REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1390/2019-63
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, kojeg zastupaju punomoćnici Krešimir Ćurković i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Matića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Zvonimira Hrgića, odvjetnika, dana 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I/ Nalaže se tuženiku, s osnove naknade neimovinske štete, isplatiti tužitelju iznos od 13.336,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 3.318,07 EUR od 13. studenog 2018. do isplate,
-na iznos od 530,89 EUR od 23. svibnja 2019. do isplate,
-na iznos od 5.441,64 EUR od 9. ožujka 2020. do isplate,
-na iznos od 4.045,79 EUR od 27. travnja 2023. do isplate,
za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć, isplatiti tužitelju iznos od 360,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se kao neosnovan:
1. dio zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete u iznosu od 5.908,41 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dijelove glavnice dosuđene naknade neimovinske štete i to: na iznos od 530,89 EUR za razdoblje od 13. studenog 2018. do 22. svibnja 2019., na iznos od 5.441,64 EUR za razdoblje od 13. studenog 2018. do 8. ožujka 2020. te na iznos od 4.045,79 EUR za razdoblje od 13. studenog 2018. do 26. travnja 2023.
2. zahtjev s osnove naknade imovinske štete na ime troškova školarine u iznosu od 955,60 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama;
IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.870,56 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.
Obrazloženje:
1.1. Tužitelj u tužbi od 23. svibnja 2019. navodi da se dana 16. rujna 2018. u Zagrebu dogodila prometna nezgoda na raskrižju Sortine ulice i Avenije Većeslava Holjevca koju je prouzročio vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] (u to vrijeme osiguranog kod tuženika), a u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. U predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio je tjelesne ozljede u svezi kojih mu je nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog pretrpljenih fizičkih bolova, neugodnosti kojima je bio izložen tijekom liječenja i obavljanja niza dijagnostičkih pretraga, pretrpljenog straha te duševnih bolova koje trpi zbog smanjenja životne aktivnosti zbog zaostalih trajnih posljedica predmetnog ozljeđivanja (koje se očituju u bolnim i ograničenim kretnjama u vratnoj kralješnici, desnom ramenu i desnom koljenu) te navodi da mu je bila potrebna tuđa pomoć. Nadalje, u bitnom navodi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio student druge godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu te da zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja nije bio u mogućnosti učiti te da je stoga propustio ispitne rokove u rujnu i listopadu 2018., zbog čega je morao ponovno upisati drugu godinu studija i platiti školarinu. Također, bio je i aktivni član atletskog kluba „AGRAM“ te je prethodno godinama bio stalni član seniorske reprezentacije u disciplinama 200 m, 400 m, 4x100 m i 4x400 m, a neposredno prije štetnog događaja je u 2018. izrazito puno trenirao te je ostvario zapažene sportske rezultate i to prvo mjesto na prvenstvu Balkana i četvrto mjesto na Europskom prvenstvu u Berlinu, u disciplini 4x400 m. Međutim, zbog ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi nije mogao trenirati, pa su mu stoga propali rezultati dotadašnjeg treniranja, a propustio je i reprezentativne pripreme koje su se održale u Zadru u razdoblju od 15. do 18. studenog 2018. S obzirom na sve prethodno navedene kvalifikatorne okolnosti te uzimajući u obzir i osobite okolnosti koje se očituju u (mlađoj) životnoj dobi tužitelja, dužem ograničenju njegovih profesionalnih i rekreacijskih sportskih atletskih aktivnosti u klubu „AGRAM“ te dužem ograničenju njegovih studentskih aktivnosti koje je rezultiralo zastojem u studiranju, smatra da mu s osnove neimovinske štete pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 34.000,00 kuna. S obzirom da mu je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva (od 13. studenog 2018.) u mirnom postupku isplatio nesporni iznos naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 kuna, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi s osnove neimovinske štete potražuje isplatu (daljnjeg) iznosa naknade od 29.000,00 kuna (3.848,96 EUR), s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći potražuje isplatu iznosa od 5.000,00 kuna (663,61 EUR) te osnove naknade imovinske štete na ime troškova upisa školske godine 2018/2019 na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu u iznosu (plaćene školarine ponovni upis druge godine studija) isplatu iznosa od 7.200,00 kuna (955,60 EUR), odnosno potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu 41.200,00 kuna (5.468,18 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2018. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate.
1.2. U podnesku od 09. ožujka 2020. (dostavljenom prije zaključenja prethodnog postupka) dopunjava činjenične navode tužbe, u bitnom navodeći da je u trenutku predmetne prometne nezgode bio vrhunski sportaš II. kategorije prema kategorizaciji sportaša od strane Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO), a koji status mu je priznat Rješenjem HOO-a o kategorizaciji sportaša od 30. prosinca 2019., iz razloga jer je u provedenom postupku pred HOO-om utvrđeno da je, kao sportaš-član Atletskog kluba "Agram", ostvario rezultat-postignuta norma na međunarodnom natjecanju 2018. (4x400 m). Nadalje, dodatno ističe da je godinama bio stalni član seniorske reprezentacije Hrvatske u atletskim disciplinama 200m, 400,štafeta 4x100 m i štafeta 4x400 m te da je nastupao na velikim domaćim i međunarodnim natjecanjima i to: Ekipno prvenstvo Europe u Tel Avivu- štafeta 4x400 m (ostvareno 3. mjesto) i 4x100 m (ostvareno 5. mjesto), Europsko prvenstvo U23- 400 m (26. mjesto), Hanžekovićev memorijal 400 m (1. mjesto) te Državno mlađe seniorsko prvenstvo Hrvatske (1. mjesto u disciplinama 200m, 400 m 4x100m i 4x400m). Imao je uspjehe i na Prvenstvu Balkana u štafetama u Turskoj (1. mjesto 4x400m), Prvenstvu Balkana za seniore u Bugarskoj (4. mjesto 400m i 3. mjesto štafeta 4x400m) te na Europskom prvenstvu za seniore u Berlinu (12. mjesto 4 x400m). Ističe da zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju nije više u mogućnosti aktivno trenirati u svom atletskom klubu, zbog čega više nije niti stalni član seniorske reprezentacije u disciplinama 200 m, 400 m, 4x100 m i 4x400 m, dok je neposredno prije štetnog događaja tijekom 2018. izrazito puno je trenirao te ostvario zapažene rezultate (1. mjesto na prvenstvu Balkana te 4. mjesto na europskom prvenstvu u Berlinu u disciplini 4x400m). Zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja propali su mu ranije postignuti rezultati treniranja te je morao propustiti trenažne treninge i reprezentativne pripreme koje su održane u Zadru u razdoblju od 15. do 18. studenog 2018., zbog čega nije mogao nastupiti na atletskim natjecanjima u 2019. godini. Ističe da ga nemogućnost treniranja u navedenom razdoblju nakon ozljeđivanja te posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju sada u cijelosti sprječavaju da se vrati na ranije postignutu razinu sportskih uspjeha, što kod njega izaziva frustracije i tugu, osobito imajući u vidu činjenicu da će u 2020. godini izgubiti i status vrhunskog sportaša te navodi kako je predmetna povreda zdravlja dovela do poremećaja u njegovim društvenim, odnosno sportskim aktivnostima budući da je očekivao kako će po redovitom tijeku stvari sudjelovati na Europskom prvenstvu 2020. godine, a možda čak i na Olimpijskim igrama u Tokyju, što mu je zbog ozljeđivanja postalo nedostupno, pa smatra da "navedeni aspekt povrede zdravlja predstavlja zasebnu osnovu za dosudu većeg iznosa naknade štete koja mu pripada zbog povrede tjelesnog i duševnog zdravlja." Slijedom navedenog, smatra da mu s osnove pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 75.000,00 kuna te u istom podnesku s navedene osnove (uzimajući u obzir po tuženiku isplaćeni nesporni iznos naknade od 5.000,00 kuna) potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade od 70.000,00 kuna (9.290,60 EUR), dok u preostalom dijelu ustraje kod tužbenih zahtjeva iz tužbe (s osnove nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći u iznosu od 5.000,00 kuna te s osnove novčane imovinske štete na ime troškova školarine u iznosu od 7.200,00 kuna), odnosno sveukupno potražuje naknadu štete u iznosu od 82.200,00 kuna (10.909,81 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2018. pa do isplate.
1.3. Naknadno tijekom postupka, nakon provedenih medicinskih vještačenja, u podnesku od 27. travnja 2023. u bitnom navodi da smatra da mu s osnove pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 150.000,00 kuna te u istom podnesku povećava tužbeni zahtjev s navedene osnove na način da (uzimajući u obzir po tuženiku isplaćeni nesporni iznos naknade od 5.000,00 kuna) potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade od 19.244,80 EUR (145.000,00 kuna). Nadalje, u istom podnesku smanjuje tužbeni zahtjev s osnove nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći na način da potražuje isplatu naknade u iznosu od 360,00 EUR (2.712,42 kuna), dok s osnove naknade novčane imovinske štete na ime troškova školarine ustraje kod zahtjeva iz tužbe odnosno potražuje isplatu iznosa od 955,60 EUR (7.200,00 kuna), odnosno sveukupno potražuje isplatu iznosa od 20.560,40 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2018. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu sadržajno priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Osporava visinu tužbenih zahtjeva s osnove neimovinske štete i imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći, kao neprimjerenu opsegu nastale neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te opsegu pružene /potrebne tuđe pomoći. Ističe da iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj trpio jake i dugotrajne fizičke bolove niti jak i dugotrajan strah niti da su mu u svezi predmetnog ozljeđivanja zaostale trajne posljedice zbog odnosno smanjenje životne aktivnosti. Također, navodi da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelju na bilo koji način zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju bile ograničene akademske i intelektualne sposobnosti, a koje bi bile uzrokom nemogućnosti polaganja ispita te zastoja u studiranju. Smatra da je isplatom nespornog iznosa naknade od 5.000,00 kuna (663,61 EUR), koja je izvršena tužitelju povodom njegovog odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, tužitelj u cijelosti obeštećen za neimovinsku i imovinsku štetu (na ime troškova tuđe pomoći) koja mu je nastala u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju. Osporava i tijek zatraženih zateznih kamata na utuženi iznos naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, smatrajući da iste mogu teći tek od dana donošenja presude. U cijelosti osporava osnovu i visinu zahtjeva za naknadu imovinske štete na ime troškova upisa akademske godine 2018/2019 na Kineziološkom fakultetu u utuženom iznosu od 7.200,00 kuna, budući tužitelj nije dostavio dokaz o uplati navedenog iznosa, pri čemu ističe da je nejasno temeljem čega tužitelj smatra da bi u slučaju pristupanja ispitnim rokovima u rujnu 2018. godine ispite doista i položio te stekao pravo upisa akademske godine bez plaćanja. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
2.2. Tijekom postupka osporava da bi ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju bile takve naravi da bi utjecale na sportske rezultate tužitelja u atletici odnosno da bi utjecale na mogućnost treniranja i sudjelovanja na natjecanjima, pri čemu ističe da je nejasno na kojim to natjecanjima tužitelj nije nastupio u 2019. godini i koje su ga ozljede u tome sprječavale. Također, osporava i postojanje uzročne veze između nastanka zatraženih troškova školarine i ozljeđivanja tužitelja u predmetnom štetnom događaju, ističući da priroda pretrpljenih povreda nije bile takva da tužitelj nije mogao učiti i polagati ispite. Ukazuje da iz sadržaja Potvrde Kineziološkog fakulteta u Zagrebu od 14. siječnja 2020. proizlazi da se tužitelj na navedeni fakultet upisao akademske godine 2015/2016, dok iz Upisnog lista predmetnog fakulteta od 8. siječnja 2019., koji se odnosi na akademske godine 2017/2018 i 2018/2019, proizlazi da tužitelj drugu godinu studija ponovno upisuje bez obzira na štetni događaj, slijedom čega smatra da razlog plaćanja školarine nije predmetni štetni događaj, već činjenica neredovitog polaganja ispita i prije štetnog događaja. Naknadno, tijekom postupka tuženik ističe da je opće poznato kako studenti Sveučilišta u Zagrebu imaju mogućnost visokom učilištu uputiti zahtjev za mirovanjem obveza ako se tijekom studija pojave situacije koje ih onemogućavaju u redovitom izvršavanju studentskih obveza te se u tom pravcu poziva na odredbe čl. 80. važećeg Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ("Narodne novine" broj 119/22) i odredbe čl.15.st.1. toč. 4. Pravilnika o studiranju na preddiplomskim i diplomskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 8. srpnja 2008. (koji je bio na snazi u rujnu 2018. godine), a kojim je odredbama propisano da pravo na mirovanje obveza studenta postoji za vrijeme bolesti koja ga dulje razdoblje sprječava u uspješnom ispunjavanju obveza studija. Također, ističe da u tom smislu i u čl. 36. st. 1. toč. 3. Statuta Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu propisano da prava i obveze studenta miruju za vrijeme nesposobnosti zbog bolesti ili drugog usporedivog razloga koji traje dulje od tri mjeseca te da se u slučaju odobravanja zahtjeva za mirovanjem prava i obveza studenta, studentu produljuje rok završetka studija za onoliko vremena koliko je trajalo mirovanje prava i obveza, pri čemu se zahtjev za mirovanje podnosi putem formularnog obrasca, u pravilu krajem akademske godine na koji se odnosi, a najkasnije 7 dana prije isteka utvrđenog roka za upis nove studijske godine Povjerenstvu za nastavu i studente, a uz zahtjev se obvezno prilaže i odgovarajuća dokumentacija kojom student dokazuje osnovanost svog zahtjeva. Stoga tuženik smatra da je tužitelj, s obzirom da je već nakon predmetne prometne nezgode te prije ispitnog roka u rujnu 2018. bio svjestan da neće biti sposoban ispunjavati obveze studija (uzimajući u obzir način polaganja ispita i slično), trebao uputiti zahtjev za mirovanje predmetne akademske godine kako bi umanjio vlastitu štetu odnosno spriječio da ona bude veća nego što bi inače bila u smislu odredbi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO). Nadalje, navodi da je prema Pravilniku studiranju na integriranom preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju kineziologije, koji je javno dostupan na web stranici Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, propisano da za redoviti upis sljedeće (više) nastavne godine student u prethodnoj godini treba osvojiti minimalno 50 ECTS bodova, a vrhunskim sportašima Hrvatske I. i II. kategorije koji do isteka redovitog roka za upis ispune studijske obveze izražene u najmanje 40 ECTS bodova. Nadalje, Odlukom o visini troškova razredbenog postupka, troškova upisa, visini participacije studenata u troškovima studija i o drugim naknadama studenata stručnih studija izobrazbe trenera Kineziološkog Fakulteta u Zagrebu od 2017. godine, člankom V., stavak (2) propisano je kako redoviti studenti koji su ostvarili manje od 30 ECTS bodova iz položenih ispita studijskog programa plaćaju Fakultetu maksimalnu participaciju za troškove studiranja u akademskoj godini 2017./2018. godini u iznosu od 7.200,00 kuna. S obzirom na to da je tužitelj ponovio cijelu drugu godinu, odnosno nije do jesenskih rokova 2018. godine skupio 30 ECTS bodova niti za parcijalni upis 3. godine, smatra da je neumjesno tvrditi kako je isključivo zbog predmetne prometne nezgode – propuštanja jesenskog roka dužan platiti maksimalnu participaciju, ako do tog trenutka nije ostvarivao uvjete niti za parcijalni upis 3. godine. U slučaju da je tužitelj ipak u jesenskom roku 2018. godine ispunio uvjete za parcijalni upis 3. godine, participacija za troškove u studiranju ne bi bila maksimalna, već bi iznosila 120,00 kuna po ECTS bodu. Budući da tužitelj potražuje maksimalni iznos participacije, ističe da proizlazi da ukupni zbroj devet predmeta koje tužitelj nije položio iznosi više od 31 ECTS bodova te da tužitelj prije izlaska na ispitni rok nije imao ostvarene uvjete niti za parcijalni upis 3. godine. Stoga tuženik ističe da u svakom slučaju nije izgledno da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari u jesenskom roku položio svih devet predmeta te time ostvario uvjete za upis više godine bez plaćanja. Tijekom postupka protivi se preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva (s osnove naknade neimovinske štete) učinjenoj u podnesku tužitelja od 9. ožujka 2020. (dostavljenom prije zaključenja prethodnog postupka), kao i naknadnoj preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva (s osnove naknade neimovinske štete) u podnesku tužitelja od 27. travnja 2023. Podredno, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva (iz podneska tužitelja od 27. travnja 2023.) ističe prigovor zastare. Osporava i visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete, kao i početak tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ističući da u slučaju eventualne dosude navedene naknade, kamata (u odnosu na povećani iznos tužbenog zahtjeva) može početi teći tek od preinake tužbe odnosno povećanja tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.
3.1. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva (s osnove naknade neimovinske štete) u podnesku tužitelja od 9. ožujka 2020., ističe se da je navedena preinaka tužbe učinjena prije zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu te se stoga takovoj preinaci tuženik ne može protiviti s obzirom na odredbu čl. 190.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.,dalje: ZPP).
3.2. Sud je rješenjem donesenim na ročištu od 26. travnja 2024. dopustio preinaku tužbe učinjenu u podnesku tužitelja od 27. travnja 2023. Navedeno stoga jer je tužitelj u navedenom podnesku povećao tužbeni zahtjev s osnove neimovinske štete nakon provedenih medicinskih vještačenja (nakon primitka pisanog nalaza i mišljenja liječnika vještaka specijalista medicine rada dr. Damira Vodopivca), kao i sadržajno iz razloga jer je u međuvremenu nakon podnošenja tužbe, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-5 prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%. Dakle, radi se o okolnostima koja su nastale nakon podnošenja tužbe (novi orijentacijski kriteriji i provedeno medicinsko vještačenje), a temeljem kojih okolnosti tužitelj na temelju iste činjenične osnove zahtijeva isplatu većeg novčanog iznosa pa se takvoj preinaci tuženik ne može osnovano protiviti u smislu čl. 191. st. 2. ZPP-a, pri čemu je sud ocijenio da je dopuštanje navedene preinake svrsishodno za konačno rješenje predmetnog spora između stranaka, u smislu čl. 190.st.3. ZPP-a.
4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvješće o prometnoj nesreći od 16. rujna 2018. (list 7 spisa), Obavijest o prijavi štete za prometnu nezgodu od 17. rujna 2018. (list 8 spisa), Odštetni zahtjev od 13. studenoga 2018. s poštanskom Potvrdom o primitku (listovi 9-11 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 12-23 spisa), 4 potvrde Atletskog kluba „AGRAM“ od 17. prosinca 2018. (listovi 42-45 spisa), Potvrdu Hrvatskog atletskog saveza od 21. prosinca 2018. (list 46 spisa), Potvrdu Atletskog kluba „AGRAM“ od 14. siječnja 2020. (list 47 spisa), Rješenje o kategorizacija sportaša HOO-a od 30. prosinca 2019. (listovi 49-50 spisa), Upisni list za akademsku godinu 2017/2018 (list 51 spisa), Upisni list za akademsku godinu 2018/2019 (list 52 spisa), Ugovor o naknadi školarine u akademskoj 2018/19 godini od 18. listopada 2018. (list 53 spisa), Podatke Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svezi nastavnih obveza studenta (tužitelja) s obzirom na zadnji upis godine od 8. siječnja 2019. (listovi 54-56 spisa), Potvrdu Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 14. siječnja 2020. (list 57 spisa), očitovanje Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 31. srpnja 2024. i 23. listopada 2024. (listovi 174 i 175 spisa), provedena su medicinska vještačenja po liječnicima vještacima specijalistu kirurgije dr. UŠ (listovi 70-73 i 88-89 spisa) i specijalistu medicine rada dr. Damiru Vodopivcu (listovi 102-103 i 280-181 spisa), saslušani su svjedoci TŠ (listovi 91- 92 spisa) i JŠ (listovi 94-95 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 95-97 spisa).
5.Temeljem ocjene izvedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6.1. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost (krivnja) vozača vozila registarske oznake broj [registarska oznaka] (u to vrijeme osiguranog kod tuženika policom obveznog osiguranja od auto odgovornosti) za nastanak predmetne prometne nezgode od 16. rujna 2018., u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka].
6.2. Nadalje, nije sporno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede u svezi kojih mu je neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć, koju su mu pružali ukućani besplatno.
6.3. Također, među strankama nije sporno da je u mirnom postupku, povodom tužiteljevog odštetnog zahtjeva od 13. studenog 2018. (listovi 9-11 spisa), tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos naknade od 5.000,00 kuna (663,61 EUR).
7. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pored isplaćenog iznosa nesporne naknade pravo na isplatu daljnjih iznosa naknada s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć, kao i visina tužbenih zahtjeva s navedenih osnova. Pri tome je (vezano za spornu težinu nastale povrede prava osobnosti te postojanje posebnih okolnosti u konkretnom slučaju) među strankama tijekom postupka bilo sporno i je li tužitelju, koji je ranije kao aktivni sportaš-atletičar osvajao medalje na međunarodnim i domaćim natjecanjima, kao posljedica ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi onemogućeno daljnje aktivno bavljenje atletikom (na natjecateljskoj razini). Također, sporna je osnova tužbenog zahtjeva za naknadu novčane imovinske štete na ime troškova školarine na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za 2018./2019. godinu u iznosu od 955,60 EUR (7.200,00 kuna), koju naknadu tužitelj potražuje temeljem tvrdnji da zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nije bio u mogućnosti polagati ispite tijekom rujna 2018. odnosno upisati školsku godinu 2018./2019. bez plaćanja, s obzirom da je sporna uzročna veza između nastanka navedenih troškova i ozljeđivanja tužitelja u predmetnom štetnom događaju.
8.1.Radi utvrđivanja spornih činjenica u svezi osnova i visina tužbenih zahtjeva tijekom postupka ponajprije je provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu opće kirurgije, subspecijalistu traumatologije dr. UŠ, iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (listovi 70-73 spisa) u bitnom proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede natučenja glave, desnog koljena i desnog ramena te trzajnu ozljedu vrata. U pisanom nalazu detaljno se opisuje tijek liječenja, a tužitelj je liječen j konzervativno cervikalnom imobilizacijom i medikamentoznom terapijom te je u kasnijem tretmanu uredno kontroliran po fizijatru, neurologu i traumatologu, pri čemu je učinio sve tražene pretrage vezane uz ozljedu. Provedeno je 20 ciklusa fizikalne terapije zaključno 30. studenog 2018. godine, kada je završeno liječenje. Na temelju uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i izvršenog kliničkog pregleda tužitelja, prilikom kojeg je vještak utvrdio smanjenu pokretljivost vratne kralježnice u sagitalnoj ravnini do 20% od očekivane pokretljivosti te redukciju rotacijskih kretnji vratom do 20% od očekivane pokretljivosti za dob tužitelja, vještak nalazi da su, unatoč uredno provedenom liječenju, kod tužitelja u svezi zadobivene ozljede zaostale trajne posljedice u vidu dijelom reducirane pokretljivosti vratne kralježnice uslijed ozljede struktura vratne kralježnice te subjektivnih tegoba u vidu bolova u području šije pri krajnjim kretnjama vratom, osjećaja ukočenosti vrata, povremenih zatiljnih glavobolja, povremenih bolova između lopatica pri naglim kretnjama vratom i povremenih blagih vrtoglavica, a koje trajne posljedice prema mišljenju vještaka smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 10%, u kojem opsegu mora ulagati pojačane napore u daljnjem životu. Nadalje, prema mišljenju vještaka tužitelj je u svezi predmetnog ozljeđivanja pretrpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i blažeg intenziteta u trajanju od 20 dana te povremene bolovi promjenjivog, uglavnom slabijeg intenziteta još daljnjih 10 tjedana. Pretrpio je i strah i to: tzv. primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan; tzv. sekundarni strah (radi zabrinutosti za svoje zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te slabijeg intenziteta tijekom daljnjih 20 dana. Tuđa pomoć nakon predmetnog ozljeđivanja, za obavljanje svakodnevnih uobičajenih aktivnosti i poslova, tužitelju je bila potrebna u razdoblju od 30 dana u opsegu od po 2 sata dnevno te u daljnjem razdoblju od 30 dana u opsegu od po 1 sat dnevno.
8.2. Očitujući se na primjedbe i pitanja iz podneska tuženika od 17. ožujka 2021. (listovi 77-78 spisa), prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 15. ožujka 2022. (listovi 88-89 spisa) vještak dr. Daniel Rajačić ističe da u cijelosti ostaje kod ocjene da zaostale trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja smanjuju životnu aktivnost tužitelja u opsegu od 10%, jer smatra da je navedena ocjena primjerena s obzirom na karakter i prirodu u pisanom nalazu i mišljenju opisanih trajnih posljedica. Nadalje, u pogledu prigovora tuženika glede pravilnosti ocjene da je tužitelj trpio dugotrajne i promjenjive bolove uglavnom slabijeg intenziteta u dodatnom trajanju od 10 tjedana, vještak ukazuje da se u nalazu fizijatra od 18. listopada 2018. bilježi napetost i bolnost muskulature šije i trapezoidne muskulature, obostrano uz reducirane i bolne kretnje vratom. Isti klinički nalaz potvrđen je i na pregledu fizijatra od 30. listopada 2018. , a da je subjektivno poboljšanje zabilježeno tek na pregledu fizijatra od 19. studenog 2018., devet tjedana po ozljeđivanju, no i dalje uz preporuku provođenja fizikalne terapije deset puta. Dodatno upućuje i na sadržaj nalaza neurologa, kojim se bilježe odstupanja od urednog neurološkog statusa, što ukazuje na intenzitet ozljede. Pojašnjava da su povremeni uglavnom slabiji bolovi koje je pretrpio tužitelj vezani su uz postupno povećanje tjelesne aktivnosti, razgibavanje rigidne vratne muskulature tijekom fizikalne terapije (zaključno s istekom jedanaestog tjedna nakon ozljede) te uz provođenje vježbi razgibavanja u neposrednom periodu po završenoj rehabilitaciji, pri čemu dodatno pojašnjava da se može reći da da je tužitelj povremene bolove promjenjivog, uglavnom slabijeg intenziteta, koji su trajali kroz razdoblje od 10 tjedana, trpio 70% vremena, odnosno da su isti trajali 7 tjedana kumulativno.
8.3. Nakon saslušanja liječnika vještaka dr. Daniela Rajačića na ročištu za glavnu raspravu od 15. ožujka 2022., tuženik je izjavio da ustraje kod istaknutih prigovora te predložio obnovu medicinskog vještačenja po drugom vještaku, a nakon što su stranke na istom ročištu učinile nespornim da trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja smanjuju životnu aktivnost tužitelja u opsegu od 5%, tuženik je odustao od prijedloga za obnovu medicinskog vještačenja te je povukao sve prethodno istaknute prigovore glede pravilnosti nalaza i mišljenja navedenog vještaka (koji se odnose na prirodu i način manifestiranja zaostalih trajnih posljedica u svezi zadobivene trzajne ozljede vrata te ocjenu trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih bolova).
8.4. Slijedom prethodno navedenog, proizlazi da u ovom stadiju postupka nije sporno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede u vidu natučenja glave, desnog koljena i desnog ramena te trzajnu ozljedu vrata; da su u svezi zadobivene ozljede vrata kod tužitelja unatoč uredno provedenom liječenju zaostale trajne posljedice (pobliže opisane u pisanom nalazu i mišljenju liječnika vještaka kirurga) koje smanjuju životnu aktivnost tužitelja u opsegu od 5%; da je tužitelj svezi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju pretrpio fizičke bolove (jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i blažeg intenziteta u trajanju od 20 dana te povremene bolove promjenjivog, uglavnom slabijeg intenziteta još daljnjih 10 tjedana) i strah (tzv. primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan; tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te slabijeg intenziteta tijekom daljnjih 20 dana) te da mu je bila potrebna tuđa pomoć (za obavljanje svakodnevnih uobičajenih aktivnosti i poslova) u razdoblju od 30 dana u opsegu od po 2 sata dnevno te u daljnjem razdoblju od 30 dana u opsegu od po 1 sat dnevno.
9. Iz sadržaja Potvrda Atletskog kluba Agram od 17. prosinca 2018. (listovi 42-45 spisa), Potvrde Atletskog kluba Agram od 14. siječnja 2020. (list 47 spisa) te Potvrde Hrvatskog atletskog saveza od 21. prosinca 2018. (list 46 spisa) u bitnom proizlazi sljedeće:
- da je tužitelj u vrijeme predmetnog štetnog događaja (od 16. rujna 2018.) bio aktivni sportaš-atletičar, koji je prethodno kao dugogodišnji član Atletskog kluba "Agram" iz Zagreba redovno trenirao atletiku i predstavljao matični klub na raznim natjecanjima na državnom i međunarodnom nivou te godinama kao stalni član Hrvatske seniorske reprezentacije nastupao u više atletskih disciplina (200m, 400m, štafeta 4x100 m i 4x400 m);
- da je tijekom 2017. tužitelj nastupio i ostvario rezultate na sljedećim velikim natjecanjima: Ekipno prvenstvo Europe u Tel Avivu-štafeta 4x400 m (ostvareno 3. mjesto) i štafeta 4x100 m (ostvareno 5. mjesto); Europsko prvenstvo U23- 400 m (26. mjesto), Hanžekovićev memorijal 400 m (1. mjesto) te Državno mlađe seniorsko prvenstvo Hrvatske (1. mjesto u disciplinama 200m, 400 m i štafeta 4x100m i 4x400m):
- da je tijekom 2018. tužitelj nastupio i ostvario rezultate na sljedećim velikim natjecanjima: Prvenstvo Balkana u štafetama u Turskoj (1. mjesto 4x400m), Prvenstvo Balkana za seniore u Bugarskoj (4. mjesto 400m i 3. mjesto štafeta 4x400m) te Europsko prvenstvo za seniore u Berlinu (12. mjesto štafeta 4 x400m);
-da tužitelj nije prisustvovao trenažnom procesu u razdoblju od 15. rujna 2018. do 01. prosinca 2018. (radi zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi) te da zbog navedenog nije mogao prisustvovati reprezentativnim pripremama održanim u Zadru od 15. studenog 2018. do 18. studenog 2018.;
- da tužitelj nije nastupao na atletskim natjecanjima u 2019. godini ("zbog ozljeda koja su ga u tome sprečavale.").
10. Nadalje, iz sadržaja Rješenja Hrvatskog olimpijskog odbora o kategorizaciji sportaša od 30. prosinca 2019. (listovi 49-50 spisa) proizlazi da je tužitelj, temeljem postignute norme na međunarodnom natjecanju 2018. (4x400), razvrstan u kategoriju sportaša za sport atletiku "Sportaš Hrvatske II. kategorije-vrhunski sportaš" i to od dana 1. rujna 2018., od kojeg datuma može stjecati i ostvarivati pravo na naknade i druga prava utvrđena za navedenu kategoriju sportaša u skladu s Pravilnikom o kategorizaciji športaša i drugim propisima, uključujući i prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a koja prava na naknade i druga prava može ostvarivati do 31. kolovoza 2020., uz ispunjenje uvjeta iz članka 32.stavak 5. Pravilnika o kategorizaciji sportaša.
11. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tužitelja (listovi 95-97 spisa), koji je u bitnom iskazao da je atletiku u Atletskom klubu „AGRAM“ počeo trenirati od 6. ili 7. razreda osnovne škole; da je kao atletičar u razdoblju od 2013. do 2018. kontinuirano nastupao na većem broju europskih i svjetskih prvenstava na kojima je ostvarivao zapažene uspjehe, ponekad nastupajući i u višem rangu konkurencije u odnosu na svoj uzrast; da je tijekom 2018. bio u vrhunskoj formi te ostvarivao svoje najbolje rezultate, pa tako između ostalog navodi 4. mjesto u konkurenciji seniora u trčanju na 400 m na Atletskom prvenstvu Balkana u Bugarskoj, 1. mjesto u disciplini štafeta na Atletskom prvenstvu Balkana u Turskoj, plasman među tri najbolja na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu, četverostruko prvo mjesto na državnim atletskim prvenstvima u disciplinama 400 m, 200 m i štafete te 12. mjesto na Europskom atletskom prvenstvu za seniore u Berlinu, što je peti najbolji rezultat svih vremena u Republici Hrvatskoj. Na kraju sezone, tijekom ljeta 2018. već se počeo lagano pripremati za sljedeće Svjetsko prvenstvo u atletici u Dohi 2019. i tamo se nadao ostvariti potrebne bodove za plasman na Olimpijske igre u Japanu, što mu je bio životni san. Nakon stradavanja u prometnoj nezgodi od 16. rujna 2018., nije mogao trenirati više mjeseci, što na njegovoj natjecateljskoj razini znači nepovratan gubitak za postizanje rezultata u atletici te se atletikom više ne može baviti na visokoj natjecateljskoj razini, već samo rekreativno. Prije ozljeđivanja u štetnom događaju nije imao nikakvih većih zdravstvenih tegoba niti većih ozljeda osim nekoliko uobičajenih sportskih ozljeda noge koje su uspješno sanirane, pri čemu ističe da još uvijek osjeća posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju u vidu povremenih bolova u vratu i ramenu. Zbog nemogućnosti treniranja uslijed ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi izgubio je status vrhunskog sportaša u Republici Hrvatskoj koji se stječe na temelju bodova ostvarenih na natjecanjima, čime je izgubio i pravo na stipendiju u iznosu od 1.400,00 kn mjesečno koju je do tada kao vrhunski sportaš primao od Grada Zagreba.
12. Sud je ocijenio neposredno uvjerljivim i iskaz svjedoka JŠ, (listovi 94- 95 spisa), oca tužitelja, koji je u bitnom iskazao da je tužitelj atletiku počeo trenirati još u osnovnoj školi, gdje su njegove sposobnosti prepoznate; da je do stradavanja u predmetnom štetnom događaju bio vrlo ustrajan i discipliniran u treniranju te postizao rezultate vrhunskog atletičara te tijekom godina na različitim turnirima i natjecanjima osvojio preko 100 medalja; da je tijekom ljeta 2018. nastupio na Europskom atletskom prvenstvu u Berlinu te da je, s obzirom na njegove dotadašnje rezultate, bilo izgledno očekivati da će nastupiti i na predstojećem Svjetskom atletskom prvenstvu u Dohi za koje se počeo pripremati prije nego što je stradao u štetnom događaju, a potencijalno i ostvariti plasman za Olimpijske igre u Tokiju; da je tužitelju jako teško palo što se zbog posljedica stradavanja u predmetnom štetnom događaju atletikom sada može baviti samo na rekreativnoj razini, a ne više na visokoj natjecateljskoj razini.
13. Prethodno navedene okolnosti potvrđuje u svom iskazu i svjedokinja TŠ (listovi 91-92 spisa), za koju proizlazi da je od 2008. zaposlena kao atletski trener u Atletskom klubu „AGRAM“, a u koje vrijeme je i tužitelj počeo trenirati atletiku u navedenom klubu, gdje je upućen po preporuci svoje tadašnje nastavnice tjelesnog odgoja u osnovnoj školi koju je tada pohađao. Navodi da je tužitelj od početka pokazivao iznimne fizičke i motoričke sposobnost te izniman talent pa je stoga od samog početka treniranja uključen u sustav natjecanja i to od kadetske do seniorske razine, gdje se posebno isticao u međunarodnim nastupima te je tijekom godina sudjelovao na brojnim europskim i svjetskim atletskim prvenstvima. Ističe da je tužitelj posebne rezultate postizao u disciplini trčanja na 400 m u kojoj je postigao 13. rezultat svih vremena u Republici Hrvatskoj, pri čemu pojašnjava da se radi o najtežoj disciplini u atletici koja iziskuje vrlo kompleksne i zahtjevne kontinuirane treninge. Do ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj je trenirao tijekom cijele godine praktično bez prekida, odnosno uz odmor bez treninga od najviše dva tjedna godišnje, što je ritam koji je bio nužan za postizanje njegovih vrhunskih rezultata. Dozvolu za nastavak treniranja tužitelj je dobio tek sedam mjeseci nakon stradavanja u predmetnoj prometnoj nezgodi, nakon čega je mogao provoditi tek lagane treninge ograničenog intenziteta zbog posljedica zadobivenih ozljeda i bolova koje je trpio, pa stoga naknadno više nikada nije mogao dostići raniju razinu, odnosno provoditi potrebni volumen treninga koji bi mu omogućio vraćanje na sportsku razinu na kojoj je bio prije ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi. Zbog navedenog tužitelj je ispao iz sustava svih natjecanja i selekcija Atletskog saveza te se može reći da tužitelj sada atletiku trenira samo rekreativno. Dodatno ističe da je tužitelj kao atletičar predstavljao svojevrsni model šampiona u atletici te smatra da je tužitelja izvjesno očekivala uspješna karijera u seniorskoj konkurenciji, s obzirom na rezultate koje je do tada ostvarivao, a njegov klub očekivao je da će tužitelj u seniorskoj konkurenciji nastupiti i na Svjetskom prvenstvu u Dohi 2019. te da će se izvjesno kvalificirati na Olimpijske igre u Tokiju. Svjedokinja Potvrđuje da je osobno sastavila i potpisala potvrdu Atletskog kluba „AGRAM“ od 17. prosinca 2018. te navodi da je tužitelj izostao iz trenažnog procesa u razdoblju od ozljeđivanja u prometnoj nezgodi do 1. prosinca 2018. isključivo zbog posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi.
14.1. Radi utvrđivanja sporne činjenice je li ozljeđivanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju imalo utjecaj na mogućnost treniranja tužitelja kao vrhunskog atletičara, odnosno je li navedeno ozljeđivanje u uzročnoj vezi s prestankom treniranja i gubitkom rezultata koje je tužitelj do tada ostvarivao u atletici provedeno je i medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu medicine rada dr. Damiru Vodopivcu. U pisanom nalazu i mišljenju od 10. travnja 2023. (listovi 102-103 spisa) vještak dr. Damir Vodopivec detaljno opisuje tijek liječenja i sadržaj u spisu priložene medicinske dokumentacije te navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobivene ozljede (natučenje glave, desnog koljena, desnog ramena i trzajnu ozljedu vrata) liječio konzervativno, mirovanjem i korištenjem terapije protiv bolova. Po mirovanju kroz 1 mjesec tužitelj je krenuo s provođenjem fizikalne terapije, a 19. studenoga, nakon provedenih 10 tretmana fizikalne terapije tužitelj se subjektivno bolje osjećao pa je istu terapiju proveo još 10 puta, do ukupno 20 tretmana, sve do 30. studenoga 2018. kad je liječenje ozljede bilo završeno. Tijekom liječenja tužitelj je u početku morao mirovati, a potom je sve do 30. studenog 2018. provodio fizikalnu terapiju, odnosno morao je pod kontrolom fizijatra provoditi ciljane vježbe radi smanjenja bolova u vratnoj muskulaturi i muskulaturi ramenog obruča te poboljšanja opsega pokreta u vratu. S obzirom na navedeno, vještak specijalist medicine rada nalazi da je tijekom navedenog perioda (od ozljeđivanja u štetnom događaju) do 30. studenoga 2018., tužitelj neminovno morao izostati s treninga te je mišljenja da je ozljeđivanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju imalo utjecaj na mogućnost treniranja tužitelja kao vrhunskog atletičara, odnosno da je predmetno ozljeđivanje u uzročno posljedičnoj vezi s prestankom treniranja i gubitkom rezultata koje je tužitelj do tada ostvarivao u atletici.
14.2. Prilikom saslušanja na ročištu od 30. siječnja 2025. vještak dr. Damir Vodopivec (listovi 180-181 spisa) dodatno navodi da nakon završetka liječenja (30. studenog 2018.) tužitelj, s obzirom na posljedice predmetnog ozljeđivanja (opisane u nalazu i mišljenju liječnika vještaka kirurga), još sljedećih pet mjeseci nije mogao trenirati atletiku s takvim intenzitetom koji se zahtijeva od vrhunskog sportaša, već je bilo nužno da izbjegava veća opterećenja. Pojašnjava da navedeno znači da je tužitelj mogao provoditi samo lakše treninge uz duža razgibavanja, a kako bi izbjegao pogoršanje zdravstvenog stanja.
14.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka specijalista medicine rada dr. Damira Vodopivca te usmenu dopunu nalaza i mišljenja koju je vještak dao prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 30. siječnja 2025., budući je njegovo vještvo dano jasno i obrazloženo te u skladu s pravilima struke, pri čemu valja navesti da niti stranke nisu imale nikakve primjedbe glede pravilnosti nalaza i mišljenja navedenog vještaka.
15. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka specijalista medicine rada te dovodeći isti u vezu sa sadržajem u spisu priloženih isprava (pobliže navedenih pod točkama 9. i 10. obrazloženja) i sadržajem prihvaćenih iskaza tužitelja te svjedoka JŠ i TŠ, sud nalazi pouzdano utvrđenim postojanje uzročne veze između ozljeđivanja tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi i nastupa nemogućnosti daljnjeg aktivnog bavljenja atletikom (na visokoj natjecateljskoj razini), koju je tužitelj kao aktivni sportaš-natjecatelj trenirao desetak godine te prije ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju u više atletskih disciplina ostvario značajne uspjehe i medalje na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima (priznat mu je i status tzv. vrhunskog sportaša). Navedeno stoga jer zbog liječenja i posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju od 16. rujna 2018. tužitelj nije mogao trenirati više mjeseci (prema nalazu i mišljenju vještaka specijalista medicine radi proizlazi da tužitelj do završetka liječenja 30. studenog 2018. nije mogao trenirati uopće, a nakon toga daljnjih pet mjeseci nije mogao provoditi atletske treninge potrebnog intenziteta za razinu vrhunskog atletičara već samo lakše treninge uz duža razgibavanja, dok iz prihvaćenog iskaza svjedokinje TŠ proizlazi da je tužitelj dozvolu za nastavak treniranja dobio tek sedam mjeseci nakon stradavanja u predmetnoj prometnoj nezgodi nakon čega je mogao provoditi tek lagane treninge ograničenog intenziteta), a što je rezultiralo nepovratnim gubitkom forme za postizanje rezultata u atletici odnosno bavljenje atletikom na visokoj natjecateljskoj razini. Pri tome je sud posebno imao u vidu iskaz svjedokinje TŠ (dugogodišnje atletske trenerice), koja je u svom iskazu u bitnom navela da tužitelj naknadno više nikada nije mogao dostići raniju razinu, odnosno provoditi potrebni volumen treninga koji bi mu omogućio vraćanje na sportsku razinu na kojoj je bio prije ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi, zbog čega je tužitelj (za kojeg svjedokinja ističe da je predstavljao svojevrsni model šampiona u atletici te da ga je izvjesno očekivala uspješna karijera u seniorskoj konkurenciji te nastup na Svjetskom prvenstvu u Dohi 2019. te kvalificiranje za Olimpijske igre u Tokiju) u konačnici ispao iz sustava svih natjecanja i selekcija Atletskog saveza.
16.1. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), prirodu i brojnost zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio tužitelj, kao i uzimajući u obzir tijek liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja (dijagnostičke pretrage uključujući i radiološku obradu, imobilizacija ovratnikom, mirovanje, korištenje analgetika, fizikalna terapija itd.), vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i način manifestiranja trajnih posljedica koje su kod tužitelja zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju i nesporno utvrđeni ukupni opseg smanjenja životne aktivnosti od 5% te uz navedeno uzimajući u obzir i mlađu životnu dob tužitelja (rođen 1996., u vrijeme štetnog događaja u dobi od 22 godine), kao i okolnost da je prije ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelj bio aktivni sportaš-atletičar te ostvarivao značajne rezultate i medalje na brojnim međunarodnim i domaćim natjecanjima atletike u više disciplina (zbog postignute norme na međunarodnom natjecanju 2018. 4x400, razvrstan u kategoriju sportaša za sport atletiku "Sportaš Hrvatske II. kategorije- vrhunski sportaš"), a nakon ozljeđivanja u štetnom događaju mu je onemogućeno daljnje aktivno bavljenje atletikom na visokoj sportskoj /natjecateljskoj razini, ovaj sud nalazi da tužitelju pravičnu novčanu naknadu s osnove pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavlja iznos od 14.000,00 EUR (105.483,00 kuna).
16.2. Nije sporno da je tuženik prethodno pokretanju predmetne parnice tužitelju isplatio nesporni iznos naknade od ukupno 5.000,00 kuna odnosno 663,61 EUR, pri čemu tuženik tijekom postupka nije precizirao koji dio od navedenog isplaćenog iznosa se odnosi na naknadu s osnove neimovinske štete, a koji dio na naknadu s osnove nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć. Imajući u vidu da je i tužitelj već u tužbi zatraženi iznos naknade s osnove neimovinske štete umanjio za navedeni iznos nesporno isplaćene naknade (što je učinio i naknadno tijekom postupka u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s iste osnove), sud je uzeo da navedeni nesporni iznos naknade od 663,61 EUR (5.000,00 kuna) tuženik isplatio tužitelju s osnove naknade neimovinske štete.
16.3. Stoga je tužitelju s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđen daljnji iznos naknade 13.336,39 EUR čime je tužitelju dosuđena razlika između onog iznosa koji ovaj sud smatra primjerenom naknadom tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu (14.000,00 EUR) i iznosa koji je tuženik tužitelju dobrovoljno isplatio u mirnom postupku temeljem podnesenog odštetnog zahtjeva (iznos od 664,61 EUR), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev s osnove neimovinske štete u iznosu od 5.908,41 EUR valjalo odbiti kao neosnovan.
17. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka kirurga utvrđeno je da je tužitelju (za obavljanje svakodnevnih uobičajenih aktivnosti i poslova) bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju od 30 dana u opsegu od po 2 sata dnevno te u daljnjem razdoblju od 30 dana u opsegu od po 1 sat dnevno (ukupno 90 sati), dok iz prihvaćenog iskaza tužitelja (listovi 95- 97 spisa) proizlazi da mu su mu tuđu pomoć, koja je mu bila potrebna za vrijeme liječenja kod kuće i nošenja ovratnika prilikom obavljanja uobičajenih aktivnosti, pružali besplatno njegovi roditelji, a visinu naknade po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 4,00 EUR (30,14 kuna), sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Navedeno, imajući u vidu da tužitelj prebiva na području Grada Zagreba, kao i okolnost da je u vrijeme kada je tuđa pomoć tužitelju pružana prosječna neto cijena sata nestručne osobe za navedenu uslugu na području Grada Zagreba izvjesno iznosila minimalno prethodno navedeni iznos koji potražuje tužitelj, slijedom čega je sud tužitelju za potrebnih 90 sati tuđe pomoći utvrdio i dosudio novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 360,00 EUR (čl. 1095. st. 1 ZOO-a).
18. Sud nalazi neosnovanim prigovor zastare koji tuženik ističe u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva tužitelja s osnove naknade neimovinske štete u podnesku tužitelja od 27. travnja 2023. (u visini iznosa od 9.954,20 EUR / 75.000,00 kuna, za koji je iznos taj tužbeni zahtjev u podnesku od 27. travnja 2023. povećan u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete koji je tužitelj postavio prethodnom podnesku od 9. ožujka 2020. u iznosu od 9.290,60 EUR / 70.000,00 kuna). Naime, s obzirom da se ne radi o preinaci tužbe promjenom identiteta tog tužbenog zahtjeva, a koji određuje činjenična osnova, već se radi o preinaci povećanjima postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove kao u tužbi (tzv. neprava preinaka tužbe), koja je preinaka u konkretnom slučaju moguća i dopuštena u smislu odredbi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a (radi se o povećanju tužbenog zahtjeva nakon provedenih medicinskih vještačenja te nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija VSRH), to povećavanje tužbenog zahtjeva tužitelja s osnove naknade neimovinske štete tijekom postupka nema utjecaja na tijek zastare, jer je zastara u odnosu na isti zahtjev prekinuta već podnošenjem tužbe (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su-IV- 123/2024-5 pod točkom 2).
19.1. Odluka o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju temelji se na odredbama čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 96/13 i 152/14, dalje: ZOOP), koje valja primijeniti u konkretnom slučaju kao lex specialis u odnosu na odredbe čl.1103. ZOO-a glede pitanja dospijeća obveze tuženika kao odgovornog osiguravatelja u smislu odredbi čl. 29. ZOOP-a.
19.2. Člankom 12. st. 1. ZOOP-a propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Prema stavku 3. navedenog članka propisano je da je u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka. Nadalje, odredbom stavka.
4. istog članka propisano je da, u slučajevima neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
19.3. Pri tome valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a oštećeniku ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos pripadajuće naknade neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja ju tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva, neovisno o tome što je liječenja dovršeno kasnije (navedeno shvaćanje zauzeto i u odlukama VSRH Rev -373/2022 i Rev-3/2019).
19.4. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju iz sadržaja medicinske dokumentacije te rezultata provedenih medicinskih vještačenja proizlazi da je neimovinska šteta (s obzirom na sve tijekom postupka utvrđene kvalifikatorne okolnosti koje su bile od utjecaja na ocjenu težine povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje) tužitelju u najvećoj mjeri nastala u vrijeme ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi od 16. rujna 2018. te su u vrijeme kada se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od 13. studenog 2018., neovisno od okolnosti što je liječenje tužitelja dovršeno kasnije (30. studenog 2018. po završetku fizikalne terapije), bile predvidive i trajne posljedice zadobivene ozljede vratne kralježnice, to su tužitelju u odnosu na dio dosuđene naknade za neimovinsku štetu u visini glavnice od 3.318,07 EUR (25.000,00 kuna), koji je iznos naknade po toj osnovi zatražen u u odštetnom zahtjevu (listovi 9-11 spisa), zakonske zatezne kamate dosuđene od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 13. studenog 2018. do isplate, temeljem čl. 12.st.4. ZOOP-a.
19.5. U odnosu na preostali dio dosuđene naknade neimovinske štete u iznosu od 10.018,32 EUR tužitelju ne pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, budući se radi o dijelu navedene naknade koji mu je dosuđen prema u tužbi od 23. svibnja 2019. i tijekom postupka ( podnescima od 9. ožujka 2020. i 27. travnja 2023.) povećanom zahtjevu s osnove neimovinske štete u visini navedenog iznosa, slijedom tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povećani dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete, već je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tog tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen (odluka VSRH Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021.). Imajući u vidu da je tužitelj u odštetnom zahtjevu od 13. studenog 2018. s osnove naknade neimovinske štete zahtijevao isplatu iznosa od 3.318,07 EUR (25.000,00 kuna), koji je zahtjev u tužbi od 23. svibnja 2019. povećao za iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) te potom u podnesku od 9. ožujka 2020. povećao za daljnji iznos od 5.441,64 EUR (41.000,00 kuna) te konačno u podnesku od 27. travnja 2023. povećao za daljnji iznos od 9.054,21 EUR (75.000,00 kuna), to su tužitelju na dio dosuđene naknade neimovinske štete u iznosu od 530,89 EUR zakonske zatezne kamate priznate i dosuđene od dana 23. svibnja 2019. (dana podnošenja tužbe) pa do isplate, na iznos od 5.441,64 EUR od 9. ožujka 2020. pa do isplate te na preostali iznos od 4.045,79 EUR od 27. travnja 2023. (dana postavljanja povećanog zahtjeva u iznosu od 9.054,21 EUR) pa do isplate. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na prethodno navedene iznose, za razdoblje od dana 13. studenog 2018. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do dana postavljanja zahtjeva za isplatu istih (povećanih) iznosa, odbijen je kao neosnovan.
20. Ovdje valja istaknuti da i kamate na (nenovčanu) imovinsku štetu na ime troškova tuđe pomoći dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta (navedeno stajalište zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019. i Rev- 2295/15 od 28. rujna 2022.). Budući je na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka kirurga utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u ukupnom razdoblju od 60 dana nakon štetnog događaja od 16. rujna 2018., to proizlazi da je navedena nenovčana imovinska šteta nastala i bila predvidiva u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku od 13. studenog 2018. Stoga su tužitelju imajući u vidu prethodno navedeno stajalište na dosuđeni iznos naknade s osnove nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 360,00 EUR zakonske zatezne kamate dosuđene sukladno postavljenom zahtjevu , odnosno od 13. studenog 2018. pa do isplate.
21. Sud nalazi u cijelosti neosnovanim tužbeni zahtjev s osnove naknade imovinske štete na ime troškova plaćene školarine na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu za nastavnu godinu 2018/2019 u iznosu od 955,60 EUR (7.200,00 kuna ) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 13. studenog 2018. do isplate.
21.1. Tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete s naslova troškova školarine tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom temelji na tvrdnjama da je navedena imovinska šteta nastala zbog ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi (koja se dogodila tijekom ispitnih rokova), jer da zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja nije bio u mogućnosti učiti i pripremati se za ispite iz predmeta teorijske i praktične naravi na Kineziološkom fakultetu, zbog čega je propustio ispitne rokove u rujnu i listopadu 2018. te morao ponovo upisati 2. godinu studija uz plaćanje školarine u utuženom iznosu.
21.2. Iz sadržaja Ugovora o naknadi školarine u akademskoj 2018/19 godini od 18. listopada 2018. (list 53 spisa), zaključenog između Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i tužitelja (kao studenta navedenog fakulteta), u bitnom proizlazi da je tužitelj u akademskoj godini 2018./2019. dana 26. rujna 2018. upisan u 2. godinu redovnog studija Kineziologije smjer-integrirani preddiplomski i diplomski te da je za navedenu akademsku godinu utvrđen konačni iznos školarine od 7.200,00 kn (čl.1.), a koju školarinu u navedenom iznosu Student može plaćati u ratama i to najviše četiri rate, pri čemu je Student prvu ratu u iznosu od 1.800,00 kn dužan platiti prilikom upisa studijske godine, dok preostali iznos školarine može platiti prema sljedećoj dinamici: drugu ratu u iznosu od 1.800,00 kn najkasnije do 15.01.2019., treću ratu u iznosu od 1.800,00 kn najkasnije do 15.03.2019. te četvrtu ratu u iznosu od 1.800,00 kn najkasnije do 15.06.2019….(čl.3.).
21.3. Iz sadržaja dostavljenog očitovanja Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 31. srpnja 2024. i 23. listopada 2024. (listovi 174 i 175 spisa) proizlazi da je tužitelj školarinu (sukladno prethodno citiranom Ugovoru) za nastavnu godinu 2018/2019 platio u 4 rate u iznosu od po 1.800,00 kuna (ukupno 7.200,00 kuna) i to : 1. rata dana 18. listopada 2018.; 2. rata dana 16. siječnja 2019., 3. rata dana 1. ožujka 2019 i 4. rata dana 13. lipnja 2019. Iz navedenog očitovanja nadalje proizlazi da je tužitelj integrirani prijediplomski i diplomski studij "Kineziologija" na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisao akademske godine 2015/2016 u svojstvu redovnog studenta te da prvu godinu navedenog studija nije imao obvezu plaćanja školarine; da je drugu godinu studija upisao akademske godine 2016/2017 te da je do 16. rujna 2018. (štetnog događaja) položio ukupno 20 ispita, a da mu je od upisanih predmeta ostalo položiti devet predmeta, od kojih su šest praktične, a tri teorijske naravi te da bi u slučaju da je sve ispite položio u ispitnom roku tijekom rujna 2018.,nastavnu godinu 2018./2019. mogao upisati bez plaćanja.
21.4. Pri tome valja ukazati da iz Upisnog lista za akademsku godinu 2017/2018 (list 51 spisa) proizlazi da je tužitelj (nakon što je drugu godinu studija Kineziologije prvi put upisao akademske godine 2016/2017) ponovo upisao drugu godinu studija Kineziologije akademske godine 2017/2018 uz "participiranje u troškovima školarine".
21.5. Iz priložene isprave "Studentove nastavne obveze s obzirom na zadnji upis godine (list 55-56 spisa) izdane dana 8. siječnja 2019. od strane Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, proizlazi da je tužitelj tijekom 2018. godine položio ispite iz 5 predmeta koje je upisao u akademskoj godini 2017/2018 i to: Kulturu javnog govorenja dana 6. veljače 2018., Kineziološku rekreaciju dana 21. veljače 2018., Metodiku poučavanja plivanja dana 27. kolovoza 2018., Sportove s reketom dana 4. srpnja 2018. i Sportove na vodi dana 18. rujna 2018. te tako ukupno ostvario 21,5 ECTS bodova. Nadalje, proizlazi da je tužitelju u ispitnom roku u rujnu 2018. (za upis u višu odnosno treću godinu studija) ostalo položiti 3 predmeta teorijske naravi (Fiziologija sporta i vježbanja, Biološka kinantropologija, i Pedagogija) te 6 predmeta praktične naravi (Rukomet, Judo, Sportska gimnastika, Sportsko plivanje, Ples i Skijanje) odnosno ukupno 9 predmeta, pri čemu bi iz isprave priložene listu 56 spisa (koju je tužitelj dostavio u pravcu dokazivanja tvrdnji da je zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju propustio pristupiti polaganju ispita na jesenskom roku ) proizlazilo da su u redovnom ispitnom roku tijekom rujna 2018., u razdoblju nakon štetnog događaja 16. rujna 2018., bili objavljeni ispitni rokovi samo za 4 predmeta i to: Fiziologiju sporta i vježbanja za dan 17. rujna 2018., Judo za dan 19. rujna 2018., Biološku kinantropologiju za dan 18. rujna 2018. i Pedagogiju za dan 19. rujna 2018. i to svi navedeni datumi za pismene ispite iz navedenih predmeta. Pri tome tužitelj ničim nije dokazao da bi u preostalom razdoblju redovnog jesenskog roka u rujnu 2018. (od 16. do 30. rujna 2018.) postojali objavljeni ispitni rokovi za preostalih pet prethodno navedenih predmeta (koje je morao položiti za upis više odnosno treće godine studija u redovnom jesenskom roku u rujnu 2018., bez plaćanja participacije u troškovima školarine) niti je dokazao da bi naknadno u listopadu 2018. postojao izvanredni jesenski ispitni rok za polaganje ispita iz bilo kojeg od prethodno navedenih 9 predmeta (koji su tužitelju preostali za položiti iz prethodne akademske godine 2017/2018).
21.6. Ovdje valja navesti da je sud prihvatio kao uvjerljiv i životan iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je do ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju on svoje fakultetske obveze ispunjavao koliko je mogao, s obzirom na atletska natjecanja i treninge te da je zbog kategorizacije vrhunskog sportaša-atletičara mogao izostajati s nastave na Kineziološkom fakultetu 70% vremena (što je prema ocjeni ovog suda izvjesno utjecalo i na dinamiku polaganja ispita u razdoblju prije ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju), kao i u dijelu navoda da se nakon ozljeđivanja i za vrijeme liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi nije mogao pripremati za ispite koji su zahtijevali vježbanje (Judo, Sportska gimnastika, Sportsko plivanje itd.). Također, sud je prihvatio i usmenu dopunu nalaza i mišljenja liječnika vještaka specijalista medicine rada dr. Damira Vodopivca, danu na ročištu od 30. siječnja 2025. (listovi 180-181 spisa), iz koje u bitnom proizlazi da tužitelj u razdoblju od ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju 16. rujna 2018. do završetka liječenja (30. studenog 2018.), a s obzirom da je zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove te morao mirovati i potom provoditi fizikalnu terapiju, nije bio sposoban učiti odnosno pripremati ispite, kako u pogledu predmeta praktične naravi (izvođenje vježbi iz pojedinih sportova), tako niti u pogledu predmeta teorijske naravi.
21.7. Međutim, imajući u vidu utvrđenje da je tužitelj prije ponovnog upisa 2. godine studija Kineziologije u akademskoj godini 2018./2019. (za koji je upis platio školarinu odnosno maksimalnu participaciju za troškove studiranja u navedenoj akademskoj godini u utuženom novčanom iznosu od 7.200,00 kuna /955,60 EUR ) već ranije u prethodnoj akademskoj godini 2017./2018. ponavljao 2. godinu navedenog studija (uz plaćanje djelomične participacije za troškove studiranja u toj akademskoj godini), kao i utvrđenje da je za upis sljedeće odnosno 3. godine navedenog studija tužitelj do kraja ispitnog roka u rujnu 2018. morao položiti sve ispite iz ukupno 9 preostalih upisanih predmeta (u kojem bi slučaju sljedeću akademsku godinu 2018./2019. mogao upisati bez plaćanja), to jasno proizlazi da sve i da je tužitelj bio sposoban učiti i pripremati se za ispite u razdoblju od 16. rujna 2018. do 30. rujna 2018. (kada je najkasnije završio redovni jesenski ispitni rok u akademskoj godini 2017./2018) te da je u preostalom dijelu redovnog jesenskog roka u rujnu 2018. položio ispite iz predmeta Fiziologija sporta i vježbanja, Judo, Biološka kinantropologija i Pedagogija (za koja su 4 predmeta postojali/bili objavljeni ispitni termini u preostalom dijelu jesenskog ispitnog roka nakon štetnog događaja (u razdoblju od samo 14 dana), niti u navedenom slučaju tužitelj nedvojbeno (bez položenih ispita u ostalih 5 predmeta za koje nisu postojali objavljeni ispitni termini u preostalom dijelu jesenskog roka u rujnu 2018.) ne bi ispunio uvjete za upis više studijske godine, odnosno sljedeće akademske godine 2018./2019. bez plaćanja participacije za troškove studiranja.
21.8. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da ne postoji adekvatna uzročna veza između ozljeđivanja tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi od 16. rujna 2018. i nastalih mu troškova školarine radi ponovnog upisa 2. godine studija na Kineziološkom fakultetu u akademskoj godini 2018./2019., pa je stoga tužbeni zahtjev s osnove naknade imovinske štete na ime navedenih troškova u iznosu od 955,60 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u cijelosti odbijen kao neosnovan.
22. Slijedom svih prethodno navedenih razloga presuđeno je kao pod točkama I/, II/, i III/ izreke ove presude.
23. Odluka o stopama dosuđenih zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose dosuđenih naknada, za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).
24. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška donesena je temeljem odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155 ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini konačno postavljenih tužbenih zahtjeva.
24.1. Prema stajalištu ovog suda tužitelj je 80% uspio u osnovi, a u visini 66,62 % (ukupno dosuđeni iznos naknade/ukupno zatraženi iznos naknade), odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 73,31 % (146,62/2). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 26,69 % (100%-73,31% uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 46,62%.
24.2. Tužitelju su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, prema Tbr. 32-100 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 - 100 bodova, za sastav 3 obrazložena podneska (od 11. srpnja 2019., 09. ožujka 2020. i 18. ožujka 2021.), prema Tbr. 8/1-po 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 27. travnja 2023. prema Tbr. 8/1 – 250 bodova, za sastav podneska od 22. prosinca 2020., prema Tbr. 8/4-25 bodova, za pristup na ročište od 14. siječnja 2020., prema Tbr. 9/5
- 25 bodova, za zastupanje na 4 ročišta (od 1. prosinca 2020., 15. ožujka 2022., 13. lipnja 2022. i 20. siječnja 2023.) prema Tbr. 9/1-po 100 bodova te za zastupanje na 3 ročišta (od 26. travnja 2024., 14. listopada 2024. i 30. siječnja 2025.) prema Tbr. 9/1 – po 250 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 1950 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25% (Tbr.46) iznosi 4.875,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 101,13 EUR (762,00 kuna) i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 252,06 EUR, što ukupno iznosi 5.228,19 EUR. Navedeni iznos tužitelju je dosuđen sukladno omjeru uspjeha u sporu od 46,62 % odnosno u iznosu od 2.437,38 EUR. Tom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak medicinskih vještačenja (što uključuje naknadu vještacima za izradu pisanog nalaza i mišljenja te naknadu liječniku vještaku specijalistu medicine rada za pristup na ročište radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja) u ukupnom iznosu od 433,18 EUR, koji je tužitelju priznat u cijelosti budući je bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1 ZPP-a), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 2.870,56 EUR (toč. IV/ izreke).
24.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata, koje su tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama članka 151.st. 3. ZPP-a i čl. 29 st 2. ZOO-a.
24.4. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti je odbijen kao neosnovan, primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a (toč. V/ izreke).
U Zagrebu, 12. lipnja 2025.
Sudac:
Zrinka Berečki
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi za presudu (252,06 EUR)
2. pun. tuženika
