Poslovni broj: Povrv-8/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Maje Skokandić Nobilo, u pravnoj stvari tužitelja LEANPAY d.o.o., OIB: 20357017102, Zagreb, Savska cesta 32, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tkalec Kovač, odvjetnica iz Odvjetničkog društva VUKMIR I SURADNICI odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Gramača 2/L, protiv tuženika JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i tuženog, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika od 2. prosinca 2024., sudski predmet: Ovrv-4628/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 762/2024 kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.320,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku 1. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika od 2. prosinca 2024., sudski predmet: Ovrv-4628/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-762/2024 i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove ovršnog postupka.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u visini od 1.015,59 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. lipnja 2025., kao danom donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj LEANPAY d.o.o., (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika JČ (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 23. kolovoza 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Ivu Radoviću iz Dubrovnika, a koji je 2. prosinca 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4628/2024, UPP/OS-Ovrv- 762/2024 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.320,64 EUR sa zateznim kamatama kako je to specificirano u točki I. izreke ove presude, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR.

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, rješenjem poslovni broj Povrv-8/2025 od 13. siječnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 4628/2024, UPP/OS-Ovrv-762/2024, od 2. prosinca 2024., u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u svom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbi, navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 1.320,64 EUR s osnova neplaćene tražbine temeljem ugovora o kreditu (ugovora o zajmu), a uz ovo i zakonske zatezne kamate tekuće na dugovani iznos od dana 1. siječnja 2024., te troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

4. U prigovoru koji je u spis premeta zaprimljen 17. prosinca 2024. ovršenik, sada tuženik, navodi se kako je pobijanim rješenjem o ovrsi od dana 2. prosinca 2024. određena ovrha u korist ovrhovoditelja LEANPAY d.o.o., a radi naplate iznosa od 1.320,64 EUR uvećano za zakonske kamate i troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR, a kako navedeno rješenje nije na zakonu zasnovano, niti bi ovrha u predmetnom slučaju bila dopuštena jer je neosnovana iz više razloga. Nadalje, navodi kako se ovrhovoditelj poziva na vjerodostojnu ispravu, odnosno izvod iz poslovnih knjiga za tražbinu koja proizlazi iz ugovora o kreditu pod brojem EABD3J, a kako taj ugovor ovrhovoditelj nije priložio uz prijedlog za ovrhu, odnosno kako ga ovršenik nije primio da potvrdi vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga. Također, navodi kako je neprijeporno da je među strankama sklopljen ugovor pod brojem EPK33J, a da se u poslovnim knjigama ovrhovoditelj ne poziva na ovaj ugovor, već na ugovor pod brojem "EAEABD3J" kojeg ovršenik nije sklopio sa ovrhovoditeljem pa se postavlja pitanje o kojem se ugovoru radi te kako mu nije jasno iz kojih je razloga ovrhovoditelj mešetario sa ugovorom, ali pretpostavlja da je to učinjeno radi stjecanja nepripadajuće imovinske koristi jer nažalost danas u RH postoje brojne firme s minimalnim temeljnim kapitalom i sa takvim ciljem "love u mutnom". Ističe kako je dokumentacija ovrhovoditelja kontradiktorna i proturječna te se ne bi smjelo udovoljiti njegovom zahtjevu te je predmet trebalo odbaciti ili odbiti. Nadalje, ističe kako je ovrhovoditelj obavijestio ovršenika o promjenama po Leanpay zajmu svojim dopisom od 22. kolovoza 2023. u kojem se navodi kako je sve prava po ugovoru ustupio Addiko banci koja je ovlaštena samostalno poduzimati sve radnje potrebne za ostvarenje njenih vjerovničkih prava, što znači i da Addiko banka izravno naplaćuje dospjela potraživanja, a na banku je također prenio ovlaštenja da raskine ugovor o zajmu, a da je ovršenik dužan ispunjavati svoje obveze Addiko banci kao novom vjerovniku, a unatoč toga, naknadno i to 16. srpnja 2024. ovrhovoditelj neovlašteno obavještava ovršenika da raskida "ugovor o najmu" i to upravo prava kojeg se odrekao (op.a. iako se u svom prigovoru poziva i navodi da kao dokaze prilaže Obavijest o promjenama po Leanpay zajmu od 22.08.2023. i Obavijest o raskidu ugovora od 29.08.2024., navedenu dokumentaciju tuženik ne dostavlja). Zaključno, a obzirom na sve činjenice i dokaze, navodi kako je razvidno da ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje prijedloga, a prijedlog ovrhovoditelja je proturječan dokumentaciji na koju se poziva, pa stoga, budući je prijedlog ovrhovoditelja nedopušten i neosnovan, predlaže da se usvoji prigovor i ukine rješenje o ovrsi broj Ovrv-UPP/OS-762/2024 javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika.

5. U podnesku kojim tužitelj dostavlja odgovor na prigovor tuženika, zaprimljenom 26. veljače 2025., tužitelj se po punomoćnici očitovao na navode prigovora tuženika ističući kako "EPK33J" predstavlja ispravan broj ugovora o zajmu kao što je vidljivo iz poslovnih knjiga tužitelja u desnom stupcu tablice, a temeljem kojeg izvatka je tužitelj i podnio prijedlog za ovrhu. Broj "EABD3J" na koji se tuženik neosnovano poziva naveden je u zaglavlju dokumenta omaškom, dok je u nastavku izvatka utvrđeno stanje otvorenih stavaka iz kojih je nesporno vidljivo da je riječ o tražbini koja proizlazi iz ugovora "EPK33J", odnosno, da se radi o lapsus calami i to samo na jednom mjestu u dokumentaciji koja apsolutno nema nikakvog utjecaja na predmet spora kao ni na ispravu iz koje potječe dugovanje. Tužitelj ističe kako tuženik navodi kako njegova tražbina prema tuženiku u cijelosti proizlazi iz ugovora o zajmu br. EPK33J, slijedom čega je očito da između stranaka u postupku ne postoji spor o činjeničnom stanju i pravnoj osnovanosti zahtjeva tužitelja te u prilog svojih navoda dostavlja Ugovor o zajmu br. EPK33J od 21. veljače 2023., Plan otplate ugovor o zajmu br. EPK33J, SEPA suglasnost tuženika, Promet po tekućem računu tuženika iz kojeg je vidljiv izostanak uplata po ugovoru o zajmu br. EPK33J. U odnosu na tvrdnje tuženika da ugovor o zajmu nije bio priložen uz prijedlog za ovrhu pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda, tužitelj ističe da nije bio dužan priložiti isti ugovor obzirom na odredbu čl. 39. Ovršnog zakona, a kojom je propisano što prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave mora sadržavati, odnosno kako je ovršni prijedlog pokrenut temeljem vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, dok sam ugovor o zajmu nema svojstvo vjerodostojne isprave pa ga nije potrebno prilagati ovršnom prijedlogu. Nadalje, ističe kako je iz prigovora ovršenika razvidno da ne osporava da je s tužiteljem sklopio ugovor o zajmu br. EPK33J, a kako je tužitelj ranije objasnio vlastitu omašku u naslovu izvatka iz poslovnih knjiga dok je u samoj tablici istog izvatka ispravan broj ugovora o zajmu EPK33J ispravno naveden čak 11 puta, a sam tuženik smatra nespornim da je ugovor pod tim brojem sklopljen te da postoji nepodmirena tražbina koja proizlazi iz tog ugovora. U odnosu na tvrdnje tuženika da je tražbina iz ugovora EPK33J ustupljena Addiko banci, tužitelj ističe kako je uvidom u internu evidenciju tužitelj utvrdio da zajam koji proizlazi iz ugovora o zajmu br. EPK33J nije bio predmetom ustupanja banci, niti je tuženik suprotno dokazao te je tužitelj ovlašten tražbinu iz ugovora EPK33J potraživati u ovršnom postupku. Zaključno, uzimajući u obzir sve priložene dokaze i činjenicu da tuženik ne osporava postojanje tražbine koja proizlazi iz ugovora o zajmu br. EPK33J, tužitelj predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika, odnosno da sud donese presudu u korist tužitelja sukladno odredbi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

6. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 13. ožujka 2025. tuženik se očitovao na navode tužitelja iz podneska od 26. veljače 2025. navodeći kako se tužitelj poziva na lapsus calami, odnosno grešku u pisanju (tipfeler), a takvo obrazloženje je neprihvatljivo jer nije točno. Da bi se isto moglo dogoditi trebalo bi se raditi o grešci tijekom tipkanja, a ovdje nije riječ o tome. U izvatku iz poslovnih knjiga naveden je potpuno drugi ugovor, te je temeljem toga ugovora javni bilježnik donio rješenje o ovrsi i odnosi se na ugovor EABD3J, a ne na ugovor EPK33J, te kako je isto rezultat netočnosti i aljkavosti tužitelja ili pokušaja naplate nepripadajuće koristi te predlaže sudu da pozove tužitelja da se izjasni o tome posjeduje li u svojoj dokumentaciji ugovor pod brojem EABD3J, odnosno što je i koga pod tim brojem knjižio. Nadalje, navodi kako je nevjerodostojan platni nalog protivan vjerodostojnoj ispravi, ne može se održati na snazi, već se radi o isključivoj manipulaciji tužitelja. Ponovno ističe kako je tužitelj obavijestio tuženika o promjenama po Leanpay zajmu svojim dopisom od 22.08.2023., a unatoč tome naknadno, i to 16.07.2024. tužitelj je neovlašteno obavijestio tuženika da raskida ugovor o zajmu i to upravo prava kojeg se odrekao. Ustraje u svim prigovorima i traži da se platni nalog odbaci, odnosno odbije kao neosnovan.

7. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 22. travnja 2025., a u roku ostavljenom za očitovanje, tužitelj se očitovao na zaprimljene isprave od strane tuženika na pripremnom ročištu održanom 14. travnja 2025. navodeći kao je tuženik kao dokaz sudu dostavio potvrdu Addiko banke iz koje je razvidno da nema dugovanja prema toj banci, a kako se ta potvrda kao i e-mail poruka naslova "Obavijest o promjenama po vašem Leanpay zajmu" od 22. kolovoza 2023. odnose na ugovor o zajmu kojeg je tuženik sklopio s tužiteljem pod brojem ER3PAJ, a koji je nesporno ustupljen Addiko banci. Tužitelj je ponovno naglasio da ugovor o zajmu pod brojem EPK33J, za koji je pokrenut ovaj postupak nije bio predmetom ustupanja Addiko banci niti bilo kojem drugom pravnom subjektu, stoga navedena potvrda Addiko banke nije od značaja za ovaj predmet. Slijedom navedenog, kao i činjenicu da tuženik u svom prigovoru, a ni kasnije tijekom postupka nije osporavao postojanje tražbine koja proizlazi iz ugovora o zajmu br. EPK33J, tužitelj predlaže da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika, odnosno da sud donese presudu u korist tužitelja, sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 13. kolovoza 2024., Ugovor o zajmu br. EPK33J, Plan otplate, SEPA suglasnost tuženika, Promet po tekućem računu tuženika, e-mail poruku "Obavijest o promjenama po Vašem Leanpay zajmu" i Potvrdu Addiko banke od 4. travnja 2025.

9. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo održati na snazi.

10. Predmet spora je tražbina tužitelja s osnove ugovora o zajmu br. EPK33J, zaključenog dana 21. veljače 2023. (navedeni datum naznačen kao trenutak potvrde suglasnosti s Ugovorom od strane Korisnika zajma, list 52 spisa) putem internetske Leanpay platforme, a koji ugovor je zaključen s ukupnim iznosom zajma od 2.113,00 EUR, a temeljem čl. 5. predmetnog ugovora ugovoreno je kako se glavnica otplaćuje mjesečno, sukladno planu otplate (broj rata: 24) pri čemu mjesečna rata iznosi 88,04 EUR, kako je to specificirano u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja.

11. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o zajmu br. EPK33J.

12. Sporna je osnova iz koje proizlazi obveza tuženika i visina obveze na podmirenje utuženog iznosa, obzirom na navode tuženika u pogledu broja ugovora o zajmu, a koji se spominje na jednom mjestu u vjerodostojnoj ispravi kao "broj ugovora o kreditu: EABD3J", a za koji ugovor tuženik tvrdi da je temeljem upravo tog ugovora EABD3J javni bilježnik donio rješenje o ovrsi. Nadalje, sporna je i visina tužbenog zahtjeva, obzirom da tuženik tvrdi kako je potraživanje tužitelja ustupljeno Addiko bank d.d. te u spis predmeta dostavlja potvrdu iz koje proizlazi da on nema nikakvih dugovanja prema Addiko bank d.d., a time ujedno osporava i aktivnu legitimaciju tužitelja.

13. Prema odredbi čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) ugovor je sklopljen elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Prema odredbi čl. 499. st. 1. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Slijedom navedenog, osnovano je zaključiti kako je ugovor o zajmu konsenzualni ugovor koji nastaje kad se stranke suglase o bitnim sastojcima ugovora. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik sklopili su ugovor o zajmu u ukupnom iznosu zajma od 2.113,00 EUR. Temeljem odredbe čl. 5. Ugovora o zajmu br. EPK33J pod "uvjeti otplate" ugovoreno je kako se glavnica zajma otplaćuje mjesečno, sukladno planu otplate (broj rata: 24) pri čemu prva rata dospijeva na plaćanje 17.04.2023., a posljednja dana 17.03.2025. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, prema datumu knjiženja do 13. kolovoza 2024. sa stanjem na dan 13. kolovoza 2024. stanje otvorenih stavaka dužnika iznosi 1.320,64 EUR. Sukladno odredbi čl. 11. Ugovora o zajmu br. EPK33J, a kojom je definiran jednostrani raskid ugovora, pod t. 11.3. izrijekom je navedeno kako davatelj zajma može jednostranom izjavom raskinuti ovaj ugovor ako korisnik zajma kasni s plaćanjem prve rate ili dvije rate u nizu ili ako davatelj zajma ustanovi da je korisnik zajma predočio neistinite/krivotvorene podatke u svrhu odobravanja zajma i/ili tijekom korištenja i/ili otplate zajma, kao i u slučaju da se ustanovi da je korisnik izvršio prijevaru prema davatelju zajma. Obzirom da tuženik nije izvršio uplatu dospjelih obveza, odnosno nije podmirio cjelokupno dugovanje, tužitelj je pokrenuo ovršni postupak temeljem vjerodostojne isprave pred nadležnim javnim bilježnikom.

14. Prije svega valja navesti, a u odnosu na prigovor tuženika da izvod iz poslovnih knjiga tužitelja nije vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine jer je na jednom mjestu na vjerodostojnoj ispravi umjesto "EPK33J", navedeno "EABD3J", odnosno da je isti proturječan te kako je upravo temeljem ugovora o zajmu br. EABD3J javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, da je odredbom čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/22; dalje u tekstu OZ) propisano da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se posebnim propisima smatra javnom ispravom, a računom se smatra i obračun kamata, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. U konkretnom slučaju, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava temeljem koje je određena predmetna ovrha. Na ispravi je naznačen vjerovnik - ovdje tužitelj, dužnik - ovdje tuženik, te predmet, vrsta i opseg novčane obveze – tražbina s osnova rata temeljem ugovora o zajmu te je pored svake rate uz dat.razd. naveden i broj ugovora "EPK33J" te vrijeme ispunjenja novčane obveze. Iz navedenog je razvidno da vjerodostojna isprava sadržava sve elemente propisane naprijed citiranom zakonskom odredbom, te je temeljem iste tužitelj svakako imao zakonsko pravo pokrenuti protiv tuženika prisilnu naplatu svojeg potraživanja, a da to nije ugovor o zajmu kako tvrdi tuženik, obzirom da ugovor o zajmu (kreditu) nema svojstvo vjerodostojne isprave.

15. Nadalje, bez obzira na to jesu li isprave na temelju kojih je predloženo određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave to i bile u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, kada je javni bilježnik donio rješenje na temelju vjerodostojne isprave u kome je sadržan platni nalog kojim je naložena isplata utuženog iznosa, a povodom prigovora tuženika zahtjev iz platnog naloga prešao u parnicu, u kojoj se odlučuje o osnovanosti takvog zahtjeva tužitelja prema tuženiku, tada je pitanje vjerodostojnosti tog izvatka postalo irelevantno, jer je u postupku nastavljenom kao parničnom (kao povodom prigovora protiv platnog naloga) zadatak suda odgovoriti na pitanje je li tužbeni zahtjev osnovan ili nije, a ne više utvrđivati jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pa su u tom dijelu navodi tuženika neosnovani. Ovakav stav iznesen je i u presudi Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-512/2023 od 11. svibnja 2023., stoga svi navodi tuženika kako tužitelj potražuje od njega novčani iznos temeljem kontradiktorne i proturječne dokumentacije, pozivajući se na to kako je na vjerodostojnoj ispravi na jednom mjestu naveden broj ugovora o kreditu "EABD3J", umjesto broja zaključenog ugovora o zajmu nije od utjecaja na valjanost vjerodostojne isprave, a time i osnovanost tužbenog zahtjeva.

16. Tuženik ne spori, već naprotiv, navodi kako je neprijeporno da je ugovor sklopljen pod brojem EPK33J, međutim, istovremeno osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i visinu dugovanja, pozivajući se na e-mail korespondenciju od 22. kolovoza 2023. "Obavijest o promjenama po Vašem Leanpay zajmu" i potvrdu izdanu od strane Addiko Bank d.d. od 4. travnja 2025. u kojoj je navedeno kako tuženik nema aktivnih proizvoda ni nikakvog trenutnog dugovanja prema Addiko Bank d.d. U navedenoj e-mail poruci nigdje se ne spominje na koji broj ugovora o zajmu se ista odnosi, a nesporno je utvrđeno kako je tuženik s tužiteljem imao više sklopljenih ugovora o zajmu, odnosno i ugovor o zajmu pod brojem ER3PAJ te kako je sva dugovanja iz tog ugovora riješio upravo s Addiko Bank d.d. Ocjenjujući dokaze koje je tuženik priložio kao navod svojih tvrdnji i to e-mail korespondenciju "Obavijest o promjenama po Vašem Leanpay zajmu" i potvrdu izdanu od strane Addiko Bank d.d. od 4. travnja 2025., ovaj sud je mišljenja kako tuženik istima ne dokazuje činjenice koje bi bile relevantne u ovoj pravnoj stvari. Iz "Obavijesti o promjenama po Vašem Leanpay zajmu" nije razvidno na koji ugovor o zajmu se navedena obavijest odnosi, isti nije specificiran u samom e-mailu te tuženik na navedenu okolnost da bi bilo riječi o predmetnom ugovoru broj EPK33J ne dostavlja nikakvu dodatnu dokumentaciju. U odnosu na potvrdu dostavljenu od strane Addiko bank d.d., te na poseban upit suda znači li ova potvrda da je tuženik podmirio dugovanje koje ima prema tužitelju LEANPAY d.o.o., tuženik se nije želio očitovati, odnosno izbjegavanjem odgovora uputio je sud kao je sve jasno iz same potvrde. Kako tuženik ni na koji način nije dokazao da bi svoje preostalo dugovanje temeljem Ugovora o zajmu br. EPK33J, nesporno zaključenog između tužitelja i tuženika dana 21. veljače 2023. u cijelosti podmirio tužitelju, niti da je tražbina iz navedenog ugovora prešla na novog vjerovnika Addiko Bank d.d., ovaj sud je mišljenja kako je upravo tužitelj imao pravo pokrenuti protiv tuženika prisilnu naplatu svojeg potraživanja proizašlog iz ugovora o zajmu br. EPK33J, obzirom da tražbina tužitelja nije podmirena u cijelosti, a tuženik ničim ne dokazuje da je izvršio svoju obvezu povrata zajma tužitelju.

17. S druge strane, provedenim dokazima ponuđenim po tužitelju utvrđeno je kako tuženik nije u cijelosti podmirio tražbinu koja proizlazi iz ugovora o zajmu br. EPK33J, a koju tražbinu osnovano potražuje ovdje tužitelj obzirom da ista nije prenesena na novog vjerovnika Addiko bank d.d., a prigovore tuženika usmjerene na pogrešan broj ugovora o zajmu i prigovor aktivne legitimacije, ocijeniti je neutemeljenim.

18. Također, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, osnovana je i tužiteljeva tražbina s osnove zateznih kamata.

19. Kako sud nije imao nikakvog razloga ne povjerovati vjerodostojnosti priloženih isprava, a tuženik istovremeno nije predložio nikakav materijalni ili personalni dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je utuženo potraživanje podmireno, to je sud ocijenio tužbeni zahtjev s osnova glavnice i posredni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata u cijelosti osnovanim, te je u točki I. izreke, a temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u pogledu glavnice i zakonskih zateznih kamata.

20. U točki II. izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika od 2. prosinca 2024., sudski predmet: Ovrv-4628/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-762/2024 i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove ovršnog postupka. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Sukladno Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

21. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, temeljem koje odredbe, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka. Tužitelju je tako priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (1 x 75 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) uvećano za PDV kako je zatraženo, trošak sastava podnesaka od 26. veljače 2025. i 22. travnja 2025. (2 x 75 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročišta održanih 14. travnja 2025. i 13. svibnja 2025. (2 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što iznosi 937,50 EUR. Uz navedeno je tužitelju valjalo nadalje priznati kao osnovan i trošak u iznosu od 53,09 EUR na ime sudske pristojbe na sudsku odluku za ovu presudu i materijalni trošak u iznosu od 12,50 EUR nastao po osnovi predujma naknade javnog bilježnika, trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu 12,50 EUR, a što sveukupno iznosi zatraženih 1.015,59 EUR. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude na priznati mu iznos troška, te je slijedom iznesenog odlučeno kao u točki III. izreke presude, a obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, istom ne pripada pravo na naknadu troškova postupka te je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan, stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Korčuli, 12. lipnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Rj/

I. DNA:

1. punom. tužitelja uz rj. za pristojbu na presudu, putem e-oglasne ploče

2. tuženom, putem e-oglasne ploče

II. Kal. 10. srpnja 2025.

U Korčuli, 12. lipnja 2025.

S u d a c:

Marija Skokandić