika kao treće osobe iz poslova redovite uprave ne bi utjecalo nepostojanje tužiteljeve suglasnosti, ukoliko su bili savjesni), a ovdje je riječ o izvanrednim poslovima. Kako nema uvjeta za primjenu navedene odredbe članka 251. st. 1 ObZ u svezi članka 41. ZV, savjesnost ne predstavlja odlučnu činjenicu.

61.2. Stoga, a glede raspolaganja darovanjem razmjernog dijela nekretnine stana u [adresa] Il tuženiku, u tom je dijelu riječ o imovini tužitelja kao bračnoj stečevini kako je to prethodno utvrđeno. Kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj za takvo raspolaganje dao suglasnost stoga što za utvrđenje ove činjenice nije predložen niti jedan dokaz, a suglasnost se ne pretpostavlja za poslove koji premašuju okvir redovitog upravljanja, sukladno odredbama članka 251. st. 1 ObZ i članka 41. st. 1. ZV. Stoga ovaj je sud, a temeljem odredaba čl. 322. st. 1., čl. 323. st. 1., čl. 324. i čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO utvrdio djelomično ništetnim predmetni ugovor o darovanju.

62. U odnosu na ostale dokaze predložene u postupku, sud ih nije posebno ocjenjivao obzirom isti nisu bili relevantni za donošenje odluke u ovom postupku, s obzirom na sve naprijed navedeno, a primarno na postojanje zakonske neoborive presumpcije bračne stečevine u jednakim dijelovima te činjenicu da je na I tuženoj leži teret dokaza da bi imovina obuhvaćena tužbenim zahtjevom ili barem dio te imovine predstavljao njezinu posebnu imovinu. Napominje se i da iskazi stranaka u kaznenom postupku nikao ne mogu biti dostatni za takvo utvrđenje, a ostala se dokumentacija ionako odnosila uglavnom na kredite i njihovu otplatu, za što je već sud naprijed utvrdio kao nije odlučno za ishod ovog postupka.

63. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 158. st. 2. ZPP u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP, a koji se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji i uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

63.1. Tužitelj je podneskom od 9. prosinca 2024. povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva iz točke 4. i 8. tužbenog zahtjeva specificiranog podneskom od 23. listopada 2023. Ovaj sud smatra da da nema mjesta odluko o trošku u odnosu na I tuženicu temeljiti na odredbi čl. 158. st. 2. ZPP, obzirom da je tužitelju za iste parnične radnje u odnosu na I tuženicu priznat trošak prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i to prema vrijednosti predmeta spora kako je ona naznačena u tužbi, odnosno, glede svih postavljenih tužbenih zahtjeva. Kada bi ovaj sud tužitelju odredio trošak i prema odredbi čl. 158. st. 2. ZPP u odnosu na I tuženicu, tužitelju bi pripala naknada za iste parnične radnje dva puta. Međutim, ovaj je sud ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troška od strane IV tuženika temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZPP. Stoga je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 22. svibnja 2013., 30. rujna 2013., 30. prosinca 2013. i 17. listopada 2014. u zatraženom iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 13. ožujka 2015. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/3), trošak sastava podnesaka od 6. listopada 2022., 14. siječnja 2023., 23. listopada 2023. u zatraženom iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1, vezano uz Tbr 8/6), trošak sastava podneska od 25. ožujka 2023. i 19. veljače 2024. u zatraženom iznosu od po 50,00 eura (Tbr 8/4), trošak pristupa na ročišta 11. studenoga 2013., 13. studenoga 2014., 7. svibnja 2015., 7. rujna 2023., u zatraženom iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište 22. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9/5), trošak pristupa na ročište za objavu presude 2. lipnja 2015. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9/3), a što ukupno iznosi 2.750,00 eura. Tom iznosu valja pribrojiti pripadajući PDV (Tbr. 42) te trošak tužitelja ukupno iznosi 3.437,50 eura. Kako je tužitelj zasebno zatražio naknadu troška o odnosu na povučene točke IV i VIII tužbenog zahtjeva za svaku točku tužbenog zahtjeva odvojeno, ali u istom iznosu, to tužitelju pripada pravo na naknadu troška postupka u odnosu na IV tuženika u ukupnom iznosu od 6.875,00 eura.

63.2. Tužitelj nije uspio u dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje bračne stečevine i utvrđenje suvlasništva na pokretnina u stanovima u [adresa] i [adresa], te se ističe niti jednoj od stranaka nije nastao poseban trošak glede utvrđivanja činjenica odlučnih za ocjenjivanje osnovanosti tog dijela zahtjeva, te je u tom dijelu tužba odbačena, a budući da je tužitelj imao saznanja da je o tom predmetu već donesena pravomoćna sudska odluka, to je tužitelj u tom postupku mogao / trebao podnijeti zahtjev za naknadu troška. Također, tužitelj nije uspio niti u dijelu tužbenog zahtjeva za uknjižbu na stanu [adresa] obzirom da je prethodno već upisan na odgovarajućem suvlasničkom dijelu.

63.3. Prilikom utvrđivanja osnovanosti visine zahtjeva za naknadom parničnog troška sud je imao u vidu da je pravna osnova bila sporna tijekom cijelog postupka. Vezano uz osnovu tužbenog zahtjeva tužitelji je s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspio u omjeru do 90 %, a tuženik u omjeru do 10 %, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kada se do većeg odbije manji postotak dobiva se rezultat da je tužitelj u ovoj parnici ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice u omjeru od 80 %.

63.4. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 5.332,00 eura (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 22. svibnja 2013., 30. rujna 2013., 30. prosinca 2013. i 2. svibnja 2014. u zatraženom iznosu od po 5.332,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 17. listopada 2014., 2. siječnja 2015., 11. veljače 2015., 13. ožujka 2015. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/3), trošak sastava podnesaka od 6. listopada 2022., 14. siječnja 2023., 23. listopada 2023. i 10. veljače 2025. u zatraženom iznosu od po 5.332,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1, vezano uz Tbr 8/6), trošak sastava podneska od 19. veljače 2024. u zatraženom iznosu od 50,00 eura (Tbr 8/4), trošak pristupa na ročišta 11. studenoga 2013., 13. studenoga 2014., 7. svibnja 2015., 7. rujna 2023., 12. veljače 2025., 17. ožujka 2025., 5. svibnja 2025. i 13. svibnja 2025. u zatraženom iznosu od po 5.322,00 eura (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište 22. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9/5), trošak pristupa na ročišta za objavu presude 2. lipnja 2015. i 12. lipnja 2025. u iznosu od po 100,00 eura (Tbr 9/3), trošak sastava žalbe protiv presude u zatraženom iznosu od 6.665,00 eura (Tbr 10/1), te trošak sastava žalbe protiv rješenja u zatraženom iznosu od 2.666,00 eura (Tbr 10/4), a što ukupno iznosi 101.125,00 eura. Tom iznosu valja pribrojiti pripadajući PDV (Tbr. 42) te trošak tužitelja ukupno iznosi 126.406,25 eura.

63.5. Kako su tuženici u obvezi naknaditi tužitelju trošak sukladno omjeru uspjeha u postupku prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka u omjeru od 80%, to trošak tužitelj iznosi 101.125,00 eura.

63.6. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

63.7. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 5. travnja 2013., 5. srpnja 2013.,7. prosinca 2016., sastava odgovora na žalbu, sastava odgovora na reviziju, sastava podnesaka od 7. lipnja 2022., 28. kolovoza 2022., 12. prosinca 2022., 25. ožujka 2023., 1. siječnja 2024., 8. travnja 2024. obzirom da nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelju nije priznat niti sastav podneska od 21. studenoga 2024. obzirom da ne prileži spisu.

64. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Lucija Arelić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se predaje pisano u pet (5) primjeraka, a putem ovog suda. Sukladno čl. 335 st. 9 Zakona o parničnom postupku smatra se da je stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude a nije pristupila, dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun I i II tuženika

3. IV-tuženiku